Saturday, October 26, 2019

"Pošten" čovjek ili svet čovjek




Častan čovjek je „pošten”, a poštenje je časno i ispravno postupanje prema drugima, njihovoj imovini i interesima te ispravnost u odnosu na moralne norme. „Pošten” čovjek traži svoje zasluge, osvetu i poštovanje.
Grijeh je uvijek i svugdje grijeh i to grijeh čovjeka, čitavog čovjeka, svih njegovih aspekata.
Ako živim prilično pravedno, ako često i redovito molim i postim, dajem prilog kao milostinju, donosim desetinu za crkvene potrebe, tada pred Bogom nemam neki teži grijeh, ali je kršćanski iskazati Bogu zahvalnost za dar pravednoga načina života. Tko nije zahvalan Gospodinu, griješi propustom, a tko se još ide i pohvaliti Bogu, taj već ozbiljno griješi. Najveći mu je grijeh u tome što nije zatražio oproštenje pa tako, ma kako pravedno živio, ne može dobiti odriješenje od grijeha.


Čovjeku je, dakle, potrebno biti Bogu zahvalnim, biti pred Bogom poniznim i, u pokajanju, tražiti od Boga opravdanje.


Ako čovjek živi koliko je moguće molitvenim životom, daje milostinju, ponizan je i moli Boga da mu se smiluje kao grešniku, taj dobiva oproštenje grijeha. Ako je i jako griješio, opet može dobiti odriješenje od grijeha. Ako nije zahvalan, i tada dobiva oproštenje jer ga je, u pokajanju, zatražio od Boga.


Problem je što mnogi siromasi nisu zahvalni Gospodinu za svoje siromaštvo, gotovo podjednako kao i bogat pravednik koji nije zahvalan Bogu za svoje bogatstvo i za svoju svijest o pravednom načinu života.


Dakle, za „pošten” život potrebno je:


- poniznost pred Bogom
- zahvalnost Bogu
- pokajanje pred Bogom,


a time se dobiva pravedan život prema drugim ljudima, stvorenjima i sebi.
Tko se čini kao da je „pošten čovjek” pred ljudima, a pred Bogom nije ponizan, zahvalan i savjestan, ništa mu to „poštenje” ne vrijedi. Barem je tako u kršćanskoj kulturi gdje ne postoje zakoni zasluga, osvete ili usporedivosti.
Čovjek je pred Bogom obično blato.
Bog je pred čovjekom „Svjetlo koje svijetli u tami i tama Ga ne obuze (Iv 1,5)” pa stoga jedini Gospodin može dati čovjeku dostojanstvo, svetost i pravednost. 26.10.2019. 15:08


Ovako govori Gospodin: Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnožje nogama. Kakvu kuću da mi sagradite, i gdje da bude mjesto mog prebivališta? Ta sve je moja ruka načinila, i sve je moje – govori Gospodin. Ali na koga pogled svoj svraćam? Na siromaha i čovjeka duha ponizna, koji od moje riječi dršće (Iz 66,1-2).”

Pjesma za dušu



Slušaj, dušo, uvertiru ovu,
samo slušaj i ne priječi
zvukovima što ne minu
da te u visinu zovu
koja svaku bolest liječi,
koja trpi svu tišinu.


Nećeš čuti tuđe glase,
nećeš gledati u prazne oči,
niti srce tvoje venut' neće
za tim anđelima koji život spase
kad se zlatno piće toči
iz nebesa u dolinu sreće


koju Kralj će pohoditi
vrlo brzo da te zvucima ponese
još i više, još i dalje
nego što se nadaš prebroditi
molitvama što ti dušu rese;
On ti uvijek svoju ljubav šalje.
26.10.2019. 11:00

Monday, October 21, 2019

Sjeme vječnog dana



Još je noć, još je noć, Bože moj,
gdje ću Tebe proslaviti prije dana,
prije jutra snažna gdje je poklič Tvoj?
Kako da pričekam da Te slavi zora rana,


kako da Ti uzde držim tamna mraka
po kojemu prosipa se rosa hladna
kad Ti kriješ jutro svijetlo ispod fraka,
kad u Tebi jedino je pjesma skladna?


Bože moj, Bože moj, još je hladna noć,
kao pjesnik čekam Tvoju stražu
koja ima to strpljenje i molitve moć;
kao straža pjevam molitvu najdražu.


Nit' se čuju ptice, niti zvijerima se ne da
budit' prije jutra pozaspala tijela,
samo Tvoje Tijelo žuri da se preda,
svima sada stiže samo Tvoja Duša bijela.


Svakog jutra, svakog Božjeg dana
pjevam Tebi, Kriste, pjesmu zahvalnicu!
Tvoje sjeme ne silazi s moga dlana,
Tebi predajem ja dušu svoju, nestalnicu,


da načiniš novo sve od mene
kao što si zauvijek promijenio moj svijet,
da otkloniš svake noći smrtne sjene,
da iznova vidim Tvoj nebeski let


s kojim ćeš me jednom ponijeti sa sobom
kad odslužim si zemaljsko vrijeme.
Tada, svijetla, slavit ću taj život s Tobom,
vječnog dana proklijat će vječno sjeme.
21.10.2019. 04:44







Tuesday, October 15, 2019

Kao Marija









Pustinja
će ploda dati,
kao
što bi mati svom jedincu sinu,
sve
što potrebno je putovanju.
Lutalicom
će me zvati,
čak
i kada šapnem anđelima da ne brinu.
Neka
ne zapriječe istinu o znanju.





Ne
znam koje ime nosim sada,
ne
znam puno toga što mi nije stalo
jer
su ovdje vjetrovi u tami.
Što
se ne bi smjelo, to pokriva nada,
odavno
je tako, kao da je s neba palo.
Pustinja
je tiha i dani su sami.





Samo
ti ćeš čuti glasove tišine,
samo
tebi nešto značit će i muk,
kao
i sve riječi, svaki stih.
Za
te susrete nam nisu potrebne visine,
treptaj
srca, noćnih vala huk;
samo
jedan Bog između svih.
15.10.2019.
20:01



Popular posts