Veliki znak

Najfinije note,

majko svih živih,

majko života,

u srcu se pote,

stazica krivih,

ti, majko divota.

Moli za mene,

moli za nas

zagovorom tišine,

preberi sjene

što priječe spas.

Pogledaj s visine:

krtice se trude,

ptići nastoje mladi,

i prašina leti;

poravnaj nam grude

i put izgradi

gdje svi su sveti.

Sjajem svih svjetlila,

čija si kraljevna,

otpremi putnike

da bi se slila

na bića udaljena;

prosvijetli uznike.

Neka se smiluje

s nama Bog,

jedini Sin;

neka nas miluje

sjaj srca tog.

Nek' bude taj čin

znak iz utrobe

koja je ista

za države sve

i nek' zemlju orobe

uslišanja čista

za nove svemire. 

22.04.2019. 19:22

Vječna je ljubav Tvoja, Gospodine

Kako su daleko kiše jesenje,

kako je dugo vrijeme pred nama,

sada, kad konačno dođe mi Ti

obećati ono slavno uznesenje.

Duh se nadvija Tvojim haljinama

jer Ti ćeš Ga, Isuse, ovamo poslati.

Slava Ti jer si razbio drvo tame,

kamene gromade koje Te hvale,

prastare ljude što znali su sve,

sve osim kraja budućnosti same

što su ga pravednom puku dale

blagoslovljene Tvoje odluke.

Sada je svijet zanijemio i oslijepio,

strah je u srcima koja ne znaju

odreći se zlata i vlasti što buja

za dragi kamen što se zalijepio

na kameni luk, na zadnju postaju

gdje pjevaju anđeli „Aleluja!”.

Kako su sada blijedi ponori muka,

zaborav teče pustinjskom oazom

gdje izvire život iz riječnih struja,

život i riječi Tvog svetoga nauka;

i nebo, bilo je prekriveno mrazom,

sad se otvara i daždi nam Aleluja.

Sada tihom vodom što kamenje dere,

odanim srcem koje strpljenje zna

rastopi ravnodušnost ledenih guja,

obeskrijepi tu pošast koja se stere

duž ovih podzemnih provalija;

neka zemlja sad čuje „Aleluja!”.

21. 04 2019. 16:42

Royal Choral Society: 'Hallelujah Chorus' from Handel's Messiah

Kako
su daleko kiše jesenje,

kako
je dugo vrijeme pred nama,

sada,
kad konačno dođe mi Ti

obećati
ono slavno uznesenje.

Duh
se nadvija Tvojim haljinama

jer
Ti ćeš Ga, Isuse, ovamo poslati.

Slava
Ti jer si razbio drvo tame,

kamene
gromade koje Te hvale,

prastare
ljude što znali su sve,

sve
osim kraja budućnosti same

što
su ga pravednom puku dale

blagoslovljene
Tvoje odluke.

Sada
je svijet zanijemio i oslijepio,

strah
je u srcima koja ne znaju

odreći
se zlata i vlasti što buja

za
dragi kamen što se zalijepio

na
kameni luk, na zadnju postaju

gdje
pjevaju anđeli „Aleluja!”.

Kako
su sada blijedi ponori muka,

zaborav
teče pustinjskom oazom

gdje
izvire život iz riječnih struja,

život
i riječi Tvog svetoga nauka;

i
nebo, bilo je prekriveno mrazom,

sad
se otvara i daždi nam Aleluja.

Sada
tihom vodom što kamenje dere,

odanim
srcem koje strpljenje zna

rastopi
ravnodušnost ledenih guja,

obeskrijepi
tu pošast koja se stere

duž
ovih podzemnih provalija;

neka
zemlja sad čuje „Aleluja!”.

21.
04 2019. 16:42

KRALJICE NEBA, RADUJ SE ~ ALELUJA! ✿ Amateur Spot by Jelena Osijek HR ✿ ...

Exsultet

HVALOSPJEV USKRSNOJ SVIJEĆI

Nek usklikne sad nebesko mnoštvo anđela, nek uskliknu službenici Božji, i s pobjede tolikog Kralja, neka jekne trublja spasenja.

Nek se raduje i zemlja, tolikim obasjana blijeskom, i rasvijetljena sjajem vječnog Kralja neka osjeti da je nestalo po čitavome svijetu mraka.  (…)

Ovo su naime vazmeni blagdani, kada se onaj pravi Jaganjac kolje, čijom se krvlju posvećuju pragovi vjernika.

Ovo je noć kad si nekoć naše oce, sinove Izraelove, izveo iz Egipta i kroz More Crveno po suhu proveo.

Ova noć i danas Kristove vjerne po svem svijetu oslobađa od bijede grijeha i opačina svijeta, a vraća milosti i pridružuje svetima.

Ovo je noć kad je Krist raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao. Jer ništa nam ne bi vrijedilo rođenje, da nismo dobili otkupljenja.

O, divne li pažnje Božje prema nama.

O, neshvatljive li ljubavi Očeve: da roba otkupiš, Sina si predao.

O, zaista potrebna Adamova grijeha, što ga smrt Kristova uništi.

O, sretne li krivice, koja je zavrijedila takvog Otkupitelja.

O, zaista blažene noći, koja jedina zavrijedi znati vrijeme i čas, kad je Krist od mrtvih ustao.

Ova uskrsna sveta noć ništi grijehe, pere krivice, i nevinost vraća palima, a radost tužnima.

O, zaista blažena noć, u kojoj se nebesko sa zemaljskom, božansko s ljudskim povezuje.

Molimo te, dakle, Gospodine, da ova svijeća, posvećena na čast tvoga imena, neoslabljena ostane, da razgoni tamu ove noći.

I primljena na ugodni miris, svjetlilima nebeskim neka se pridruži.

Plamen ovaj jutarnja zatekla Danica. Danica koja ne zna zalaza, a to je Krist Uskrsli, povratnik od mrtvih, koji svijetli svakom čovjeku te živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

Križ Nazareta

U tijelu svome Ti si me nosio,

od smrti me moje zaštitio,

obranio sve moje krivine.

Duhom si me svojim orosio,

ljubavlju svojom nasitio,

podario mi zemaljske prvine.

Do nebeskih ravni si me ponio,

svaku mi prošnju uslišio

i dao mi svoju božansku bit.

Jedinstvo duše Ti si mi donio,

jedinstvo sa svima meni uzvisio,

prepustio onu skrivenu nit

o kojoj visi čitav moj svijet.

Božanstva svoga nisi izgubio,

od mene si narod svoj načinio

koji bi mogao biti svet

jer si ga oduvijek ljubio

da bi ga sebi posinio.

I više ne plačem za životom,

i više pravdu svetu ne tražim,

u Tvoje ruke sad predajem dah;

Ti si me svojom božanskom divotom

učinio djetetom svojim najdražim

i ja više nisam samo prah.

19.04.2019. 22:07

Čekajući čovjeka

"Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: 'Žedan sam' (Iv 19,28)."

Tražim najmanje što Ti mogu dati jer bolujem, jer starim, jer nestaje moć.

Jer Ti želim biti vjerna u najmanjem; jer Te u velikim djelima slijediti nikada nisam stigla; jer mi sitnice život znače;

jer se svetost uči korak po korak, milimetar po milimetar; slovo po slovo;

jer nemam takva uzora pa tako nisam u opasnosti od idolatrije ili od umišljenosti; svi su nam uzori neki velikani iako znamo da su čuvali ono najmanje i najslabije u sebi, ono najkrhkije; nikoga ne štujemo zato što je bio i ostao neznatan i nepoznat;

jer biti mali svetac je najvelebniji osjećaj za moje umorne godine; jer si me postavio u takve okolnosti, jer si me ograničio, jer još ne vidim niti jednu drugu ostvarivu mogućnost;

biti malen, neznatan, krhak, osjetljiv, umoran znači za mene potragu za nečim u Tebi što je točno po mjeri moje malenosti; nataložene vremenite posljedice različitih lakih grijeha i izdržavanje uzastopnih i upornih malih progona koji donose starenje i odumiranje prirodnoga života znače za mene raširiti malo krilca duhovnoga.

Biti kršćanin oduvijek je značilo biti kulturan, kultiviran, a ne divljak jer divlji život vodi u grubosti; biti kršćanin znači za mene ostati normalan i nakon najrazličitijih iskustava u ne tako kratkom životu; biti kršćanin znači biti uravnotežen, harmoničan sa svime, s okolinom, s ljudima, s prirodom, sa samim sobom, a prvenstveno s Tobom, Isuse moj, moj Gospodine na križu, moj Gospodine nježni i osjetljiv na svaku nevolju.

Za Tebe je smrt bila grozna i najgrublja na svijetu, za Tebe je krštenje na rijeci Jordan bilo najveća i najpolaganija muka na svijetu tada, kad si ponio tu grešnu rijeku na svojim ramenima, kada si posvetio vodu kojom su se ljudi ispirali i napajali pa sve do kraja Tvoga, Tvojega razapinjanja na drvo. Od samoga početka Tvoga aktivnijega božanskoga djelovanja na svijetu Ti si korak po korak patio i nosio svu muku, sve veću i veću, na sebi: pustinja i post, kušnje u pustinji, dolazak u sinagogu proglasiti Godinu milosti Božje pa pretrpjeti odbacivanje onih koji su Te morali čuti, prepoznati prvi; sve veća ljudska znatiželja, potreba za čudima i senzacijama; sve više ispitivanja i postavljanja zamki i razne klopke ljudske u koje su Te nastojali uhvatiti; nerazumijevanje Petra i apostola, progoni onih koji su vodili narod; beskonačno propovijedanje i tumačenje, uporno tumačenje božanskih stvari u prispodobama pred ljudima u grijesima, pred ljudima koji nisu mogli razumjeti ništa, kakva nemoć u Tvome srcu, zaljubljenom u čovjeka!

Kakvo strpljenje u malenosti! Istrpio si posljednje svoje dane na zemlji u optužbama, bičevanju, krunjenju trnjem, pod teškim križem se uspinjao na Kalvariju, dao se razapeti i, čekajući čovjeka, ostao žedan. Tvoje tijelo bilo je žedno, Tvoja duša je žeđala, Tvoj Duh je zavapio i Tvoje nježno srce žeđalo je milosrđe ljudsko, vjeru i povjerenje čovjeka, dobrotu i razumijevanje. Nisi se htio proglasiti Gospodarom, želio si biti čovjek kao svaki drugi, želio si da u Tebi pronađu susjeda, prijatelja, brata; govorio si o zemaljskim stvarima jer si znao da neće razumjeti božanske stvari; govorio si i činio božanske stvari jer si znao da će ta čudesa upamtiti i zapisati.

Želio si biti malen i bio si najmanji na zemlji. Želio si da Ti pomognu u sitnicama, da Ti ponude nešto s lakoćom kako ne bi ni primijetili da su se nečega odrekli, tražio si nešto neznatno kao što je neznatno zrno gorušice; barem jedan pokret, jednu spontanu reakciju u ljubavi i naklonosti prema Tebi, prema drugima, prema životu. Čak si morao pitati ljude jesu li potrebiti spasenja, žele li progledati, žele li zdravlje jer čak niti jasne zahtjeve i molbe za ljubavlju Tvojom nitko nije znao izreći. Čitao si misli nesretnih ljudi, pogađao njihove nevolje i potrebe kako bi uvidjeli da su željni Tebe, Boga i da su nesretni jer nemaju čovjeka, druge ljude, sami sebe.

Ljudi kažu: „Samo da je zdravlja”, „Kada bih doživio ljubav”, „Kada bih bio sretan”, „Da sam barem malo bogatiji”, „Kada bih dobio zgoditak u igri”, a ne znaju da imaju sve što im je potrebno, život, ali da ga ne konzumiraju. Pojasnio si kako se istjeruju zlodusi. Naučio si nas moliti Boga. Probudio si u nama čežnju za ljubavlju i naučio nas da se ljubavlju dobiva ljubav, da se vjerom dobiva povjerenje, da se na dobra djela odgovara dobrotom i zahvalnošću, da su blaženi oni koji zaboravljaju na sebe radi sreće drugih, mirotvorci: „Sinovima Božjim će se zvati”, obećao si. Ali za mirotvorstvo je potrebna nesebičnost.

Nama nije stalo do stradalnika koji su daleko, nama je stalo da ne poginemo mi i naši dragi. Mi smo zabrinuti za sebe i svoje i tu brigu cijenimo iznad svega, takvu zabrinutost svi razumiju.

Divljaci, pogani, to smo mi, slavimo poganske svečanosti, doživljavamo milosrđe Tvoje na poganski način, samo prirodno i naravno, to jest grešno, i ne vidimo što je nadnaravno – život. A to si Ti.

19.04.2019. 00:18