Molitva za prolaz

Kroz muke i bol, patnju i predavanje prošao si, Isuse, do nebesa. Uzak je i tijesan taj prolaz, mučan je i bolan, udara u dušu do dna i probada je, a u tome se čovjek rijetko može i zna predati.
Zašto ljudi više ne poštuju mudrost i znanje, zašto ne razmišljaju pa da osluhnu? Nisu više sami i ne znaju biti sami, pitaju prolaznike, onako uzgred, jer nemaju vremena, žure u društvo. U samoći ništa se ne radi i ne čini, čak se ne može ni spavati; učiti se ne isplati; znatiželja se iscrpljuje na premnogim rezultatima koje dobijete kada upišete u tražilicu neki pojam; sluša se glazba i pita se internet u stilu: 1. tko je bio predsjednik prošle godine; 2. da li je bio Rothschild; 3. koliko je osvojio teritorija; 4. kako mogu postati političar; 5. koji je tekst nacionalne himne, i tako redom, nema sistematskog i postepenog svestranog učenja jer čovjek više ne čita. Možda preleti pogledom naslove i boldane riječi, ali ne čita nego gleda slike i filmove. Slikarstvo postaje vrhunsko umijeće, glazba rušilačka, a književnost su samo tekstovi popularnih pjesama koje nisu predugačke.
Tko je sam, a nije na internetu i ne kupuje novine, taj plaća pretplatu za tv-program koji mu je poprilično zabavan i razumljiv.
Oni stariji, koji su učili, pohađali škole, pretvaraju se da su neznalice ili su čak u to uvjereni.
Oni koji razmišljaju, vrte se u krug.
Oni koji vjeruju, ne slušaju, sjede na ušima.
Oni koji mole dosegli su znanje bez promišljanja.

Riječi se ne poštuju.
Govor je nerazumljiv.
Pobrkao si nam jezike da ušima slušamo, slušamo i ne čujemo, da očima gledamo, gledamo i ne vidimo.

Nigdje nije rečeno da je taj uzak prolaz do kraljevstva Tvoga, onaj prolaz kroz koji moraš proći pognutih ramena, zapravo nalik Tvome Prolazu kao što je čovjek nalik Tebi, Bogu kao Tvoja slika.
Ti si Ljubav, Dobrota, Pravednost, Ti si Mudrost i Um nad svim umovima. Ti si krotka i ponizna srca. I to je ljubav i predanje, to je mudrost, dobrota i pravednost; to je rješenje životnog problema, Tvoja krotkost i poniznost je rješenje toga predavanja, te moći i sposobnosti koja čovjeka može pogurati kroz onaj uzak prolaz.

Učini me siromahom da mognem u Tvoje kraljevstvo; učini me krotkom da mognem tu zemlju baštiniti gdje se ne mora puno znati, puno razmišljati već gdje se promatra svijet kroz onu rumenu maglu, očima poniznosti, ušima čistoće, probodenom dušom da se mognem predati svemu što naiđe na mene i da mognem proći kroza sve na što naiđem, učini me tako malenom i nevidljivom ovome svijetu, beznačajnom za svjetovne probitke; učini me šutljivom da Te ne moram zatajiti odgovarajući na gruba pitanja lažaca koji misle da su duhoviti kad "izvale" neku laž. Učini mi to. Neka sve moje zaboravljene boli budu Tebi moj zalog, neka sva patnja vremenitosti bude Tebi moje trnje, neka moja razapetost bude Tebi moja smrt, neka moji poremećaji budu Tebi moja duševna rana, neka moji strahovi budu Tebi moje haljine, neka grijesi budu Tebi moji čavli i neka Tvoje breme bude Tebi moj križ.
Učini me takvom u trenutcima predanja, neka Ti moja predanja budu moj križni put u ljubavi koju ne znam definirati, u pravdi koju ne znam činiti, u dobroti koju ne posjedujem, neka Ti moj um bude Tvoja volja, Gospodine.

Kajem se, rodi me opet.
Pošalji mi glas, čisto srce opet mi stvori i, kao što me obasipaš milošću kao redovnim kruhom nebeskim, tako me dovedi na put gdje ću znati pročitati znakove, razumijeti ih i slijediti, vršeći Tvoju i svoju volju, svoje oduševljenje jer Tvoja je volja za mene neopisivo dobar osjećaj.
Pošalji mi milostivoga Duha Tvoga, okupaj me i obnovi me. 
Dovedi me i posadi
u vrtu svome rajskom,
"na mjestu koje Ti, Gospodine,
svojim učini Boravištem,
Svetištem, Gospodine,
Tvojom rukom sazidanim (Izl 15,17)";
dovedi me i posadi
u srcu svome,
predodredi me za sebe
i udijeli meni dio moj u zemlji živih.
‎04. ‎siječnja ‎2019. 22:43:26

Uskrsnu kako je rekao

Dragi svi, Isus je uskrsnuo od mrtvih.
Inače, zašto bismo slavili Božić?
Čitam značajne vjerske članke značajnih katoličkih teologa na značajnim vjerskim portalima i osjećam potrebu i obavezu napomenuti da im je uzaludno sve ako nikada ili gotovo nikada ne spomenu jednu važnu činjenicu: "Isus je uskrsnuo"; badave pripovijedanja o Zavjetima, o povijesnim vjerskim događajima, Svetom Pismu, o Objavi Božjoj svim ljudima, o ljudima dobre volje, o Katekizmu; uzalud trošimo riječi koje nekako iznalazimo kako bismo što više i pobliže označili vjerska iskustva, kako bismo navijestili našima i njihovima, svima i svakome otajstvo katoličke vjere ako zaboravljamo reći ono najvažnije pa makar se samo po sebi razumije:
Isus Krist je Božji Sin koji se utjelovio u krilu Djevice Marije po Duhu Svetom i postao čovjekom, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan, sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih, uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega, poslao Duha Svetoga na svoju, kršćansku Crkvu.
Najvažnije riječi u katoličkoj vjeroispovijesti jesu:
1. Isus
2. Muka i smrt, Pashalno otajstvo
3. Uskrsnuće
4. Utjelovljenje
5. Duh Sveti
6. Djevica Marija, Bogorodica
7. Crkva Kristova, kršćanstvo
Od tisuću riječi kojima naviještamo Krista, niti desetak puta nema riječi "USKRSNUĆE". Zar smo umorni od ponavljanja pa preskačemo ono najvažnije, početak, sredinu i kraj?

Isus je uskrsnuo i otkupio svojim navještajem, Mukom i smrću sve ljude od smrti. 
Otkupio je ljude od njihovih grijeha čija posljedica je smrt.

Isus je uskrsnuo, mi vjerujemo da je Isus uskrsnuo i da ćemo i mi uskrsnuti, netko na vječni život, a netko na vječnu kaznu.


Isus, vječni Bog, postao je čovjekom, preuzeo je na sebe ljudsku narav, pravi je Bog i pravi je čovjek, u svemu je Bog i u svemu se rodio i hodao zemljom kao pravi čovjek osim u grijehu; pa ipak je umro, stvarno je umro, do kraja su Ga izmučili i proboli kopljem dok je visio već mrtav na križu, ali nakon tri dana je uskrsnuo, pokazao se svojim učenicima i još mnogima pa je pred njihovim očima uzašao na nebesa te poslao Boga Duha Svetoga na ljude, Duha Branitelja i Životvorca koji uvodi vjerne u svu istinu.

Dragi katolici, Isus Krist je uskrsnuo.
‎04. ‎siječnja ‎2019. 17:49:16

Ljubavni sjaj

Ljubav isijava oko nas,
ona sjaj je među nama,
u nama se odražava;
ona daje dobar glas,
duša s njome nije sama,
ona oboje nas uvažava.

Ljubav gleda se u oku,
svom se dušom ćuti
i polaže jamčevinu
kao što je mač u toku
ili na rukama skuti,
kao što je kalež vinu.

Ljubav sveđ je glavna tema
koja održava razgovore
o svim našim stvarima.
S njome nema nikakvih problema,
uz nju znam što usne zbore
koje ljubav obasjava čarima.

Pa da smo i neki stranci,
Ljubav nam je vjerovati,
i njoj jedinoj se obraćati.
S njome postajemo znanci,
ona može nas i svjetovati,
može duge sve nam poplaćati.

Ljubavi se možemo i rastajati,
a da ipak ostanemo skupa.
Samo jedno onaj neće moći
tko ne želi s Ljubavlju se sastajati,
tko bez Ljubavi u život stupa:
taj prebiva i ostaje u samoći.
‎4. ‎siječnja ‎2019. 14:30:00

Svršetak vremena

"Danas ako glas mu čujete,
ne budite srca tvrda kao u Pobuni!"
Heb 3,7

Svršetak vremena je onaj trenutak u kojemu čovjek pada ničice pred Bogom, svojim Gospodarom u strahopoštovanju, traži i vrši Božju volju i ulazi u bezvremenost. Posljednja vremena se mogu shvatiti i intimno, a ne samo društveno. Čovjek je u vremenu, ali i vrijeme je u čovjeku.

Kada čovjek povjeruje Bogu, uzvjeruje Isusu, njegovo ljudsko vrijeme i vremenitost se ispunjavaju, njemu se vrijeme ispunilo. Posljednja vremena su mu započela kao i njegov rast prema punini.

Od trenutka kada je Isus uzašao na nebesa i sjeo s desne Ocu pa do Njegovoga ponovnoga dolaska događa se posebna, prijelazna vrsta vremena, događa se vrijeme Crkve kršćanske, vrijeme kaljenja i kušnje.
Obraćenje čovjeka na evanđelje Isusa Krista znači mu promjenu ere gdje Crkva Isusova omogućuje čovjekov prijelaz iz sadašnjega svijeta u svijet koji ima doći (Dufour, str. 1469), od starog vremena što se naglo bliži svojoj propasti u novo vrijeme Boga koje se uputilo za čovjeka prema svom punom razmahu. Važnost vremena Crkve dolazi odatle što omogućuje taj prijelaz. Ono je pravo vrijeme, dan spasenja. To je Božje danas kad je svatko pozvan na obraćenje i kad je važno pažljivo osluhnuti Božji glas:

2 Kor 6,1-2:
"1Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje. 2Jer on veli: U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa."


One duše koje su se, uzvjerovavši, poklonile Bogu Trojstvenome i Jedinome čine narod Crkve Božje u kojoj se taj isti narod vjernika spašava u svršetku vremena. U Crkvi kršćanskoj i katoličkoj se to međuvrijeme posvećuje kako bi svatko doživio onaj svoj čas svršetka vremena. Svake vremenite nedjelje obnavlja se uskrnuće Isusovo i svake vremenite godine proživljava se Pashalno otajstvo Isusa Krista i vjernog naroda.
Vrijeme Crkve doseći će svoje posvemašnje preobraženje kad se pojave nova nebesa i nova zemlja (Dufour, str. 1471) gdje će ljudi ući u Božju vječnost.

U Crkvi svatko zna da je vrijeme kratko, da je noć poodmakla, da je dan blizu (1 Kor 7,29) jer Isus, Sin Čovječji dolazi kao noćni tat i nitko ne zna koji je čas odredio za dolazak u čovjekov svršetak vremena.

Taj svršetak vremena za klanjatelja se može uzaludno pokušavati označiti kao jedan trenutak ili kao nekoliko trenutaka, taj čas je čas svršetka i propasti vremenitosti, Isusov čas pobjede i uskrsnuća, čas suda (Dufour, str.141) i čas žetve; to je čas kada porođajni bolovi završavaju, a tada su najjači, najteži, najmračniji i to je čas života u vječnosti i čas vječnosti u životu; to je čas Isusa Krista i čas Božje slave jer volja je Isusa i Njegove Crkve volja Boga Oca; to je čas ljubavi što je dostigla vrhunac. ‎02. ‎siječnja ‎2019. 07:29:13
Daj mi ljubiti Te, Isuse, najviše što mogu i daj mi najviše što Te mogu ljubiti.

Dan svih dana

Smirajem dana uspinjem se k svodu
i na svakoj uzvišici si mi blizu;
ipak, tamo gore ispjevat ću veću odu
iako sam tamo samo jedna stopa nizu.

Gdje god bila, uvijek Ti si pokraj mene,
ali puno bolje, puno više gore čeka.
I dok svaka prošla stara stopa vene,
svaka nova dotječe mi kao rijeka.

Znam da nisam sama, jedina u tome,
mnoge duše uspinju se sa mnom,
ali samo Tebe imam umiranju svome,
samo Ti me čekaš u koritu tamnom.

Najljepšu si zahvalnicu ispjevao
kad me rodi, kad mi stope stvori,
a kada si za me bitku vojevao,
Ti sve moje zahvalnice izgovori.

I kad noći prođu i postanu Dan,
Dan svih dana i svih stopa mojih,
zazvat ćeš me imenom, lijepim kao san;
rado postala bih ljubav riječi Tvojih.
‎01. ‎siječnja ‎2019. 17:10:30

Vatreni '18 -" Neka se pamti"

BUNKING OFF SCHOOL TO PLAY PIANO WITH AIRLINE PILOTS