Još te uvijek sanjam

Cvijeće na cesti,
u ruci ruka;
o, kada bi se sresti,
želja je puka

pod mostovima
pod kojima se klanjam
na ovim prostorima,
a još tebe sanjam.

I tada,
svijeće na cestama,
iznenada
sred besrama,

sloboda vjeroispovijesti.
Razrovano tlo,
loše i još gore vijesti
pa nestade zlo.

Raspale se kosti
i sada se sklanjam
od raznesenosti.
I još tebe sanjam

kako meni zboriš
dobro će biti
i još me dvoriš,
a ne bih suze liti.

Svećeniče,
moja posveto i naša,
opet korov niče,
prastara ispaša.

Kršćanski simboli
žive krvi,
pokopane skroz u boli.
Duboko se mrvi

još od davnih dana
Kamenite ploče,
a srcem je isklesana.
Grudi što se moče.

U tim prsima
jedna Rana,
i na mojim prstima.
Još te sanja,

zemlju svoju, Dom.
Ipak poštovanje
u trenutku tom.
Ipak vjerovanje.

‎17. ‎11. ‎2018. 14:03



https://hr.wikipedia.org/wiki/Ba%C5%A1%C4%87anska_plo%C4%8Da

https://kamenjar.com/veliki-dogadaj-za-hrvatsku-hrvatski-narod-i-crkvu-u-hrvata/

Jedrilica

Zvijezde gledam, snijeg i more,
mirnoj luci mojoj kao straža bdim; 
spuštena su jedra, neke luči gore, 
čekaju da stigneš brodovima tim

što doplove mi do gaza, plutajući,
kako bi prenoćili im moreplovci,
u toj mirnoj uvali od snova ustrajući;
umotani noćas jarboli su, kolci.

Snijegovi će zametnuti, led i kiše,
nebo bijelit će se kao velika pahulja;
jedra neće zaploviti nikad više
ovim morem što je poput ulja.

Jedan most od svjetla vodi sve do grada
gdje tek strši kao polomljena strijela,
nedovršen je, mjesec mu po rubu pada,
nikada ga neće stići zora bijela.

Zato Bog moj što je iznad svega
daje premostiti nevolju mi svaku
na toj obali od svijeta i od snijega;
od mene je načinio jedrilicu laku.

Čudit će se svi mornari, ribari i ribe
kada jednom ipak stignem ja na cilj
i kad otvore se polomljene šibe,
kad s nebesa polegne po gradu milj

i kad, i bez mosta, bez jedara,
odnesu me vjetrovi daljina
što ih šalje Bog moj iz njedara
daleko put nebeskih visina.
‎17. ‎studenog ‎2018. 01:43:16

Stijenj

Umor, umor sladak,
a Ti djeluješ na mene,
ovcu izvan stada,
sjenu bez sjene.

Poznajem Tvoj zov,
poznajem Ti glas
stižem Ti pod krov,
a ne vidim spas,

samo ga nazirem,
tu je, ispred mene.
Svjetlo Ti nadire
i nestaje sjene,

ostajem Ti sluga
kao nekad davno
kad se prostirala duga,
Tvoje ime slavno.

Daješ mi snage,
a ne osjećam je
od slabosti blage,
a Ti si dio nje.

Dozivam Te i govorim,
daj mi gledati Te,
slovo Ti prozborim
pa da mognem predati se.

Naručje Ti jasle,
kraj Tebe sam, znam.
I molitve izrasle
kao jaki plam.

‎15.‎11.‎2018. 21:13

Vrijeme odluka

"Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?" Lk 18,8b

Držati se čvrsto Isusa znači imati vjere.
Držati se čvrsto, što čvršće, najjače što čovjek može.
Naravno da ima vjere na zemlji, ali čovjek je nestalan, vjeruje povremeno dok je povremeno rezigniran. No, dok je netko malovjeran, netko drugi upravo proživljava duboko vjersko iskustvo i obrnuto. Tako uvijek negdje ima vjere, nekada ovdje, nekada tamo.
Vrlo često se Isusa čvrsto drže siromasi.
Nekima je bijeda izbor, ili progoni, ili siromaštvo.
Mnogi su siromasi od rođenja, mnogi su odlučili biti siromašni dok ima i takvih koji čvrsto odluče da nikada neće biti siromasi. Po bilo kojoj cijeni neki ljudi obećavaju sebi da siromaštvu neće biti mjesta u njihovim životima pa za bogatstvo mijenjaju Isusa.
Mnogi se, pak, nađu u siromaštvu iako nisu siromasi od rođenja, mnogi se nađu u velikoj bijedi i progonima jer im niz njihovih odluka daje takav izbor.

Na sve nas Isus je mislio kad se upitao hoće li naći vjere na zemlji kad ponovo dođe dok je u isto vrijeme hvalio vjeru Abrahama i mnogih drugih, a mnogima je i pomogao govoreći im kako ih je vjera njihova spasila. Ali kad ponovo dođe, hoće li biti takve abrahamske vjere? U budućnosti, a ne sada, ne jučer. Možda je primijetio, možda zna da vjera na zemlji kopni, da nije postojana i ustrajna. Možda je vidio kako na zemlji nastaje sve veći broj siromaha, ali manje onih koji ne bi mijenjali Isusa ni za kakvo bogatstvo.

U svakom slučaju mislio je na pojedince, na pojedinačnu vjeru kakva uvijek postoji, kao da je rekao i pitao se hoće li naći vjernika na zemlji. A znao je da će osnovati Crkvu svoju i da će na nju spustiti Duha svog, Duha Branitelja koji bi nas uvoditi u svu istinu, u sve što je govorio i činio.
Možda to i nije neko zloslutno pitanje, ali je u svakom slučaju upozoravajuće. Ne kaže uzalud da bdijemo jer ne znamo ni dana, ni časa kada će ponovo doći. I da ćemo po znakovima vremena i mi svi znati da dolazi uskoro.

Jer ako ne nađe vjere, kako će nas preobraziti u djecu svoju? Kako će nas uskrisiti na vječni život ako ne nađe ni pravednika, ni siromaha, ni vjernoga? Sve nam je rekao, umro je za nas sve, ulio nam nadu, vjeru i ljubav, upravlja svijetom i spašava nas toliko puta, strpljivo i uporno. I što bi mi još htjeli, da odlučuje o nama umjesto nas? ‎15. ‎studenog ‎2018. 17:51

Moja čežnja, to si Ti

Čime da Te hvalim, Gospodine,
kad u meni srca nema
što bi bilo dostojno Ti hvale?
Učini od mene slugu svoga, rodi me
da mi duša sad ne drijema,
da Ti budu drage pjesme male,

molbenice, želje žedne uslišanja.
Moja čežnja, to si Ti,
to je mir i svjetlo jarko
pred kojim je svaka tama manja,
to su Tvoji sveti propisi
koje ištem ljubit' žarko.

Zadrži me istom u nevolji svakoj,
ne daj veći križ da padnem
u sve boli, ogorčenja
već me nosi besjedi Ti lakoj
da Ti veću slavu dadnem
usred ljudskog otuđenja.
‎15. ‎studenog ‎2018. 06:48:16

Iz dubine noći

Neću plakati sutra,
više volim sretan kraj.
Neću ovoga jutra
pobjeći u svoj raj,

sve bit će kao do sada,
uglavnom i naizgled.
U meni je zaspala nada,
ali nova već stiže na red.

Ostavljam i napuštam
svoje borbe, okrećem
vjetar i sidro spuštam.
Uvijek nekamo krećem.

Stresovi se grupiraju,
to kušnja je, znam.
Oni tek malo me diraju
jer duša je hram

gdje susrećem povjerenje.
Ona je u dubini, pri dnu,
a nisko je moje prosvijetljenje
jer se opirem zlu

kakvo rijetko na me navali.
Sve je to iznutra,
ne vidi se ni tračak mali.
I neću plakati sutra.

Čovjek pokuša sve
što mu je u moći
i tako negdje stigne
iz dubine noći.

‎14. ‎11. ‎2018. 20:21

Sreća

Slaviti Te, nije prazno,
puniti se dahom čistim;
drugo sve je prolazno.
Hoditi Ti slovom bistrim

sve je teže, sve je strmlje.
Nastaviti drugim stilom,
baciti se i u grmlje,
nije isto s Tvojim bilom.

Jedini si Bog moj
koji vazda žrtvu pruža,
a ja nisam sluga Tvoj.
Beskorisna ruža

koja je bez trnja
i sva izlomljena,
puna zrnja
k'o napukla stijena.

Pozlaćene ceste
sve su veće,
brojne su i česte,
nakladnice sreće.

Te se sreće bojim,
od nje dalje hrlim
ka njedrima Tvojim.
Da ih barem grlim.

U magli je put,
al' je nebo sjaj
i moj mali kut,
isti kao križić taj.
13.11.2018. 22:10