"Crkva Katolička ne potpada pod pravne institucije bilo koje države i sudove, niti spada u demokraciju.
Osim toga, tu se razgovara o stvarima koje postoje od pamtivijeka.
Posvetiti svoje vrijeme tako detaljnom proučavanju tuđih grešaka i to još grešaka onih koji nas vode nadahnućem Duha Svetoga lakše je nego mijenjati sebe i svoju ljutnju, posvetiti se podrobnijoj kontemplaciji i molitvi Bogu našemu da nas sve iz ovoga izvuče jer, zna se, zloduh je na djelu najbliže tamo gdje ga najviše boli.
Nema opasnosti za Katoličku Crkvu, ona je tijelo Kristovo kojemu je glava - Krist u kojega se pouzdajemo, kojemu vjerujemo, kojemu se nadamo i kojega susrećemo u ljubavi i s ljubavlju.
Nikakva institucija, pa bila ona i slavna i dobra obavještajna demokratska institucija, ne može se postaviti na mjesto Svetoga oca koji sigurno ima najteži Križ od svih nas.
Ne sudi da ti ne bude suđeno.
Ljuti se, ali nemoj da sunce zađe nad tvojom ljutnjom.
Božji blagoslov. (Komentar na razgovor teologa o Katoličkoj Crkvi)".
The Catholic Church does not fall under the legal institution of any state or court nor is it a part of democracy.
In addition, there is talk of things that have existed since the past, many years ago and many hundred years ago.
To devote your time to such a detailed study of the other mistakes and even the mistakes of those who guide us with the inspiration of the Holy Spirit is easier than to change ourselves and our anger, devote ourselves to more detailed contemplation and pray to our God for us to extract all of this from us because, the closest are bad spirits where it hurts them most.
There is no danger to the Catholic Church, it is the body of Christ whose head - the Christ we trust in, to whom we believe, to whom we hope and to whom we meet in love and with love.
No institution, and she is a celebrated and good intelligence democratic institution, can not be placed in the place of the Holy Father who
surely has the toughest Cross of all of us.
Do not judge so you will not be judged.
Get angry, but do not let the sun go over your anger.
God's blessing.
03. listopada 2018.
Eto, čula sam i za nove hereze, krivovjerja današneg, "modernog" vremena.
Mnogi katolici ne vjeruju da je Isus osobno prisutan živ živcat pod prilikama kruha i vina. Neki odmahuju rukom i govore: "Ma to je samo simbolika". Zaista jest jer simbol je znak koji i jest ono što prikazuje i pokazuje, to je znak koji jest u biti ono što predstavlja. Pitaju se neki kako je Isus mogao apostolima na Posljednjoj večeri uzeti u svoje svete, časne ruke beskvasni kruh i vino loze te im reći: "Ovo je moje tijelo, ovo je moja krv". On je Kruh, Žitarica koja se razlijeva uvijek po svoj zemaljskoj površini, On je Vino koje nastaje od ploda zemaljskoga, čitava zemlja i svemir i sve što je Stvoritelj načinio jest tijelo i krv, organizam Njegov, Božji, Stvoriteljev i Otkupiteljev; sve što Duh načini duh je i materija. Naravno, nije Bog rekao palom anđelu da se pobuni protiv Boga, nije rekao čovjeku da učini grijehe, ali svaka krv koja se prolijeva sa zemlje viče Gospodinu i vapi pravdu; svaki komadić zemlje plodi se i raste jer je to Božje stvarateljsko izobilje. Isus je mogao uzeti i rižu, i špinat i sok od borovnice možda i reći da je to Njegovo tijelo i krv, ali uzeo je Pashalnu gozbu na kojoj je prinio sebe kao otkupiteljsko Janje, uzeo je plod trsa jer nas napaja redovno i hrani nas redovno da ne otpadnemo jer (drugo krivovjerje) tada nam nema spasa i blagujemo Tijelo i Krv Kristovu na svoju osudu.
Isus je pravi Bog koji se utjelovio u Mariji, Bogorodici i preuzeo tako sebi i ljudsku narav. On je Jedna Božanska Osoba s dvije naravi i dvije volje, božanskom i ljudskom. Isusa vidim i u prvoj rečenici Svetoga pisma kada Bog Stvoritelj govori dok riječima stvara ovaj svijet jer Isus je Riječ Božja, a i Duh Božji lebdi nad vodama. To je naš Gospodin, Jedan Bog, jedna božanska narav u tri Božanske Osobe.
Čovjek je po mnogočemu slika svojega Boga Stvoritelja, čovjek je također osoba, čovjek je živ ako ne pokvari sve grijehom, čovjek je duhovan i materijalan, čovjek ima um i govori. Čovjek je sposoban vjerovati, ljubiti i nadati se, nadići sam sebe svojim djelima kao što izobilje Božje i Božjega stvaranja nadilazi svaki čovjekov pokušaj da definira Boga. Čovjek čini čuda kao što i Bog čini čudesa. Bogu je sve moguće, a čovjeku koji je vjernik i molitelj također u Gospodinu puno toga može što ne zna protumačiti prirodnim zakonima. Čovjek ulazi u odnose s drugima, s ljudima i sa svojim Bogom kao što i Bog svojim objavljivanjem čovjeku ulazi u odnos i razgovor s čovjekom, pomaže mu, uslišava ga, čini sve za čovjeka. Čovjek može puno toga učiniti za voljenu osobu. Čovjek je ljubomoran božanskom ljubomorom, čovjek želi biti dobar i činiti dobro jer je Bog sušto Milosrđe i Dobri. Čovjek se naljuti, ali ne za dugo. Čovjek je kao slika Božja zajedničar, bavi se stvaranjem i proizvodnjom i teži za pravdom, to jest ima svoje dostojanstvo jer je Božji stvor, dijete Preslavnoga, Boga koji je Slava i Svjetlo što svijetli u tami i tama Ga ne obuze. Čovjek može zadobiti vječni život u svome Bogu.
Šutim i molim.
Kad sam se rađala, mukotrpno je bilo moje neshvaćanje, a sada je još više razlog mojih dvojbi u vezi s mojim pozivom. Tek kada se ponizim koliko god znam i umijem, mogu pojmiti kako mene to Bog za sebe rodi, a ne za moje ideje o tome što bih ja morala učiniti na stazama zemaljskoga života. Bog čini od mene ono što jesam, a ako osluhnem što mi govori, znam da se moram poniziti još više. To je taj poziv jer uniženje će me načiniti posudom Božjom u koju će se onda moći uliti volja Boga, Oca mojega.
Šutim, dakle, i molim.
Ne zovem novinare u pomoć koji objavljuju moja pisamca kojima preskačem svaku normalnu i zakonsku i uobičajenu proceduru supsidijarnosti. Ako mi brat pogriješi opomenem ga možda. Ako i dalje griješi, pozivam ga da javno pred braćom posluša opomenu. Ako ni tada ne posluša, neka mi bude kao poganin. Ne da mi nije više brat već je osoba kojoj je potreban navještaj Radosne vijesti.
Ako se novinari i sve druge osobe pokušaju opravdati strastvenom željom da govore samo istinu, neka preispitaju svoje znanje o isitnitosti. Istina je i blagost i ljubaznost, a ne istina u unošenju nereda. Istina je istina u ljubavi, a također ako nanese više štete nego koristi, nije neophodna jer i tako nije zaista istinita. Istinu svatko vidi svojim subjektivnim očima.
Ako je Petar rekao da nam je potrebno šutjeti i moliti određene molitve, tada je to veća i objektivnija te više zakonska istina od moje težnje za Isusom jer Isus mi nije pao na pamet iz vedra neba već u dijalogu sa svećenicima, posvećenim ljudima pod ingerencijom Petra koji od Krista prima ovlaštenje. To je oduvijek tako, radilo se o lijenosti, krađi, škrtosti ili pedofiliji.
Hvala Ti, Gospodine, za sve što si mi dao; hvala Ti što nam u nemirnim i mirnim vremenima daješ nadahnuto vodstvo. Hvala Ti, Gospodine, za našega Svetog oca koji na sve divljačke zloduhove napade odgovara šutnjom jer ova se pošast može izliječiti samo molitvom i postom.
Šutim, dakle, i molim.
04. listopada 2018. 07:54:57