Hvali, dušo moja, Gospodina

Hvali, dušo moja, Gospodina
zbog nevolja što ti ih dade
tijekom teških i lakih godina
da te uzljubi jer tada te spoznade.

Hvali, dušo moja, Gospoda
zbog svega što bez Njeg bijaše,
zbog toga što kraj tebe hoda
i staze tvoje sjajno proklijaše.

Hvali, dušo moja, Isusa Krista
koji te uvijek prepoznaje svojom.
Njegova duša uvijek je ista
i On ostaje stijenom tvojom.

Ti ne znaš izreći ljubav i čežnju,
ali dobro znaš spoznaju spasa.
Hvali, dušo moja, tu Dušu nježnu,
hvali Gospodina svakoga časa.
‎15. ‎rujna ‎2018. 04:23:17

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
ne prigovaraj ako te uzme u raj;
dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
odbaci sumnje, putuj u beskraj.

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
neka te boli sve, zaboravi krike.
Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
odbaci grijehe, zbog tebe su vike.

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas
i ako te pusti ovakvu, polumrtvu;
dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
Bog radosno prima tvoju žrtvu.

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
prinos je tvoj mirisa ugodna;
dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
radost je tvoja Njemu zgodna.

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas
i ne boj se ničega više.
Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
On te u svome naručju njiše.
‎15. ‎rujna ‎2018. 02:12:17

Ludost Križa

"A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista"
Gal 6,14a


Čula sam ja za Tebe, Kriste, i prije mojega krštenja.
Ljudi su mi govorili: "Nastradat ćeš".
Nisu molili za mene dar vjere, a možda i jesu, ali govorili su da ću platiti svoju iskrenost.
Nisu mi rekli da nisi samo lijepa pričica nego da si uskrsnuo, da si zaista raspet, umro i uskrsnuo.
Govorili su tajnovito, u zagonetkama.

Iz 29, 13-14
"Prijetnja
Jahve reče: »Jer mi narod ovaj
samo ustima pristupa
i samo me usnama časti,
a srce mu je daleko od mene
i njegovo štovanje
naučena ljudska uredba,
14zato ću, evo, i dalje 
čudno postupati s ovim narodom –
čudno i prečudno:
i propast će mudrost njegovih mudraca,
pomračit se umnost njegovih umnika."


Ludost je bila reći glasno da je Bog za čovjeka trpio, za spas i za dobrobit svake duše.
U trpnji sam došla tražiti krštenje, pred kraj života, kao milost jer sam uvijek mislila da za mene krštenje ne vrijedi, nije dopušteno. U trpnji mi nije bilo neobično da ima Bog koji trpi kao ja, koji trpi za mene i sa mnom. Ne, nije mi to zvučalo kao ludost i zagonetka, kao nešto što se mora tajiti, kao neka prijetnja. Naravno da je Križ Kristov prijetnja ludama i bezumnicima, zlome i okorjelima srcem, ali za moju iskrenost Ti si, Isuse, postao melem.

Od prvog dana susreta s Tobom, od dana krštenja mojega živim u Tvojoj blagodatnoj sjeni, u sjeni Tvojega Križa. I sablazan sam često ljudima kao što je i Tvoj život i Tvoja smrt sablazan jer uopće pojmiti nekoj neozbiljnoj i površnoj duši da je Bog sišao k ljudima, da se objavio ljudima, da s njima razgovara, raduje se i trpi i da je čak otišao na Križ ponizno i služeći čovjeku, to je sablazan velika.


1 Kor 1,17-25
"Svjetska i kršćanska mudrost
Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov.
18Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja. 19Ta pisano je: Upropastit ću mudrost mudrih i odbacit ću umnost umnih. 20Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživač ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta? 21Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike. 22Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, 23a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, 24pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. 25Jer lûdo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi."


Mnogi ljudi misle da razgovaraju s Bogom onako kako njima odgovara, pišu svoje sveto pismo, svoje evanđelje. Ne priznaju Tvoje Tijelo i Krv, Kruh i Vino, i Tvoju riječ u Katoličkoj Crkvi u kojoj mnogi ljudi već tisućljećima proučavaju Tvoju Objavu i navješćuju Tvoj ponovni dolazak.  Ne, sablažnjavaju se kao da je to praznovjerica - Tvoj život i predanje za čovjeka, Tvoja Žrtva na snagu i radost mnogima poniznima u vjeri.



Fil 3,18-21
"18Jer često sam vam govorio, a sada i plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. 19Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko. 20Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: 21snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu."


Od kada se klanjam Tebi, Isuse, Tvoj najprepoznatljiviji znak mi je Križ na kojemu si visio kada si ubio ubojicu i neprijateljstvo ljudske duše u sebi samoj; u toj Tvojoj blagoslovljenoj Žrtvi susrećem Te redovito i sve više se divim Tvome znaku - Križu, Tvojoj domovini. Tko Te pogleda, tko Ti povjeruje, tko uzljubi Tvoj Križ, taj je spašen, taj ima uskrsnuće na život vječni.


Kol 1,19-20
"19Jer svidjelo se Bogu
u njemu nastaniti svu Puninu
20i po njemu
– uspostavivši mir krvlju križa njegova –
izmiriti sa sobom sve,
bilo na zemlji, bilo na nebesima."



Velika su i napuhana srca mudraca po svem svijetu, njima mora postojati neki kralj sa zlatnom krunom i velikom moći; ima ih po svuda, takvih pametnjakovića.

Gal 6,14
"A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu."

Budućnost

Pretjerujem u sjećanjima,
u dozivanju pogubljenih dana
kad sam propadala u njima,
kad je neviđena dolazila zora rana

koja možda nije niti postojala.
Možda sam se brinula za preživljavanje
pa se nisam ni udostojala
primijetiti da me prati unižavanje.

Nemam uspomena, kao da sam u blokadi,
silom duša prazna se odmara.
Istekli su oni divlji dani mladi,
ali opet kušnja se u meni stvara

jer ja nisam više ona mirna rijeka
nego znam da vrag ne spava;
previše je ova postelja mi meka
po kojoj se uzaludno život prosipava

pa me kopka zašto duša mi ne žeđa;
zašto tako smrt mi tiho prijeti.
Siguran je prostor iza mojih leđa,
nema znaka da li mi je sada mrijeti.

Ustat ću bez vidljivoga cilja,
možda naiđem na svoju budućnost
i otkrijem da je puna milja;
možda ipak gubim onu ćutnost

od koje sam podivljala bila.
Između smrti i jutarnjega svjetla
nalazi se samo zaležana svila,
a na lice pada kosa mi od vjetra.

Još je mračno, zora se na nebu javlja,
osjećam da vjetar donosi svježinu
pa se prisjećam da dan je slavlja
dok me modro nebo zove u daljinu.

Konačno ću se pokrenuti odavde,
svijetli dan će proći mi do duše.
Uvijek ima ove Božje pravde,
čak i kad se uspomene ruše.
10.05.2014. 05:05

Razočaranje

Čime bih Te mogla razočarati,
možda stihom nespretnim
ili čime bih Te još zamarati,
nekim klikom možda nesretnim?

Ono što si vidio u meni
ispod svake doline je nisko
pa me ipak milostivo oplijeni
kao da Ti nije ništa sklisko,

ništa tako neznatno
kao što sam neka ja,
neko trnje blatno
rizičnoga područja.

Kad si jednom uspio me pogledati,
kad si jednom otkrio mi bijedu,
što još može dalje se poredati?
Možda nit što vještice opredu?

Ili da li sam te gorko uvrijedila
jer sam prozborila sablažnjivo,
mogućnosti prorijedila
namjerno i nezajažljivo?

Možda bila sam prepoduzetna
kad sam pokušala dokučiti
što je ljubav neka presretna
koja ne zna kraj polučiti;

možda ne valja što smetam neprekidno
mjesto da još malo bolje pazim
kako izići iz blata što je tako selektivno
pa da k nebu ja zalazim

lako, poput riječne struje
kojoj samo treba se prepustiti,
makar vodopadi blizu bruje,
a ne dušu vodi stuštiti

i silom teškom gurati se ka plićaku.
Vodopadi nose rijeke sve ka moru,
a ja kopam svoju stopu svaku;
možda usamljen si na izvoru.
14.10.2014. 19:47

Svjetlo boli

Prijeći preko svega srce nikad ne može,
uzalud sam držala te prolaznikom.
Kada vidjela sam da se dodiri mi množe,
srce vječnim zaplakalo krikom

pa sad ne znam da li može biti važno
ne gledati Boga svojim licem,
da li smije sakriveno oko vlažno
prevariti bilo koga kičem.

Istinskim je riječima prekasno za bijeg,
dugo već tu spoznajem baladu,
a ne nosim na sebi takav stijeg;
zaboravila sam silnu želju moju mladu

prokrčiti velike putove i ogromne šikare,
a ipak sve to nestaje preda mnom.
Sad su življe riječi koje su se sricale,
sad se bolje vidi u tunelu tamnom.

Sigurno je to zbog boli,
ona nije javljala se zbog te tame
nego zato što se svjetlo tuda proli,
svjetlo iz sveg srca i sve duše same

koje gledalo je izgubljeno u sav mrak.
Okrenuh se nutarnjosti i ugledam izlaz,
on se stvori ispred mene kao tanak trak,
a u srce još doteče svjetla mlaz.

Postepeno sam se odvikavala od drugih,
zanemarila sve ono oko moga plašta.
Ni sad ne bih rekla da ih nema grubih
i da sve je samo moja mašta,

ali u meni je svjetlo, još zbog tebe veće,
nitko ne može mi to zanijekati. 
Često mi govorili su da ja imam sreće,
no ja ne mogu tu sada pričekati

da mi padne možda neki mrak na lice;
iznad mene samo nove procvale su lati
one ruže koja prosula je jednom svoje klice
u mom srcu što uvija oko tvoga svoje vlati.
05.09.2014. 20:23

Kad ne može bolje

Kad je moje sunce sjalo,
ljudi blistali su kao lampe
tamo gdje je moje srce palo,
gdje još nisu podizali rampe.

Kad su moje noći bile tužne,
svi su čudo gledali u čudu
tamo gdje su more bile ružne,
gdje su tražili me, ludu.

Sada sunca moga više nema,
duša mi se grije u naručju Boga,
tamo gdje još stoji anatema,
gdje se nikada ne traži sloga.

Teško li je sanjati o sreći,
dati se u potragu za slavom,
poželjeti život bolji, veći,
izdati se Bogu pravom.

Lijepo li je s Kristom biti,
s Njime suze prolijevati,
dostojanstvo svoje kriti
i svem grijehu odolijevati.
‎11. ‎rujna ‎2018. 20:32