Majčinska suza

Zagovore tvoje dovoljno ne poštujem,
ali ti me ipak ljubiš, Majčice premila.
Opirem se ugađanju ti kao da ne čujem,
a znam dobro da si uvijek sa mnom bila.

Sva si prozirna za mene i do Krista stižeš,
s tvojom pomoći sam nenavikla biti,
a znam dobro da ne koriš, da ne grizeš
i da s tobom mogu smjele snove sniti.

U tajnosti srdaca naših sva se rasplinjavam,
sve ti priznajem što neću, što mi duša hoće
makar mislim da ti Sina grubošću ranjavam,
makar posreduješ mi od velike slatkoće.

Od početka molim pokraj časne tvoje krune
materinjim jezikom i jezikom svih svetih
i moje se ruke, makar skliske, obilato pune;
priznajem ti moć i snagu protiv sluga kletih.

Grijesi moji ne znaju ti sve te tvoje tajne,
ali ti me poznaš makar nevina i čista;
primi zahvalnicu moju i čestitke sjajne,
kapni melem-suzu za mog Boga Krista.
‎08. ‎rujna ‎2018. 16:36:51

Jamčevina Križa

Dvore što ih gradim od kamenja i soli
ispuni svježina nenadana susreta
službenice i svjedoka koje Bog moj voli,
ljubi ponajviše kao plod od Križa sveta

na kojega ovjesiše grančice od masline,
simbol Pravednosti koja jača je od smrti,
jamči mukama, životom Riječ si koja sine
uvijek kada ljubavnici pogleda bi svrti

jedno s drugog u tom prostoru što miri
uzdasima, molitvama, osmijehom
koji kao uzdrhtala ptica iza srca viri
kako ne bi svoju dušu našla grijehom

pa se pokušava sakriti na poljanama
gdje nedostaje kisika bez kojega drhti,
vraća se u dvore da bi cvrkutala sama
iako još tamo iza neko krilo njojzi prhti

da joj skrene pažnju na svoj zaštitnički plašt.
Ona moli za njegove godine i dane,
on ukazuje joj na sve staze i veliku čašć,
slavu Boga Pravednika i Njegove Rane.
‎08. ‎rujna ‎2018. 10:49:18

Pećinarka

Drveni stup
i stope u travi,
i od ruže pup
da Boga slavi.

Oči zabranjene,
gledam gore,
ruke su ranjene
prigrlile more.

Čitava povijest
titra kao san,
a Radosna vijest
olakšava dan.

More je kao nada,
ali zaglušuje
i pijesak propada,
lahor popuhuje.

Pjevam u pećini,
omeđena gipsom.
Bijeli se u visini,
izgrađen kiksom.

Cigla i crijep,
greda se nadnosi
kao prizor mi lijep
i nebo rosi.

Nocturno peče
i vjetar svira,
a sjećanje teče
tipkama glasovira.

Zabranjeno srce,
a ljubit' se smije
pa ne ćutim grce
već stup me grije.

Kapcima poničem
iako trnem,
granice pomičem
da ne posrnem.
‎08. 09.‎2018. 06:55

ČUJ NAS MAJKO NADO NAŠA❤❤❤

Večer za zvijezde

Noćas udaraju radnici po cesti,
oni grade staze da nam ljepše budu,
noć je ipak tiha k'o da bi se sresti
oni vječnici sa svima koji nadaju se čudu.

Danas još je večer produljila sate 
kao dan uoči veselja blagdanskoga,
a ja kao nit' ne mislim na te
nego samo kličem i zazivam Boga.

Jer što je meni potrebno odsanjati,
tko bi drugi mogao mi biti prva violina?
Kome bih se poželjela klanjati
od svih ljudi s kojima sam pila vina?

Možda nekome tko sržnog vina nudi
i tko dobar znalac vinograda posta,
tko se oko svoje loze trsi, radi, trudi;
tome nikad rada ne bi bilo dosta,

sve dok ne bi pronašao zlatan plod
što se suncem kupa, obroncima sanja.
Možda netko noćas potraži taj brod
što se uvijek do svog vinograda sklanja.

Sretan onaj tko je njemu tema,
blažene li ljube koja sluša zvuke
kakvih nikada na zemlji nema.
Nikad otplovila ne bi iz te luke.

Ovih dana strojevi na cesti trešte,
a meni se čini kao anđeoska glazba.
Zvijezde prosule se kao umjetnice vješte,
a nad njima svira vječna stražba.
‎07. ‎rujna ‎2018. 21:57:52

Sjećam se

Ako i  jesam zaboravila sjaj, sjećam se tuge 
što je stidljivo hrupila ispod očnih kapaka, 
dubokih zjenica bez šarenila nestale duge 
što se sakrila iz oka zbog prepunih oblaka;   

sjećam se pognuta ramena kako zdvaja 
pod sunčanim žrtvenikom što je blijedio 
i nježnih ruku, uvijek željnih zagrljaja, 
koji je samo širinu teških nebesa slijedio.   

Sjećam se riječi, ako zaboravljam sreću 
i mirne valove što su zatreperili naglo; 
prepukla glasa bez daha zaboravit neću, 
disanja što se pred naletom vjetra saglo.   

Ako i ne pamtim lupkanje kišnih kapi, 
sjećam se da je srce bilo na pola otkucaja; 
sjećam se crne povorke i rake što zjapi, 
sjenki tromoga hoda i gesta oproštaja.   

Ipak znam nekim komadićem razuma, 
kojim se i sada jedva jedvice služim, 
da postoji svjetlost iznad zemaljskoga huma  
kada ruke sklopim i k nebu ih pružim. 
18.03.2015. 08:40 

Jesenske kvatre

Obljetnice podsjećaju čovjeka na protok
ovog vremena i svega što protječe koritima
u kojima čovjek živi kao neki otok,
one postoje u duši kao najdublja intima.

Dokumenti mnogi vode se po tome
kad je ovaj svijet zadobio dušu neku
da ju obilježe i zapišu, a možda i slome
dok ona ni ne zna kako dani teku.

Nit' ne misle ljudi na te dane meke
kad je srcu majke duša odgovarala
treptajima utrobi joj uzburkane rijeke
gdje je slatkim plodom se rasparala.

Nit' ne misle puci na taj tren začeća
kad je duša svome Stvoritelju nikla
kao zavjetna i blagdanska svijeća
što je predostojnom Domu svikla

da je stvarno rodi danom Uskrsnuća
u kojemu žive noći trudova i patnji
k'o što rađa pjesnikinja umiruća
ili Bog predivni, od sunašca zlatnji.

Dan odvajanja od Boga duša nikada ne pamti,
ali grijehe svoje, kušnje svoje dobro zna
jer za Spasiteljem svojim vječno plamti
dok se molitva na usnama joj tka.

Najbolji su rođendani koji svakog dana rode
ponovljenim susretom koji nema notu istu
već se uvijek nađe sasvim druge plode
u tom vrtu i u Jedinome Bogu Kristu.
‎07. ‎rujna ‎2018. 20:20:45