Tin Ujević: Notturno Noćas se moje čelo žari, noćas se moje vjeđe pote; i moje misli san ozari, umrijet ću noćas od ljepote. Duša je strasna u dubini, ona je zublja u dnu noći; plačimo, plačimo u tišini, umrimo, umrimo u samoći.
Možda se ne budim samo tako, zbog vrućina, radi svježa zraka; možda moje stope skaču lako, možda vidim bolje usred mraka zato jer me Duh Sveti probudi. Noć je vrijeme mjesečasto, doba kad se sretnu neki drugi ljudi; osmijeh majke, lice ljepuškasto susreću se vrlo često danju, noću. Neki jako vole zoru dočekati, i ja često svijeće palit hoću kad u miru tihom milosti se može znati, kad se znanje prosipa u čistom luku poput mnoštva zvijezda padalica i kad molitve se redaju u struku poput cvijeća, poput jata lastavica. Noć je vrijeme mistika i vrijeme mira, doba usamljenih tražilaca, vrijeme kada nitko, ništa te ne dira, doba puno anđelaka pratilaca. I Bog se noću ispunjava romantikom, traži susret, zaljubljen u svoje siromahe kada oni hvalospjevnim kantikom predaju Mu duge sate i sve svoje dahe. Noć je doba lakša gledanja sa Svjetlom, bistra pogleda i duše sasvim jasne, kada jutro sviće s onim hladnim vjetrom koji donosi mi pitanja i spoznaje časne. U samoći tada nađem Boga Krista ako ustrajno i iskreno Ga tražim, jer je noć od svega tada čista, jer se tada svitanjima snažim. Noć mi nudi onaj tajni stih što prostire se duž moga života; noć je onaj prijatelj mi dobar, tih koji dodaje mi smisao divota. 06. kolovoza 2018. 02:39:36
Vjetar huji, vjetar silan, strašno jak, muklo govori mi da će brzo doći onaj čas kada će jasan biti svaki znak i kada ću s njime u daljine poći. Duša iznemogne, iscrpi se sva do dna, ali jošte nosi svoje poslanje; i kad prostirem se preko meka tla, još se uvijek pitam za postanje, za početak i svršetak, za taj čvor u kojemu nema niti jedne greške. Kako lijep je taj božanski dvor do kojega letim ili stignem pješke. Utjeha je prava kada stigne val, navala od maestrala preko lica bijela na kojemu blijede nevolja i žal i kada se duša za čas oporavi cijela. 05. kolovoza 2018. 19:21:31
»Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. 25Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer – utemeljena je na stijeni.«
26»Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. 27Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.« Evanđelje po Mateju, glava 7, redak 24 -27
-tko cijeni Boga, cijeni i sebe i druge ljude, a to je najveća moguća i kompletna sloboda ljudskog bića
-tko ne poštuje sebe, taj drugima sudi
U Bogu čovjek ima
-dostojanstvo,
zajedništvo,
stvaralaštvo
-nasuprot je strah, razdor, destrukcija
jer:
tko nije siguran ima li Boga, taj nastoji svojim naporima stvoriti svijet, promijeniti svijet na bolje i nužno zapada u gubitništvo,
a, budući da sudi drugima, unosi posvuda razdor
te ako nema samopoštovanja u zajedništvu s Bogom i ljudima, ne može ništa uspješno stvarati
Kuća na stijeni je kao Betlehem - Kuća kruha
dok je kuća na pijesku - razvalina velika
Isusove kušnje u pustinji - razgraničavanje stijene od pijeska
1. reci kamenju da postane kruh - prva faza: traži od Boga sve što želiš
Ne živi čovjek samo o kruhu nego i o Božjoj riječi, ne spominji ime Božje uzalud.
U vjerskom životu molitelj zahvaljuje Bogu za sve što mu je Bog dao, i dobro, i manje dobro. U vjerskom životu postoji suživot čovjeka s Božanskim životom gdje je ljudska ćud i narav dionica božanske naravi. U vjerskom životu nema puno žaljenja za materijalnim dobrima, nema puno čežnje za slavom, nema nepovjerenja. Čovjek u vjerskom životu moli Boga da mu dođe kraljevstvo nebesko i to i dobiva od Boga te takav molitelj rijetko dolazi u okolnosti kada poželi nešto drugo ili nešto više, tada čovjek vrlo, vrlo rijetko moli Boga da promijeni njegovu, čovjekovu kob jer zna da živi Božju volju; nema tolike potrebe ni za čim do li za Božjim oproštenjem i milosrđem, za razgovorom sa svojim Bogom i za Božjom riječi, a također se ravna po Božjim zapovijedima. Nema mjesta pohlepi.
2. baci se s litice - druga faza: provjeri govori li Bog istinu i je li moćan
Ne iskušavaj Gospodina, Boga svoga, sjeti se da svetkuješ Dan Gospodnji da se ne uzoholiš jer izostanak sa slavlja je kao bacanje s litice nakon kojega čovjekom zavlada požuda očiju i srca.
U vjerskom životu čovjek molitelj blaguje Tijelo Kristovo redovno i često, slavi svoga jedinoga Stvoritelja i Otkupitelja u Duhu Svetom, živi zajedništvo sa svojim Bogom u kojemu raste vjera i međusobno povjerenje. Božje povjerenje u čovjeka je neograničeno i pomaže čovjekovom povjerenju u Boga. U takvim okolnostima čovjek vjernik i molitelj ne dolazi u priliku da posumnja u svojoj vjeri ili barem da mu ta sumnja ne dolazi često, a kada naiđe i sumnja, molitelj obogaćen izlazi iz te kušnje u još većem povjerenju u Gospodina. Ne pada vjerniku na pamet da se pogađa i trguje s Bogom, da Boga iskušava.
3. ako mi se pokloniš - treća faza: neće ti Bog dati ništa nego ja ću ti dati sve
Samo Bogu svom se klanjaj i Njemu jedino služi, ja sam Bog tvoj i nemaj drugih bogova osim mene.
U vjerskom životu čovjek izgubi sebe u Gospodinu, prestaje biti sebičan i nema prilike pomisliti da je on sam i njegova ideja neki lažni bog, nema puno prilike za život u mnogoboštvu, nema se prilike previše ili prečesto uzoholiti.
Evanđelje po Mateju, glva 4, redak 1-10
1
Kušnja u pustinji
(Mk 1, 12–13; Lk 4, 1–13)
Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. 2I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje.
3Tada mu pristupi napasnik i reče: »Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.« 4A on odgovori: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.«
5Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama 6i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe
i na rukama će te nositi
da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.«
7Isus mu kaza: »Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!«
8Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu 9pa mu reče: »Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.« 10Tada mu reče Isus: »Odlazi, Sotono! Ta pisano je:
