Tužnim anđelima

Sjećanja ponekad zamiru, ali se bude
i sve ih je više i više.
I, ma koliko da se ljudi trude,
ona dolaze tiho, tiho, najtiše.

A mi odlazimo negdje i nekamo
gdje nema kraja i nema stanke,
i gdje mrtvi na smrt čekamo.
O, kako su naše veze tanke,

kako je život ljudima lijep;
da su u paklu, to niti ne znaju
i kako je sretan čovjek slijep!
I kako se mnogi nikad ne kaju!

Sjećanja ponekad bole, a nekad vesele,
obećavaju susret u slavi
i zato se često sa mnom podijele
teški trenutci kao jedini pravi.

A ja, počašćena kao nitko, igram i plačem
do kraja dana, do kraja noći
jer sjećanja silna, okrunjena dračem,
potpuno jasna, opet će doći

i dolazit će u srce rasplakano,
čitavu vječnost i od ova života malo,
sve dok se društvo, od njih satkano,
ne uzdigne iznad svega što bilo je palo.

Reću ću tada: sad naše je vrijeme,
naša je sreća i ljubav sva
jer spalo je s nas ono teško breme;
sada je slavlje života vječnoga.
‎nedjelja, ‎18. ‎lipnja ‎2017.  18:44:45

Neizvjesnost ostaje u raju

Zorama prisluškujem od srca svoga glase,
podnevima već ne stenje, večerima slavi.
Zar ja uvijek iz početka žeđam iste spase,
zar se uvijek nesigurnost nađe u toj glavi?

Znam da neizvjesnost vjeru prati kao sjena
i da ja od svoje sjene trčim prestrašena;
znam i da je vječni život neprekidna mijena
i kad probudim se, vidim da sam nespašena

jer da sam u raju, znam da već bih proslavila
noći tamne, buđenja i jutra zanesena,
već bih nesigurnosti sve iza ostavila,
zora već bi u mom srcu bila rastepena

kao sva milina, kao poklecanje smjerno;
tad bih Kristom govorila 'evo službenice,
evo srca što je bar ponekad bilo vjerno'.
Ne bi jutrom bilo one sjene-tužbenice.

I ta neizvjesnost ostaje u raju, medna,
ona čeka nove spoznaje što vječno rose.
Nema straha već je tamo sva sigurnost čedna
što je one noći, jutra, podneva isprose.
‎subota, ‎17. ‎lipnja ‎2017.  18:33:13

Jake riječi

U tamnim noćima, u srcu mom
ostala je ledena praznina,
ostao je trag od vjetra, pravi lom,
ostala je samo nezgodna tišina.

Nakon dobrih jakih riječi dolazi i jeka,
ona nije tako neuhvatljiva,
ali sred ta njena dubinskoga tijeka
nije odmah tako lako spoznatljiva.

Dok ne sjedne riječ na sigurnije tlo,
dok je duša ne usvoji sve do svoje srži,
potrebno je šutjeti  ako može tko,
potrebna je ljubav da jeku zadrži.

Sveta drama koja u nutrini se odvija
djeluje baš poput božanskoga lijeka 
od kojeg se duša uporna opija
da bi djelovala u njoj samo dobra jeka

i da ne bi nastradali oni oboljeli dijelovi
koji pamte mnoge teške životne drame.
Dobre riječi padaju na dušu kao cjelovi,
kao tračak svjetla dovode do izlaska iz tame.

Premnogo se nalazi u duši povreda i bijede,
teških udaraca nemara i zlobe
dok tu svaku dobru riječ sve misli slijede;
pozitivna drama može otvoriti grobe.

Dramatične i duboke ljubavne su riječi,
iskrena je molitva ta istinska medicina,
ona jedina pred Bogom uspješno liječi
jer se duša trza odgovoru ljubavi s visina.

Napuni me svojom ljubavlju, moj Bože,
koja može izgovoriti svoje pozitivne sve afekte
što su se zagubili duboko i samo se množe;
daj mi dobre riječi koje nose stvarne efekte.

Tko će znati ako ne znam ja
da i teške dušobolje prestaju od toga?
Volim Te, Isuse, kao neka robinja,
daj mi riječi koje potječu od Tebe, Boga,

samo Ti ćeš u meni pronaći dobrotu,
iz mene izvući jaku riječ i čvrsti stav.
I ja krećem za Tobom na tu slatku Golgotu
jer samo onaj tko Te čuje istinski je zdrav.

KRALJICE NEBA, RADUJ SE

sv Cecilija - svi zborovi - Ti Kriste Kralj si vjekova

Odzivam se Isuse

Ave Verum Corpus - Catholic Gregorian Chant