Lude predrasude

Red bi bio da potpišem dolje Boga
koji Isusom se zove, Spasiteljem sviju,
ali rekli bi da nisam vrijedna toga;
zato puštam rime da me miju,

da od mene čine pjesnikinju.
Znam da nije sasvim ostvarivo
da će mi raspaliti tinju
i da stihovlje mi nije podarivo.

Moje pjesme počinju bez veze,
ja nit' ne znam da li hoću
progurati neke nove teze,
sanjati i pjevati, il' što ću.

Ja ne pjevam zato da se guram
tamo gdje su prilike preslabe
već da bacam, tražim, da proturam,
kao što se valjda i plamenci vabe,

čežnje svoje, svoje presigurne srži,
da ih vidim tu, na svjetlu svijeće
kako spoznala bih čime Bog me drži,
što me Bog moj pita radi svoje sreće.

On me uči preko moje svijesti,
a da bih je imala i širila o svemu,
moram s Njime u molitvi sjesti,
dijeliti i svijeću, kruha, svaku temu.

Dok ja sramno trošim kavu, cigarete,
Bog mi Sveti pruža od svoje čistoće
i ne smeta ništa što mi droge štete;
Bog me takvu zove i takvu me hoće

jer kod Njega, Sveznadara nema srama,
mi smo Njemu pčelice na laću;
Bog ne gleda zemljanih galama
i ne zanima Ga jesmo li zaslužili plaću.

Ne, ja stvarno ne znam svojih riječi,
tek ih sutra čujem ili čitam;
kao sjeme moji nervi plivaju u mliječi
jer Ga rijetko stižem ili nešto pitam,

samo lete prsti ili olovka u bijedi.
Hvatam svaku drugu, petu slutnju,
a znam sigurno da vrijedi. 
Bog mi ne da izazvati smutnju.

Još sam slijepa, još sam jako gluha,
još me čeka vječno istraživanje
kraljevstva, sačinjena od Duha;
još me čeka ono istrgivanje

od svih mojih predrasuda.
Sva je sreća da u vjeri putujem
jer bih mislila zar nisam luda.
Na toj zemlji često Nebo čujem.
‎10. ‎travnja ‎2017. 17:57:55

St Matthew Passion - Matthäus-Passion BWV 244 | (Complete) (Full Concert...

Smrt, to smo mi

Nemam razloga za ples,
za pjevanje i slavlja,
zvijeri znaju samo bijes
što se neprekidno javlja

kada god me vide, gledaju
i kada me čuju riječi
što ih govoriti ne daju
jer ih zlo u tome priječi.

Zato se i nalazim tu, među njima,
zato Bog je sišao na ovo tlo,
zvijerima i svima ovim ljudima,
da bi iskušao stvarno zlo.

I, što više spoznaje se zloća,
to je veći naklonosti plam
prema Bogu koji onemoća
da Mu lakše ja pristupam,

da Mu vidim svjetlo u očima,
da Ga ljubim na tim mukama,
da izađem bliže vjerskim ocima
koji nose Ga na rukama

kao dragulj što se rijetko nađe.
U tome smo slični, radosni
što baš nama Bog Svevišnji zađe,
a zbog silnih zvijeri žalosni.

Tako spoznadosmo i dobro i zlo,
tako uživamo gorka ploda,
ali ne da poživimo takvi besmrtno
već da čovjek prema Raju hoda.

I da nije zvijeri oko mene,
ne bi umiranja nikad bilo;
smrt je zauzela naše vene
zato jer smo jedno bijesno krilo

i tko kaže da je nemoćan i sam,
taj ni ne zna nikada za spas,
svi smo zvijeri koje ne znaju za plam;
mjesto Boga mora biti nas

da se svi priučimo na različitost
jer je drukčiji naš ljubavi Bog,
da se pripravimo prijeći most
preko zvjerstva u taj miran log

gdje su zajedno i vukovi i janjci,
gdje su ljudi bolji nego anđeli;
spoznali su kako duboki su klanci
smrti što nas sve od Raja dijeli

jer to strašno krilo smrti
od koje se bježi, to smo mi
koji težimo si puno zgrti
jer smo zvijeri, jer smo oholi.

Ispod ogrtača smrti mi se krijemo,
naše duše malene su, nisu protepale
da se radujemo, plešemo i smijemo;
nisu duše bijesa toga otjerale.

Skini sa sebe tu odjeću i kapu
da ti duša vidi Boga svom dobrotom;
predaj sebe prahu zemlje, hlapu
koji zablistat će svom ljepotom.
10.04.2017. 08:52

Pobuna ili molitva?

Kako spojiti vojne vijesti s blagdanskim religijskim osjećajem, zar ne tražimo čitavo vrijeme da nam oslobode Barabu?
Zar ne znamo da čovjek nema vlasti ni nad samim sobom, a ako i ima vlast, dobio ju je od Boga? Dobio je vlast činiti sve to što čini kao oruđe Božje. Zar se gotovo nitko ne osjeća kao neka marioneta? Ako i ima netko takav, taj pripisuje drugim ljudima da imaju vlast nad njime, ali većina misli da su ljudi zaslužili to što im se događa, bilo to dobro ili loše.
Što nam preostaje? Tugovanje? Tugujemo nad svima koji su nastradali i gledamo svoja posla, gledamo da i mi ili neki naši ne nastradaju.
Preostaje još i pobuna protiv onih koji su nam na vlasti. Zanimljivo kako je to velika hrabrost, pobuniti se protiv čovjeka. Pobuna protiv Boga nam je svakodnevna i uopće nam ne pada teško. Zar se nismo pobunili protiv Gospodina kad propuštamo mnoštvo prilika učiniti nešto razumno i humano, a da nije samo sakupljanje pomoći i tugovanje?

I tako nam pobune ne uspijevaju. Mnogi su ambiciozni pa kreću u politiku ili postaju veliki šefovi kompanija. No, čim stignu malo više na društvenoj ljestvici, kao da se drastično mijenjaju, kao da su se predomislili. Vjerojatno su zapravo zagubili kompas.
A da se revolucijom ne može postići dobro nego samo još veće zlo, to smo valjda naučili u povijesti čovječanstva.

Mnogi od nas mole za mir. Molitva ruši sve rekorde, toliko je učinkovita. Moliti se može uvijek, uz rad i odmor, u ratu i miru, danju i noću. Ako netko nema vremena za molitvu jer mora raditi, spavati ili se bori za život, svoj i tuđi, neka počne strelovitim molitvama pa će uvidjeti da za to uvijek ima dovoljno vremena.
Samo neka oni koji mole ne misle da ništa drugo ne mogu učiniti nego neprekidno moliti. Često u tim slučajevima dolazi do neuspjeha iako svaka molitva, ma kakva bila, stiže gdje je potrebno. Ako vojnik može raditi, brinuti se za tuđe živote i moliti u isto vrijeme, tada valjda i molitelji mogu barem nešto učiniti, a kad to i pokušaju, neka vide kako su u biti u svemu uspješni jer su molitelji, molitelji koji mole svojim djelima.

Neradnici

Koja to žena ne radi blagdanima?
Rano izjutra mijesi tijesto i peci kruh, probudi dječicu i uvjeri ih da se moraju umiti, a onda slijedi molitva i odijevanje za misu. Potom popeglaj muža i pošalji ga poslom ako imaš sreće da se ne mota po kući prije ručka.
Prije mise priredi sve svježe i gotovo za kuhanje, idi na tržnicu po svježe namirnice, uredi sebe i kreni na slavlje.
Poslije toga ostavi muža i djecu da popričaju još malo sa susjedima i trči doma zgotoviti objed, točno na vrijeme mora biti gotovo.
Za vrijeme ručka poslužuj kod stola, ali tako da se ne vidi da radiš nego slavi Boga svojim domaćinskim poslovima. Zatim ribaj posuđe, operi tanjure, čaše i operi podove pa sjedni s ukućanima na molitve i razgovor ako ti već nisu došli gosti: brzo posluži podgrijani ručak i dodaj nešto svježe, trči u pekaru po svježi, topli kruh, posluži goste i razgovaraj s njima u prolazu, a kasno uvečer se uredi da se ne vidi da si mrtva umorna. Osposobi svoje tijelo i pokušaj osposobiti dušu svojega muža molitvom.
Nije loše raditi ako tim pekarima, djelatnicima u robnim centrima i po nekome trgovcu darujemo malo pažnje i dvostruku plaću za te dane.
A muškarci si mogu tu parolu o neradnoj nedjelji zadjenuti u zapučak, na revere. Odvajkada je tako bilo i bit će.
‎Nedjelja Muke Gospodnje, ‎9. ‎travnja ‎2017. 19:13:18

Buddy Guy - When You See The Tears From My Eyes

Kutak za prave muškarce

Evo, čitam izvještaj u kojem se govori o problemima žene nakon abortusa i o liječenju tih žena, a niti riječi o problemima muškaraca nakon abortusa pa me zanima znate li, kao muškarac, koliko ste djece ubili?