Kako reći “Ne” domoljubi znaju kad ih bilo tko želi staviti pod ucjenu. Ako netko misli da je politički mesija i da bez njega svijet ne može ići dalje, nije neki domoljub. Domoljubi su oni koji pokušavaju u svom mandatu učiniti domovinu boljom.
Svete krave nikada ne nastradaju jer su proglašene nedodirljivima, ali nikada niti ne prestaju zbog toga biti krave.
Najčešće se dogodi da nekoga tko oklijeva predugo zadesi čizma tuđinca. Postoje zvijeri u životinjskom svijetu koje traže u lovu i po neki lakši plijen. Domoljubi brzo prepoznaju opasnost i spašavaju domovinu na vrijeme. To se događa bez puno izborne galame, a lako se rješava munjevitim referendumima. Samo tada kada je veća opasnost od tuđinca nego opasnost u samoj domovini, domoljub može i odugovlačiti s nekom odlukom, može ponekad biti lukav, ali ne i prestati biti domoljub, to jest: ako je narod u pitanju, za narodno dobro može vladar upotrijebiti sve svoje snage, a to je i diplomacija, i lukavost.
Nije problem prepoznati tuđinca osvajača.
Mnogi pametnjakovići i legendarni knezovi Borne s istoka i zapada, sa sjevera i juga domovine također su oni koji misle da su nedodirljivi pa se unutarnjem neprijatelju ne suprotstavljaju nego trguju s njim i traže autonomiju ili barem neki dio kolača, a najčešće i jedno i drugo. Tada tuđinci postaju sve lakomiji iako im nije do osvajanja.
Domovina koja ima dobre veze s tuđincima, ima u njima i saveznike. Ako domovina ima unutarnje neprijatelje, ima i više saveznika tuđinaca pa tako postaje samo poligon za međusobne apetite tuđinaca koji su u isto vrijeme međusobno neprijatelji.
Od istinskog domoljuba nikada nećete čuti onu “Zajedno smo jači” nego samo “Zajedno za...” jer je bit u tome zajedništvu. Zajedništvo se ne može nametnuti. Ako tko nije u stanju živjeti sam sa sobom, srlja u naručje tuđinca, srlja kao naivac u ralje većih i manjih zvjeradi. Traži li netko malen u maloj zemlji autonomiju, taj zapravo nije zadovoljan jer nema zajedništva, a to znači da je nešto unutar zemlje trulo. Kako je smiješno u domovini imati toliko juda i tumačiti svojima kako domovina postaje sve bolja i jača. Taj koji tako govori nije domoljub. Nije niti juda. Takav je poslanik tuđinca ili tuđinac.
Zanimljivo je primijetiti kako postoje domoljubi koji čvrsto drže narod u zajedništvu, poduzimaju brze i učinkovite akcije za dobro svih, a rijetko se pojavljuju na vladajućim položajima.
I dok se igrokaz odvija među bogatima, to jest dok se goste i obijesno razbacuju svojim vlastitim imanjem, nabacuju se čak i hranom, gađaju se u hotelima kolačima i tortama, ne vide da publike i auditorija uopće nemaju jer nitko ne postoji tko bi im pljeskao. Narod pokupi mrvice od kolača kako bi nadoknadio nedostatak kruha u životu i čeka Božić.
Zašto onda razgovarati o tim obijesnim bogatašima kad ih nitko ne šljivi?
I to je samo plan tuđinca: osvajanje domovine pomoću medija koji su postali mediji samo zato da bi odražavali mišljenje što većeg broja ljudi u narodu. No, narodu mediji ne pomažu u gladi i siromaštvu. Ne možete se zasititi i živjeti od papirića od kojih su načinjeni glasački listići ili knjige i novine. Ne možete se zasititi od mnoštva dokumenata koji se potpisuju.
No, budući da nam je tuđinac u njedrima, može se reći da je domovina pod prvim stupnjem pripravnosti. Rat se ne može proglasiti iako vlada ratno stanje.
A u ljubavi i ratu, vele, sva su sredstva dopuštena. Samo što u ljubavi znamo da nisu sva sredstva na našu korisnu izgradnju dok u ratu zapravo rušimo ono što ne valja. 21.12.2015. 07:36
