Savez za vjekove

Knjiga Postanka, glava 17, redak 1-7

1 Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve pa mu reče: "Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni, Mojim hodi putem i neporočan budi.
2 A Savez svoj ja sklapam s tobom i silno ću te razmnožiti."
3 Abram pade ničice dok mu Bog govoraše dalje:
4 "A ovo je Savez moj s tobom: postat ćeš ocem mnogim narodima;
5 i nećeš se više zvati Abram - već Abraham će ti ime biti, jer naroda mnogih ocem ja te postavljam.
6 Silno ću te rodnim učiniti; narode ću iz tebe izvesti; i kraljevi će od tebe izaći.
7 Savez svoj sklapam između sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe - Savez svoj za vjekove: ja ću biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe.

Knjiga Postanka, glava 18, redak 17-33

17 Jahve pomisli: "Zar da sakrivam od Abrahama što ću učiniti
18 kad će od Abrahama nastati velik i brojan narod te će se svi narodi zemlje njim blagoslivljati?
19 Njega sam izlučio zato da pouči svoju djecu i svoju buduću obitelj kako će hoditi putem Jahvinim, radeći što je dobro i pravedno, tako da Jahve mogne ostvariti što je Abrahamu obećao."
20 Onda Jahve nastavi: "Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak.
21 Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti."
22 Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham još stajao pred Jahvom.
23 Nato se Abraham primače bliže i reče: "Hoćeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim?
24 Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje?
25 Daleko to bilo od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?"
26 "Ako nađem u gradu Sodomi pedeset nevinih", odvrati Jahve, "zbog njih ću poštedjeti cijelo mjesto."
27 "Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu", opet progovori Abraham. - "Ja, prah i pepeo!
28 Da slučajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?" "Neću ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet", odgovori.
29 "Ako ih se ondje možda nađe samo četrdeset?" - opet će Abraham. "Neću to učiniti zbog četrdesetorice", odgovori.
30 "Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje nađe možda samo trideset?" - opet će on. "Neću to učiniti", odgovori, "ako ih ondje nađem samo trideset."
31 "Evo se opet usuđujem govoriti Gospodinu", nastavi dalje. "Ako ih se slučajno ondje nađe samo dvadeset?" "Neću ga uništiti", odgovori, "zbog dvadesetorice."
32 "Neka se Gospodin ne ljuti", on će opet, "ako rečem još samo jednom: Ako ih je slučajno ondje samo deset?" "Neću ga uništiti zbog njih deset", odgovori.
33 Kad je Jahve završio razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto

Knjiga Postanka, glava 19, redak 15-29

15 Kako zora puče, anđeli navale na Lota govoreći: "Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje da ne budeš zatrt kaznom grada!"
16 Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kćeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoše ih i ostaviše izvan grada.
17 Kad ih izvedoše u polje, jedan progovori: "Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!" 
18 Ali Lot odvrati: "Nemoj, gospodine!
19 Nego ako je tvoj sluga našao milost u tvojim očima - a toliko milosrđe već si mi iskazao spasivši mi život - ja ne mogu pobjeći u brdo a da me nesreća ne snađe i ne poginem.
20 Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bježim - mjesto je zbilja maleno - daj da život spasim!"
21 Odgovori mu: "Uslišat ću ti i tu molbu i neću zatrti grada o kojemu govoriš.
22 Brzo! Bježi onamo, jer ne mogu ništa činiti dok ti onamo ne stigneš." Zato se onaj grad zove Soar.
23 Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar,
24 Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem
25 i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji.
26 A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli. 
27 Sutradan u rano jutro Abraham se požuri na mjesto gdje je stajao pred Jahvom,
28 upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom kao dim kakve klačine.
29 Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti.

Vijesti

Opća svjetska tragedija ne dopušta mi samo tako pribrati se jer ništa s moje strane više ne izgleda bitno i vrijedno razmatranja.

U vijestima se govori samo o toj tragediji. Ostajem sama i čekam, a po umu mi se vrzma nedorečeno pitanje: “Što ja mogu sada ukoliko nisam Tvoja moliteljica, Gospodine, pa da uporno molim da nas sve izvučeš iz tjeskobe?” Što sada čine ljudi koji slušaju vijesti i ostavljeni su čekati bez misli kao da su zatečeni; pitaju li se kada će i oni doći na red za patnju ili se s olakšanjem okreću od tih vijesti, malo pokušavajući se opustiti u činjenici da, srećom, nisu oni na redu za takvu patnju? A ljudi koji su čuli vijesti sada pate, ne kao oni koji su na poprištu tragičnog događaja nego pate u neizvjesnosti i tjeskobi. Ne misle na svakodnevne navike ako ih barem malo diraju podaci o kojima slušaju u vijestima, a vijesti uporno emitiraju samo jedne te iste podatke. Sa stravom gledamo zlo na svojim ekranima i ostajemo zatečeni, nekako kao da smo stupovi od soli. Mnogi posižu za još detaljnijim vijestima iako je broj poginulih isti iz sata u sat, iako su svi podatci iznova rečeni više puta. Već gotovo dvadeset i četiri sata slušamo samo da li je broj poginulih isti. Sve je isto, ali slušamo i gledamo zatečeni. Novinari objavljuju “nove” vijesti s istim činjenicama koje smo saznali već ujutro. Što smo mogli učiniti za to vrijeme, da li možemo spriječiti daljnje tragedije? Nemoćno iščekujemo.

Vijesti, mediji. Da nemamo medije, ne bismo bili tako blizu tragedije. Koliko puta se ljudima nekoga kraja zemaljske kugle dogodilo da gledaju i slušaju jedne te iste vijesti danima kao da se na svijetu ništa drugo ne događa, kao da se njima samima nema više što drugo dogoditi? Mnogi parovi zaboravljaju razgovarati, mnogi ne pripravljaju hranu jer nisu otišli u nabavku, mnogi niti ne jedu.

Vijesti. Mediji vladaju našim umovima. Udarna je vijest svugdje ista: naše je područje pod punom spremom i osigurano od tragedije. Ali to nas ne tješi, u duši vlada nekakva tjeskoba. Jesmo li dužni nešto ako nismo vjernici i molitelji Kristovi, ako smo agnostici i ateisti; jesmo li dužni razgovarati o poginulima; jesmo li dužni nekome izraziti sućut, bolje bi bilo reći da smo dužni izraziti svoju zatečenost i da smo paralizirani.

Oprosti mi, Gospodaru neba i zemlje, smiluj se meni, grešniku, ja sam ubojica ljudi. Ja se nisam trznuo kada si me upozoravao. Ja Tebe nisam slušao i niti sada Te ne slušam. Ratovi su postali medijski više nego stvarni, tjeskoba je naša virtualna. Gora je od same smrtne opasnosti. Oni jadnici nisu niti slutili da im je kraj blizu. Pokoj vječni daruj im, Gospodine, i svjetlost vječna svjetlila im, oni neka počivaju sada u Tvome miru, a ostalima udijeli svoje milosrdno oproštenje.

Vijesti, mediji. Zamisli da je ovako svaki dan. Pa što bih učinio od svoga života, zar bih pedeset godina iščekivao tjeskobno hoće li me netko zatući ili ubiti? Ta, ništa ne bih mogao raditi, ni o čemu drugome misliti! A neki žive uz medije i vijesti svaki dan tako, godinama, od malih nogu do zrele mladosti kada iz njih počinje izlaziti  usvojena agresija tjeskobe. Na jedan malo jači poticaj prvoga čovjeka do mene gotov sam izbaciti jad i tjeskobu na najagresivniji način i onda poginuti, nestati kako bi nestalo sve to što čitava svoga mladog života proživljavam: oko mene pobuna, rat i mediji, vijesti, samo vijesti o tragedijama koje mi se neumitno približavaju. Ako na medijima nema tragedije, ima puno nemorala kojime si mnogi daju neljudskoga oduška od besmisla i tjeskobe. A meni je to samo dolijevanje ulja na vatru.

Molim Boga samo da ne slušam vijesti.

14.11.2015. 19:55

Molitva za mudrost

Kad Biblija kaže da je netko glup, to ne znači da ima nizak kvocijent inteligencije, a ne znači niti osudu. Glup je onaj koji nema vjere, poganin.

Narav ljudska stari, retardira i umire s godinama sve više ako nije nadahnuta pouzdanjem u Boga Jedinoga. Čak i kad se pouzdaje u Gospodina, čovjek pada u grijehe i ako se grijeha ne riješava po nalogu svoje vlastite savjesti, tada opet strašno retardira. Zato često mislimo da starost nije dobra, da je starost nekakva bolest.

Kralj je Salomon kada bijaše mlad zaiskao od Boga da mu dade mudrost na dar. Za Salomona  je najljepša pohvala to da njegova mudrost nadvisuje svu mudrost sinova Istoka i Egipta (“Bio je mudriji od svih ljudi, od Etana Ezrahanina, od Hemana, Kalkola i Darde, sinova Maholovih; njegovo se ime pronosilo među svim narodima unaokolo” - Prva knjiga o kraljevima, glava 5, redak 11).

Mudrost pak se poosobljena slavi kao prvo Božje stvorenje, po mudrosti svojoj Bog stvara.

Knjiga Mudrosti, glava 13, redak 1-9

Štovanje zvijezda i prirodnih sila

Po naravi su glupi svi ljudi koji ne upoznaše Boga,
oni koji iz vidljivih ljepotâ ne mogu spoznati onoga koji jest –
nisu kadri prepoznati umjetnika po djelima njegovim;
²nego smatraju bogovima koji svijetom vladaju
oganj ili vjetar ili hitri zrak,
zvjezdan krug ili silnu vodu ili svjetlila nebeska.
³Jer ako su ih, opčinjeni njihovom ljepotom,
uzeli smatrati bogovima,
morali su spoznati
koliko ih tek nadmašuje njihov gospodar
jer ih je stvorio sam Tvorac ljepote.
⁴Ako ih je i zadivila njihova sila i snaga,
morali su iz toga zaključiti
koliko je tek silniji njihov stvoritelj.
⁵Jer prema veličini i ljepoti stvorova
možemo, po sličnosti, razmišljati o njihovu Tvorcu.
⁶Ali ovi ipak zaslužuju malen prijekor,
jer možda samo lutaju tražeći Boga i želeći ga naći;
⁷živeći među djelima njegovim,
nastoje ih shvatiti,
a zavodi ih samo naličje stvari
jer vide toliko ljepote.
⁸Pa ipak, oprostiti im ne treba:
⁹jer ako su bili kadri steći toliko spoznaje
da mogu svemir istraživati,
koliko su lakše mogli otkriti Gospodara svega toga!

Mudre izreke, glava 1, redak 20sl

“Mudrost glasno uzvikuje na ulici, na trgovima diže svoj glas...Dokle ćete vi, glupi, ljubiti glupost, i dokle će podsmijevačima biti milo podsmijevanje, i dokle će bezumnici mrziti znanje? Poslušajte moju opomenu! Gle, duh svoj pred vas izlijevam, hoću vas poučiti svojim riječima...”

Molitva Salomonova za mudrost:

“...znajući da neću mudrost zadobiti

ako ne da Bog -

a razboritost je već bila

znati čiji je ona dar -

pristupih Gospodinu i pomolih se...

Bože otaca naših i Gospode milosrđa...,

daj mi mudrost, prisjednicu svoga prijestola,

i ne odbaci me između djece tvoje.

Jer sam sluga tvoj, sin sluškinje tvoje,

čovjek slab i malovjek,

nesposoban shvatiti pravdu i zakone...

Pošalji je s nebesa svetih,

i otpravi je od svoga slavnog prijestola,

da uza me bude i potrudi se sa mnom,

i da spoznam što je tebi milo...”

Iz Knjige Mudrosti, glava 8 - 9

Kristali u pijesku

I dalje ti pjevam pjesme, ljubavne balade

jer je meni stalo pjevati o putu mira

kojega mi klasik vraća, a čežnja krade,

koji nije uvijek predmet moga odabira.

Taktovi  s pianina majstorski me vuku

onim dobro prepoznatim stazama

gdje sam molitvu ti pronašla u muku

što zavlada svim ovim oazama

po kojima kročim bosonoga, ne baš tiha.

Ipak čujem, čak i kada vičem jako glasno,

kako Nebo spušta nadahnuće stiha,

a taj dio kapne kao znanje prvoklasno

po kojem te, daleko sakrivena, još tražim

jer sam zaljubljena slijepo, gluho

i još nazivam te imenom najdražim

koje spoznaje se istančanim sluhom

za sve molitve, do Boga koje dopiru.

Čak i strune, čak i tipke glasovira

ponekada se tom nazivu još opiru,

ali samo Nebo te akorde jošte svira.

Smiješno li je biti zaljubljena, a bez ona plašta

koji bi prekrivao mi mane, isticao neku prednost.

I još tužna pred tobom ta misao mi tašta

kad te ne bi štitila sva tvoja čednost.

Kao sretna beskućnica i prosjakinja kod isposnika

molim za sve mučenike pred njihovim Kraljem.

Tražim tebe da se predaš, a ne mrse milosnika;

tražim više, manje na slijepo i ništa ne dajem

ili to je samo odgoda mi dok ne povijem se više

da dostignem kao tvoja ona ista vratašca;

pred njima se razderani zastor njiše

kroz njih teku mnoga zaljubljena srdašca.

Sve to znaš, a još uvijek moje riječi pratiš,

čuvaš budno moje molitve i zazive

kao da ih prepravljaš sve dok mi ne vratiš

one prave tekstove i njihove nazive.

12.11.2015. 23:21

Kad padnu krinke

U ovom svijetu Proždrljivac ne zna stati, nema svijesti za dobro i ruši sve pred sobom u svojoj grčevitoj pohlepi. Gotov je uništavati sve oko sebe, ostaviti mrtvo groblje umjesto nade i carevati. Sada se jasno vide njegovi motivi: žeđ za vladanjem.

A to znači da ne može vladati sam sobom, to se zna o njemu oduvijek. Ne može pobjeći od sebe, od svojih zamki i divlje se trza u klopki koju je sam načinio, nesvjestan da nitko u tu klopku njegovih obećanja ne može upasti do li on sam koji obećanja ponudi da bi mogao opsjedati i zaposjednuti ljudsko srce.

Prvo je počeo lažnom otvorenošću tražiti ono što nikada ne može imati: povjerenje čovjeka. Ni manje, ni više. Ali ni u ljude se ne vjeruje nego ljude se doživljava kao dar, a u Boga se vjeruje. Za ljudima se ne trči, ljude se ne grabi nego ljudi su slobodni u svom izboru. Ako nisu opsjednuti. Opsjednuti jednostavno nisu dovoljno slobodni za vjeru i povjerenje nego su zarobljeni. A Proždrljivac je tražio baš vjeru ljudi, povjerenje čovjeka, ni manje, ni više.

Također on zna lijepo tješiti, zna reći kako je teško zato da bi bilo bolje i to vrlo brzo. No, nema vlast ozdraviti, niti ima vlast uzeti život i dati ga.

Upravo ga to izbezumljuje do te mjere da zaboravlja staviti na sebe onu staru masku dobročinitelja.

A to je najbolji pokazatelj da počinje gubiti tlo pod nogama jer živi ljudi koje opsjeda prije ili kasnije ištu da se to prekine pa makar i smrt da dođe ili potpuno uništenje. No, to ne može dati Proždrljivac, on se samo klati kao strašilo na vjetru i više mu nitko ne vjeruje osim njegovih većih i manjih proždrljivaca.

Prepoznaje se po tome što barjaktari parolama kao što su “sloboda”, “vjera” i “tolerancija”. Svatko traži ono što nema i što mu nedostaje.

Ti me oslobodi, Kriste u povjerenju mojemu u Tebe i u Tvojem pouzdanju koje imaš u mene. Tolerancija vodi u relativnost u kojoj cilj opravdava sva sredstva, a Tvoj zakon, Bože, vodi samo u ljubav i opraštanje.

12.11.2015. 18:03

Utvrda

Psalam 62

1 Zborovođi. Po Jedutunu. Psalam. Davidov. (62:2) Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje.
2 (62:3) Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati.
3 (62:4) Dokle ćete na bijednika nasrtati, obarat' ga svi zajedno, k'o zid ruševan il' ogradu nagnutu?
4 (62:5) Urotiše se da me s visa mog obore, u laži uživaju; ustima blagoslivlju, a u srcu proklinju.
5 (62:6) Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja.
6 (62:7) Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati.
7 (62:8) U Boga je spasenje moje i slava; Bog mi je hridina silna, utočište.
8 (62:9) U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte: Bog je naše utočište!
9 (62:10) Sinovi su ljudski samo dašak, laž su djeca čovječja: svi da stanu na tezulju, od daha bi lakši bili.
10 (62:11) U grabež se ne uzdajte nit' se otetim tašto hvalite; umnoži l' se blago, nek' vam srce za nj ne prione.
11 (62:12) Bog rekao jedno, a ja dvoje čuo:
12 (62:13) "U Boga je snaga! U tebe je, Gospode, dobrota! Ti uzvraćaš svakom po djelima."

Šetnja za dušu

staza ispod sunca

spomenik

sokol

boje jeseni

voda trećeg jezera

lampa u perivoju

bršljan u lišću