Isus, Kralj ljubavi

Uvod

Isus nije govorio da je Bog, nije se uspeo na konja i nije se okrunio za kralja. Došao je na svijet kao čovjek, govorio je ljudima da se obrate i vjeruju Njegovoj riječi. Ljudi Ga okruniše trnjem i razapeše na križ. Tako postade za nas jedini Kralj.

Glava Prva

JEDAN SE VRATIO OD MRTVIH

Najveći dokaz koji postoji u čovječanstvu, među ljudima, kojim se „dokazuje” da je Bog nedokučiv i da On nikako ne može biti Isus Krist, koji je zapravo „mitološki lik” u povijesti jest onaj dokaz kojim se služi većina ljudi. Oni kažu jednostavno: „Ja ne vjerujem” kao da je to najsigurnije i najjednostavnije obrazloženje za takav način zaključivanja koji opovrgava razloge kršćanske vjere.

Mnogi ljudi, žene i muškarci, djeca i starci govore: „Ne znamo što nas čeka, što će biti i što nam je Bog priredio” ili kažu „Da ima Boga, ne bi bilo zla u svijetu”, a najčešće svi tvrde ovo: „Ne znamo što je poslije smrti jer nitko nam se još nije vratio od umrlih da nam to pojasni”.

Kada napomenete tim ljudima da postoji JEDAN KOJI SE VRATIO IZ SMRTI – ISUS KRIST, oni mlitavo odgovaraju: „Da, ali ja to ne vjerujem” i beznadežno jadikuju nad sudbinom svijeta.

Kao da je nevjera dokaz za nepostojanje Božjega Sina!

Kada bi tome bilo tako, tada je postojanje kršćanske vjere, koja traje već jako dugi niz godina kod bezbrojnog mnoštva ljudi, lijep i velik dokaz da Boga ima, da je Isus prisutan u svijetu sada i da je Bog.

No, taj argument odjednom više nije relevantan jer „vjera je privatna stvar” i nije shvatljiva svakome, i nije prihvatljiva u svijetu.

Odlučite se, ljudi!

Da li je kršćanska vjera dokaz Božje opstojnosti?

Je li ne vjerovanje dokaz da Boga nema?

Ljudi i na to imaju odgovor. Vjeruju svi u Boga, ali tu prestaje svaka vjernička i božanska stvarnost jer kažu: ”... ali ne idem u crkvu, ne vjerujem u poštenje svećeničkih staleža...” ili misle da čovjek sam po sebi najbolje zna o toj temi najbolje, bolje od kršćana.

Nevjerica je normalna pojava u kršćanskoj vjeri.

Bog je taj koji jedini može iznenaditi čovjeka, i vjernika i nevjernika.

Glava Druga

RADOSNA VIJEST

Mnogi prosperiraju u svijetu samo ako sami sebe jako hvale, ako se lukavo promoviraju, ako učine neki potez koji će se dugo pamtiti ili ako obećavaju iracionalne uspjehe.

Stvarnost je uvijek siva. U sivilu svakidašnjice čovjek je polumrtav, kao da samo vegetira i zbog toga mu blještava obećanja odgovaraju kao što malom djetetu odgovaraju šarolike igračke za pobuđivanje refleksa, upoznavanje svijeta i slično.

I tako oni koji se najjače ističu u sivilu, ljudima postaju božanstva i bogovi. Radosna vijest da je jednom davno Isus uskrsnuo ne znači ljudima dovoljno veliku senzaciju.

No, Isus Krist, budući da je Božji Sin, uskrsava uvijek pa tako i sada, i danas. Jer neprekidno Ga razapinjemo, ubijamo, vrijeđamo i omalovažavamo Njegovo božanstvo pa tako On, usprkos svemu, UVIJEK USKRSAVA jer On je vječnost u kojoj nema vremena ili je vječnost koja se nalazi u svakom vremenu.

Glava Treća

ISUS JE SAVRŠEN

Mnogi će na to reći: „Dok ne vidim, ne vjerujem”.

No, čemu služi vjera ako ne tome da se nešto zna kada se i ne vidi?

Osim toga, Isusa se može vidjeti na svakom koraku.

Osim toga, mnogi vide, ali ipak ne vjeruju onome što vide njihova osjetila jer ne žele takvoga Boga kakvim Ga zamišljaju. No, Bog nije stvoren na sliku ljudske mašte jer je Bog i veći je od svega što čovjek može zamisliti jer je drugačiji od čovjeka, jer u Njemu nema GRIJEHA.

U Isusu Kristu, koji je Bogočovjek, koji je sav svet, nema laži, nema opačina dok su ljudi grešni, nesavršeni i praznovjerni.

Glava Četvrta

ISUS USLIŠAVA

I sve takve, i sve druge ljude Isus poziva u svoje KRALJEVSTVO NEBESKO.

I one praznovjerne i nevjerne, i one koji Mu se klanjaju.

To kraljevstvo nebesko blaženo je stanje, iako je stanje čovjeka grešno stanje. Isus je toliko nevjerojatan da čak i od čovjeka koji je u grijesima čuje vapaje i USLIŠAVA IH. Svaki čovjek to može doživjeti i spoznati u sebi, a kada to i doživi, ne može ne naviještati ostalim jadnicima takvu senzacionalnu vijest, radosnu vijest o Bogu koji je prisutan tu radi čovjeka i koji milostivo kraljuje svim ljudima.

Glava Peta

EUHARISTIJA

Ako netko želi da mu prstom pokažemo Boga, neka se pojavi na misnom slavlju, neka prati što se događa za Oltarom. Kada svećenik podigne Hostiju, to jest ISTINSKOGA I ŽIVOGA KRISTA, i kada kaže: „Evo Jaganjca Božjega, evo Onoga koji oduzima grijehe svijeta”, neka se zagleda u Boga i neka Mu kaže da ne vjeruje dok ne vidi. Ako ništa drugo, spoznat će da Boga ne može ničime dokazati, niti vjerom, niti nevjerom, niti naukom, niti maštom koju Isus uvelike nadilazi.

Glava Šesta

KRIŽ

Ako čovjeka nije stid i ako se usudi doći na euharistijsko slavlje, primijetit će posvuda znak KRIŽA KRISTOVOG, znak kršćanske vjere; primijetit će da se iza ili pokraj Oltara nalazi Raspelo na kojem se prikazuje Isus raspet i proboden, s trnovom krunom na glavi.

To je križ Jaganjca Božjega, to je križ kršćana, ali to je i križ svijeta, križ onih koji ne vjeruju. Krist, Jaganjac Božji i Sin Boga živoga dao se je razapeti preko čitavog svijeta i vremena da bi spasio sve ljude od smrti. Kršćani nose svoje križeve i nasljeduju Isusa i Njegov život, kršteni su u Isusovu smrt na križu da bi s Njime sigurno uskrsnuli. Nevjernici također nose svoje teške križeve praznovjerja i nevjere, grijeha i smrti, sivila i učmalosti.

Glava Sedma

KRALJ SVIJU STVORENJA I SVEGA STVORENOG

Kršćanski Bog, Otac i Sin, i Duh Sveti stvorio je sve i nalazi se tu kao sve u svemu. Bog je sav za čovjeka kojega je jedinoga stvorio da bude nalik Njemu i da jednom uspije postati svet, da uspije postati dionik božanske naravi. No, čitav je svemir i nebo, i zemlja nalik Bogu, dio je Njegova božanskoga života.

Bog nije stvorenje, Bog je oduvijek i zauvijek, Bog je bez vremena i u svakom vremenu. Novost je Božjega Sina u tome što je u Isusu Bog pružio svoje ruke prema čovjeku da ga spasi od svakoga jada. Stvorio je i Crkvu da u njoj, u Duhu Svetom, ljudi upoznaju svoga Stvoritelja i Spasitelja.

Zaključak

Naučili smo već od naših teologa da Bog nije nešto bezlično o čemu se ne može ništa konkretno govoriti jer tada se ne može govoriti niti to da vjerujemo u Boga, niti da ne vjerujemo u Boga. Bog je definitivno tema naših razgovora.

No, Isus nije želio nikada samo biti tema u raspravama bez kraja. Isus nam dolazi da nam kaže da za Njega nije problem biti Bog ili biti Kralj svega stvorenoga. On govori ljudskom srcu, govori čovjeku na njemu pristupačan način kao što i određuje prirodu i životinjski svijet, i čitav svemir, i nebo i zemlju.

Sin Božji, Jaganjac našega nebeskoga Oca i naš, govori nam sa svoga križa da je žedan, da je potrebit ljudi i njihovih duša, da je nesretan zbog naših jada i da nam želi pokazati sav smisao naših života i smrti.

To može reći, pokazati i dokazati samo Bog i Čovjek koji ljubi drugoga bezgranično. 06.11.2020. 22:14

„Uistinu, Bog je tako ljubio svijet
te je dao svoga Sina Jedinorođenca
da nijedan koji u njega vjeruje
ne propadne,
nego da ima život vječni.”

Iv 3,16