Samo ti znaš

 

Ne možemo zamisliti

te ljepote naroda i svijeta,

kako li je zavisiti

od ta duhovnoga leta

gdje se duša s dušom spaja,

gdje se dijete svako ljubi

u dubini stanja raja

gdje od blaženosti sav se gubi

svaki čovjek, svako ljudsko biće

što se brzo popraviti dade.

A ti, Kriste, vidiš kako sreća sviće

i koliko s nama ima nade.

Nikad čovjek to vidio nije,

niti mu je uho čulo o tom

kako sreća mu se smije,

kako divno živi snagom svom.

Samo ti to možeš reći

kolika je nada naša u čednosti.

Stoga ti u ljubavi si od svih veći,

brižni Kralju od sve pravednosti.

22.11.2024. 06:17

Tihe pjesme

 

Kad su umuknule pjesme moga kraja,

taj mi kraj već nije bio svoj.

Ništa više nije isto, niti duša koja zdvaja,

ja sam predala ti, Kriste, život moj.

Zbog nekih teških vremena koja dođu,

nisam više osoba od prije.

Mnoge nevolje su tu da prođu,

ali tuga velika se ovdje krije.

Bolesti je njen vrhunac, i životu blagom,

kao kakav polusretan završetak lošeg.

Predajem se tebi, svome Zaručniku dragom,

mada nisam tako vjerna kao pamet rose.

Stihovi se rastavili na sve proste glase

i na note što polovično se kriju.

Dolaze mi često vrapci da ih spase,

ovi isti koji trag od snijega sada piju.

Ništa nije tako čvrsto kao tiha nada,

bit će dobra slavlja i sve zore rane.

Moj si, Isuse, zauvijek usred Grada

u kojemu čekaš svoje drage izabrane.

20.11.2024. 12:01

Ime jeseni

 

Još uvijek jesenje lišće se spušta

kao da pleše po terasama i tlu.

A magla i nije onako tugaljivo gusta.

Vjetar zauzeo pozornicu svu,

rastjerao loše znakove neba i nevolja,

i kao da ispravlja onu nedavnu grešku,

kao da zna da želim postati bolja,

odaje se divljanju i divi se ovome smiješku.

Čeka se zimsko doba, čeka se snijeg,

a jesen će dugo još carevati poput dive.

Ne da se lako, ne da svoj visoki brijeg

što služi raspršivanju svakodnevice sive.

Već prošla su tri tjedna, duga i krasna,

od kada novim stilom ja živim i hodam

i ne znam za mnoga sjećanja časna,

i samo se Kristu ponekad odam,

a djeca ne trče, i društva ne viđam.

Preživjeti moram i ljeta, i zime

jer kao starost baš jeseni se sviđam

i ponekad šapućem tiho njezino ime.

19.11.2024. 16:51

Odluka

Ružni snovi, noćne more

pratile su mene mnogih noći

kada nisam znala zore,

niti svjetlo što će uskoro mi doći.

Bezvoljna je bila moja žrtva,

sve ti predah, ostadoh bez daha

i bez radosti tad kao mrtva

za koju si dao meni straha.

Doći će mi radost, sreća

kada shvatim taj svoj spas

u kojem je tvoja svijeća,

tvoja ljubav za sve nas.

Kada shvatim veličinu

podviga što držao me dalje,

kada nađem količinu

koju samo Bog mi šalje.

Nema više ovisnosti,

nema čvrstih uza,

osim ljubavi i nevinosti,

osim radosnica suza.

18.11.2024. 11:51 

Isusova kruna

 

I bez nadahnuća moga ti si Kralj,

ti si Krist u mome srcu i životu.

Tvoja kruna mi najsvetija, to znaj,

u njoj vidim božansku dobrotu.

Čitav svijet i svi puci, sva plemena

zovu se po tebi ljudskim bićima.

Nema takvih čuda, a ni tih vremena

kakva bila bi bez tebe u svim bitima.

Kada kruna na tvom tjemenu zaboli,

kada prolijeva se krv po tvome licu,

svatko vjeran podanik je tvojoj školi,

svakome je dati tebi svoju sukrvicu,

ti, ljepoto pobjede i slave, i Pastiru jaki

što kroz trnje probit će se u spasenje

izgubljenoj ovci, svakom stvoru kao sokol laki

koji nudi, daje vjernicima otkrivenje.

U tebe se, Gospodine, uzdam kao dijete,

jedina si moja baština ti, Kriste, Bože moj.

Najdraži ti, vječni korijenu i divan cvijete;

nemoj zapostavit nikada ti konop moj.

17.11.2024.15:42

Kraljevske bitke

Sjećanja tako ne ginu

kao znaci životne snage,

ona se nikada ne rasplinu

za Boga svoga, za svoje drage.

I još dok ne znaš na ovom svijetu

hoće li forca se vratiti ista,

više ne pratiš pogledom ptice u letu,

više se oslanjaš na ranjena Krista.

Isuse, ti si mi snaga i govor tvoj

dok ne odlučiš da dosta sam zrela;

dok ne ukažeš na sadržaj moj

da pustiš me tada na svoja vrata bijela.

Naravno da nisam postigla sve.

U jednom trenutku nestade svaka bitka

i ja se poklonih poput Marije

pa život postade pobjeda pitka.

Nije grijeh ako te ne zanima nešto

od svega što se ponavlja neprestano.

Duša ti zna i srce ti kazuje vješto

kada je prekasno ili još rano.

A već iz svojih molitvi znaš

da svaku jotu pregledava Bog.

I uzima grijehe koje mu daš,

laća se ljubavnog posla svog.

Moj život je bio tako u redu,

a spoznah te kao najdraža kći.

I ostadoh uvijek u tome slijedu

gdje moja poslušnost ograda bi.

16.11.2024. 21:47

 

Poslije rata

 

Stresovi, munje i tihi kut

u kojemu nestaje nesreća svaka,

moj su stalan, stalan put,

moja je ravna, ravna traka.

I kada pronađem mir u kutu svome,

to je u duši, u srcu, i vani.

Svuda ima razloga da te slome,

ali uvijek su čitavi životni dani.

I lišće pada, ali ne šušti,

sve je to izvanjska slika.

I ljudi su sami, a dani su pusti,

a nema ni dobra, ni loša lika.

Mjerila su nekako drugačija

u teškim vremenima i ratovima.

A zemlja, pa ona je svačija

i svi su u pravu o etičkim satovima.

Postat ćemo živi grad duhova,

živi i nekako plastični,

svi ćemo biti jedna tvornica snova,

ali nećemo nikada biti slični.

A poslije? Poslije rata sve iznova.

Lišće će šuštati poput kiše

čiji se šum dugo neće čuti s krova,

a mnogima nikada, nikada više.

15.11.2024. 19:29

Bljesak nade

 

U mojoj slaboći, u nemoći mojoj

tiho me pratiš, jedini Bože.

U nevolji svakoj, bilo kojoj,

tvoja me desnica uvijek spasiti može.

Što hoćeš da ti učinim, zbori!

Za sve što mi dade hvale mi primi

dok srce ti moje jasno govori

da zna da su veliki moji krimi.

Koliko je trebalo ljeta proći

da naučim stav samo za Boga,

koliko je ljubavi moralo doći

da se prisjetim sveg jada svoga.

I da dobijem posebnu gestu,

i vjernost i pouzdanje u Stijenu

pa da krenem niz najdalju cestu

koja nema nikada toliku cijenu.

I da znam da nikada nisam sama,

mada mi to nekad najteže pada.

S tobom u društvu ne vlada mi tama,

čak i kad živi najmanja nada.

15.11.2024. 10:29

Neobična sezona

 

Neobična ova mi sezona blagdanska

kad u ratovima, neredima živi Bog,

smiruje nam srca kao djevičanska,

pronalazi i za duše naše miran log.

Kakva li je to poruka mira i u miru

kad se srce nađe usred božanskoga,

kada ratovi ni otkuda ne izviru;

ni u srcu, ni u okruženju naša Boga.

Kad bi ljudi našli tu, na dlanu malen sjaj;

kad bi zaigrali od sve sreće uskrsnuća!

Nigdje više ne bi znali čemu služi zmaj,

nikad više ne bi hladila se srca vruća.

Žalosno je stih ispjevat kad su divlji svi,

povlače za sobom slabe, djecu i malene.

Žalosno je tužne oči stalno gledati

što planiraju i krasti tuđe sjene.

Zato čestitke se čuju u dušama svim

koje navikoše Boga posjećivati,

klanjati se i svetima božanskim

radi ljubavi unutra koju neće skrivati.

14.11.2024. 14:53

Riječi hvale

 

I toplinom u širini srca tvoga,

i mirinom u visina srča Boga,

nalazim ti svjetlost žarku, jaku;

zalazim u svetost, barku laku,

da bih otkrila u sjeni Duha

da sam otrla za mrvu Kruha

suzu stalnu što mi uvijek curi,

kap kristalnu koja pobjegne i juri.

Isuse, ti, slatki, mili

koji tažiš čežnje moje,

koji tražiš vežnje svoje,

odavno smo skupa bili.

Imala sam plan za dalje,

uzela sam san da šalje

sve mogućnosti za spas

te budućnosti za nas,

a ti si me brzo izbavio,

svu me odmah ozdravio.

Sada imam samo riječi hvale

dok ti dalje tamo liječiš male.

13.11.2024. 11:40

Prolaz u Križu

 

Izlazak iz ropstva grijeha, prijelaz kroz sakrament krštenja i ulazak u Obećanu zemlju može se najbolje promatrati u Križu Gospodina našega, Isusa Krista.

Gore je bio uzdignut, u tome je najteže patio i s time se u svemu proslavio.

Uzdignut je bio zato da privuče sve ljude k sebi, u svoju pobjedu nad smrću za sve ljude.

Ukratko i sažeto: Isus oprašta grijehe i to nam je put u vječni život.

No, to opraštanje ima svoju nenaplativu cijenu koja se nikada ne može ničime nadoknaditi, a to je žrtva Isusova u ljubavi za nas, popraćena njegovom velikom patnjom.

Patnju Isusovu na križu možemo definirati jedino svojom vlastitom patnjom koja nas približava Kristu kada u njega vjerujemo.

Naša osobna i subjektivna patnja ne može opisati Isusovu Muku, ali može sudjelovati s njom u spasenju. Tada, kada čovjek pokraj Krista uvidi smisao svoje patnje, a to je nadograđivanje na Muku Isusovu od koje dobivamo najveći plod – život, tada čovjek svoju patnju lakše podnosi i razumije, pa čak i želi još te muke koju ljubljeni Božji Sin dijeli s njime.

Izlazak je napuštanje materijalnosti i vremenitosti, istovremeno uzdizanje Kristu gdje čovjek širi svoje spoznaje i to na duhovni svijet.

Tako patnik jednom spoznaje Pashalno otajstvo kojemu može nazočiti kada god se želi pojaviti u slavi s Kristom uskrsnulim, nakon žrtve, to jest u sakramentu Euharistije. 08.11.2024. 08:22

Čovjek od riječi

 

ODGOVORNOST

Pojam 'odgovornost' znači biti od govora, biti od riječi.

Tko se ne osjeća odgovoran za ovakve pojave koje bi lako mogle stati među pojmove o vršnjačkom nasilju, taj ne bi imao pravo dobiti na skrb malodobnika, posebno onoga s posebnim potrebama.

Svatko može reći kako je to nešto sasvim uobičajeno, ali to se događa svima nama, očevicima.

Djeco, što je s vašim roditeljima?

Univerzume, gdje je tvoj Um?

On se nalazi u srcu mome koje se rasprostire čitavim mojim bićem.

Univerzumu, gdje je tvoja majka?

Dežurna je na Zemlji.

Univerzumu, tko ti je sin?

Onaj što ga zovu Gospodin moj, Sin Božji.

Univerzumu, tko je tvoja kći?

Bezgrešno Začeće.

Univerzumu, kakva je svrha svega?

Pravedan život, obitelj, djeca. Spasenje.

Univerzumu, tko je tvoja obitelj?

Čitavo potomstvo ljudsko.

Ja sam Otac i Sin u Duhu Svetomu.

Božja Riječ.

Riječ je tijelom postala i prebivala među ljudima.

Ja sam solidarnost i odgovornost pokazao na svom Križu za sve vas.

Tko u mene gleda, neće umrijeti nikada. 06.11.2024. 11:51

SLOBODA

Kako odzvanja sunce na zalazu, tako se stišću duše male bez potrebne brige koju im roditelji nisu pružili.

Je l' to nama zvoni?

Pustili smo slobodu samo na čas, a ona se strmoglavila.

Nismo je dobro držali.

Nismo je čvrsto držali.

Za ruku.

Kao što se vode sva voljena djeca za ruku.

I gdje će oni sada kad ne znaju ljubiti, voditi brigu o mami koja drži četiri ćoška u kući?

Nismo bili dobri svi mi.

Tko nije na prvoj crti, neka se pomoli.

06.11.2024. 01:54

ČOVJEK LOGOS

Pripovjedni odnos znači civilizaciju, i to onu istinsku: civilizaciju života, civilizaciju ljubavi, civilizaciju Duha.

Kao što odgovoran mora biti čovjek od riječi, iskren, čovjek Logos, čovjek koji ima smisla tako i onaj tko se sporazumijeva govorom i osluškivanjem, razvija taj osjećaj za istinu, za stvarnost, vidi je kompletnu, i vremenitu, i duhovnu.

U duhovnosti se razaznaju vječne ili trajne vrijednosti, za razliku od vremenitih i prolaznih.

Ne može netko misliti na duhovnost ako ja lažljivac i podložan slabosti laganja kao dobroga rješenja.

Istina toliko ne boli, koliko je spasonosna i oslobađajuća.

Najbolje je reći istinu kratko i jednostavno, onako kakva istina jest.

Laž nikada nije opcija nego je komplikacija, a to može jako boljeti.

Biti čovjek od riječi jedino ima smisla. 07.11.2024. 03:08

POVJERENJE

Ako izgradiš s nekom osobom povjerenje i čvrsto pouzdanje, tada nastaje prava vjerska zajednica. Ništa tu zajednicu više ne može poništiti, čak niti neki izlet u novo povjerenje jer se sve u toj zajednici s povjerenjem rješava. 08.11.2024. 06:30 (bilješke iz bolnice).

Povjerenje je ljubav u istini među ljudima od riječi. Tako se vjerska zajednica temelji na Isusu Kristu koji je Ljubav, koji je Put, koji je Istina, koji je Život.