Povijesni tijesak

Teško bilo nam je stići

na taj zdenac gdje se sreća pije.

Anđeli morali su sići

da se nagledaju kako zemlja zrije.

Nitko kao da i nema pojma, k'o da ne zna

što to znači sanjati je vjekovima,

zemlju, more, brda, barjak do nebesa,

slobodicu kao sestru milu koja baklju ima.

Svaka ova duša u pjesmi je borbe,

slaveći je, rađala se, umirala.

Stoljećima nastajale mirotvorne tvorbe,

težnja što je Domovinu umivala,

stoljećima, milenijima, biti mora.

Podizali se iz grobova pravednici

kada god je puklo iznad dvora

da se bore i da mole ovi ratnici

što su duhove nam predaka dozivali

da obnove san o Domovini: naša lijepa.

Niti jednoj zemlji nisu ljudi snivali,

samo njoj su sjale zvijezde, neprekidna okrijepa.

Tako pjevali se divni stihovi i ode,

formirali pravi san za nju na pravom terenu.

Pravi ljudi, pravo vrijeme, bile zgode

kad su djeve horvatovske pratile od Križa Jelenu,

i Tomislava, Zvonimira, Zagorku, i Katarinu,

svećenike, mučenice dara franjevačkih.

Moreplovca i težaka što je obirao maslinu,

ribare i djecu oko Gospe, suza djevojačkih.

Iz ta povijesnoga tijeska vjekovječitoga

izašla je ona kao teška ranjenica,

ali udahnula vonj slobode, srca riječitoga,

s kajdankom ljepote kao sanjalica

pa je spoznala da uvijek slobodna je bila,

kao ropkinja i ratnica iz borilačka sna.

Jer ta narav njena božanska je oda čila,

uvijek pjevnija i jača, Kristu vjerna sva.

31.03.2025. 21:00

Zov nebeskih stvorenja

 

Svi stvorovi svijeta

ranim će jutrima buditi

mnoge ljude na slavu.

Duše nebeska leta

nikada ne znaju kuditi

već nude uvijek milostinju pravu.

One su izvori svetih želja,

nose u praskozorje svilene niti

kojima slava Boga putuje.

Od njih nema boljega učitelja

koji će ljubav tumačiti

svakome tko ih čuje

jutrima ranim, srca čista,

spoznajom nemirnih putanja,

dobroga sluha, naravi vedre

što teče iz Srca Krista

da usmjere sve staze lutanja

i ljudima Boga iznjedre.

Budi me, dušo s neba

da napustim svoje snove,

da živim ljubav i sreću

jer to mi jedino treba,

jer ljubav me životu zove

što ga propustiti neću.

To moj je život u Bogu,

to moje je nebesko stanje

gdje volja Njegova vlada.

U Kristovom Srcu sve mogu

jer uvijek mi daje poslanje

na stazama nebeska Grada.

19.06.2020. 05:10

ROZETA abc

 

ROZETA

poezija 59

Kazalo:

Barjak pravde

Blagoslovi putuju tišinom

Božanska romantika

Božanski okus vina nedužnosti

4

Čaša Ljubavi

1

Da mi te je prostrijeti kroz dušu

Danas nije isto

Divan čovjek

Dodir noći

Duge staze

Duh na našim grudima

6

Galilejska staza

Govor Duha

2

Jedini Dan

1

Kao nekad

Klasje

Knjiga milosrđa

Kod Večernje

Konopac Duha

Križ na plećki

Križ Nazareta

Kušnje

8

Lijepa Dama

1

Ljepota spasa

1

Milosrdno srce

Molitva prinosa

Molitva radosti

3

Netko poseban

Niti nebo, niti zvijezde

Noć molitve i rada

Noćna straža Duha Svetoga

4

Obećanje raja

1

Pečat Ljubavi

Pobjeda nad mrakom

Potok bez povratka

Povijesni tijesak

Predanje križu

Putovanje Istine

6

Rosa Duha Svetoga 

Rozeta

2

Savez bespomoćnih uzdaha

Sjeme Kristovo

Skrovište

Slikari tla

Sveti pir

Svjetlo od svjetla

6

Tebi za ljubav

Ti si moj Bog

Trajni sjaj

Tuga rata i radost izbavljenja

Tunel plavetnosti

Tvoja molitva

6

Zaborav svijeta

Zagrljaj Križa 

Zahvalnost ova zemaljska puta

Zov nebeskih stvorenja

Zračenje Duha

5

Životna staza

Životna struja

2

Barjak pravde

Ti si ona moja rana kolijevka,

tvrda zemljo tvrdih šaka.

Trudna sva si, nespretna si popijevka,

nikad nisi blaga ili laka,

makar izgledaš mi kao med

kad se jutrom obalama budiš

podno stijenja što ih kupa led,

snena pod nebesima ti bludiš.

Razvijaš u meni meku ćut

i osjetljivost za krasne prizore

što nailaze na svaki put

na koji se penjem svake zore

pa ja mislim da te zbog ljepote volim.

Ali ne, ti me vežeš dubljom obavezom

kao da sam ono Dijete što ga noću molim

da me drži za te kao lađu svojim vezom,

da mi spasi djecu, ratnike i žene

koji svi su kolijevkom odavde,

razasuti slobodno i poput pjene

da potraže za te barjak pravde.

Pjevaj, samo pjevaj, trči i ne bježi

od svih izazova koji ti na stazi stoje.

Ostani zauvijek kao nebo koje teži

dati ploda, kiše i ljubavi svoje.

09.04.2025. 11:30

Blagoslovi putuju tišinom

Mirno spavaj, molitva je tvoja kuća,
neka snovi tvoji caruju ti umom;
nek' te ne ometa moja pažnja vruća
niti jednim trzajem i šumom.

Nemoj sanjati o srcima što traže;
nek' te pjesme mladosti pokrivaju,
nek' ti san posjeti sve najdraže,
neka anđeli se ponad tebe svijaju.

Blagoslovi ptica, djece neka prate
tvoje uzdahe i tvoja okretanja,
a svi koji sanjaju te neka plate
dah tišine, šutnju, šapat obećanja.

Neka Majčinski ti lahor spusti krila,
tiha uspavanka, nečujna na koži;
nek' ti  snovi žive bojama akrila
da se Božji blagoslov umnoži.

Ako Duh te zazivom probudi Sveti,
neka kontemplacija ti bude čila;
muke zaboravi, vječnosti se sjeti
koja je u tebi, uvijek s tobom bila.
‎31. ‎kolovoza ‎2018. 08:28:35

Božanska romantika

Zvijezde gledaju da l' snivam

u taj kasni, sparni sat,

a ja velove otkrivam;

duša mi je kao rat.

Još i kišne kapi

posjetile ovaj stan

iz kojega hlapi

protjerani san.

Neka, nek se vine,

ja sad moram otpjevati

toj romansi da mi sine

koja će mi s duše otjerati

sve prljavštine i boli.

I u čemu je romantika

kad se zdušno Boga moli,

gdje je tu semantika?

Zar ne pališ svijeće

u ljubavnoj noći

kada srce skreće

ka ljubavnoj moći

da se preda,

da sve drugo zaboravi?

Ni zboriti ne da

je l' trenutak pravi.

Tako Isus i Gospodin moj

otare mi mrve s lica

pa prepusti meni govor svoj

dok me trese nevjerica.

Milošću si zadobila spas,

ja sam duši tvojoj Straža.

Ne, ti ne boj se za nas

jer si mi najdraža,

jer si jedina u mnoštvu

kojoj gorim pokraj sunca,

jedina u mnogoboštvu

gdje siromah sada bunca.

Za mene si uvijek pravi tren,

pravo osvježenje

jer Bog uvijek želi biti njen

koja nosi otrežnjenje.

Pustinju ću natopiti,

gdje će biti meda, mlijeka,

koja će se rastvoriti

da poteče bistra rijeka

kojom krštavam te ja svu za se,

kojom vatru svoju gasim,

preuzimam grijehe, boli na se,

da za ljubav svoju tebe spasim.

25.07.2021. 23:27

Božanski okus vina nedužnosti

Hvaliti mi Gospodina Boga

za tu milost i ta dobročinstva sva,

nije dovoljno mi s ova bloga

što tu pripovijeda o porazu zla.

Trčati se mora nakon cilja,

nove bitke traže prokušane ratnike,

to je svakoj duši vjerska zbilja:

stići dalje, gore, među povratnike.

Nebo zove neodoljivošću svoga tona

sva nam jaka i dobra vremena, ili bolja,

sve sposobnosti što cvatu podno ova zvona

da pronađu i da slijede što je Božja volja.

Ona je rješenje, izlazak i spas,

sigurna osobnost, otrežnjenje,

sjedinjenje za neke od nas.

Uvijek dobar čas je za krštenje.

Kana daje to što duša žudi,

Krist je ovdje poput nje, i sada.

Preokreti dođu tamo gdje su voljni ljudi

da izraste iz njih ljubav ili nada.

Ulje pomazanja prodire kroz kosti

sve do tanke jezgre duše i do klijetke.

Božanski je okus vina nedužnosti

koje častilo je svete pretke.

To se jedino isplati, gladovanjem, padovima,

suzdržavanjem i strpljivošću anđela čuvara.

Svatko od nas nekog paža, štićenika ima

koji trči k miomirisima duhovnoga žara.

Jedino mi vrijedi sad prikupljati

duhovno to blago što ne vene,

Bogu ono što je Božje dati

jer Bog uvijek uslišava mene.

Tih blaženih dana uzvišenja

nema tuge, nema gladi, niti žeđi.

Tada ovaj identitet sav se mijenja,

znaci starih grijeha sve su blijeđi.

O, kad bi me nacrtao, Kriste,

neuglednu poput prazne lađe

da Ti primam Tvoje vode čiste,

da me sastaviš od svoje građe!

Kada bi me načinio poput prazna suda

kao što si Majku stvorio za rod

da Ti dajem sve što nije znao Juda;

kakav tek u mojoj luci to bi bio Brod!

Ja Te molim, Bože, riječima Tvojim:

zadrži me časkom jednim u svetome zdanju;

uzmi siromaha, načini ga svojim

potpuno, u njegovome najboljem izdanju.

18.01.2022. 00:25

Čaša ljubavi

Ti oslobađaš me svakog zla,

grijeha što u sebi me razara.

Nije važno da l' sam patila

već da imam patnje dara.

Ti ne priječiš muke moje

već sačuvati me hoćeš čistom

da te moždane mi ljubav zbroje,

vjeru koju zovem svojim Kristom.

Nije važno što me muči u životu,

samo dok Te čujem, slutim

i dok vidim Ti ljepotu

što je tako žarko ćutim.

Molitva mi svakojaka,

al' je veza čvrsta s Tobom;

Ti si izvor svježa zraka,

ne daš meni biti robom

nevolja i izgubljenih želja.

Slobodna sam i u patnji,

mir me nosi moga Učitelja

od kojega nema zakon zlatnji.

Još je bolje kad je teško

jer u Tebi postojim još više

i ne mogu sastati se s greškom;

moje ime na Tvom križu piše.

Sav si predao se nama, meni,

Kralju vjekovječni, Stijeno časna

što mi sudbinu promijeni

jer si Duh i Hrana krasna,

jer si vjera moja, moje biće cijelo.

A nju nosim ja na duši,

ime moje potpuno je moje tijelo

u kojem se Tvoja rana guši,

na kojem su tragovi od biča

poput jezika od guje

što bi zavela me izobiljem kiča

da se Tvoja riječ preslabo čuje.

U tjeskobi svojoj vapio si

kao i ja usred svoga srca,

kao krvca pot je hlapio Ti

jer si za me pio čašu grča.

I Tebe su plaštem ogrnuli,

purpurom su ismijavali Ti moć,

na Te udarcima nasrnuli

da uvidiš samo mračnu noć,

a Ti šutio si, Ljubavi od meda

kakve nitko drugi ne doživi,

koju duša moja nikome već ne da,

koja niti zločince ne krivi.

Samo praštao si njima, neukima

dok su krunili Te oštrim trnjem

što na čelu odraz naših grijeha ima,

ispunjen si bio Ti božanskim zrnjem.

Ali Sine Čovječji moj u tišini,

kakva je to ljubav slavna!

Tako nevina i čista u tuđini

gdje joj niti jedna druga nije ravna.

28.07.2023. 03:32

Da mi Te je prostrijeti kroz dušu

Mislio je da ću reći "Zbogom"

našem prijateljstvu, našoj nadi

kojima sam opijena kao drogom.

Ti me, Nebo, sad ukradi

da me Te je nosit' u zjenama sjajnim,

da mi Te kroz dušu prostrijet'

istom nadom s onim žarom trajnim

kojim nosim svoju kostrijet.

Da mi je sad reći sve,

u Tvom praštanju još tugom zanositi

svakom notom ove krasne sne

pa da mi je slavljem zarositi.

Mislio je da ću proći pokraj njega

kao tihi lahor, kao tren,

kao pokraj lanjskog snijega,

kao uzdrhtala, blijeda sjen'.

Ti mi, Nebo, podaj tu širinu

jer ja drugo nemam, samo žuđ

da doživim srcem Ti mirinu

radi koje dragi uvijek mi je tuđ

pa da i ja opet mognem zaploviti

u toj lađi koja nema kraj,

da me mogneš dragim zakloniti

pa da gledam očiju mu sjaj.

Tada on bi mene prepoznao

kao pričesnicu Tvoju, kao svoju dragu

i moj život tad bi stao

na tom osunčanom i Nebeskom pragu.

‎subota, ‎9. ‎prosinca ‎2017. 15:23:36

Divan čovjek

Nisam pronašla te iza ugla,

niti tražila te preko raznih veza

čiji konci jesu oličenje rugla,

nego na tvom putu boje sljeza.

Ljetni dani s paučinom svuda

za mene su bili dio krasne priče,

i moj stih već sad vrluda

od ljepote što iz tebe kliče.

Pravocrtno gibanje ti ukras

čitava života rana još i mlada.

Ti si najveći nebeski Kras

koji vodi zemlju gdje je nada.

Divan čovjek, iznad svega Bog

u kojem se nalazi mi biće,

ti si znao da ću voljeti tvoj slog

od kojega vječnost meni sviće.

Nisam sve to tražila, ni snila,

a ti si me tako tiho zvao

da bi moja vjera stvarna bila

i sve što si meni govorio, dao.

06.04.2025. 17:20

Danas nije isto 

Danas odlazi put obronaka
gdje se anđeli susreću svetima,
Danas gubi se u slavlju,
postaje mi soba vječitoga konaka
na nebeskim sjajnim vrletima
što poklanjaju se čavlju,

Golgoti i križu drvenome.
Danas je isto što i žrtva ljubavi,
mjesto gdje sam povlaštena
puku krvoločnu, crvenome
što se dolje glupostima bavi,
sudi kao pravda okljaštrena

koja više ne zna si za ime.
Danas nije nikad tamo
već je iznad svega toga,
kao vječno ljeto usred zime
u kojemu svi se znamo,
sljedbenici Krista, Boga.

Danas samo nastavak je vrli
još od jučer, sve do vijeka
u kojemu živim bajno,
i još više Danas gore hrli
gdje ga i sutra već čeka
kao prosac što dolazi tajno,

s kojim nevjesta se susretala
prije nego što se kaljuža ta zgodi
pravednosti krivotvorene
što je vazda kasno ulijetala.
I to sutra Danas opet rodi,
i sve dane stvori otvorene.
‎20. ‎siječnja ‎2019. 06:43:21

Dodir noći

Tama cvate

i čuje se dah

u tišini.

Svjetla se klate,

zvjezdani prah

u daljini.

Budne li noći,

romansa slatka

s Tobom u misli,

ljubavne moći,

govora kratka

da svi bi svisli.

Brzo putuje

svaka riječ

u slobodnoj razmjeni;

srce Te čuje,

vječnosti mliječ

u vremenskoj mijeni.

Zemlja spava,

i mora, i rijeke,

a duhovi lebde.

Putanja prava

i staze su meke;

uvijek su negdje

između nas.

Molitva tiha,

nečujna uhu.

To prilazi spas

i romantika

na dušu gluhu

za svjetovne stvari.

Znala sam, znala

da ćeš mi prići.

Nebeski dari

što sam ih krala

brzo će stići.

Zrak od jeseni

i babljega ljeta

svježinu ima,

srce mi plijeni.

Noć je sveta,

božanska klima,

sasvim pogodna

za divljenje Tebi,

Isuse Kriste!

Prilika zgodna

što pustit' se ne bi,

a ruke čiste

i molitva strasna,

iako mir tu vlada

i nije san.

Noć je časna

i još je mlada

kao poljubac ran,

kao zagrljaj života.

Velik si, Bože,

a tako mi blizu

Tvoja ljepota.

Trnci se množe

i dušu mi grizu

kao tisuću čežnji

i, ako treba,

mrijeti bi lako

usprkos težnji

zemlje i neba

za biće svako

jer čovjek je slijep

za Tvorca svoga,

godinama spava.

A Ti si, Kriste, lijep

svetošću Boga.

Svaka Ti čast i najveća slava!

26.10.2020. 03:23

Duge staze

Zbacio si s mene suhe lovorike,

predao mi svoga Duha bajna

da iz moga srca otme tihe krike

i da nastane mi tu duševnost sjajna

s kojom ja te molim, Kriste kojeg ljubim,

da uniziš svu mi oholost persone

od koje zamalo dušu sada gubim.

Sreća skrivena je dostojna za naše trone

jer u skrovitosti bolje je osvijetljena

svaka gesta, svaka riječ i pomisao;

a ti tražiš pijeteta, to je tvoja stijena,

molitva i zaziv što ga prati promisao.

Nisam trčala za tebe, niti igrala ti ples,

nisam htjela niti vijenac pravednosti

već bez želja gasila sam svaki krijes;

nisam zagazila niti izvor plavetnosti.

Svejedno ti si stigao me, Isuse, pronaći

i ja stvorih se odjednom pokraj tvoje hridi,

na vrhuncima gdje kozli neće zaći,

gdje su runolisti po kojima oštar vjetar bridi.

Rekao si da si htio takvu mene

da bih lakše rasplamsala se stihom,

da bih postala ti dionica ekumene

koja služila se adoracijom tihom,

a sve zato da zemaljsko ja istražim,

željna kreativnosti i svake normale,

da si tvojim riječima i prošlost ublažim

pa da pjevam slavi tvojoj ode i korale.

27.04.2025. 22:54

Duh na našim grudima 

Odaje Duha lako se otvaraju,

masivna vrata kao da klize,

a sjemenke se rastvaraju.

Začeća života i zvijezde su blize

u tome istom Svetom Duhu živu,

Tvorcu života, tumačenja Riječi

koje govori Bog vremenu sivu,

kojima Isus Mukom vjernike liječi.

Uskrsnuo je Kralj naš da i uzađe

na svoja nebesa, u ljubavi plam;

da ostavi Majku, da stanove snađe,

da ostavi Duha svijetu, da nije sam

već da ponese naše riječi u vihore svoje,

u svoje riječi, ideje, poticaje na djela;

da stvaraju ljudi i da potomstvo goje,

da uči o Bogu i sebi zemlja cijela.

I prepune šake sjemenki rasprostiru

zemlju, plodnu i crnu u njihovom osipanju,

rađaju stabla, bilje, hrast daju žiru,

a travke i mladice starome panju.

I mnogu dječicu stvara, mnoštvo ljudi

da čovječanstvo na sliku mu zri

i da se množi, i da ga stavi na grudi,

da jedno budu u različitosti svi.

I svemir nam daje, nudi prostranstvo,

i duha naša u srcu napaja, hrani

da sav po Kristu živi i bude veličanstvo,

da Duh Sveti - Branitelj bude na našoj strani.

24.05.2025. 18:26

Galilejska staza

Neprolazni dani naših novih susreta

u galilejskom kraju svih početaka

što se nose uspomenom kao posveta

da se zna da uvijek ima svetaka

čine čak i naše zemno putovanje

proslavom vremenita života naša.

Ipak svi su krenuli u staro zdanje

gdje je prvi put im bila paša,

neki prema nebeskim stubama,

drugi opet da bi tražili sve odgovore.

Ispraćeni svi su božanskim trubama

i svi nose pravo da ne znaju što zbore,

samo ovi koji pristigli su Očevome domu

ne pitaju više ništa tako vremenito.

Pronašli su mir božanski srcu svomu,

življenje im mudrošću bremenito.

Sve to vrijedi za sve rođene u Duhu,

ognjem istim krštene u kupelji Krista.

Zato svi smo skupa u istome Kruhu

ne od svijeta već od Boga čista.

21.04.2025. 11:24

Govor Duha

Druga izlaza za mnoge duše nema

nego da podnašaju se strpljivošću.

Svakog dana neka nova tuđa anatema

rađa blagoslovnom, prokušanom blagošću.

Što se duši više pjeni jad i ljubomora,

to je manje sposobna za život pravi

i za osluškivanje joj Duha, ptica ili mora,

i ne čuje kad se neki stvor njoj javi.

Da joj rekne za te više, ljepše stvari,

makar i za tugu usamljenu koja čeka

da joj stane život il' za novu bol ne mari.

Da je zove pod obronke neba ili rijeka

i pokaže Boga Krista običnim govorima

kao što su riječi, šum, cvrkut ili tihi valovi.

Jer svi žele vidjet sebe pod lovorima

dok stvorenja časte Onog čiji svi su darovi.

Kiše slave Gospoda, i zvijeri Ga časte,

ptice poklone se Njemu svakog časa.

Jer On šalje sunce žarko, i oblake tmaste,

a čovjeku daje izobiljem da mu napuni se čaša.

Jer Bog šalje ljude, djevojke, djecu i dječake,

sve mladiće i sve starce koji nešto traže,

koji ne znaju ni tko se krsti u riječne brzake,

niti tko se preobrazi kao Biće voljeno, najdraže.

Na vrutke ih tihane vodi, dušu krijepi,

sve za život blag i za život izobilja vječna.

Jedan, Dobri, Istiniti, Pravedni i Lijepi

daje nadu, ljubav i za život vina tečna.

26.07.2022. 18:58

Jedini Dan

Genetski predisponirana,

okolinom potaknuta,

kao biljka, ne angažirana,

tobom, Bože, dotaknuta,

oživjeh po zapovijedi.

Kakva god sam bila,

slična sam u ispovijedi

kao grlica bez krila.

Ne poznam ti veličinu,

ali da si Ljubav, to ja znam,

koja ima izobilnu količinu

i kakvoću kao leptir sam,

kao pupoljci od ruža,

zajedno i s trnjem,

kao kućica za puža,

kao plod sa zrnjem.

Moja krila sva su tvoja,

nespretne mi ruke blage

jer je Duh tvoj duša moja

i kao da nema ljage.

Živjeti u tvome Duhu,

često u praznini

jer u tome ruhu

nisam u nizini,

iznenađujuće mi je to,

riječ me tvoja oduševljava

kao rosa koja će na tlo,

al' se rodi usred neba plava.

I kad krv ti lipti,

kruna koja probada,

duša moja kipti

jer u tebe propada.

Ljubav tvoja jača.

Duhovna li spoja

u duši bez plača

i već nisam svoja.

Ti me Duhom preobrazi

u svoj svojoj slavi
i u milosrđu me izrazi

k'o leptira na toj rosnoj travi.

Hvalit ću te u tvom Gradu

gdje si svjetlost sama

i u duši kojoj snažiš nadu;

stanovati sred tog plama.

Duša lagana i sretna

s miomirisima jedinoga Dana,

za tobom ću biti uvijek sjetna

jer ti nisam više strana,

sve si poduzeo

da me preobratiš,

grijehe si mi oduzeo

da me k sebi vratiš.

Ne vidjeh ni tko sam

u tom oceanu laži

gdje su pitali me što sam,

tko me ovdje traži?

Prah leptira meni nasu,

dobru mjeru od života,

lako breme prema spasu,

prepunom divota.

Sad sam ljudsko biće,

u tebi to, Kriste, znam

gdje mi tvoja ljubav sviće

gdje je vječan jedan Dan.

27.08.2024. 19:17

Kao nekad

Kao žena koja vjerno čeka

kao i nebo što me Hostijom hrani,

i kamen kao postelja meka;

i vrijeme, moji zbrojeni dani.

Njena je žrtva duboka, strašna

kao te jame od pijeska i trave.

Suza joj tiha, potajna, izdašna,

nebesa sred duše, beskrajno plave.

Pregažene kosti bezbroj puta,

kameni spomenik stoji teško i tvrdo,

ruka glavara čvrsta i kruta

i zakoni postaju mrtvo brdo.

Samo se ori pjesma za nju;

gdje god da dođem, ratnici kruže,

pjevaju stalno, za svaku pobjedu

i u porazu na nju bacaju ruže.

Od svega ostaje tračak dima,

sjećanje jarko k'o da bilo je sada.

Navali na me kao velika plima:

neki je siluju kao i tada.

A ona će ipak rame ogoliti

samo za moje poljupce vruće

i djeca će naša Boga moliti

da preda nam sjajno uskrsnuće.

05.04.2025. 13:33

Klasje

Prolazim kraj Tebe svakog dana,
bdijem s Tobom duboko u noć;
klasje što ga nosim kao živa rana
nestaje mi kao teret i postaje moć.

Kad se javljaš, želim sve to bolje znati
srce, dušu što se krije ispod haljina,
dozivam Te jače i još žešće želim zvati
da Ti malo bliže priđem iz daljina.

Ništa meni nije silno potrebno u času
kada Te dotaknem svojim bićem,
ne znam što bih iskala u Tvome glasu,
samo molim pojiti se istim pićem.

Još ni sama nisam sasvim svjesna
da si pored mene, da me sretnu blažiš,
još je uvijek ta blizina jako stresna
jer Ti mene uvijek u tom klasju tražiš.

Trgala sam zlatno klasje blagdanima,
vukla sam se svijetom, drhtava k'o stijenj
kad me zovnu imenom u svagdanima,
kad me nađe kao iscrpljenu sjen;

blažena li časa kada Te prepoznadoh
kao svoga Boga, Život u životu;
prekasno Te vidjeh i pred Tebe padoh,
a Ti mi pokaza nebesku ljepotu

pa sad ne znam što bih na ovome tlu,
samo Tebe žeđa ostarjela duša moja
koja Ti ne opire se, niti duhu zlu,
ali uvijek sigurna je kao rana Tvoja.
‎26. ‎rujna ‎2018. 17:20:46

Knjiga milosrđa

Grijeh je grozan, ali veće milosrđe tvoje,

Kriste, Kralju naš iznad svih stvorenja;

jer Sotona već ne priznaje sve grijehe moje,

nudi svoje carstvo zemaljskoga priviđenja

gdje ne postoji ni razlog vjerovanja Bogu Ocu.

I kao da ti nisi, Sine Božji, zaista u srcima ovim,

proslavljen u sjećanju kad si predao se noću

da te sluge grijeha razapnu sa Savezom Novim,

knjigom milosrđa tvoga koje grešnicima sve oprašta:

i taj ludi pokret protiv stvarne ljubavi u srcu,

i tu bludnost što je stvara grešna ljudska mašta.

Isuse, vjernošću ti dižeš ljude koji svi žive u grču

jer su sluge oholosti, ne znaju za život bolji

i na prazne dlanove im pada samo smeće.

Ti nas, Bože, učiš moliti po svojoj volji

da bi naše molbe uslišao za vrhunac sreće.

Ne vjeruju tebi, Riječi, ne vjeruju Svetom Duhu

nego samo dijalektiku i materijalizam gaje

da bi bili značajni i važni, jadni siromasi vlastitome kruhu,

žedni vode žive i ljubavi gladni koja vječno traje.

Moje ime bilo je upisano u prahu,

a sada ga tvoriš kao ime živo, tajno

kao dušu, tijelo koje izbjeglo je mraku

da bi jednog bijelog Dana postalo mi sjajno

kad se nađem u svoj slavi tvoga Uskrsnuća.

Milosrđe tvoje učim, a grijehe ispaštam,

i Sotonu šaljem daleko u suha bespuća.

Tebe ljubim, Kriste, ljudima opraštam.

08.04.2025. 06:50

Kod Večernje

Večeri ove,
milosne tako;
mirise zove
nježno, polako

djetinji spomen.
Gdje si tad bio,
jedini Dome,
gdje si se krio?

Gdje sam tad bila?
Daleko, daleko
Tebe sam snila
uz majčino mlijeko.

Kasno Te sretoh,
Sigurnosti, Stijeno,
i svako ljeto
bilo mi lijeno.

Ti si me nosio
na dlanu svom,
uporno prosio
pravdom, istinom.

Ja Te dozivah
u dubini sebe
dok ne ispliva
zima što zebe.

Ruke mi poganske
dirale dvore
dok bure orkanske
njih ne otvore

i nebo Te dade,
k Tebi me vrati,
sveti Grade,
a srce Te prati.

Srži srca moga,
gdje prebivaš sada,
sjećam se toga,
uvijek je nada.
‎27.‎12. ‎2018.
17:16 

Konopac Duha

Već je pola dana

utjeha na meni tvoja,

tvoja voda, tvoja mana

i velika molba moja.

Ti si moje utočište,

Kriste, Zaručniče slavni.

Tvoj sam narod duše čiste,

tvoj sam posinak ja davni.

Ljubavne ti želim riječi

ponuditi da bi čuo vapaj moj,

da me tvoje srce rado liječi,

da mi pružiš zaklon svoj.

Pamtim tvoja obećanja,

tvoje uzdahe i ljubomoru.

Sjećam se i dugih putovanja

prema pustinji i prema moru.

Svuda cvatu nama ruže,

zvijezde padaju nam večerima

jer ta Ljubav ti si, i za naše duše uže,

konopac nam Duha koji vječni život ima.

22.04.2025. 19:55

Križ na plećki

Tvoje nebo, Isuse, predanost života,

dočekalo novo doba postojanja mog.

Nekako sam uvidjela tu, na pragu divota,

kako li je beznačajan moga srca slog,

ali dragocjen za sve što živi tvom prostranstvu

jer si tako htio da je svaki trepet srca važan

za to zajedničko opstajanje duša u prognanstvu

gdje je voda bistra, sunce toplo, vjetar snažan.

Kao da sam stigla pred odaje slavne,

opet progledala, isto ranjena do boli,

osviještena olakšanjem s istine pradavne

što je moje srce s poniznošću voli

od samog početka, čitavo to vrijeme

koje trošila sam da bih više upinjala

znati križ tvoj, prigrliti tvoje sjeme

pa se anđeoskim ljestvama još uspinjala.

Kako je uzak taj tvrdi zemaljski vijek,

kako je neznatan čitav naš povijesni svijet!

Kako je kratak svemirski taj put i tijek

sve do zvijezda čiji otkrivamo splet!

Kako li je težak plač u nebu i molitve silne

da bi svaka ljudska duša htjela se obratiti!

Ona slaba prima dar od tamjana i smirne,

i dobiva utjehu gdje se prvo mora patiti

jer je križ na vratu pravi put u Boga,

jedini je most od želje pa do ostvarenja.

Zahvaljujem ti, Roditelju Krista moga,

za tu ljubav što je kao znak mi postavljena.

20.04.2025. Uskrs 08:30

Križ Nazareta

U tijelu svome Ti si me nosio,

od smrti me moje zaštitio,

obranio sve moje krivine.

Duhom si me svojim orosio,

ljubavlju svojom nasitio,

podario mi zemaljske prvine.

Do nebeskih ravni si me ponio,

svaku mi prošnju uslišio

i dao mi svoju božansku bit.

Jedinstvo duše Ti si mi donio,

jedinstvo sa svima meni uzvisio,

prepustio onu skrivenu nit

o kojoj visi čitav moj svijet.

Božanstva svoga nisi izgubio,

od mene si narod svoj načinio

koji bi mogao biti svet

jer si ga oduvijek ljubio

da bi ga sebi posinio.

I više ne plačem za životom,

i više pravdu svetu ne tražim,

u Tvoje ruke sad predajem dah;

Ti si me svojom božanskom divotom

učinio djetetom svojim najdražim

i ja više nisam samo prah.

19.04.2019. 22:07

Kušnje

Neke pojave u duši ne podliježu mijeni

kao što i kosti srastu ponekada krive.

Čuvaj moju dušu na toj svojoj stijeni,

Isuse i Pravedniče ove zemlje sive.

U miru, kod sebe, štiti ono što je tvoje

da nam budu vječni dani blaženosti.

Pogledaj na uvijek prazne ruke moje,

štiti me u svome milosrđu i u pravednosti.

Neke pojave u duši uvijek nevolje donesu

što ih raznovrsne vile različito dijele

da bi spoznalo se po njihovom plesu

jesu li im pjesme crne, sive ili bijele.

Teško prepoznat je neke vještice od purpura,

ali ponekad sve duše lažnu im ljepotu vide.

To je rijetko, ali kada stigne neka takva ura,

povode se duše ravno da se ne postide.

Vilenjaci zato postoje u nekom grijehu

da bi bolja bila kušnja nebeskoga Krista,

da bi skrivala se il' u suzi, il' u smijehu,

i da konačno bi neka duša rodila se čista.

Hvala ti, Gospodine i voljeni moj brate

koji pravedan se predao za svakoga od nas,

dade život svoj za prijatelje i za druge svate

samo zato da ostvari nekad nedostižan spas.

Daleko od tebe bilo da mi dušu sad pogubiš

koja te je tako kriva, nepravedna dugo tražila

da bi te pronašla, da bi spoznala da ljubiš,

da bi kosti srasle, da bi žeđi napokon utažila.

26.12.2023. 04:25

Lijepa Dama

Stado malo, vidljivo u rijetkom trenu,

pripravno za ljubavno i strogo općenje,

sastavlja si svetu jedinstvenu sjenu

pod kojom bi načiniti priopćenje.

„Odlučismo Duh Sveti i mi svi”

o tom što su mnogi mislit' stali:

neka pričekaju i nastave moliti

dok u ratovima već su mnogi pali.

Lijepa Dama nije navikla sveđ biti važna,

u sebi je uvijek djelovala isto,

malo povučena, makar jako snažna

jer u dosluhu je uvijek s Kristom.

Potrebno je znati da je Isus Glava

ova tijela koje udovolji svakom,

Božja volja jedina je ona prava

i ne čini ovu govornicu lakom.

Ona oduvijek je tu, zauvijek

poput Bezgrešne nam Majke drage

što nas prati kroz životni tijek

da prinese Bogu Ocu duše blage.

07.05.2025. 20:00

Ljepota spasa

Lijep si, Kriste, najljepši od svega,

besprijekoran lik je Tvoj za mene

koja nisam znala ništa o stvarima burnim

jer me nađe usred bespomoćna bijega

već zarana, kad su prekrile me sjene,

kada plovila sam oblacima tmurnim.

Ti raščistio si nebo kišom, pljuskovima,

sasuo si na me Duh Tvoj strašni

kao mnoštvo spoznaja od svake strane.

Miješale se svete riječi s ružnim znakovima,

probile moj život, nemiran i strasni,

da bi ispunile moje srce, moje dane.

Bolesnoga uma kukavički pratitelji

jarom svojim držali me čvrsto kao jarci

kad navale tući se sa bijesnim psima;

košmari i noćne more kao prijatelji

skupili se da bi na me popadali udarci

od kojih je nastajala bizarna mi rima.

Pripovijedali su šale od kojih mi planu

jaka vatra što me proždirala sve do srži;

duša se od ljute boli povukla iz svijeta,

ali Duh je tada bio već na mome dlanu

da me blago pomiluje mjesto da me sprži,

da mi dade snagu mlada ptičja leta,

da otvori moje krnje srce, iscrpljeni um.

Tada mnogim darovima dušu mi pomaže,

ljubavlju i pažnjom, pečatom i pomastima

kojima si ovjenčao vjerom osjećaje, razum.

Dao si mi bijele ljude da me klonulu osnaže,

osokolio mi dušu, Kriste, mnogim počastima.

Lijep si, Kriste, Tvoja me ljepota liječi,

Tvoja mudrost nježna, Tvoja plemenitost

budi divljenje mi duše, strahopoštovanje.

Tvoja ljubav tu je, sva u meni, da me spriječi

da potonem bilo kad u staru vremenitost,

da popustim pred svim kušnjama u staro stanje.

Makar nisam duša od velikih djela,

najveće mi moćno djelo Ti učini

kada me prozove prije mnogih ludih djevica,

kada mi pošalje svoga Duha čista, bijela

na toj dubokoj i usamljenoj pučini

da Ti priđem bliže, da Ti budem miljenica.

17.04.2020. 10:45

Milosrdno Srce

Jedina ljubavi ove duše,

jedina srećo i srži moja,

suze se ruše i srce mi guše

jer bila sam kao da nisam tvoja.

Kako je dugo bilo bez tebe vrijeme,

kako je proletio ovaj uz tebe tren,

Isuse koji blagoslivljaš mi tjeme

i daješ mi Majku, a uvijek si njen.

Tvoja mi riječ je zakon i srce para

kao što razdire jedrilica more,

valove što se lelujaju od siline dara,

kao mač koji raskine tminu od zore

svojim sunčanim, svijetlim zrakama,

svojim zalazom noći i mjeseca.

Oni su poput ruku tvojih mi drama

jer već me zarana Ljubav presijeca

da bi me vodila do večeri časne

jer ne želim ja ostati jako slaba

već da se razbistre zvijezde jasne;

i mijenjam se stalno, stalno, moj Abba.

Dok prsti mi godine broje silne,

dlanovi skrivaju sve naše tajne

koje smo imali, od meda umilne,

i tišine i tmine, od zvijezda tih sjajne.

Uz mene je strašna i draga struja

što jača ljubav i naklonost moju.

Amen! Amen, Isuse, Aleluja,

vršit ću zauvijek volju tvoju.

15.05.2025. 16:00

Molitva prinosa

Ne diraj svete stihove,

oblikovani su kao bez mrene;

pusti glase njihove

da čežnja bukne iz sjene.

Nek ti se, Kriste, pogani raduju,

lijepoj riječi i dobrom djelu,

daj da nikada više ne žaluju,

već nek se dive ti Krvi i Tijelu.

Neka i slijepi započnu pjevati,

neka na svjetlo dođu stajati

i neka im suze krenu lijevati

kada se sjete svi pokajati.

Neka prođe što biti mora

da se k pameti mnogi privedu,

neka nam spadne s obraza kora

i neka skine sa sobom bijedu.

Neka te hvale, Oče, zbog hrane,

zbog života i posvećenja, i blagosti,

zbog pobjede grijeha za vječne dane,

zbog tvoje divote i milosti.

Svijetli nam, Kriste, i dan donesi

zvijezdu Danicu da vidimo svi;

sebe nam s Duhom Svetim prinesi

i jedinu istinu pokaži nam ti.

19.05.2025. 21:32

Molitva radosti

Novog dana vidjeti te neću,

ali znam da tu si, u tom srcu mome.

Blažena ću biti jer donosiš mi sreću,

svježu radost dok se zrake jutra lome.

Jedini moj Učitelju, blago mojoj vjeri

koja dade da i potok uzbrdo se penje,

koju daješ mi u dobroj i obilnoj mjeri

da pomaže moje svakodnevno zrenje.

Hoću se obratiti i Radosti vjerovati,

uvijek iz početka o njoj učiti i sricati.

Svaku tvoju riječ bih čvrsto sljedovati,

svom je snagom duha svijetu ispričati.

Ti znaš kako ljubim i ponekad gorim

jer u tebi nalazi se oganj srca moga,

moje sve je kod tebe i dok ne zborim

jer se tada napajam sa izvora tvoga.

Primi me u sebe pa me sačuvaj i brani

jer je tako krhko moje novo tijelo.

Tu osjetljivu mi dušu samim sobom hrani

jer to moje zrnje plodno je i zrelo.

Svijet je dobar, ali podliježe sav kvaru

i to tako i sve jače dušu ranjava i boli.

Smiluj mi se, Kriste, i u mome žaru

šalji Duha da te sa mnom snagu moli

i zauzima se neizrecivim ti uzdasima

što me u tom molitvenom stanju slijede

kao vjernu dušu koja sve ti rado prima

da ti moji nečujni svi zazivi u ljubavi vrijede.

27.04.2025. 03:49

Netko poseban

Ne znam reći zbogom, do viđenja,

ne znam gdje sam ni sljedeće noći.

Moj je put ponekad siv il' crna sjena,

ali ljubav uvijek hoće u srce mi doći.

Oko mene divljaju svi licemjeri grubi

pa se srdi ova duša, žao mi je stanja

na koje još nisam navikla i koje ne ljubi

niti Boga, niti sebe, niti ljudska zvanja.

Utješi me, Oče, u toj mojoj žučljivosti,

i obrati srce moje da se riješim zla

prije nego što mi duša u poučljivosti

primi tvoju nagradu, da mi bude čitava.

Vječna je, ljubavi, naša obiteljska spona

u žarkoj Krvi Sina i Tijelu, u križu smrti;

jedna jedina veza i srodstvo sionska trona,

Zavjet koji se obnavlja kad breme se prti,

sve dok ne dođe u najnovijem ruhu

velike radosti lepršava uskrsnuća,

zajedništva, jedinstva u nebeskom Kruhu,

prisna zagrljaja Ljubavi koja je vruća.

Među nama si ti, kraljevstvo blaženstva,

u nama i s nama kao što s tobom smo mi,

sljednici sretna i vječna prvenstva

što smo ga tvojom žrtvom zadobili.

Zato ti ne znam reći pozdrave sjajne

jer svi su u istome otuđenju;

srca nam skrivaju pridjeve bajne,

a mi jedno smo rajskome okruženju.

13.05.2025. 20:32

Niti nebo, niti zvijezde

Večer mirna šuti,

dobila je svoju riječ.

Utješni su moji puti

i na nebu udaljena mliječ.

I s Raspelom razgovaram

u svetome dosluhu,

usred posta koji ceste stvara

i mom srcu, i Svetome Duhu.

Slavan Mu je natpis iznad glave,

Nazarećaninu, Kralju.

„Ja ti vodim stope , nek' su prave

jer ti mir u srce šalju.

Ja sam tvoja Uzdanica, Stijena

među bogovima tamo dolje

gdje je čeljad nemirna i pjena

od koje se ne vidi to nebesko polje.

Samo tvoju uzeo sam ruku,

doveo te na tu visoravan

rad' koje si napustila luku

kad si ono poželjela van,

van iz onog vremenita kruga.

Shvatila si gdje sam da me moliš,

da me zoveš iz daleka luga

i da ti pokažem kako da me voliš”.

Uspomene su nas obuzele;

Kriste, kako sama tad sam bila!

Niti nebo, niti zvijezde nisu smjele

zauzeti mjesto mojih krila.

Ali mira imala sam tada,

sada vidim da si mi govorio,

da si me uputio gdje vodi nada,

da si mene ljubio i volio.

Izveo si me iz robovanja,

tek sam poslije čula si slobodu,

nakon zdušna, srčanoga ludovanja.

I sada sam tu, na Tvome brodu.

Donio si izobilje plodova i voća,

sve za moje posvećenje

kojim, evo, dotičem te noćas

da polučim opet obraćenje.

11.03.2023. 22:22

Noć molitve i rada

Dušo, miruj, lako i bez snova

kojima bi zaustavila sada sve,

sve što teče za te iz crnila ova

što na nebu čuva zvijezde ti i sne.

Sjene spuštaju se kao vata,

padaju na sjećanja i spoznaje

što su sad pojavile se iza vrata,

čije djelovanje često prestaje.

Tko je gotov predati se poput Krista,

drukčiji je u svim osobinama,

novi čovjek punih ruku, srca čista

koje hrani se visinama.

Hitno je u svijetu dati svakom nadu

koja je konkretna i povratak je vjere

koja nalazi se i u molitvama, i u radu,

koja, kao Isusova, nema mjere.

Danas ima mnogo duša i puno ih bludi

poput izgubljenih lanadi bez doma.

I sad, kad je više ratova i ljudi,

jača je i Milost Boga koja nema sloma.

Neka te plavetnilo u svitanje probudi,

novi dani, nove duše, život sasvim novi

kojemu još ne znaš imena, ni ćudi;

neka tvoja lađa pravilno zaplovi.

09.05.2025. 05:52

Noćna straža Duha Svetoga

Kasnim noćnim satima

duša tek se sporo budi,

tijelo neku tromost ima,

svu težinu zore koja rudi.

Najljepši trenuci probuđenja

dok još srce drugo ne zna

nego da je vrijeme pročišćenja,

molitve za dobro protiv zla.

Hvali Boga svoga što je čeka

da prione svijesti si i moći.

Hvali Duha kao snaga rijeka

koje prodiru u dan iz noći.

Što je duša slabija i stara,

to je više Duh osposobljava,

pridiže ju slabu, ali s puno žara

da bi prije sunca na prag stala.

Stražo noćna, bedeme miline,

s ljubavlju se budim tvojom;

poput vatrene ti životne siline

puštam se da vladaš dušom mojom.

01.06.2025. 02:47

Obećanje raja

Tražila sam laticu od ruže

da je spremim gdje se živi,

gdje i ptice nekada protuže,

gdje se sunce Kristu divi.

Željela sam nešto malo i neznatno

što bi stalo u skrivene pore

i što ne bi bilo teško ili zlatno

da me te težine u srcu ne more.

Nisam tražila niti pažnju, niti sjaj,

nego samo da me nitko nikada ne dira,

da u svome kutu sanjam istiniti raj,

da u svome vijeku nosim malo mira.

Lako bilo ti je, Kriste, k meni zaći,

ja sam dočekala svojih težnji svu puninu.

I još uvijek ne želim ja novosti pronaći,

u tebi sam, Isuse, otkrila dubinu

duše koja Bog je koji mene hoće,

koji mene tješi, koji mene snaži,

obećava raj bez nezgodne samoće

u kojemu bit ćeš meni od svih draži.

03.05.2025. 16:30

Pečat Ljubavi

Ljubav uzima mi oblik

moje duše, misli tih

da je bolje spoznavati mogu:

razgovor poprima lik

raznih zaziva mi molitvenih

što ih istinitom upućujem Bogu.

Srce se rastopi na tom žalu

gdje Gospodin ribe, kruha dijeli

pa i moja ljubav se iskaže;

osjećam k'o pekmez svoju ljubav malu

i što Petar triput veli:

da Ga ljubi kao blago od sveg draže.

Ti, Gospodine, sve znaš, i to

koliko Te ljubav obasipa

s ove strane u nutrini

i u ovoj duši koja izbjegava zlo.

Savila se poput plodna klipa

da Ti se pokloni u tišini.

Gospodine, Ti znaš da ljubim

i da nemoćan sam grešnik,

da mi srce veće je od toga,

da ga za Te neprekidno budim

jer si Ti mi o tom prvi vjesnik;

duša prima sve od svoga Boga.

Tako dobila je ovlaštenje,

Božji pečat, pečat Sveta Duha

da je zaljubljena vjekovima.

I za Oca, i za Sina eto ljubavi joj njene

što prinosi samu sebe pokraj Kruha

jer i ona tu božansku snagu ima.

20.06.2021. 14:23

Pobjeda nad mrakom

U tišinu zađem,

nemam što bih reći,

uvijek ono nađem

što pokušala bih prijeći

da već jednom prestane

ta serija od odmazde i rata.

I ta mrž da u paklu plane,

da izgori sve do siva blata.

Tu me ti dočekaš, Oče, Bože,

koriš me zbog zaborava,

malovjernu odmah ispod kože

kao da sam uvenula trava.

Obećanja nemam, ali hoću

opraštati sve što mi predočiš,

i uvrede lake, i pogibije noću,

i sve što u moju čašu ti natočiš.

Najjači si u tome obliku tihom

kada gledam u prisutnost tvoju,

kada obraćam se tebi stihom

da izvuče svaku slutnju moju

tu, na svjetlo zagasite svijeće

mnoštva svetih ljudi što su pali,

al' u blato lica njima gledat neće

dok ih duša svijeta iz daljine žali.

Tu sad stradavaju krvna zrna,

ali ljubavi je Savez, Bože, jak

ispod srca tvoga podno trna.

Ti ćeš za me pobijediti mrak.

22.05.2025. 21:41

Potok bez povratka

Žubore potoka kamenčići i kapi,

a padina mu nije nekakva ravnina,

nebu se uzvisuje, i, sva strma, hlapi,

voda skače gore, od potoka popudbina.

Tko još nije vidio da se mijenja sve,

tko još ne zna da je Grijeh po svuda.

Vratiti se nemoguće, polomiti sne,

nego naći srce jako koje zna za čuda.

Valja nositi na ruci križić bijeli

koji sjetit će te svih početaka, sredine

da ne lomiš zaziv koji bio ti je cijeli,

da prihvatiš nove rosne livade i ledine.

Bog naš, on je taj što uvijek kaže:
„Gledaj, sve činim iznova i novo”,

i vraća se na Golgotu jer križ ne laže,

već nam tiho pripovijeda svoje slovo.

Kralju nebeski, čovječe zemaljski, Gospode,

Bože zlatni naš, Dušo naša, Tijelo i Krvi -

Euharistijskom se tvojom slavom vode

tvoji vjernici i odani, oni posljednji i oni prvi.

Sve će isto biti, poput početka,

ali ti ćeš stvarati nove ljude i novi svijet.

Tko se kraju bliži, proglašenju svetka,

taj će ponijeti na svojim lovorima cvijet

što na dlanu preobražava se u svetu mrvu Česti.

Slavit ćemo vječno sjajne dane, ispisane

u toj knjizi života što se pišu kao dobri gesti,

kao riječi ljubavne i slavne, tebi izricane.

04.05.2025. 23:00

Povijesni tijesak

Teško bilo nam je stići

na taj zdenac gdje se sreća pije.

Anđeli morali su sići

da se nagledaju kako zemlja zrije.

Nitko kao da i nema pojma, k'o da ne zna

što to znači sanjati je vjekovima,

zemlju, more, brda, barjak do nebesa,

slobodicu kao sestru milu koja baklju ima.

Svaka ova duša u pjesmi je borbe,

slaveći je, rađala se, umirala.

Stoljećima nastajale mirotvorne tvorbe,

težnja što je Domovinu umivala,

stoljećima, milenijima, biti mora.

Podizali se iz grobova pravednici

kada god je puklo iznad dvora

da se bore i da mole ovi ratnici

što su duhove nam predaka dozivali

da obnove san o Domovini: naša lijepa.

Niti jednoj zemlji nisu ljudi snivali,

samo njoj su sjale zvijezde, neprekidna okrijepa.

Tako pjevali se divni stihovi i ode,

formirali pravi san za nju na pravom terenu.

Pravi ljudi, pravo vrijeme, bile zgode

kad su djeve horvatovske pratile od Križa Jelenu,

i Tomislava, Zvonimira, Zagorku, i Katarinu,

svećenike, mučenice dara franjevačkih.

Moreplovca i težaka što je obirao maslinu,

ribare i djecu oko Gospe, suza djevojačkih.

Iz ta povijesnoga tijeska vjekovječitoga

izašla je ona kao teška ranjenica,

ali udahnula vonj slobode, srca riječitoga,

s kajdankom ljepote kao sanjalica

pa je spoznala da uvijek slobodna je bila,

kao ropkinja i ratnica iz borilačka sna.

Jer ta narav njena božanska je oda čila,

uvijek pjevnija i jača, Kristu vjerna sva.

31.03.2025. 21:00

Predanje križu

Kišo slatka, siđi

kao najfiniji med,

još nam bliže priđi,

makar bila kao led.

Ništa ne može nam sada

mlado proljeće pokvariti

koje jače se prikrada,

otvorene dlanove prekaliti

što su ispruženi vjekovima,

makar cigle padale nam odozgora.

Sve to Bog naš za nas ima

jer se s Kristom jedno biti mora

odmah sada, jednog dana

ili neka druga trena;

bilo kada nailazi zora rana,

a duša će biti djeveruša njena.

Ipak ima onaj dan i svanuće

u kojemu svi te ugledamo,

tvoje, Kriste, uskrsnuće:

kada križu zajedno se predamo.

15.04.2025. 08:52

Putovanje Istine

Samo, sjetim se, kao što bi svatko drugi,

bez tjeskobe velike i s punim povjerenjem

prema Kristu kao prema sunčanoj prugi

koja neprimjetno utopi se nebu silnim uvjerenjem.

Tko bi stigao o svome kraju na zemaljskom tlu;

ne stiže se zbog svih djela i molitve časne.

Još pomislim da je moje stanje uvijek tu,

uvijek sada dok po putu sipam kamenčiće krasne.

Putovanje to dinamično je u pasivnom stanju

što izvana izgleda ti poput drveća i zgrada

dok se duša sklanja prikupljenom znanju

koje pomaže joj da se snažno i sustavno nada.

Utješno je pomisliti o življenju svome,

neke lijepe trenutke obnoviti si uspomenom.

Najgore što ima u gradivu tome,

to se ispovijeda, greška smatra se tad oproštenom.

Nikad nije kako čovjek zamišlja i pripravlja,

za buduće znade samo Otac što objavi Sinu.

I kad duša sred života plodna puno zaboravlja,

njoj preostaje da čvrsto drži se za Istinu.

02.05.2025. 16:49

Rosa Duha Svetoga

Tko Ti ne bi ispjevao stih

i za svako doba jednu odu,

svakoj riječi, Gospodaru svemira;

Ljubavi za dušu kojoj glas je tih,

Sjemenko života za slobodu,

Kralju sveta i vremenitoga nemira?

Tko te ne bi, Crkvo Krista,

Savezu svih svetih ili siromaha,

ljubio u srži tvojoj i ljepoti,

u raznolikosti Duha čista

i u Pismu koje čita se bez daha,

i u mudrosti što klanja se divoti?

Tko Te ne bi zvao u pomoć i stalno

kao kakav utopljenik blizu spasa,

poput rose koja teži zablistati?

Tko se ne bi uzdigao nad jezero kalno

kad u vjeri konačno pokrene se i stasa

da Te mogne nemoguće zaiskati?

Da sam Tvoja, Gospodaru moj,

da sam Tvoja pa da se priklonim

skutima Ti, rumenim i krvavim,

i da sam uz Tebe kada krene boj,

da se samo Tvome križu tad poklonim,

da se preobrazim u ritama prljavim!

Postala bih to što jesam stvarno,

činila bih mala djela za Tvoj Grad,

a Ti zvao bi me kao sunce rosu.

Poput vjetra, koji hladi srce sparno,

častila bih svaki uspon, opraštala svaki pad;

slavila bih kao dašak koji mrsi kosu.

24.10.2020. 14:47

Rozeta

S one strane zemlja, vrijeme, svijet,

puno grijeha i još više mnoga dobra;

neboderi, dvorci, neka izba ili klijet,

kula Babilona ispod sama neba obla.

Osjetilima unutarnjim duša moja diše,

visoka rozeta krasi poglede iz Katedrale

kao da je načinjena da nam anđeo nariše

kako gleda molitelj kroz prozore male.

Nije zato da umanji veličinu i mekoću

svega što je na toj zemlji dobro stvoreno

već da zvuke rezonantne osluškuje noću,

večerima kasnim kad je sve otvoreno.

Svaka blaga crta i sklad boja u nijansama

s vanjskim svjetlom ili bijelim kamom

i po neka višnja svijeća smirujuća plama

čine obred kontemplirajućom dramom.

Svoj toj veličini umanjuje se sve oblikom

kada duša pred ponizna Patnika sustane

koji najveći je od tog svega svojom odlikom

da oživi i da spasi, žrtvujuć' se u sve ljudske dane.

30.04.2018. 03:52

Savez bespomoćnih uzdaha

Život je ponekad spor,

a onda brzo ode.

Od mladih do staraca zbor,

svi prebrzo brode.

Žurba krade životnu mekoću

i radost slavljenja Stvoritelja, Boga.

Površnost i nemar donose sljepoću

pa čovjek ne vidi dugo Spasitelja svoga.

Možda nikada nećeš tu riječ uhvatiti,

ni taj stih, od ljubavi ispleten.

Teško je sebe u svijetu shvatiti,

i da Bog je s ljudima isprepleten

tako čvrsto da ničega više nema

što bi bilo velike pažnje vrijedno

do li Kristova ljubav, glavna tema

u kojoj su Bog i svi ljudi jedno.

Ta jedinstvenost u jednome krugu

gdje ljudi su svjesni božanstvenosti,

ono je što pobjeđuje i ozdravlja tugu,

i bolest, i rat, i nemir, trulež lijenosti.

Kada odem, nagrada će možda doći,

jer tu cvate solidarnost siromaha,

za svaki pokret suosjećajnosti u nemoći,

za zajedništvo bespomoćnih uzdaha

koji oganj zapale i kao vječnost gore

u molitvama, u srodnom susretu Zavjeta

i nikada ne izgaraju, nego čuju se, zbore

do nebesa, do svemira, do kraja svijeta.

28.05.2025. 23:00

Sjeme Kristovo

Rođenje za nebo, Isusov novi eon

za Trojstvo i za sve nas i čitav svijet,

za našu istinsku srž i životni zvon,

i krajnji smisao, i početni zemaljski let.

Svrha radi koje stvori nas Stvoritelj naš,

da za sebe ima obitelj i mnogo roda.

Osnovni razlog za koji pogibe Roditelj, Spas

novo je drvo krošanja, ptica i ploda.

Za naše preobraženje u svijetli Raj

obraćenje dođe, ali ne bez krštenja

i ne bez smrti grijeha da dođe kraj,

da nestane jad srdaca bez poštenja.

Kada se zalije sjeme da se natopi

nebeskim pićem u zemlji crnoj,

tada se božanska narav rastopi

da načini zrelo ljudsko zrno

što nosi Isusovu Muku i znoj,

predragocjenu plodonosnu patnju i krv.

Iz Rane se rađa Crkva za život svoj,

i vječni život puka kojeg ne izjeda crv.

Umiruće zrno umiranje je našega Boga,

ponizna do samoga središta svijeta

i do grotla u kojem se vidi padanje Zloga.

To je razgolićenje Kristova srca sveta.

Novi eon je onaj život pravi, Saziv Krista

kojemu dade Bog vidjeti Otkrivenje.

I svaka će duša po njemu postati čista,

jer smrt je za krštene ono pravo rođenje.

18.04.2025. Veliki petak, 10:03

Skrovište

Nestani u praskozorje

ako ne voli te čudno biće.

Pusti neka pomiče se gorje,

tebi nek u Kristu jutro sviće.

I probudi mi se, dušo, iz te tuge,

iz te tužne, svjetovne ti egzistencije.

Bog tvoj živi za te i sve druge,

predaje se on toj čari vlastite esencije.

Sudit će ti svaka spodoba i car,

al' te neće dotaći u srži.

Ti provjeri da ne ugasne ti žar,

da se tvoja svijeća ravno drži.

Jer ne pita Sudac sa nebesa

tko je tebe mrzio il' volio

nego gleda podalje od stresa

tko za tebe ljubav je izmolio.

Tako znaš da nisi ti od ovoga svijeta,

taj zemaljac koji samo sreću traži

već si nebesnica božanskoga leta,

poslana da ljubav moli i da tugu blaži.

14.04.2025. 15:02

Slikari tla

Zašto motriš pjesnike bez žića,

ne crtaju svoje i ne znaju tajne,

neće oslikati čežnje iz dubine bića;

uzimat će, krasti, otimati boje sjajne,

krunit će se tim apsurdima,

daleko od ljubavi i nada.

Takva slika previše na sebi kista ima

i u prolazu na prste pada

dok raspršuje te snopove novčanica

i različita dragocjena blaga,

zatečena kao tuđa oranica

kakva uvijek strancima je draga

jer se hvalisavo poigrava

dijalektikom i neistinom.

Zašto skrećeš gdje ti nije glava,

kako ćeš zaustaviti tugu klinom?

Radije se zabavljam u teškom radu

kako bih produbila još neke teme

koje kazuju mi što sam i kad me pokradu,

koje nalazim i spoznajem u drhtajima treme.

Najdraže ti moje, Kriste blagi,

ti si život i početak, i poanta.

I u meni oslikavaju te mudri magi,

a također siromasi naša su konstanta.

I od tebe, Boga, nema bolje

da bi bilo autentično i vrijedno.

Sve što motrim, sve što cilj mi volje,

to je srca moga što je s tobom jedno.

01.05.2025. 21:04

Sveti pir

Stezanje unutar toraksa,

ukočene drhtave ruke,

to je nezgodna praksa

moje osobnosti puke;

ta, sluga sam bez hrabrosti,

bez najvažnijih elemenata,

značajan čovjek bez jakosti,

žena suviška sentimenata;

povremeno pod zakonom

svoga Gospodina Isusa

kao da sam pod zaklonom

Milosti bez neka okusa.

I, kao takva, podići se usuđujem

desnicu šaku u znak protesta,

kao neka važnost prosuđujem

i čekam da dođe posljednja fešta

jer svako slavlje izgleda krajnje,

kao da čuvam dragocjene mrve

za neko poslije, sjajnje i tajnje

gdje ću dobiti znakove prve

za obećanu vječnu sreću

što donosi neopisivi mir

što ga izgubiti neću

kada god prođe sveti pir.

To je poziv, to je postanje

i dužnost ljubavi koju vršim;

tako već dolazi moje poslanje

da Bitak bića svoga ne kršim.

14.05.2025. 20:58

Svjetlo od svjetla

Možda nisam noćas tvoja duša,

horizonti mi se otvaraju

mjesečevim odsjajima;

možda noćas Bog me strašno kuša

jer se brane sve obaraju

kojih ne znam da li ima.

Mjesečina slađa je od svih tunela

što ih sanjamo

i što imaju na kraju svjetlo;

ova noć je najljepša turneja

kakvima se klanjamo,

koje nam otkrivaju podrijetlo.

Mjesec se raspršio

iza tamna ruba,

iza tamna drveća;

život je dovršio

putovanja gruba,

slatku pjesmu cvijeća.

Još po neka gori svijeća,

limovi na krovu sjajni;

svjetionici su noći

kao što je svijetla sreća

koja krije mnoštvo tajni,

koja uskoro će proći.

Čemu da se divim,

što da slavim, ili koga,

kome moram zahvaliti

što baš sada živim?

“Spasit ću te”, riječ je Boga:

“Ovo crno nebo ću zaplaviti”.

U muklini duša moja odgovara

da se sjeća svih svanuća,

molitvi i uslišanja

i polako se otvara

jer i noć je ova nemoguća

ako nema svjetla danja.

“I po noći smjelo hodi,

stvorio sam zvijezde za te

da za sunce doznaš,

da se raduješ slobodi,

da te moje misli prate,

da i mene prije spoznaš.”

05.09.2016.  01:50

Ti si moj Bog 

Let slobode

usamljen je let
ranjenih krila
koja Bogu vode.
Čitav život spet,
a u Bogu sam bila.

Na Tvome dlanu
sjajna je riječ,
sva se presijava.
To je ime mome planu
da oberem onu mliječ
koja isijava

da se Tvoje milosti napajam.
Ti ćeš dati, znam,
sve što dušom žudim
dok si rane zbrajam
i dok prekidam si san.
I kada se budim,

Tvoje Ime dozivam
i duša mi čeka
strpljivošću siromaha;
i nikoga ne prozivam
da mi dadne lijeka
jer od Tvoga daha

mogu se napojiti
i žeđ utažiti.
Ti si moj Bog,
Ti ćeš me opet spojiti
i rane ublažiti
života mog.
05.12.2018. 

Tebi za ljubav

Ne zbori večeras o tome svemiru,

znam da Bog nam je Spasitelja poslao dolje

i da ću se pustiti svetome nemiru

već sutra, kad iziđem na krvavo polje

koje smo svojom zemljom zvali,

svojim početkom i mjestom rođenja

na svijetu u koji su anđeli pali

radi svekolikoga oslobođenja.

Pusti me danas biti na samo

jer već snage su moje tako labave

i teško se vraćam tu gdje sve imamo,

podno Križa, na jasle hrapave.

I sve mi se čini da neću stići,

već neko su vrijeme nebeski znaci

tako učestali da morat ću sići,

stati gdje rijetki su svjetlosni zraci.

Znaš da me vode gdje ja ne želim,

i ja sam to uvijek nekako slutila

jer ime je moje da ga podijelim

ili da zaboravim što sam oćutila

kad mi je Bog otvorio vidike

i moždane izlio u stanje šoka,

otkrio značaj svete simbolike,

pomazao darom svojega boka.

Sada je svejedno, i to već dugo,

što ću odlučiti i što ću htjeti

jer za me ne postoji ono drugo,

i već sam obvikla plodove žeti.

Pusti taj oganj tiho da tinja,

da se ugrije malo ta suha klada

što je glodavcim’ prosula svoga trinja;

nek se razbukti ta duhovna zgrada

u svojoj dubini najveće ljepote;

samo da sjetim se skrivene moći

kojom me pojiš, Kriste, Živote,

barem te jedne jedine noći.

24.12.2016. 07:20

Trajni sjaj

S ljubavlju nas srce tvoje čeka,

sa strpljenjem dugih zemaljskih života

koji nose ljude kao uzburkana rijeka,

a tek ponekada vide trajni sjaj divota.

Čovjek se sve više gubi i sve manje zna,

trajne vrijednosti postale su pojam nepoznati;

oko vječnosti sad zbunjena je duša sva,

odnose nas struje, a ti nas ne prestaješ sve zvati.

Ništa nije tako čvrsto kao ljubav tvoja, Bože,

tvoje neupitno, vječno, trajno povjerenje

u sve ljude što se tvojom voljom uvijek množe

da dožive tvoje božansko strpljenje.

To su križevi nas, čovječanstva,

ono ne može tu gledati te razapeta.

Ne može ni pobjeći od proročanstva:

ne silazi nikad s križa duša speta

kao što i ti si izdržao, Kriste,

da bi svima nama dao lijeka,

ljubeći nas sve do svoje smrti čiste,

makar odnosi nas grešna rijeka.

16.04.2025. 00:02

Tuga rata i radost izbavljenja

Tužna pjesma na tom rasporedu

ukrala je sebi prostor oglašavanja,

slično kao lampa nekom drvoredu

kao ukočena biljka željna uvažavanja.

Godine su duge grabeža i ratovanja,

ponavlja se sve zbog kreativnosti

što presušila je kao dani svatovanja

što su često se prepuštali naivnosti,

tajeći sve ljudske osobine, prigušene

pošastima što zaklanjale su sve vidike

što se otkriše sred bestidnosti opuštene,

postadoše tu normala kao groblja slike.

Dvije stotine i još mnogu godinu dana

krenulo je moderno nam ubojito vrijeme

za kojega jako razvija se svjetska oružana

kao napredak u olovo se pretvorilo sjeme.

Kad je ova duša pomislila da je dosta svega

jer da potrebno je konačno i život njegovati,

tada tek se rasplamsala sotonina stega

da pokaže željnicima da će blaga svijeta dati.

Polakomili se, na iznenađenje, ljudi željni rata

i da čovjek zaista je zvijer u svojoj biti,

dokazali svima, i od siromaha sve do aristokrata

cerekava zmija pristalice svoje neće kriti.

Tad u mnogi život došao je iznad sviju Kralj,

Čovjek Milosti i Vladar svega stvorenoga.

Poveo sa sobom vjerne duše u sunčani kraj

da im dade svjetlo, piće, gozbu, svetkovinu Boga.

Vječan život daje duši svu toplinu, i da osjeća

za sve te druge žedne milosrđa ljude.

Nije važno to imanje materije, oružje i odjeća,

već je najvažnije da u srcu čovjek pravi bude.

21.05.2025. 20:31

Tunel plavetnosti

Priđoh tamo gdje se širi Maslinski tvoj vrt,

prestale tjeskobe mi i bol, a rana suha.

Ožiljci ti znak da te nije oplijenila smrt,

da u njima vidim utjehu mi tvoga Duha.

Slabost duga kao čitav ljetni dan

hvatala me za ramena, mlaka, umorna

i strovali me u neki mrtav san

kao da je bila ona zmija uporna.

A ne želim popustiti tvome teškom jadu

što se kao razvalina nizbrdice spusti.

Ne ovisim ni o snu, ni o svome radu,

srce prođe kroz taj kraj magloviti i gusti

koji ide u nebesa, tako otvoreno plava,

samo treba proći križ, tu kritičnu kotu.

Klone tijelo, sabire se srce, glava

da izusti, kao uvijek, povjerljivu notu

jer je način to na koji razgovara

i sa svojom dušom, i sa svojim Kristom

gdje mi duša protiv svega prigovara,

gdje me Isus čeka s ljubavlju svom čistom.

Tvoje tijelo, bol i umor vode prema svjetlosti

i uz puste želje, uvjerenja, padanja.

Plavetnost mi zrači u tom tvom tunelu svetosti,

ona nazire se i polako rađa kao cvijet svih nadanja.

11.04.2025. 13:20

Tunel plavetnosti

Priđoh tamo gdje se širi Maslinski tvoj vrt,

prestale tjeskobe mi i bol, a rana suha.

Ožiljci ti znak da te nije oplijenila smrt,

da u njima vidim utjehu mi tvoga Duha.

Slabost duga kao čitav ljetni dan

hvatala me za ramena, mlaka, umorna

i strovali me u neki mrtav san

kao da je bila ona zmija uporna.

A ne želim popustiti tvome teškom jadu

što se kao razvalina nizbrdice spusti.

Ne ovisim ni o snu, ni o svome radu,

srce prođe kroz taj kraj magloviti i gusti

koji ide u nebesa, tako otvoreno plava,

samo treba proći križ, tu kritičnu kotu.

Klone tijelo, sabire se srce, glava

da izusti, kao uvijek, povjerljivu notu

jer je način to na koji razgovara

i sa svojom dušom, i sa svojim Kristom

gdje mi duša protiv svega prigovara,

gdje me Isus čeka s ljubavlju svom čistom.

Tvoje tijelo, bol i umor vode prema svjetlosti

i uz puste želje, uvjerenja, padanja.

Plavetnost mi zrači u tom tvom tunelu svetosti,

ona nazire se i polako rađa kao cvijet svih nadanja.

11.04.2025. 13:20

Tvoja molitva

Sanjat ću te,

pokraj izvora života

noćas ću te naći,

sklanjati se u te

jer ti duševna ljepota

ravna svakoj plaći.

Sanjat ću te ove duge noći,

makar izgubila um

od prejaka ćuta,

makar i ne mogla proći

taj kameni drum

tvoga turbulentna puta.

Sanjat ću te jer ti snaga

vidi se u slabostima

i na djelu marljivome,

i u slijedu tvoga traga,

i u raznim datostima

od kojih se drugi slome.

To je kao nježna snaga majke

i upornost ratnika u boju

kakvu nosiš svakodnevno;

ti ne pripovijedaš bajke.

Mnogi vide ljubav tvoju,

da sve činiš temeljito, revno.

Sanjat ću te noćas obavezno

kao što u tebi moja nada cvate,

moja hrabrost, mladost moja.

Sanjat ću te odlučno i nježno,

nikom neću dati na te

jer sam vapaj i molitva tvoja.

19.12.2019. 20:47

Zaborav svijeta

Utješno je za taj svijet ne mariti,

meko je pri duši i srce mi smiruje.

Kada hoćeš, Kriste, tugu mi podariti,

tad i mir, i red, i sreća blaga piruje.

Plodovi od Hostije, prihvaćene prije,

djeluju u mojim vremenitim krizama,

aktiviraju se kao melem koji vrije,

kao draga glazba koja dušom se prolama.

Blago noćno svjetlo naglašava mi samoću,

odmor od svih osmijeha i napetosti.

Uspomene, to je jedino što mislit' hoću

jer je davno, oslobađajuće mi od sapetosti

kojom ovaj svijet me tako proganja i veže.

Olakšanje si za srce, čelo mi i dušu, Kriste,

jer zbog tebe grijeh se ovdje sam odreže,

mir silazi, red je kao kiša od Milosti čiste.

07.05.2025. 00:09

Zagrljaj Križa

Moji vrtovi su neki maslinski,

kapljama su krvi zasipani.

Kruna slična kao trn je raslinski

mom šeširu koji sav je odrpani.

Puno prosim kao žedan pića,

k'o siromah ispred bijela kruha.

Ispred mene nalazi se Križ svih bića

s kojim razgovaram dok je noć još gluha

jer ne ljubim strasno takva rana jutra

koja bičuju i pale kao jezici zli,

licemjerno obećavaju mi bolje sutra

dok mi uskrsnuće poput slanih suza zri.

Ja te volim, Bože, za to sve što dade,

učini od mene nježnu ovisnicu

koja satkana je od nebeske nade

s kojom nosi te k'o svoju ukosnicu.

Ne razabiru me koji zbore zgodno,

ali ti me znaš po opipu i osjećaju

i po slutnji koja rodi voće plodno;

ti me poznaješ u mnogom susretaju

i povlačiš me sve više k sebi, tamo gore

gdje te uzdigoše kao svoj sveopći lijek

za kojega zaista se nikad ne izbore

kao da je prazan čitav ljudski vijek.

Prikovana ljubavlju za tebe, moja misao se gubi

jer ne tražim ništa osim zagrljaja Križa

dok me drži ljepljiva ta daska što je ljubim

jer izvlači me iz nemira, ratova i kriza.

08.04.2025. 20:57

Zahvalnost ova zemaljskoga puta

Prožimanja svjetla s noći tamnom

kao da sad igraju u mome tijelu,

sjećaju me što će skoro biti sa mnom

ako Bog me nađe blaženom na djelu

pa me pusti sasvim k njemu doći,

u blizine, u visine, i u sreću, i u miran dan.

Sve će se poredati i u slaboj moći

bit će reda, mira i bez tame divan rajski stan.

Ponekad se osjećam kao da sam odijeljena,

izolirana od svijeta dobra ili zla.

Nitko ne čuje, i nikoga ne vidim kao oštećena,

kao da sam odozgora ovo sanjala.

A ne pamti duša niti malo svaka doživljaja

dok je događaj sad uvijek samo jedan, ratni.

Kad bih sjetila se svega, ne bi bilo kraja

molitvama i promatranju te duše koja sad je Patnik.

Isuse, ponesi me u tim svojim planovima i u vijeku

svim tim predjelima i ka odajama srca svoga.

Još pokaži ljubav svoju da naučim je u tijeku,

da ti iskažem zahvalnost zemaljskoga puta moga.

30.04.2025. 01:12

Zov nebeskih stvorenja

Svi stvorovi svijeta

ranim će jutrima buditi

mnoge ljude na slavu.

Duše nebeska leta

nikada ne znaju kuditi

već nude uvijek milostinju pravu.

One su izvori svetih želja,

nose u praskozorje svilene niti

kojima slava Boga putuje.

Od njih nema boljega učitelja

koji će ljubav tumačiti

svakome tko ih čuje

jutrima ranim, srca čista,

spoznajom nemirnih putanja,

dobroga sluha, naravi vedre

što teče iz Srca Krista

da usmjere sve staze lutanja

i ljudima Boga iznjedre.

Budi me, dušo s neba

da napustim svoje snove,

da živim ljubav i sreću

jer to mi jedino treba,

jer ljubav me životu zove

što ga propustiti neću.

To moj je život u Bogu,

to moje je nebesko stanje

gdje volja Njegova vlada.

U Kristovom Srcu sve mogu

jer uvijek mi daje poslanje

na stazama nebeska Grada.

19.06.2020. 05:10

Zračenje Duha

Nova stranica ostat će praznina,

neka ispiše je vjetar blagotvorni,

neka pripovijeda da je čitava baština

predala se letu lišća kao suton sumorni

što danas vlada svim životom ovim.

Krize uvijek postoje i pokoji stres,

ali sad oluja, kiše čine život novim,

donose sa sobom dobru vijest.

Jer bez radosti, što bi ostalo tu, Kriste,

i bez ljubavi za istinu koja nikada ne šuti?

Bez toga mi ne bismo ni znali duše čiste,

duše svete što im slijede duhovni puti.

Uzvitlava se lišće, ali kiše bit će jače

i sve teže vode prekrivat će tlo

da istrunu listovi koji Duhom zrače

jer je Uskrs, jer je Bog pobijedio zlo.

Hvalim tebe, Isuse, moja mila Riječi,

slavim tvoju moć i pravednosti plam!

I mene ti svojim govorom izliječi,

Smisao života za sebe govori sam.

24.09.2024. 17:48

Životna staza

Dok se golubovi obrušavaju

niz okno pa sve do trave,

pogled moj prati životnu stazu.

Na njoj se mladi ptići okušavaju

kako bi postigli visine prave;

ledi se vjetar na mome obrazu.

Iz jedne tišine u tišinu drugu

odlaze pozdravi duše prema svodu,

a čestica vraća se k meni;

vrane grakčući presijecaju prugu

koja me vodi daleko k rodu;

krošnja se trešnje već zeleni.

Uskoro cvjetovi bit će bijeli,

čitavu zemlju prekrit će lati

i zvijezde će sjajne rasvijetliti put;

u daljinama netko se možda veseli,

u daljinama netko možda pati,

a tu, pokraj mene, samuje ćut.

‎nedjelja, ‎18. ‎ožujka ‎2018. 11:55:34

Životna struja

Gori, svijećo rumena i vruća,

neko vrijeme odreci se svega

kao duša koja nema uskrsnuća,

ali stoji iza Jaganjčeva stijega.

Gori kao da iščekuješ ga žarom,

ne gasi se, ulja čuvaj za se

za taj dan što sviće nad Oltarom

da se tvoje molitve ne gase.

Gori, ti, živote vječni, ne izgaraj,

u svem svijetu ti se tu pritaji,

u vremenitosti konopce rasparaj,

tiho živi, skromnosti si gaji

pa prostruji venama i moždanima,

Križem, tvrdom daskom Isusovom

što u grudima ti udara i stoji odanima.

Gledat ćeš mu lice svojim zovom

sve dok blagovat ćeš sveta Tijela,

besplatne dok vode ti ćeš piti

da načiniš s istim vezom dobra djela,

da uzmogneš uvijek svjetla liti.

21.04.2025. 20:58