Prijeći preko svega srce nikad ne može, uzalud sam držala te prolaznikom. Kada vidjela sam da se dodiri mi množe, srce vječnim zaplakalo krikom
pa sad ne znam da li može biti važno ne gledati Boga svojim licem, da li smije sakriveno oko vlažno prevariti bilo koga kičem.
Istinskim je riječima prekasno za bijeg, dugo već tu spoznajem baladu, a ne nosim na sebi takav stijeg; zaboravila sam silnu želju moju mladu
prokrčiti velike putove i ogromne šikare, a ipak sve to nestaje preda mnom. Sad su življe riječi koje su se sricale, sad se bolje vidi u tunelu tamnom.
Sigurno je to zbog boli, ona nije javljala se zbog te tame nego zato što se svjetlo tuda proli, svjetlo iz sveg srca i sve duše same
koje gledalo je izgubljeno u sav mrak. Okrenuh se nutarnjosti i ugledam izlaz, on se stvori ispred mene kao tanak trak, a u srce još doteče svjetla mlaz.
Postepeno sam se odvikavala od drugih, zanemarila sve ono oko moga plašta. Ni sad ne bih rekla da ih nema grubih i da sve je samo moja mašta,
ali u meni je svjetlo, još zbog tebe veće, nitko ne može mi to zanijekati. Često mi govorili su da ja imam sreće, no ja ne mogu tu sada pričekati
da mi padne možda neki mrak na lice; iznad mene samo nove procvale su lati one ruže koja prosula je jednom svoje klice u mom srcu što uvija oko tvoga svoje vlati. 05.09.2014. 20:23
Kad je moje sunce sjalo, ljudi blistali su kao lampe tamo gdje je moje srce palo, gdje još nisu podizali rampe. Kad su moje noći bile tužne, svi su čudo gledali u čudu tamo gdje su more bile ružne, gdje su tražili me, ludu. Sada sunca moga više nema, duša mi se grije u naručju Boga, tamo gdje još stoji anatema, gdje se nikada ne traži sloga. Teško li je sanjati o sreći, dati se u potragu za slavom, poželjeti život bolji, veći, izdati se Bogu pravom. Lijepo li je s Kristom biti, s Njime suze prolijevati, dostojanstvo svoje kriti i svem grijehu odolijevati. 11. rujna 2018. 20:32
Katolička, opća Crkva obuhvaća najrazličitije ljude koji življaše prije nas, u naše vrijeme i u budućnosti o kojoj nije potrebno razmatrati jer je nitko ne zna izvan okvira Paruzije za koju pak još manje možemo nešto konkretno pretpostavljati. Budući da je Katolička Crkva nebeski vječan grad i sveti pokojnici (koji izgledaju prilično živahno) ubrajaju se u taj ogroman narod Božji kojemu je glava Krist. Sve mudre glave, iskusni vjernici zajedno su rekli puno o duši i vječnom životu, ali kada bi se sabralo u jedno sistematizirano djelo, ispalo bi veliko ništa u usporedbi s Abrahamom ili Svetim Pavlom, ili s evanđelistima. Stekla sam dojam da mnogi filozofi nisu dostigli previše provjeriti u praksi svoje teorije i spoznaje pa je najsigurniji zaključak oslanjati se na Božju riječ, odnosno kanonsku Objavu u bilo kojoj prilici. Za to je potrebno kao prvo dobro poznavati Sveto pismo i to ne samo napamet već ga moramo živjeti i proživljavati. Najsavršeniji način proživljavanja Biblije jest sveta Euharistija, blagovanje Isusa Krista u Njegovom najpotpunijem primopredavanju s vjernicima katolicima. Euharistija nosi čovjeka u sve pore života, svijeta i ljudske duše. Molim Te sada, Isuse, daj mi bistrije poglede i ulij malo više umjerenosti u moje mudrovanje. Unizi moju pamet, ignoriraj testove inteligencije, pomozi mi znanjem koje imam. Prva pogreška je već u samom naslovu, na početku. Temeljiti veleumnu raspravu o čovjeku i životu ne možemo samo govoreći o duši već je prikladnije osposobiti se gledati najopćenitije na sve. Kad se govori o duši, govori se o svemu i ni o čemu specifično: niti o osjetima, niti o raspadanju i odvajanju, niti o meteorološkim prilikama, niti o flori i fauni, niti o svemirskim tijelima, niti o anđelima, niti o razumu, niti o idejama, a naročito se ne uzimaju citati koji nisu sama Biblija. Danas nije prikladno toliko račlanjivati koliko sintetizirati. U dušu stane sve. Sve se u duši nalazi. Dinamika našega života dinamika je Božja, vječno kretanje, vječno spoznavanje, vječno umaranje, vječno spavanje i sanjanje, vječna komunikacija na svim razinama i u svim smjerovima, vječna volja i raspoloženje za nešto činiti. Dinamično ili manje dinamično biti u stuporu, ili autistično ili preko folije postojati znači biti prisutan drugima, svima i svemu. Biti prisutan. Biti čak i uzrok i posljedica većih dinamika. * Druga je greška što se oslanjamo na vlastito vjersko iskustvo, a neprekidno imamo na umu što su prije nas već drugi zaključili. Osobno nemam prilike pametovati, ali moram pa pametujem u molitvama. Poslije, tek puno poslije pronađem negdje potvrdu svoga vjerskog iskustva u literaturi, staroj i novoj. * Duša o sebi ne govori jer je očigledna, naročito kad joj dinamika života i volja krenu užurbano i ciljano. Primjer: Paruzija se događa, duša ili vrti svoje ili ide Bogu u susret, širi se, diže ruke, hrli. Da, znat ćemo po znakovima vremena, ali nećemo ništa stići, niti si pomoći tom sviješću. Sjetimo se da nas Bog uvijek preduhitri. * Kada bi djetetu bilo potrebno reći što je to duša, rekli bismo da je ona život i da je život vječan ako blaguje Krista. 10. rujna 2018. 23:48:06 Znam, Isuse, sada izgleda kao da sam brzopleta. Ti si Prisutni, ja sam prisutna, razgovaramo o meni vrlo nepoznatoj temi i nesigurna sam bilo što tvrditi. Znam sigurno da još nismo dokučili osnovne dimenzije i kategorije postojanja, nismo ih proživjeli. Uvjerena sam da nam je potrebno još puno učiti, ali sam još više uvjerena da smo sve apsolvirali, naročito stoga što sam se nedavno ispovijedila. Čovjek ima: dušu, duh, tijelo, volju, savjest, um, svijest, osjećaje, osjetila... eh, da, to s osjetilima: nije mi jasno, Bože moj, zašto temelje spoznaju na osjetima kad sve ide unakrsno. Nije mi jasno zašto ne razlikuju besmrtnost, vječni život, meso i krv, duhovna bića i tijela, i pojave. Važno je reći, važno je čuti, to jest spoznati. A ja tek spoznajem kad govorim ono što sam čula. Upoznajemo se kad naviještam Tebe, Radosnu vijest. No, najvažnije je prvo pročitati. I naučiti napamet, to duša oboružava sebe najstrašnijim alatima kako bi krenula u razmatranje, kako bi djelovala. I eto, već sam ostarila. Jesam li bila milosrdna prema siromasima, jesam, osiromašila sam se i smiju mi se. Jesam li činila dobra djela, to samo Ti znaš, Gospodine. Jesam li postila, jesam. Molim li, molim i prekidam ako je potrebno ili nastavljam kad se može. Jesam li poslušna, nisam, ali radim na tome. Jesam li spriječila kakav rat, možda. Jesam li puno uništila, sve. Ali Ti me ljubiš, da. Ja Tebe, ne smijem reći. Kad se ljubav rađala, istina je procvala; kad je istina govorila, ljubav je rasla; one su život koji svijetli u tami i tama ga ne obuze. 0:17
Nakon iskrena i duga poniranja smetena se duša uzburkala van uslijed jaka proviranja što joj nije potrebno za san. Nakon krasna motrenja siromaštva duha koje nema pristiže do međusobna trenja Božjom zapovijedi, sva onako nijema te se pobunila protiv nerazuma. Ljubi Boga sasvim svojom snagom, sigurno ne uspinje se bez svog uma da bi susrela se svojom Dragom, Božjom Dušom nad svim dušama. A i čemu izgarati ognjem dok još ovo žiće se prolama? Svakome je kao drijem ono što u sebi čovjek proživljava. Više vrijedi nekoga pomilovati nego neka pusta teoretska strava gdje se jedna duša sama klati. Pitanje me sada mori što je duša, kako se odvaja, a u meni nešto tiho mi romori: ona zato rođena je da se spaja, njena bit je općenje i Riječ. Bit' u mraku zaista je prekrasno, ali to ni za koga nije liječ, nije dostojanstveno i nije časno. Bez razuma biti, i bez tijela svoga, bez osjeta naći srcem slabim, ljudi, najvjerniju Dušu, srce Jedinoga Boga znači lajati i buncati, biti prašak ludi. Bog je Duh, al' i Tijelo ima, čitav svemir i materiju nosi jer od duha stvari načine se stvarima, a stvar ne zna što li je pokosi. Samo Bog naš dušu živu stvori, samo On je može uzeti i dati; samo On, kad žeđa, ljubi i govori, čovjeku se daje znati. 10. rujna 2018. 21:51:55
