Plodna pravila

 

Mi, koji smo zli, činimo dobro, imamo empatije i obiteljsku ljubav i domoljublje.

Kako ne bi Gospodin koji nas učini takvima da vidimo ono što ne možemo postići, koji nas učini čeznutljivima za rajem, koji nam probudi pokajanje, koji nam otvara vrata i nebesa, kako nam ne bi dao sve kad nam je i Krista predao?    

Mi prepoznajemo dobro, vizije imamo veoma lijepe i pozitivne, ali ne možemo ostvariti sve to što zamišljamo i planiramo. Nikada ne uspijevamo, a kada se dogodi čudo da nam se snovi ostvare, to uopće nije ono što smo očekivali i, mada smo sretni, svjesni smo da nam to učini Bog i da mi nismo pridonijeli ništa.

Ipak, ima nešto što nas čini jakima i svetima, nešto što možemo uglavnom lako i bez problema učiniti: možemo tražiti i naći, možemo pokucati i otvoriti, možemo izmoliti od Boga, dobiti željeno, naročito ako smo molili da bude u prošnji našoj Božja premilosrdna volja. Ili kad molimo za druge, to redovno uspijeva i donosi dobrobiti i nama. Tada smo zahvalni do neba i usuđujemo se neki drugi put moliti opet.

Ne može nam kapnuti s neba čudo, taj trud molitve se, mada možda i neznatan, mora uložiti kako bi Gospodin imao 'materijala' i 'sadržaja' što bi ga dijelio s nama i mi s njim. Za sve moraš nešto prvo uložiti, novac, krv, suze, znoj, trud, umni rad, tjelesni rad. Gospodin ulaže sve drugo i puno više i puno veće pa dijelimo.

Zato što smo grešni, mi ne možemo očekivati bolje, ali Bogu je moguće kad je dobra i Božja volja i ljudski posluh Zapovijedima – to je moral i etika, to su pravila koja i drugdje postoje, samo što su ovo nedodirljiva i vječna pravila: Deset zapovijedi plus Dvije zapovijedi ljubavi.

Nikada neće biti opravdano ubijati, a da nije samoobrana.

Nikada neće biti opravdano lagati, krasti, otimati, pustiti se bludnosti i pohlepi, ostati u okvirima oholosti i samozadovoljstva.

Nikada neće prestati potreba svega stvorenja da se poklone Bogu, da ga slave i svetkuju svetim danima i vremenima, zauvijek.

To je Riječ od Boga koja donosi rod i koja nikada neće proći.

Najlakše se rješavati sebičnosti ljubeći Boga i ljubeći i opraštajući sebi samom pa onda i ljubeći ljude kao sebe samoga u Gospodinu.

Tada se možeš uživjeti u stanje drugih ljudi jer znaš po sebi samome, a sebe poznaješ jer se ogledaš u križu Gospodina našega, Isusa Krista.

12.03.2025. 19:26

Hvalospjev Jeremijin - Sreća oslobođena naroda

Čujte, o narodi, riječ Gospodnju, *
    objavite je širom dalekih otoka:
»Onaj što rasprši Izraela, opet ga sabire *
    i čuva ga ko pastir stado svoje!«

Jer Gospodin oslobodi Jakova, *
    izbavi ga iz ruku jačeg od njega.
I oni će, radosno kličuć, na vis Sionski, *
    da se naužiju dobara Gospodnjih:
žita, ulja, mladog vina, jagnjadi i teladi, †
    duša će im biti kao vrt navodnjen, *
    nikad više neće ginuti.

Djevojke će se veselit u kolu, *
    mlado i staro zajedno,
jer ću im tugu u radost pretvoriti, *
    utješit ću ih i razveselit nakon žalosti.
Pretilinom ću im okrijepiti svećenstvo *
    i narod svoj nasititi dobrima. Jr 31,10-14

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.         

 

Milost u prašini

 

Zrcali se na svjetlu i toplini tvoje ljubavi, Isuse, prah naših kostura koji pužemo, a govorimo da hodamo.

Poput svijetleće kugle što je izbaci neki požar, ti hodaš po zemlji i griješ nas ognjem svoje ustrajnosti i svojega povjerenja prema nama dok se mi međusobno prepiremo oko toga tko je veći i tko je najveći i tko je bog.

Uzimaš k sebi koga izabereš, pozoveš i prožimaš svoje izabrane nevidljivim svjetlom Milosti, ali žarkom toplinom Poniženja dok ostali premeću novčanike i uzimaju kovanice kako bi udijelili milostinju. Da su zaista siromašni kako kažu, a tako velikodušni u dijeljenju, više odavno ne bi posjedovali ništa, niti dom, niti sjajnu odjeću, niti ukrašene novčanike i debele vrećice.

Prolazio si Galilejom kao mač, plovio vodom jezera poput korablje, hranio ljude kruhom poput majke, i napajao ih vodom života koja se, bistra, bljeskala od sunca tvoga Zakona i tvojih Zapovijedi, a oni su u tebe sumnjali i to ne da si lud, nego da si đavolji sluga.

Isto je s nama danas.

Došao si kao ogroman anđeo među patuljke kada si krenuo na Golgotu. O, kako si tada bio lijep, kako si svijetlio! Tko bi znao kako ti je s desne Ocu! A mi proričemo i pravimo se dobrima i pametnima. I nema ga tko bi ponio tuđe križeve. Ta, niti svoje ne želimo nositi, kao da je važno što mi želimo ukoliko ne vršimo tvoju volju.

Kajemo se, a morali bismo se kajati neprekidno...

Opraštaš. Ne kajemo se zato da bi ti oprostio što si već oprostio već zato što nam je žao onoga što mi ne možemo popraviti i što pokvarimo čim udahnemo, a ne znamo i ne priznajemo, ne razumijemo jer nemamo poniznosti, a kada nas žele poniziti, trgamo se i grabimo Pravednost i tražimo, i zahtijevamo svoje, svoja prava, svoju pravednost.

I tada te malo naziremo ako nam je žao. Pokazuješ se, ali tvoje svjetlo je bolno za naše umove, prejako je.

Zato si postao nevidljiva i tiha Riječ kako bismo te mogli uzeti i blagovati bez istinskog saznanja i spoznaje o tvome božanstvu i svijetlećoj ljubavi koja nas takve obrati ognjem svojim. Ali mi mislimo da je obraćenje naša zasluga.

Jedini način da nam pomogneš jest taj da načiniš ustupak pa kažeš:

„Ne boj se. Vjera te tvoja spasila.”

I tada, ako te ljubimo, možemo se zakvačiti za tu našu vjeru, sve dok ne shvatimo da si to sve ti, onaj koji sve čini za nas. Kada te pustimo u svoja srca, ta vjera je već sinonim za svjetlost, za tebe, Kriste, i već znamo da je sve to Milost, i da bismo, hodeći dalje istim načinom, mogli jedanput stići u tebe i od patuljaka postati nebesnici. 12.03.2025.09:39

„Još vam mnogo imam kazati,
ali sada ne možete nositi (Iv 16,12).”

Mala devetnica sv. Josipu 10. - 19. 3. 2025. || 1. DAN

Medna staza posluha

 

Mjesečina vodi me na počinak,

Duh mi budi dušu, svjetla nema.

Oče, tu je budan vjerni posinak,

pjevat će ti ode i stihove sprema.

Slušaj, narode ti moj i dušo moja,

ne odustaj s pravog puta povjerenja

prema Kristu koji ljubi djela tvoja,

tvoja noćna molitvena probuđenja.

Ne znaš kolika si podijelio blaga,

um ti nije bistar, ali srce u savjesti zna

prepoznati mir što daje jutra blaga,

koji dolazi u svaka doba i s dalekih nebesa.

Zapovijedi slatke Duha Svetoga sad sluša

ona koja zahvalnicu noćnu sklada,

pustinjačku molitvu od koje gori duša

jer ta Milost izobilja sada na nju pada.

Posluh tebi, Bože, mir je nepregledan,

i mir mome srcu živi tvoj je zakon

što je svakog časa sve mi više vrijedan,

što je od svih napasti mi jaki zaklon.

Toliko puta na taj način si ostvario

moje težnje što ih odvodiš daleko

i što pretvaraš ih srcem koje si podario

u tu divnu stazu kojom teče med i mlijeko.

10.03.2025. 03:22

Gdje je, napasti, žalac tvoj?

Gledaj očima nutarnjosti svoje, svoga duha i duhovnosti bez materijalizma; slušaj i osluškuj sluhom srca, srži duše i tijela svojega, iskustva tvojega, volje tvoje, svijesti i savjesti. Ostani sam i prazan, neugodno usamljen i tjeskoban bez ičega, bez dijalektike u razgovoru jer nisi sam sa sobom i ne moraš u tom razgovoru nadglasati sebe samoga i to praznim izričajima koji nemaju smisla, upitaj se ozbiljno na čemu si zahvalan i nabroji sve čega se sjetiš. Ostaneš li u takvom promatranju dok ne dobiješ tako jednostavan i razumljiv odgovor na značajna životna pitanja, pitanja o svojoj osobnosti, sudbini, prošlosti i budućnosti, naravi i o svojoj nadi i ljubavi također, moći ćeš razlikovati varke ovoga svijeta, vladavinu grijeha i besmisla, i prepoznat ćeš svoje srce i druga ljudska srca, razlikovat će se od onoga što ti je zaista potrebno i za čime čezneš i zbog čega živiš.

Tjelesna i osjećajna utjeha nije ono što je dobro uvijek i pravilno jer te odvodi u nepromišljenost i sprečava tvoju budnost u kojoj se čuvaš od napada đavolskih zbog kojih počinješ iznutra truliti, a riječi ti postaju nerazumljive. Znaš da te tako čeka na kraju samo smrt. Razne ugode, užitak i hrana odvode tvoju pažnju kao što se odvodi stoka na lancu.

Nisi stvoren za užitke već za nebesnika koji u Kristu živi čedno, sveto i vječno.

Zar nisi zahvalan što imaš život i na tome što imaš samoga sebe da se možeš uložiti za svoju budućnost?

Zar nisi zahvalan što imaš Boga koji brine o tebi i o svemu da ti dobro bude i da živiš, da imaš život u izobilju?

Ne živi čovjek samo o hrani, o kruhu. Jer stvoren je za puno više.

Uvidjet ćeš sebičnost kako vlada i želja za dominacijom. To je zato jer si stvoren za kraljevanje u društvu Boga i anđela i sviju svetih ljudi. Tamo ćeš doći ako dominiraš samosavladavanjem od sebičnosti, odricanjem od onoga što ti previše uzima pažnje koja postoji samo i uglavnom radi Boga.

Samo Bogu svome, Kristu, ti se klanjaj i njemu jedinome služi.

Da, prvo moraš služiti dobrome, a ne zlome, moraš biti sluga Boga da bi lakše naučio kraljevati s Kristom u vječnom životu. Jer ako nisi kralj, nisi zaista ništa u svojoj oholosti i sebičnosti, smiješan si, padaš sa svoga trona.

Ako si zahvalan, slab, ponizan i sluga Božji, tada puno bolje vide tvoje oči i puno više čuje uho tvoje. I bolje podnosiš nevolje i Bog te čuva.

Samo nemoj Boga svoga iznevjeriti i pokušavati iskoristiti za svoje plitke probitke već ga zamoli s poštovanjem da ti pokaže svoj put i zapovijedi ljubavi.

08.03.2025. 20:09

Oče, kruh naš svagdašnji daj nam danas,

i ne uvedi nas u napast,

nego izbavi nas od zla. 

Svjetiljka zaručnice

 

Živjeti u izobilju, kako loše

za to biće koje izobilje daje,

kojemu se snage ne istroše,

a koje se popravlja i često kaje

da se Bogu kao čovjek vrati

jer je Bog mu pjesma velika i snaga

kojom i sebe, i druge ljubi i obrati

da mu duša bude Kristu draga.

Sveti ljudi k sebi uzimaju

svakoga tko želi njima prići,

s anđelima rosom Duha umivaju

ljude da bi lakše domu stići.

Uči se od mudrih glava

svaka poniznost, i mir i red

kao na sred neba plava

gdje je pravedan života slijed.

Ludo ljudska, što će tebi bogato ruho,

što ćeš učiniti s tom novčanicom?

Kupiti si dušu, sreću, sluh i uho?

Ili srediti se božanskom vjenčanicom,

bijelim koje besplatne su haljinama

koje pere Janjetovom krvlju sionska rijeka

što nahrani duh u nebeskim daljinama

kao što se hrani duša koja Zaručnika čeka,

održava vatru, svjetiljku si spasa,

i brine se neprekidno da joj ima ulja

koje gori tiho, tinja sve do zadnjeg časa

i u zagrljaju časnom kao požar kulja.

08.03.2025. 00:22