Karla Miklaužić - Suza za zagorske brege ( SUPER STAR 2024) Finale

Igraj moja Hrvatska - Zaprešić Boys (Domu mom, Arena Zagreb 2024.)

Tiho Orlić - "Ruža Hrvatska" - DOMU MOM 13.01.2024. Arena Zagreb

Moja domovina - Domu mom Band Aid (Domu mom, Arena Zagreb 2024.)

Flash Mob Christmas Carol at Mall - MUST SEE!

Đani, Jelena, Sandra, Ervin, Oliver, Nikola - Narodi nam se

Molitva protiv zaborava

Isuse, Djetešce, čitav dan skrećeš mi pažnju na onaj nemili događaj koji zaustavlja riječ u duši. Evo, događaju se nemili sukobi svuda po svijetu, ali ti mi ne daš da „idem dalje” nego me privlačiš da se vraćam u dvorište one škole i na školsko igralište, usred molitve moje očekuješ da misli zaustavim na dječaku koji je teško stradao, da promatram nešto u tome, a ne u tebi, u žalosnim otajstvima jer tko moli danas radosna otajstva, a da ne izmoli još i ona žalosna.

Nije stvar u tome da se izmoli molitva za duše u čistilištu i za pokojne, nego potrebno je posvijestiti vijesti koje su stizale jedna za drugom i koje su sve govorile o boli koja nadilazi običnu tugu. Obična tuga je kad umre netko prirodnom smrću nakon plodna i duga života, ona donosi ljepotu i mir u naša srca, i molitva nas tješi i daje nam nadu.

A gdje je tu utjeha? Gdje je tu nada?

Znali smo dobro svi što se moralo učiniti i što se sve propustilo naučiti iz one nekadašnje tragedije u našem susjedstvu. Znali smo, bili smo svjesni, čak smo to na neki način i izjavljivali.

A kao da nismo učinili ništa, ili kao da nije se učinilo dovoljno.

Istina je da je čovjeku ili ženi dovoljno da kao prodavač u nekoj trgovini doživi pljačku uz prijetnju vatrenim oružjem da ode na bolovanje koje traje šest mjeseci kao terapija jer ne može nastaviti raditi.

Kako da ova djeca dođu u školu kao da nisu ranjena, zatvorenih duša u kojima skrivaju odvratnu lekciju o ljudima i životu? Tko će sve odgoditi školovanje na šest mjeseci da bi s roditeljima pohađao terapeuta, da bi se okružio prijateljima i ljubavlju, da bi izliječio dušu i iznova se nadao kao nekada djetinjom nadom u dobar život, u radosno življenje?

Prošli put, kada se dogodilo ono nasilje kod naših susjeda, znali smo što nas čeka; ne možemo filozofirati da nije postojala ozbiljna i skora mogućnost da će se ovo dogoditi, to se predviđalo i očekivalo na svakom koraku. Možda se zato i dogodilo.

Mnogi ljudi u mnogim školama kao da su ostali zatečeni, skamenjeni.

Smrt je nova moda, ubijanje je novo normalno. Širi se po čitavom globusu, a možda toga nema u zemljama u kojima vlast je despotska pa maltretira ljude te se oni sami štite u strahovima i bojaznima i ne mogu zamisliti da bi se međusobno ubijali.

Zar je važno odakle dolazi prvi zločin? Zar nije jasno da u vrijeme međunarodnih mreža ništa nije bilo jučer ili odavno, ili daleko, sve je to sada: frustracije nekoga zapadnjačkog školarca postaju interpolirane u školarca s istoka, svi imaju podjednake živote uz mobitele i podjednake frustracije, a osim toga, tako je oduvijek bilo, i kad nije bilo interneta, bili su si ljudi suvremenici jedni drugima, imali su iste ideologije.

Ostajemo bez riječi.

I to je normalno.

Ali, kao da nam ponestaje snage, ostajemo bez moći i bez jakih i odlučnih djela. A to nije normalno ukoliko nismo već svi drogirani ravnodušnošću. 24.12.2014. 14:15

Ne skrivajte smrt od svoje djece, pustite ih da se nadaju vječnom životu, vjerujte u Boga i u Božjega Sina vjerujte koji je uskrsnuo, neka djeca nauče što je ustrajna vjera, i što je čvrsto pouzdanje, neka upoznaju Isusa koji se pobrinuo za onoga stradaloga mališana u božanskoj ljubavi, neka ga upoznaju roditelji kako bi Božića mogli predstaviti sebi i svojoj djeci.

I nećete morati zaključavati škole.

Zaključajte zauvijek i zatvorite grijehe svoje i one grijehe koji odvode djecu naučite opraštati, a nemojte djeci suditi.

Okanite se te droge ravnodušnosti i bespomoćnosti, siđite s televizora pa tek tada provjerite je li vaše dijete s mobitelom štogod pametno naučilo.

Jer nikad se ne zna što čovjeka može potaknuti na iznenadno nasilje u svijetu koji od nasilja i za nasilje egzistira.

To ubojstvo, taj čin da uzme hladno oružje i spretno ga upotrijebi protiv života i ljubavi, moglo bi se dogoditi i bliže onima koji sve znaju, i onima koji su pomalo izgubljeni. Pa neka barem vaše dijete i iz vaše okoline zna za ljubav i život, za opraštanje i nježnost jer kad bi svi ljubili, djeca bi bila superproduktivna, sretna i vječno radosna.