Wednesday, December 25, 2024
Tuesday, December 24, 2024
Molitva protiv zaborava
Isuse, Djetešce, čitav dan skrećeš mi pažnju na onaj nemili događaj koji zaustavlja riječ u duši. Evo, događaju se nemili sukobi svuda po svijetu, ali ti mi ne daš da „idem dalje” nego me privlačiš da se vraćam u dvorište one škole i na školsko igralište, usred molitve moje očekuješ da misli zaustavim na dječaku koji je teško stradao, da promatram nešto u tome, a ne u tebi, u žalosnim otajstvima jer tko moli danas radosna otajstva, a da ne izmoli još i ona žalosna.
Nije stvar u tome da se izmoli molitva za duše u čistilištu i za pokojne, nego potrebno je posvijestiti vijesti koje su stizale jedna za drugom i koje su sve govorile o boli koja nadilazi običnu tugu. Obična tuga je kad umre netko prirodnom smrću nakon plodna i duga života, ona donosi ljepotu i mir u naša srca, i molitva nas tješi i daje nam nadu.
A gdje je tu utjeha? Gdje je tu nada?
Znali smo dobro svi što se moralo učiniti i što se sve propustilo naučiti iz one nekadašnje tragedije u našem susjedstvu. Znali smo, bili smo svjesni, čak smo to na neki način i izjavljivali.
A kao da nismo učinili ništa, ili kao da nije se učinilo dovoljno.
Istina je da je čovjeku ili ženi dovoljno da kao prodavač u nekoj trgovini doživi pljačku uz prijetnju vatrenim oružjem da ode na bolovanje koje traje šest mjeseci kao terapija jer ne može nastaviti raditi.
Kako da ova djeca dođu u školu kao da nisu ranjena, zatvorenih duša u kojima skrivaju odvratnu lekciju o ljudima i životu? Tko će sve odgoditi školovanje na šest mjeseci da bi s roditeljima pohađao terapeuta, da bi se okružio prijateljima i ljubavlju, da bi izliječio dušu i iznova se nadao kao nekada djetinjom nadom u dobar život, u radosno življenje?
Prošli put, kada se dogodilo ono nasilje kod naših susjeda, znali smo što nas čeka; ne možemo filozofirati da nije postojala ozbiljna i skora mogućnost da će se ovo dogoditi, to se predviđalo i očekivalo na svakom koraku. Možda se zato i dogodilo.
Mnogi ljudi u mnogim školama kao da su ostali zatečeni, skamenjeni.
Smrt je nova moda, ubijanje je novo normalno. Širi se po čitavom globusu, a možda toga nema u zemljama u kojima vlast je despotska pa maltretira ljude te se oni sami štite u strahovima i bojaznima i ne mogu zamisliti da bi se međusobno ubijali.
Zar je važno odakle dolazi prvi zločin? Zar nije jasno da u vrijeme međunarodnih mreža ništa nije bilo jučer ili odavno, ili daleko, sve je to sada: frustracije nekoga zapadnjačkog školarca postaju interpolirane u školarca s istoka, svi imaju podjednake živote uz mobitele i podjednake frustracije, a osim toga, tako je oduvijek bilo, i kad nije bilo interneta, bili su si ljudi suvremenici jedni drugima, imali su iste ideologije.
Ostajemo bez riječi.
I to je normalno.
Ali, kao da nam ponestaje snage, ostajemo bez moći i bez jakih i odlučnih djela. A to nije normalno ukoliko nismo već svi drogirani ravnodušnošću. 24.12.2014. 14:15
Ne skrivajte smrt od svoje djece, pustite ih da se nadaju vječnom životu, vjerujte u Boga i u Božjega Sina vjerujte koji je uskrsnuo, neka djeca nauče što je ustrajna vjera, i što je čvrsto pouzdanje, neka upoznaju Isusa koji se pobrinuo za onoga stradaloga mališana u božanskoj ljubavi, neka ga upoznaju roditelji kako bi Božića mogli predstaviti sebi i svojoj djeci.
I nećete morati zaključavati škole.
Zaključajte zauvijek i zatvorite grijehe svoje i one grijehe koji odvode djecu naučite opraštati, a nemojte djeci suditi.
Okanite se te droge ravnodušnosti i bespomoćnosti, siđite s televizora pa tek tada provjerite je li vaše dijete s mobitelom štogod pametno naučilo.
Jer nikad se ne zna što čovjeka može potaknuti na iznenadno nasilje u svijetu koji od nasilja i za nasilje egzistira.
To ubojstvo, taj čin da uzme hladno oružje i spretno ga upotrijebi protiv života i ljubavi, moglo bi se dogoditi i bliže onima koji sve znaju, i onima koji su pomalo izgubljeni. Pa neka barem vaše dijete i iz vaše okoline zna za ljubav i život, za opraštanje i nježnost jer kad bi svi ljubili, djeca bi bila superproduktivna, sretna i vječno radosna.
Popular posts
-
Prva poslanica Apostola Pavla Korinćanima, glava 13 1 Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio ...
-
Veliča * duša moja Gospodina i klikće duh moj * u Bogu mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: * odsad ć...
-
Kliči Gospodinu, sva zemljo! * Služite Gospodinu u veselju! Pred lice mu dođite * s radosnim klicanjem! Znajte da je Gospodin...
-
Psalam 95 Poziv na Božju hvalu Dođite, kličimo Gospodinu, uzvikujmo Hridi, spasitelju svome! 2 Pred lice mu stupimo s hvalama,...
-
Nek usklikne sad nebesko mnoštvo anđela, nek uskliknu službenici Božji, i s pobjede tolikog Kralja, neka jekne trublja spasenja. Nek ...
-
Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, * što pohodi i otkupi narod svoj; podiže nam snagu spasenja * u domu Davida, sluge svoje...
-
Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože otaca naših, * hvaljen i uzvisivan dovijeka! Blagoslovljeno, slavno i sveto Ime tvoje, * ...
-
38. DJEVICA MJESEČINE abc poezija 57 Kazalo: Aleje pahulja Anđeo nutrine 2 Blagoslov srca Božanske vlati...