Duše ljudskog roda

 

Stare kosti jošte žive gradovima,

usamljenih bolnih duša i sve nesretne,

gladuju, i u velikim su stanovima

gdje su od tih slabosti već nepokretne.

Ovo sada nije politika, ni kampanja,

prastara je slika svijeta ili velegrada

gdje i beskućnici akademici su znanja,

umjetnici postojanja bez cerada;

ratnici za sreću u svim poslovima,

liječnici za svaku bol, nesuđeni prosjaci

što su zarobljeni, mada svak slobode ima;

svakoga komadića od zemlje osvajači.

Ovo sada nije socijala, niti humanizam,

to je naša baština još iz doba kamenoga.

Tko je bio iskren, a ne loš ni za turizam,

taj se srozao na dno od svijeta roda svoga.

Ugroženo čovječanstvo ratuje tu protiv gladi,

svatko svoju priču zbori, teorije urota raznih

kao da se ne vidi što siva eminencija sad radi;

živi bogat, nek mu bude blagoslovljen praznik.

Samo Krist je Bog za čovjeka i za siromaha,

samo Isus hoće, može, smije, zna i čini.

Razapet je križu i ne dolazi do daha

k'o da stanuje sa starcem u pličini.

Što ti misliš da je život, da je svijet bez veze?

Da ti je svejedno i da nemaš učinkovitosti?

Ako Boga glumiš, na križ kreni putem gdje su breze

pa sve ljude spasi, dušu koja pati skrovitosti.

13.01.2024. 16:29

Božanske ljepote

 

Lijep si, moj Gospodine, tako si lijep

kao sunčane zrake sjaj u rosnoj kapi,

kao svježi dah u dojenačkih grudi,

kao raslinje na visu gdje je izvor krijep,

kao miris tamjana što nikada ne hlapi,

kao stari jedrenjak od pješčanih sprudi;

kao kula nepobjediva na oblačnom vrhu,

kao požar što plamti dužinom obzora,

kao dvije duge koje se razlijevaju;

kao pogled zaručnika u moždanom srhu,

kao nakon teška rada vrijeme odmora,

kao nebeska spoznaja kad anđeli pjevaju;

kao obraćenje duše što se rasplakala,

kao tuga, pokajanje na najdubljem dnu;

kao melodija stara od najranije dobi,

kao voda iz fontane što se rasprskala;

kao pojava nevjeste u poznatom snu,

kao pohvala neba u trenu najteže kobi.

Svuda Te ima i u svemu si tu,

molitva si moja svakim trenom dana;

sjećanje si moje na blaženi čas.

Kada duša moja umakne zlu,

Ti si moje svjedočanstvo, moja brana.

Ti si Krist, moj Bog i jedini spas.

20.08.2020. 07:35

gordanatomljanovic: Božanske ljepote

gordanatomljanovic: Božanske ljepote

Kristalna Hrid

 

Po ljudsku imenu

uzesmo naziv za vođu.

Makar u krimenu,

kralj ide u svečanu lođu.

Jer je onaj što otima,

onaj što krade

u svim narodima;

još hoće parade.

Jarci sitnoga zuba

dali mu vlast,

objavljuje truba

njemu na čast.

Al' samo je, dušo, taj

koji je pravi

Svetac i Kralj,

Bog naš u slavi.

Nježno te vodi,

ovčicu svoju,

gdje svi su narodi,

spremni u boju.

Samo je jedan porez,

velik i strašan,

al' dobar je povez

i mukama izdašan.

Da proširi svijesti

svim svojim stvorovima,

da mogu sjesti i pojesti

i volove u torovima,

tako je snažna

duša od Krista,

najviše važna,

jaka, a čista.

Navale i bure,

ali Kralj nam je Hrid.

I nema te ure

kad propast je brid

po kojoj se klimaš

jer on je Spas

za koji se primaš

da sačuva nas.

Ostani uvijek budna,

dušo od pepela,

da nije ti nikada oskudna

dragocjena vjera.

13.01.2024. 08:56

Kolona lutalica

 

Usponi i padovi, da li čovjek to je?

Ili to je vjetar koji lišće raznosi?

Tvoja, Kriste, uslišanja se ne broje,

obilna su kao zrake sunčane na rosi.

Kada uzvitla se lišće, kao nered neki,

samo ti znaš kome duša sva treperi.

A izvana samo jedan pogled prijeki,

ne vidi se srce u svoj ljubavi i vjeri.

Zar bi moglo s tobom drugačije biti,

zar bi uspavano biće iskazalo žar?

Ti si Život, budnost koja ne zna sniti,

neprekidno radiš i revan ti mar.

Reci, Gospode, mi je l' ti teško sa mnom,

jesam li pretvrde šije dok se poginjem k'o trska?

Dovodim ti strašila, i lutalice hode za mnom,

da ih liječiš. Je l' ti moja čitava kolona mrska?

Srca gledaš i bubrege nam dobro znaš,

samo ti si, tamo gore, mjerodavan;

a kad si nam blizak brat, vidiš samo šaš,

uvijek stvaraš nove staze, put nam ravan.

Već odavno znam za dušmane koji te obilaze

i sa smiješkom izobličenim se hvale.

Vidim kako često meni u blizinu prilaze,

gurkaju me, gaze moje stope pa se šale;

a ti sav uzvitlaš se u mojim grudima;

zajedno nas boli, prepušta se moja brana

kao isto ono lišće vjetrovima ludima,

ali ti mi daješ mir kao da sam tvoja izabrana.

12.01.2024. 22:16

gordanatomljanovic: Fotopis IX Padova 3 Sveti Ante

gordanatomljanovic: Fotopis IX Padova 3 Sveti Ante:

gordanatomljanovic: PRVA ZAPOVIJED

gordanatomljanovic: PRVA ZAPOVIJED: 33. PRVA ZAPOVIJED poezija Kazalo: Prva zapovijed   Daleko je nebo  Gozba  Lanjski šlager Drugo vrijeme, isti mrak Blagoslov za...