gordanatomljanovic

Wednesday, December 27, 2023

Veo

Violina jednoga trenutka,

ovisna o sljedećemu času,

žanje život, pije ga iz vrutka

da napoji moždanu si masu.

Jedan most, u daljini jedan most,

nikada dohvatljiv, kao veo lijep,

uvijek nosi hranu nade i uz post

uvijek daje za te note srca krijep.

Srce je također zaboravljivo,

al' se prizora tog uvijek sjeti,

mada sasvim nepopravljivo;

to mu okus koji miri i osjeti.

Ta, nešto mora valjati u svemu,

u tom neboderu koji nema građe

niti za to da bi izdržao tremu

kada sebi sjenovito mjesto nađe.

Nemoj nikom reći da sam teška

jer svi imaju pred sobom osmijeh lak.

Ne pitaj me, ne znam zašto, je li greška

il' se tremor drži kao neki ona mosta znak.

27.12.2023. 23:23

Svjetlo uzdaha

Žižak još tinja,

a jutro će doći

niz ove dvore.

Tu mi je svetinja

i usred noći

grudi mi gore.

Prigrljena ludosti

što ne daješ zdravlja,

bar um je tih.

A svetoj Mudrosti

red je slavlja

pa izađe stih.

Nedostatak je mladosti

sve što se pamti

i kinji siromaha,

željna ti radosti

u kojoj plamti

ova noć uzdaha.

Nema te hrane

pokraj Kruha

ta poniznost tvoja

za kratke dane

u izobilju Duha;

ovisnost moja.

Dar je vjere

u ljubavi Sina,

a nije praznovjerje,

dostojnost bez mjere

jer to je istina

i nije licemjerje.

O, žižak mali

hoće li proći,

što li će dati

da srce zapali

ovakvoj noći?

Bi li potrajati,

ti, slatka tišino,

sabirateljice

moždana jada?

I ti, visino,

neprijateljice

životna sklada,

što mi se sakrivaš

u sjenici lampiona,

u dubinama?

Kome se darivaš

kao vasiona

u trinama?

Jutarnja podatnosti

ovih svijeća,

svemirska mliječ;

a i tebi, odanosti,

neka je sreća

i blaga riječ.

09.11.2023. 02:26