Marija - sklad razuma i srca

 

Ivan KARLIĆ, Smisao i izvor mariologije (Bogoslovska smotra)

..........

„Zanimljivo je promišljanje Josepha Ratzingera o Mariji, koje on iznosi u svojem Razgovoru o vjeri. Tadašnji kardinal i predstojnik Kongregacije za nauk vjere, a kasnije papa, sažima u šest točaka svoj pogled na Djevicu i Bogorodicu Mariju te na njezinu ulogu u Crkvi:

1. Priznati Mariji mjesto koje joj daje crkvena dogma i Predaja znači stajati čvrsto ukorijenjeni u autentičnu kristologiju. Naime, Marijine dogme rezultat su proučavanja kristologije.

2. Mariologija pretpostavlja pravi odnos, nužnu integraciju između Svetog pisma i Tradicije: sve četiri marijanske dogme sadržane su u Pismu kao u jezgri, a razvile su se u Tradiciji, koja ih je svečano proglasila.

3. Kao židovska djevojka, Mesijina majka povezuje u sebi stari i novi Božji narod, Izrael i kršćanstvo, sinagogu i Crkvu.

4. Prava marijanska pobožnost jamči sklad razuma i srca u vjeri; pobožnost Mariji jamči vjeri kompletnu ljudsku dimenziju.

5. Rabeći rječnik Drugoga vatikanskog koncila, Ratzinger govori o Mariji kao o liku, slici, modelu Crkve, koja u Mariji otkriva svoje lice Majke.

6. Kao Djevica i Majka, Marija osvjetljuje smisao žene svih vremena, napose našeg vremena, u kojem je često ugrožena bit ženstvenosti.

Ratzinger drži da je izuzetno važno vratiti se Mariji ako se želimo vratiti istini o Isusu Kristu, istini o Crkvi i istini o čovjeku. Izvori objave (Pismo i Tradicija) vide Mariju u središtu povijesno‑spasenjskog zbivanja, na njegovim ključnim mjestima, tamo gdje »padaju« velike odluke: pri utjelovljenju Sina Božjeg, u trenutku njegova otkupiteljskog djela na križu, pred »silazak« Duha Svetog, kojim započinje vrijeme Crkve. O tome novozavjetni pisci govore svaki pod svojim vidom: »Kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga; od žene bi rođen…« (Gal 4,4-5); »Što je u njoj začeto od Duha je Svetoga. On će spasiti narod svoj od grijeha njegovih« (Mt 1,20-21); »Začet ćeš i rodit ćeš sina… kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke…« (Lk 1,26-27); »Ženo, evo ti sina« (Iv 19,25-27).

Marija se spominje i u prvim Simbolima vjere prve Crkve: »rođen od Djevice Marije«. Prema tome, govoreći o spasenju, nemamo pred očima samo Boga koji ga daje i omogućava, nego i stvorenje koje ga prima. Marija je predstavnica svekolikog stvorenja u dijalogu spasenja i uzor je odgovora na Božji poziv čovjeku. Zbog toga se kršćani ne mogu odnositi ravnodušno prema mariologiji i mariološkim vjerskim istinama. Nije dovoljno tek priznati im objektivnu istinitost, jer one se tiču svakog vjernika, budući da sudjeluju u oblikovanju kršćaninova stava prema spasenju i prema Bogu Stvoritelju i Spasitelju.

.......

Sve što vjera govori o čovjekovoj suradnji u djelu spasenja, o milosti i o otkupljenju, u Mariji je savršeno ostvareno. Čitavo njezino biće potpuni je i bezrezervni »Da!« Bogu Spasitelju. No, Marija, dakako, nema ništa neovisno od svojeg Sina, niti što poduzima mimo njega. Zbog toga će se teološki govor o Mariji najbolje smjestiti u okviru kristologije i njezine soteriologije.

S druge pak strane, govor o Mariji ulazi i u ekleziologiju, jer je ona prvi član Kristova otajstvenog Tijela, početak Crkve i njezin uzor. Stoga će se Marijina slika najbolje razviti ako je se gleda na raskrižju putova kristologije, ekleziologije i antropologije.

Marija je u svemu podređena Isusu Kristu i upravo po tome je na vrhuncu Crkve. To je ključ za zdravu mariologiju i za plodnu marijansku pobožnost. Izvor svih vjerskih spoznaja o Mariji jest Božja objava, koju daruje čovjeku po svojim djelima i riječima.

Mariju treba promatrati u svjetlu čitava Božjeg objaviteljskog djelovanja: ono što o njoj znamo treba povezivati s ostalim istinama vjere. Takav cjelovit pogled pokrenuo je na početku kršćanstva rast vjerske spoznaje o Mariji i vodit će ga do kraja. Vjera u mariološke istine i pobožnost prema Bogorodici Mariji moraju ostati uklopljene u čin vjere i ljubavi prema Bogu, koji se u Isusu Kristu daruje ljudima. Po tom zakonu (uklapanju u čin vjere i ljubavi) dozrijevaju sve vjerske spoznaje i razvija se teologija. Za Mariju to je posebice važno, jer je objava o Mariji sažeta u razmjerno malo biblijskih riječi. Od svih marioloških dogmi samo dvije nalazimo u Svetom pismu izričito objavljene. To su: istina da je Marija začela svojeg Sina djevičanski, osjenjena Duhom Svetim (usp. Lk 1,35; Mt 1,20) te istina njezina bogomajčinstva. Ostale marijanske istine su u Svetom pismu tek kao u klici. Do njihove izričite spoznaje ne dolazi se toliko egzegetskim analizama biblijskih tekstova koliko čitanjem svetih tekstova u svjetlu vjere Crkve. To su istine da je Marija sačuvala djevičanstvo u porodu, da je djevicom ostala do kraja života, da je začeta bez istočnog grijeha, da je čitav život bila bez osobnih grijeha te da je na nebo uznesena »dušom i tijelom«.

O tim istinama govore, osim Svetog pisma i crkvenog učiteljstva, kršćanska liturgija i stoljetna pučka pobožnost. Ima li među mariološkim istinama jedna središnja iz koje izviru sve ostale, odnosno koje bi bilo temeljno načelo mariologije? U traženju te istine teolozi idu različitim putovima, no svi oni vode prema Marijinu bogomajčinstvu. Uz tu istinu usko je vezana istina da je Marija djevičanski začela svojeg Sina, zatim vjera u njezino bezgrešno začeće i slavno uznesenje na nebo, što je plod tisućljetnoga vjerskog promišljanja.

..........

Važnost VIII. poglavlja Lumen gentium sastoji se u vrijednosti njegove doktrinarne sinteze o Blaženoj Djevici Mariji u okviru Kristova otajstva i otajstva Crkve. Nadovezujući se na patrističku tradiciju, Koncil je ukazao na činjenicu da Marija nije marginalna figura na području vjere i teologije, nego »u sebi na neki način sjedinjuje i odražava najveće istine vjere« (LG 65) s obzirom na Krista i s obzirom na Crkvu.

a) s obzirom na Krista: osvjetljavajući sudjelovanje Djevice Marije u povijesti spasenja, Koncil ukazuje na mnogovrsne odnose između Marije i Krista. Ona je: – najodličniji plod otkupljenja (SC 103), »na najuzvišeniji način otkupljena s obzirom na zasluge svoga Sina« (LG 53); stoga crkveni oci, liturgija i Učiteljstvo nisu oklijevali nazivati Djevicu »kćerkom svoga Sina« u redu milosti (DH 536); – Majka, koja je, prihvaćajući vjerom navještenje i snagom Duha Svetoga bez sudjelovanja muža, začela u svojem djevičanskom krilu Božjeg Sina u ljudskoj naravi; rodila ga je, hranila, čuvala i odgajala (LG 57; 61). – vjerna službenica, koja je »potpuno posvetila samu sebe osobi i djelu svoga Sina« (LG 56). – socia Redemptoris: »Time što je Krista začela, rodila, hranila […] i, dok joj je Sin na križu umirao, na sasvim osobit način sudjelovala u Spasiteljevu djelu posluhom, vjerom, ufanjem i žarkom ljubavlju« (LG 61; 56; 58).

– učenica koja je za vrijeme Kristova propovijedanja »primila riječi kojima je Sin proglasio blaženima one koji slušaju i čuvaju Božju riječ (usp. Mk 3,35; Lk 11,27-28), kako je ona to vjerno činila«.

b) s obzirom na Crkvu: Bog je od vječnosti htio i predodredio Djevicu. Stoga se ona u odnosu na Crkvu: – pozdravlja i kao odlični i sasvim osobiti član Crkve i njezin najizvrsniji uzor zbog darova milosti kojima je urešena (LG 53); – ona je i Majka Crkve jer je Majka onoga koji je od početka utjelovljenja u njezinu djevičanskom krilu; – kao djevica, zaručnica i majka ona je tip (lik, figura) Crkve (LG 64); – zbog svojih kreposti, ona je model Crkve, koja se na njoj nadahnjuje u vjeri, ufanju i ljubavi (LG 65); – ona je odvjetnica, pomoćnica i posrednica (LG 62), koja se neprestano zauzima za Crkvu; – uznesena na nebo, ona je eshatološka slika i početak Crkve kakva će biti u budućnosti (LG 68).

............

Od davnine postoji mišljenje u Crkvi da je Božja objava zaključena završetkom Pracrkve (»smrću posljednjeg apostola«) pa se »ne može više očekivati nikakva javna objava« (DV 4). No, u Katekizmu Katoličke Crkve čitamo da, iako je »objava dovršena, ipak nije sva potpuno izrečena niti joj je sadržaj iscrpljen. Na kršćanskoj je vjeri da postupno tijekom stoljeća dosegne cjelovito domašaj vjere« (KKC, br. 66).

........

Crkva je prihvatila fatimske poruke i stoga što ta objava sadrži istinu i poziv koji su u svojoj jezgri istina i poziv samog evanđelja. »Obratite se – činite pokoru – i vjerujte Evanđelju« (Mk 1,15). Taj je poziv upućen na početku XX. stoljeća. Dakle, upućen je suvremenom svijetu i čovjeku, a upućen je i nama, ljudima trećeg tisućljeća. Fatimska Gospa očito »čita« posebnom pronicljivošću »znakove vremena«, znakove našega današnjeg vremena. Zato dobro zaključuje, tada kardinal, Joseph Ratzinger, koji sažimajući fatimsku poruku kaže kako je iz toga mjesta upućen »ozbiljan signal koji se suprotstavlja vladajućoj nepromišljenosti, poziv na ozbiljnost života i povijesti, na opasnosti koje prijete čovječanstvu.

I kad sam Isus razmišlja o ovome, ne boji se reći: ’Ako se ne obratite, svi ćete propasti’ (Lk 13,3). Obraćenje – Fatima to naglašava – potreba je kršćanskoga života. To bi vjernici trebali znati na temelju cijeloga Pisma’.«”

Djelomično preuzela s IT: „BS_2_18 _ Karlic o Mariji.pdf”

11.08.2021. 19:14

Otajstvo Majke i Sina

 

Isuse, Gospodine, nisam obišla sva svetišta Marijina u našoj zemlji. Nije bilo ta zadovoljstva. Put me često nosio na zapad i na jug, prema Lourdesu, prema Trsatu, Sinju, a i Mariji Bistrici. Ne mogu se pohvaliti da sam oran hodočasnik, niti Marijin, niti koga drugoga.

Nakon moga krštenja, kad je počelo obraćenje moje s poganstva na kršćansku i katoličku vjeru, prvo što me se dojmilo u vjerskom smislu, bilo je susretanje sa svetima, živima na zemlji i onima na nebesima.

Marija je bila uvijek tu, blizu. Možda preblizu mom spuštenom pogledu, preblizu moga slijepog srca, svježeg srca obraćenika.

Govorili su da je Majka Crkve. To mi je izgledalo kao da, uz Oca, moramo dobiti i Majku, ali Ti si meni, Kriste, već bio najbolja Majka na svijetu.

Govorili su da je Kraljica Hrvata i to mi je bilo prilično jasno jer svi molimo Mariju, čak molimo Tebe, Bože, da zamoliš Mariju da nas uslišava.

Sveto pismo, koje je meni bilo izvor i temelj moga obraćenja, tako je šturo napominjalo kako je Marija neznatna, šutljiva, nevidljiva i gotovo neugledna, a katolici je časte svom snagom svojom, svim umom svojim, svom dušom svojom i svim srcem svojim.

Nije mi bilo jasno.

Mislim na Boga, a molim Mariju.

Nakon čestih molitvi ružarija, spoznala sam da je Marija jedina, najbolja i najdraža sugovornica s kojom mogu pripovijedati do mile volje o svojoj ljubavi za njenog Sina, a od Marije dobivam i značajne podatke o Tebi, Gospodine.

Ta, s kime drugim da pripovijedam, kome da kažem božanske i zemaljske divote?

I tada, jednom kad te Marija upozna i uzme za sugovornika ili za sugovornicu, nikada te više ne napušta, uvijek ima vremena, uvijek ima razumijevanja za velike zahtjeve i za one banalne; uvijek ima nešto za nadometnuti tvojim riječima, mnoštvo malih detalja, velikih i značajnih informacija; Marija te čak odvede iz jednog otajstva u drugo, na sasvim drugu stranu, kako bi lakše razumio veličinu i dubinu božanske ljubavi koja se tako konkretno javlja u praktičnom životu svakoga vjernika.

Moliš, na primjer, krunicu žalosnu, a ona pripovijeda kako je prikazala Sina u hramu; jer Marija je slutila, a ubrzo je i znala da će joj mač probosti dušu, već tada je znala kad je rodila Sina, već je prebirala, nakon devet mjeseci svoje svete trudnoće i po rođenju. Znala je po tome kako je teško putovala od Nazareta do Betlehema; znala je kako je rađala, a nije imala gdje; i znala je, kako je to sve s njenim Sinom počelo, bit će još teže.

I tada, kad je starac Šimun pristupio Djetetu u hramu i poklonio Mu se, saznala je da se moraju otkriti namisli mnogih srdaca, a mnoga i premnoga srca imala su opasne namisli, zeloti, na primjer, pa ono starješinstvo u Jeruzalemu. Ta, i njene, Marijine, misli prebirale su kao što vjernik prebire riječi svoje dok moli i prebire tekstove iz Pisama.

Marija je jedina znala sve, mnogo toga što ljudi iz okoline nisu znali, osim pravednoga zaručnika Josipa, zemaljskoga oca Marijinog Sina.

Marija je bila u dosluhu s Bogom od malena, vjerojatno su joj anđeli služili i bili joj svakodnevni sugovornici. Znamo po njenom ponašanju i riječima iz psalama koje je izgovarala, veličajući Boga Oca kada ju je rodica Elizabeta oslovila kao Majku svoga Gospodina.

Kalvarija je bila vrhunac za Marijino nevino i čisto, ali hrabro srce.

Znala je, dakle, da je rodila Mesiju.

Znala je da Mesija neće biti politički vođa, znala je da neće biti samo prorok ili samo učitelj.

Znala je da Njegovoj istini ne može nitko pobjeći.

Znala je da ju Isus poznaje do srži.

Znala je da su Isus i Bog Otac jedno, to sigurno Mariji nije bilo nepoznato ili teško shvatljivo.

I pratila Ga je. I ne da je pokušavala shvatiti jer nije imala puno za shvatiti: Isusa su od malena gledali čudno ili su Ga moljakali za sitnice.

A kad Ga je našla u Hramu, upitala je što će biti s njezinim brigama i s njezinim poslanjem, pitala je majčinskim riječima zašto joj nije ništa rekao i znala je da joj Sin može samo potvrditi sve ono što već zna ili naslućuje.

I već tada je slutila da to neće onako dobro i sretno završiti, to naviještanje njezina Sina. Svi su hrlili za kruhom, za zdravljem, za čudima i znakovima, za životom koji bi bio bolji.

Čisto srce Marijino nije bilo zato manje mudro, znala je Marija kakvi su ljudi, dobro je znala.

I tako, dok je još njezin Sin bio Dijete, Marija Mu je postala najbolja prijateljica i supatnica, surađivala je poput savršene tajnice, nenametljivo, ali hrabro i dosljedno.

I tako, plačem s Marijom u radosnim otajstvima, a veselim se u žalosnim otajstvima; u slavnim otajstvima kličemo od veselja i pobjedničkog zanosa, slavimo i iščekujemo istinski susret na nebesima. U otajstvima svjetla tek Marija me podučava najviše.

No, previše sam se napripovijedala.

Marija je veliko otajstvo.

Što je bolje poznaješ, to bolje vidiš da je u njezino srce Sin položio apsolutno povjerenje i ljubav kakvoj nema premca.

Naravno, Gospodin i Marija su jedno.

I ja se nađem u Marijinom srcu, i znam da su oni jedno.

To je veliko otajstvo naše katoličke vjere, značajan polog za naš narod.

Marija te rodi i odvede putevima Sina.

Nema druge.

Nema drugačijeg spasenja jer tko ljubi Sina, njega spašava Bog Otac i Sin i Duh Sveti.

A tko poznaje Sina, taj Ga ljubi i tko Ga ljubi, taj Ga poznaje.

11.08.2021. 14:30

Galerija Vatreni

 

Pir duše

Odavno tu piri

noćni zrak

da duša se smiri

i spusti tlak.

Najljepše od sparine

je njezin završetak,

večerima se sjedine

grad i svetak.

Sluh je pun vode,

zuji i trubi

o šarmu slobode

što noć je ljubi.

Više je prostora,

lakše je sve.

Pseto iz dvora

na tata laje.

Zvijezde će pasti,

opjevane i sjajne,

a suze će rasti

Djevice bajne

jer ona je ta

koja sve tješi

i pitanja sva

plodno riješi.

I mladica Klara

jasni je izvor,

predokus dara

za glavni zbor,

za Uznesenje

Marije kraljice;

svetima zrenje

od Školjke bisernice.

Svjetla se gase

i tama miluje

što svetci je krase;

i duša piruje.

11.08.2021. 01:32

 

Hvaljen budi, Isuse

Brzo potrošeno vrijeme,

a bijaše tako bremenito;

posijano bi sjeme

lako postalo vremenito,

ali to nikad se ne zna,

ovdje je volja Krista mog

i zagovor Majke koja je sva

predana volji Sina svog.

Ostaje nada za potomstvo,

ali je slaba, ne izgleda realna,

a drugo je ono poklonstvo

što gaji ga vjera koja je stalna.

Za sada dvadeset svezaka

nekakva teksta, nepoznata,

suvišna posthumna tlaka

za moderna mlada svata.

Da li da kutiju tražim

u koju bi stale

stihom najdražim

pjesme te male

kako bi štitile,

živjele govor

kao hrvatske vile

što šivaju lovor

da stihovlje ovo

dalje nastavi,

note i slovo

da si sastavi;

da djeca nauče

svoj na svome,

da se ne muče

uz debele tome.

Moglo bi biti,

nikad se ne zna.

Zašto bih kriti

pjevanja trijezna.

Ovdje je volja Krista mog

da se proslavi, da se proslavi,

i Majka, predana volji Sina svog,

da se pojavi, da se pojavi.

10.08.2021. 23:20

 

Izlaz

Neprekidno vrtim se u krug,

jedini mi Izlazak je molitveni čas.

Porazno je imati svoj dragi lug,

a u njemu nestrpljivo zvati Spas.

Često mislim, sad je bolje,

sada napredujem i sazrijevam,

ali nemam dugo dobre volje;

sve mi češće dođe da oklijevam.

Dugo, dugo mislila sam dana

da je nemoguće biti ograničen,

sve dok imaš knjige na sred dlana,

ali te su knjige samo lijepe priče,

ne mogu se sprovesti u djela.

Zato znanje Boga moga vrijedi

više nego knjižnica mi cijela

koja ispred Prispodoba sva izblijedi,

koja pored Očenaša krije prah

što ga jako dobro upakira;

koja ne priznaje da je strah

ono što je uvijek iznervira

dok u vjeri često toga nema.

Vjera jedini je način ta života

koja te za vječnost sveg priprema

ako nije odbojna ti sva ljepota

istine i poniznosti Duha Sveta

što te nosi kao na krilima vjetra,

poput orlova svih iznad svijeta

koji lete jedini u susret Svjetla.

10.08.2021. 20:35

 

Žena odjevena suncem

 

„I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.” Otk 12,1 

1. DIO

Blažena Djevica Marija i Crkva

Izvadak iz Dogmatske konstitucije „Lumen Gentium – Svjetlo naroda”

o Crkvi, članak 61,64, 65, 66 na stranici 179 sl.”Dokumenata Drugog vatikanskog sabora”, KS Zagreb, 1993.

61. Suradnja u otkupljenju
Blažena je Djevica – od vječnosti zajedno s utjelovljenjem božanske Riječi predodređena za Majku Božju – po odluci božanske Providnosti ovdje na zemlji bila slavna majka božanskoga Otkupitelja, na jedinstven način i ispred drugih velikodušna drugarica te ponizna Gospodnja službenica. Time što je Krista začela, rodila, hranila, u hramu Ocu prikazala te sa svojim na križu umirućim Sinom supatila, ona je na sasvim osobit način, radi obnavljanja nadnaravnoga života duša, poslušnošću, vjerom, nadom i žarkom ljubavlju surađivala u Spasiteljevu djelu. Na temelju toga postala nam je majkom u redu milosti.

64. Promatrajući njezinu tajanstvenu svetost i nasljedujući njezinu ljubav te odano ispunjujući Očevu volju, sama Crkva također postaje majkom po vjerno primljenoj Božjoj riječi. Propovijedanjem i krstom ona, naime, na novi i besmrtan život ra­đa djecu začetu po Duhu Svetom i rođenu od Boga. Ona je i djevica koja potpuno i čisto čuva vjeru zadanu Zaručniku te nasljedujući maj­ku svojega Gospodina, snagom Duha Svetoga, djevičanski čuva cjelovitu vjeru, čvrstu nadu i iskrenu ljubav.

65. Marijine krijeposti – uzor za Crkvu

Dok je Crkva u Preblaženoj Djevici već prispjela k savršenstvu u kojem je bez ljage i nabora (usp. Ef 5,27), Kristovi se vjernici još trude da pobjeđujući grijeh rastu u svetosti; radi toga uzdižu svoje oči k Mariji, koja pred svekolikom zajednicom izabranih sja kao uzor krjeposti. Razmišljajući na pobožan način o njoj i promatrajući je u svjetlu Riječi koja je postala Tijelom, Crkva sa strahopoštovanjem prodire dublje u vrhunsko otajstvo utjelovljenja te se sve više i više suobličuje sa svojim Zaručnikom. A jer je Marija najdublje ušla u povijest spasenja te na neki način u sebi ujedinjuje i odražava najveća načela vjere, ona – dok se o njoj propovijeda i iskazuje joj se štovanje – poziva vjernike k svojem Sinu, k njegovoj žrtvi i k Očevoj ljubavi. Crkva, pak, idući za Kristovom slavom, postaje sličnija svojem uzvišenom uzoru time što stalno napreduje u vjeri, nadi i ljubavi te u svemu traga za Božjom voljom i tu volju vrši. Stoga i u svojem apostolskom radu Crkva s pravom gleda na onu koja je rodila Krista, začeto ga po Duhu Svetom i rođenoga od Djevice, da se on po Crkvi rodi i raste također u srcima vjernika. Ta je Djevica u  svojem životu postala uzorom onoga majčinskog čuvstva kojim trebaju biti oduhovljeni svi oni koji u apo­stolskom poslanju Crkve surađuju u preporodu ljudi.

Štovanje Blažene Djevice u Crkvi

66. Značaj i temelj štovanja

Crkva s pravom posebnim štovanjem časti Mariju kao presvetu Majku Božju koja je sudjelovala u Kristovim otajstvima i koja je po Božjoj milosti, poslije Sina, uzvišena ponad svih anđela i ljudi. Već od najstarijih vremena Blažena se Djevica štuje pod nazivom »Bogorodice«, pod čiju se zaštitu vjernici moleći utječu u svim pogiblima i potrebama. Stoga je osobito od Efeškoga koncila divno poraslo štovanje Božjega naroda prema Mariji u iskazivanju časti i u ljubavi, u zazivanju i u nasljedovanju, u skladu s njezinim proročkim riječima: »Blaženom me zvati svi naraštaji, jer mi je velika djela učinio onaj koji je moćan« (Lk 1, 48). Premda je to štovanje, kakvo je uvijek postojalo u Crkvi, posve osobito, ono se bitno razlikuje od poklonstvenoga štovanja koje s iskazuje utjelovljenoj Riječi jednak kao i Ocu i Duhu Svetom, i snažno ga podupire. Naime, različiti oblici pobožnosti prema Bogorodici, koje je Crkva u granicama zdravoga i pravovjernoga nauka i prema prilikama vremena i mjesta te prema značaju ćudi vjerniku odobrila, postižu to da dok se Majku časti, Sin radi kojega je sve (usp. Kol 1, 15-16) i u kojem se vječnom Ocu »svidjelo nastaniti svu puninu« (Kol 1, 19) – bude pravo upoznat, voljen, slavljen i da njegove zapovijedi budu obdržavane.

2. DIO

Iz Danje mise ...

Ulazne pjesme

Znamenje veliko pokaza se na nebu:

Žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama,

a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.

Radujmo se u Gospodinu

slaveći blagdan u čast Djevice Marije!

Uznesenju se njezinu raduju anđeli

i hvale Sina Božjega!

Marija, znak pouzdane nade i utjehe putujućem Božjem Narodu:

„Marija, Isusova Majka, tijelom i dušom proslavljena na nebu, slika je i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti ... Crkva se u Mariji divi i uzvisuje najodličniji plod otkupljenja, i u njoj s radošću promatra, kao u najčistijoj slici, ono što sama želi biti i nada se da će biti” (LG 68).

...

ZBORNA MOLITVA:

Svemogući vječni Bože! Ti si bezgrešnu Djevicu Mariju, Majku svoga Sina, tijelom i dušom uznio u nebesa. Podaj nam, molimo, da uvijek težimo za onim što je gore te budemo sudionici njezine slave. Po Gospodinu...

Žena obučena u sunce

Žena što se nalazi u nebu jest Marija, koja je slika Crkve. Njezino dijete nije samo Krist već i otajstveno Tijelo kojega smo i mi udovi. Zmaj jest đavao kojega je zauvijek pobijedio Krist, novi Adam, i Marija, nova Eva.

Živjet ćemo zauvijek u Kristu

Krist je svojom smrću i uskrsnućem pobijedio grijeh i smrt. On, prvenac novog čovječanstva u svom tijelu označuje – a u proslavljenoj Mariji predostvaruje – uskrsnuće i ulazak u Kraljevstvo svih onih koji Ga vjerom prihvaćaju.

Aleluja

Uznesena je Marija u nebo;

raduje se vojska anđela.

Blago onoj koja povjerova

Marija je žena koju Bog izabra da ostvari spasenje svog naroda.

Njezino pravo blaženstvo – kao i naše – temelji se na njezinoj vjeri u riječ Gospodnju.

S njome i sva Crkva, službenica i siromašica Božja, veliča divna djela spasenja koje Bog obeća.

Marijin pohod Elizabeti

„Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin.

40Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.

41Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga

42i povika iz svega glasa: »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!

43Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?

44Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi.

45Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!« LK 1,39-45”

VELIČA, Hvalospjev Marijin

»Veliča duša moja Gospodina,
47 klikće duh moj u Bogu,
mome Spasitelju,
48 što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji
zvati blaženom.
49 Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
50 Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.
51 Iskaza snagu mišice svoje,
rasprši oholice umišljene.
52 Silne zbaci s prijestolja,
a uzvisi neznatne.
53 Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
54 Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim:
55 spomenuti se dobrote svoje
prema Abrahamu i potomstvu
njegovu dovijeka.« Lk 1,46

Predslovlje:

Uistinu je dostojno i pravedno, pravo i spasonosno da vazda i svagdje zahvaljujemo tebi, Gospodine, sveti Oče, svemoguću vječni Bože, po Kristu našem Gospodinu.

Jer danas si na nebo uznio Djevicu Bogorodicu, početak i sliku konačnog savršenstva tvoje Crkve i putokaz nade i utjehe tvome putničkom narodu. Ti nisi dao da trune u grobu ona koja je iz svoga krila rodila utjelovljenog Sina tvoga, začetnika svakoga života.

Stoga te s anđeoskim zborovima složno hvalimo i radosno ti slavu pjevamo:

Svet, svet, svet

Gospodin Bog Sabaot,

puna su nebesa i zemlja slave Tvoje!

Hosana u visini!

Blagoslovljen koji dolazi u ima Gospodnje!

Hosana u visini!

...

Pričesna pjesma:

Svi naraštaji zvat će me blaženom

jer mi velika djela učini Svesilni.

Popričesna

Primili smo, Gospodine, spasonosna otajstva: daj nam, molimo te, na zagovor blažene Djevice Marije na nebo uznesene, prispjeti k slavi uskrsnuća. Po Kristu, Gospodinu našemu koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog po sve vijeke vjekova. Amen!

3. DIO

Već u 4. st. istočni crkveni otac sv. Epifanije pisao je o Marijinu uznesenju na nebo. Ta je vjera prisutna i u istočnoj i u zapadnoj Crkvi od najranijih vremena. Godine 1950. papa Pio XII. tu vjeru je svečano proglasio dogmom. Marijino uznesenje dušom i tijelom na nebo kruna je njezina bogomajčinstva, vječnog djevičanstva i bezgrešnog začeća.

„Radošću silnom u Gospodinu se radujem,
duša moja kliče u Bogu mojemu,
jer me odjenu haljinom spasenja,
zaogrnu plaštem pravednosti,
kao ženik kad sebi vijenac stavi
il’ nevjesta kad se uresi nakitom.”

Iz 61,10

24.07.2021. 16:42

Iz Katekizma Katoličke Crkve:

963 ...Djevica se Marija priznaje i časti kao prava Majka Boga i Spasitelja.

Ona je majka udova Kristovih jer je s ljubavlju sudjelovala da se u Crkvi rode vjernici, koji su udovi (Krista) Glave.

I. Marijino majčinstvo prema Crkvi

POSVE SJEDINJENA SA SVOJIM SINOM

964 Marijin se odnos prema Crkvi ne može odvojiti od njezina jedinstva s Kristom; izravno iz Njega proistječe. „To sjedinjenje Majke sa Sinom u djelu spasenja očituje se od časa Kristova djevičanskog začeća pa sve do Njegove smrti”(LG 57). Posebno je vidljivo u času Muke:

„Blažena je Djevica napredovala na putu vjere vjerno čuvajući svoje sjedinjenje sa Sinom sve do Križa, gdje je, ne bez Božje nakane, stajala, sa svojim Jedinorođencem mnogo trpjela i s materinskim se srcem pridružila Njegovoj žrtvi, pristajući s ljubavlju na žrtvovanje Žrtve koju je sama rodila; i napokon ju je sam Krist Isus, dok je na križu umirao, dao kao majku učeniku riječima: 'Ženo, evo ti sina' (Iv 19, 26-27). LG 58”

965 Poslije Uzašašća svog Sina, Marija „je svojim molitvama pomagala Crkvi u početku” (LG 69)”. Vidimo kako, zajedno s apostolima i nekim ženama, „svojim molitvama moli dar Duha, koji ju je već pri navještenju osjenio” (LG 59).

TAKOĐER U SVOM UZNESENJU

966 „Napokon Bezgrešna Djevica, sačuvana čista od svake ljage istočnoga grijeha, ispunivši tijek zemaljskog života, bila je s dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu, i od Gospodina uzvišena kao kraljica svemira, da bude što sličnija svojemu Sinu, gospodaru i pobjedniku nad grijehom i smrću” (Lg 59). Uznesenje Blažene Djevice posebno je sudioništvo u Uskrnuću njezina Sina i anticipacija uskrsnuća drugih kršćana:

'U porodu si, Bogorodice, sačuvala djevičanstvo, a po smrti nisi ostavila svijet. Preselila si se k Životu, jer si Majka Života, i svojim molitvama izbavljaš od smrti naše duše' - iz Bizantske liturgije

MAJKA NAM JE U REDU MILOSTI

967 Svojim potpunim pristajanjem uz volju Očevu, uz otkupiteljsko djelo njegova Sina, uz svaki poticaj Duha Svetoga, Djevica je Marija za Crkvu uzor vjere i ljubavi. Zbog toga je „preodlični i sasvim osobiti ud Crkve, (LG 53), štoviše, ona je „pralik”, tip Crkve. (LG 63).

968 Njezina uloga, međutim, u odnosu prema Crkvi i cijelom čovječanstvu seže još dalje. „Na sasvim je osobit način sudjelovala u Spasiteljevu djelu poslušnošću, vjerom, ufanjem i žarkom ljubavlju, da obnovi vrhunaravni život duša. Radi toga nam je postala Majkom u redu milosti” (LG 61).

969 „ Marijino materinstvo u ekonomiji milosti traje neprekidno od časa pristanka, što ga je u vjeri dala kod navještenja i nepokolebljivo održala pod križem, sve do trajnog proslavljenja svih odabranih. Jer, nakon uznesenja na nebo nije napustila tu spasonosnu ulogu, nego nam mnogostrukim svojim zagovorom i dalje pribavlja milosti vječnoga spasenja.

Zato se Blažena Djevica u Crkvi zaziva imenima Odvjetnica, Pomoćnica, Pomagateljica, Posrednica” (LG 62).

II. Štovanje Blažene Djevice

971 „Svi će me naraštaji zvati blaženom (Lk 1,48)”. „Pobožnost Crkve prema Blaženoj Djevici svojstvena je kršćanskom kultu” (Pvao VI., Apostolska pobudnica 'Marialis cultus', 56). „Crkva opravdano posebnim štovanjem časti” Blaženu Djevicu. Doista, već od najstarijih vremena Blažena se Djevica časti pod nazivom 'Bogorodica', pod zaštitu koje se vjernici molitvom utječu u svim pogiblima i potrebama. To štovanje, iako nije sasvim osobito, ipak se bitno razlikuje od poklonstvenog štovanja koje se iskazuje utjelovljenoj Riječi jednako kao Ocu i Duhu Svetom, i koje upravo podupire (LG 66),, ono nalazi izražaj u svetkovinama posvećenim Majci Božjoj (SC 103) i u marijanskoj molitvi kao što je Sveta krunica, „sažetak cijelog Evanđelja” (Marialis cultus' 62).

III. Marija – eshatonska slika Crkve

972 Pošto smo govorili o Crkvi, njezinu početku, poslanju i odredištu, najbolje ćemo zaključiti okrećući pogled prema Mariji, da u njoj promotrimo što je Crkva u svom otajstvu, u svom hodočašću vjere, i što će na kraju svog putovanja biti u domovini, gdje je, u slavi Presvetog i nerazdjeljivog Trojstva, u zajednici sa svim svetima, očekuje ona koju Crkva slavi kao Majku svog Gospodina i svoju vlastitu Majku:

„Međutim, Isusova Majka, tijelom i dušom već proslavljena, kao što je na nebu slika i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti, tako i na ovoj zemlji, dok ne dođe dan Gospodnji, svijetli putujućem Božjem narodu kao znak pouzdane nade i utjehe (LG 68).” 29.07.2021. 15:57