Kad mi se zapali srce, Duhom plamti,
gori kao ljubav koja istinu mi daje,
kao istina što stvarnost očitava;
i ja nisam samo ono što mi razum pamti
nego dionik sam dijaloga koji traje,
Bog mi otvara vidike, život odražava.
To što nekim imenom se mojim zove,
to što zovemo i ljubavlju, životom,
to je blijedi odraz misli, prazna riječ.
Tada spoznajem ja događaje nove
koji odišu božanstvenom divotom,
kada pijem Krista, nadnaravnu mliječ.
Jer, nije sve po ljudsku i po mome,
jer tu ljudi smrti svojoj se poklone,
ljudsko srce često život samo sanja.
Robovi smo, tužni, razdijeljeni Dome!
Samo jedno izgoni odavde dah sotone,
samo otvoreno srce što se Kristu klanja.
Kada uzgori mi duša, kada se zapali
Kristom, Riječju što me odavde odvede,
ne vraćam se više u svoj smrtni stan.
O, kada biste znali, vi, jaganjci mali!
I makar te mrze, i ako te povrijede,
srce si otvori za božanski Dan.
06.06.2021. 06:10
