Ime bića

Ta moja želja, moja potreba i težnja,

poriv moj, moje obavezno biti,

sa svakoga moždanoga režnja

iz moga duha mora se, mora piti.

Nema pitanja hoće li srce ili ne,

nema nezgodnoga dana, niti časa;

nema noći bdjenja, ni haljine svilene,

a da pjesma kao molitva ne stasa.

Nema svijetu bolje terapije, ni lijeka

za sve tužne boli, smetnje ili lom.

Ne postoji nigdje tako jasna jeka

kao što je Božji odgovor na slom,

kao što je biću zdravlje što se vraća

uvijek iz početka, uvijek s ove strane raja

gdje su sjećanja i gdje sve se plaća,

gdje se čovjek nađe kada odlazi iz gaja

u kojemu vladala je bolest, grijeh i strah,

kada zove ga po imenu Gospodin Bog.

Vjerski senzor tada se pojavi kad nastaje dah,

tada biće odgovara zbog imena svog.

02.06.2021. 21:03

„Tvrda je kula ime Gospodnje:
njemu se pravednik utječe i nalazi utočišta.”

Izr 18,10 

Nebo za dušu

Probrani oblaci,

izabrani povjetarci

i vjetar koji te baci;

utihnuli žmarci,

aleja životnih uzdaha,

to nebo je što kruži,

spašava od straha

i utjehu pruži.

Šumovi od kišnih kapi

i sasvim kratka smjena;

i sa crjepova hlapi

sparina odnesena.

Kad bi bilo takva mira

za susrete s čudima,

ne bi nikad anđeo što svira

prozvao nas ljudima.

Bili bismo druga bića

koja žive od nebeske pjene,

vedri od otkrića

i bez tamne sjene.

Ipak, bolje je čovjekom biti,

imati dušu, imati želje;

makar od neba se kriti

jer sloboda te melje.

A nebo je veliki dar,

poklon bez duga,

diskretna čar

zemaljskoga luga.

Što bi, dušo, bez oblaka,

bez plavetna sjaja?

Bez neba zemlja je raka,

grob koji ne zna do raja.

31.05.2021. 16:39 

Čista krv

 

Zatvoreni životni krugovi

gdje se dijeli krv od krvi

jer to nam je tema opstanka,

postojani, čvrsti, sigurni su lugovi:

protivnika jednog drugi smrvi,

među njima nikad nema sastanka.

Tako isto postojanje traži

da se dijeli duh od duha

jer taj duh u ljudima upravlja;

duh je onaj koji ljude snaži

i sasvim je drugog ruha,

a ipak se u ratovima javlja.

No, duh nije isto što i krvno srodstvo

već je puno više u čovjeku svakom

jer je tema slobodne mu volje

što u duhu daje prvorodstvo;

čovjek snažan je u duhu jakom,

biti duhovan je puno bolje

jer se čovječanstvo može ujediniti.

Krv ga dijeli, a duh ga spaja

ako gleda u nebeske visine

odakle mu Duh od Boga može sve učiniti

da se ne izgubi, da ne umre, da ne zdvaja

kad gleda u smrt i druge pličine.

Zato nađi se u duhu vjere

koja dolazi od više sile,

od Života i od Istine.

Gledaj Duha Boga preko svake mjere

jer su Kristu, Sinu duše mile,

a Duh Njegov nikada ne mine.

Odozgor se rodi, od Duha i vode

u mladosti svoga djetinjeg rasta;

krsti te Bog kao svojega sina.

Nova te rađa za izbor slobode,

da krv ti posveti da se ne hvasta

nego da putuje dalje, put visina

gdje svjetlo se roji dobrih ti djela,

zemaljskoga mira i božanska reda

i da ti duša u vječnosti svatuje.

Taj Duh posvećuje ljudska tijela

jer Bog je tu bio da se preda,

a ne da ti sudi, niti da ratuje.

Božanske Krvi čovjek sad ište,

da ga napoji u blagostanju

za dušu svaku, za nebeske stvari.

Bez toga je zemlja ratno poprište

što stvara se noću, a gubi se danju

kada se svjetlo Isusa Krista podari.

Jer zemlja je tmina bez Božjega Duha,

bez vjere u Boga što dođe u svjetlu,

a čovjeka može iznova roditi.

Hrani ga česticom živoga Kruha

da postane snažan i nalik vjetru,

da može i sam vječnošću ploditi.

29.05.2021. 03:35

„Reče im stoga Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam:
ako ne jedete tijela Sina Čovječjega
i ne pijete krvi njegove,
nemate života u sebi!”

Iv 6,53

Spasiteljski poziv

 

Odmori se, dušo moja;

kad padnu zavjese i vrela žuč,

odmori se, moli Boga svog.

Jutro u tisuću boja

čeka na znak i prati ga muč

da ti Bog ne bi bio prestrog.

Napoji se, dušo, nektarima

što ih čuvaju za te

sve kaplje rose i nesanice

dok vjetrovi dažde darovima

i dok anđeli čuvari te prate;

prinesi Bogu te žrtve ljevanice.

Nahrani se, dušo, gladna

božanske utjehe, nebeske milosti

što sjeća te lijepih trenutaka,

životne sreće, a ne napada jadna.

Prebistre rijeke duhovne čilosti

čekaju, zovu te pjesmom vrutaka.

Ljepote nebeskog mira i reda

rasprostrle lagane haljine uzdaha

da ti mogneš srce odmoriti,

vidjeti plodove svoga slijeda

što niču iz zvjezdanog praha.

Odmori se, dušo, nemoj izgoriti.

27.05.2021. 16:54

„Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.” Mt 11,28 

Bijeli vitez

 

Gledala sam bijelog  viteza od čedi,
od čednosti bajne, Nevinosti čista
koja ovom svijetu nikada ne vrijedi,
susrela sam Boga koji mu u oku blista.

Što mu sve to znači, nisam znala
ja, ovakva umorna i rastrgana,
ali sam ga ipak nečim prepoznala
što sam ponijela iz jako mladih dana.

Ljubila sam svaki pogled, svaku riječ
i glas što nosi poruke od svile
do dubine moje duše, blijede kao kreč,
kojoj više stvari nepoznate bile.

Gledala sam često čisti bitak Tvoj,
tako neuhvatljiv, tako istinit i stvaran
kao ruke djece, kao pčela roj,
a bio mi je pulsu mome podudaran.

Često gledao me prodorno i strogo;
kamo sreće da sam zjenica mu oka
pa da imam oca, sestru, braće mnogo!
Skromna riječ mu plamtjela s visoka,

sakrivena ljudskošću, vremenitim svijetom
koji hoće okovati anđeoske dveri,
ali me je povukao svojim čednim letom,
čvrstim stavom nevidljivoj sferi.

Sin je bio moćnika, kraljevskoga štićenika,
majka bijaše mu slavna na daleko;
držali ga za plemića i za probrana ženika,
nudili mu blaga i paperje meko,

ali on je ponio za sebe posinstvo i trnje
da ne vene duh mu usred zlatna stana,
da umnoži neraspadljivo Ti zrnje
koje dijelio je svake noći, svakog dana

pa se i po meni kao blagoslov prosipalo.
Daleko je, ne vide ga svi zemaljski dvori;
ja ga jošte gledam i u nasljeđe mi palo
posinstvo to isto što ga meni stvori.
‎nedjelja, ‎15. ‎travnja ‎2018. 19:29:01

Podlatice ljilja

Pojit bih se opet slatkim nektarima

koji nisu samo sirupi od bilja

nego mukotrpno proizlaze nestalima

iz plodova punih latica od ljilja,

željna kretati se malim skokovima

prema ogromnome cvijetu bez mirisa

kako ne bih se udavila u sokovima

što lepršaju između cvjetnih obrisa

od kojih me hvata laka vrtoglavica

već pri samom pokušaju udisanja

ranih ljetnih kapi kišnih podlatica

nakon jutarnjega njina uzdizanja

u nepregledne i nevidljive nosnice

kojih ja sam tek donekle svjesna,

ali pameti su postojeće ukosnice

kao dojenačka mliječa prijesna

i tako poznat mi je vrtni ugođaj

da se gubim već od same uspomene

od koje se budim na još jedan porođaj

vječno prisutne pčelaste ekumene

pa niti ne znam od čega sam načinjena

jer ne vidim nigdje praha i pepela,

ne vjerujem da je zora njima začinjena

jer kako bih ja onda tuda letjela

dok me rijetke kišne kaplje teže pogubiti

da bi pripovijedalo se poganima

da su pčele i ljudi jednom znali izdubiti

zajedničko korijenje tim podlatima.

Evo, već sam pridržala sebi ploda,

već sam dohvatila duhovno naručje

u kojemu prebrojavam novih goda

i gdje napaja me silna ljilja stručje,

a samo sam dah svježine nazirala,

skromnu želju imala i mliječ.

Ah, i ptica je zasvirala

kao da je uzela mi riječ.

13.05.2014. 07:11 

Probudit ću zoru jutarnju

 

Podijelit ćeš sa mnom jednoga dana

sve ove tajne i događaje,

veliku svečanost našeg rođenja.

Ta, ti si i sada mi zora rana,

ponoćna molitva koja traje

sve dok još ima ta pohođenja.

Zato me učiš, zato me slijediš,

govoriš nekako srcu mome

što slaviti hoće kroz više noći,

a ne zna da puno manje vrijedim

jer djela su skromna, misli trome.

Dao mi Bog da možeš pomoći.

U tebi se rađa moje djetinjstvo

što mi ga šalje po tebi Krist

i bez tebe ništa bih bila,

a događa mi se sestrinstvo,

majčinstvo i zavjet čist,

haljina meka kao svila.

Zato i ja ću slaviti uvijek

kao što priliči svakome sinu,

svetome djetetu našega Boga.

Duh mi je došao kao lijek;

rođena iznova, u Kruhu i Vinu,

svake se večeri sjetim toga,

svakoga dana što ga ispovijedam,

svake noći i svakoga jutra.

Kriste moj, Kriste, Bože moj,

budi mi Tata da Ti pripovijedam

svaku sitnicu sve do sutra;

bit ću izabrani puk ja Tvoj!

22.05.2021. 23:33