Prodano, sve je prodano,
i stvari, i duša, nervi,
a Tebi, Bože, dano.
Motaju se žice i ne rade servi,
kidaju se koža, nokti, kosa,
um se traži.
Rastapa se inje, gomila se rosa,
riječ mi čelo snaži.
Tako je labavo misliti,
nesuvislo,
a usput si savjest čistiti
kao vitlo.
Prednost je vjere
potpuno zdravlje,
sreća bez mjere,
veliko slavlje.
I tko sam ja
da Te upotrijebim?
Duša nečista
kakva ne vrijedim,
sitna karaktera,
naravi tuđe,
loša smjera.
Može li luđe?
Kupovati
nisam uspješna.
Trgovati
nisam umješna.
A otkupljena
strašnom smrću.
Prevelika cijena
mome srcu.
No, zar bi moglo manje
od Boga se dati?
Zar bi mogle sanje
tako zasjati
kao Svjetlo duha
i Prosvijetljenje uma?
Kao mrve kruha
toga svetoga druma,
moje pameti niske
i opsjednute,
manije skliske
neravne rute.
I ne kajem se zato Bogu
što ne znam platiti
jer znam da ne mogu
pravo uzvratiti.
Uživam sreću,
sretna bih bila,
palim svijeću,
a grijehe sam svila.
Ta svijest,
neopisivo.
Radosna vijest.
Ništa krivo.
Zato sam kao dijete
jer što preostaje?
Dragocjeni svijete,
Ljubav nikad ne staje,
uvijek se širi,
produbljuje.
Hrli, pjeva i miri.
I molitve čuje.
18. 11. 2018. 21:10