Prevelika cijena

Prodano, sve je prodano,
i stvari, i duša, nervi,
a Tebi, Bože, dano.
Motaju se žice i ne rade servi,

kidaju se koža, nokti, kosa,
um se traži.
Rastapa se inje, gomila se rosa,
riječ mi čelo snaži.

Tako je labavo misliti, 
nesuvislo,
a usput si savjest čistiti
kao vitlo.

Prednost je vjere
potpuno zdravlje,
sreća bez mjere,
veliko slavlje.

I tko sam ja
da Te upotrijebim?
Duša nečista
kakva ne vrijedim,

sitna karaktera,
naravi tuđe,
loša smjera.
Može li luđe?

Kupovati
nisam uspješna.
Trgovati
nisam umješna.

A otkupljena 
strašnom smrću.
Prevelika cijena
mome srcu.

No, zar bi moglo manje
od Boga se dati?
Zar bi mogle sanje
tako zasjati

kao Svjetlo duha
i Prosvijetljenje uma?
Kao mrve kruha
toga svetoga druma,

moje pameti niske
i opsjednute,
manije skliske
neravne rute.

I ne kajem se zato Bogu
što ne znam platiti
jer znam da ne mogu
pravo uzvratiti.

Uživam sreću,
sretna bih bila,
palim svijeću,
a grijehe sam svila.

Ta svijest,
neopisivo.
Radosna vijest.
Ništa krivo.

Zato sam kao dijete
jer što preostaje?
Dragocjeni svijete,
Ljubav nikad ne staje,

uvijek se širi,
produbljuje.
Hrli, pjeva i miri.
I molitve čuje.

‎18. ‎11. ‎2018. 21:10

Isus, liječnik

"Dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga." Ps 139,16b


Kako me liječiš? Uz pomoć moje vjere. Kao što liječiš i one koji su puno zdraviji od mene. 
Liječiš me uz moje odobrenje, uz moju molbu ako Te to zamolim.
Dugo je bilo potrebno da čuješ kako dozivam nekoga u pomoć, a nikako da se sjetim Boga, vjerujući da je Bog sve stvorio i - napustio. Nitko mi prije Tebe ne priteče u pomoć. Ako je tko i vidio kod mene neki problem, nije znao pomoći. Bilo je neophodno da se moja bolest pokaže u većoj sili kako bih počela razmišljati uopće o svome kraju. O smrti, o nekoj oporuci.
Ti si bio moja oporuka.
A tada si mi postao život, novi život, premda si mi "otpustio ventile" da se bolest toliko rasplamsa da su me morali smjestiti u krilo zemaljskih liječnika, doktora i svih onih koji se stručno i znanstveno bave medicinom. Ne, Ti nisi morao istjerivati zloduhe iz mene, Ti si samo čekao moju molbu, moju volju i prihvaćanje. A kada sam Te počela prihvaćati, zlodusi su se razbježali; oni se uvijek motaju oko čovjeka pa gdje prođe, prođe. Bilo da je netko mlad i pun životne snage i zdravlja, bilo da je netko bolestan jako ili na samrti.
Nije me bilo toliko strah zloduha koliko mi je bolest priuštila straha. Bolest sama po sebi nije zloduh već je blaženstvo. Ali tko kaže da blaženstvo na zemlji nije popraćeno napadajima zlih duhova?
Što se samog straha tiče, on nestaje kad se rasplamsava vjera.
No, bolestan strah je Tvoj dar. Da nije bilo te bojazni i toga poremećenog straha kod mene, nitko ne bi saznao za moje trpljenje i nitko me ne bi priveo liječenju, onakvu. Stesovi su u meni izazvali razmišljanje o kraju trpljenja: hoće li kraj doći tek u smrti; a što ako kraj trpljenja ne dođe niti u smrti?
Postoji i kao Božji strah, odnosno dar Duha Svetoga, ali to je opet nešto drugo. 
Sigurno se u mojem poganskom životu nakupilo grižnje savjesti, a to je velika bolest, i zemaljska, i duhovna. Nisam to znala, ali sada mogu sigurno reći: nečista savjest uzročnik je teških poremećaja kod bezbožnika koji se ne ispovijedaju u dobroj vjeri prema Tebi, vjeri u Jednoga Boga. Mnogi to još uvijek ne znaju. Mnogi u svojoj nečistoj savjesti tiraniziraju okolinu, čitave narode.
Ti si jedan jedini, a tko to ne zna, taj je poremećen. Manje ili više. Taj nema jedinstvo u sebi.

Neki kažu da je svijet iluzija i da je ljudska volja subjektivno gledanje u tu iluziju koja je samo neka slika čovjeka u svijetu. Svašta, kakve besmislice. Od toga se ne može čovjek razboljeti, ali od nečiste savjesti može.

Neki kažu da su vjernici katolici svi poremećeni duševno. Jesu, kao i svi drugi ljudi, osim Bezgrešne.

Neki kažu da je psihički teško poremećenim ljudima potreban egzorcizam. Ne, njima je potrebna suosjećajnost drugih ljudi i medikamenti koje struka odredi.

Neki kažu da živim u svom svijetu. Pa da, Ti si sav moj svijet, ali samo dok se kajem i kad se ispovijedim. Potom sam opet u tuđem svijetu, onome koji me vrijeđa, ali moram šutjeti i trpjeti jer i mnogi u tom svijetu trpe moje uvrede. Moram opraštati. Drugima pa sebi. Sebi pa drugima.

Dakle, vjera, slobodna volja, molba, ispovijedanje, kajanje, opraštanje.
Ali, prije svega, Tvoja milost, Tvoj dar.
Bolest je zato da se u svijetu pokaže milost Tvoja, milosrdna volja Tvoja u meni i u drugim ljudima, liječnicima, svima oko mene. Naravno, prije svega se mora vidjeti u svijetu da je nekome potrebno izliječenje, da je čitavom svijetu potreban lijek, to jest Bog i vjera u Tebe.
‎18. ‎studenog ‎2018. 01:25:39



Psalam 139,11-16

11Reknem li: »Nek’ me barem tmine zakriju
i nek’ me noć umjesto svjetla okruži!« –
12ni tmina tebi neće biti tamna:
noć sjaji kao dan
i tama kao svjetlost.

13Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.
14Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.
Dušu moju do dna si poznavao,
15kosti moje ne bjehu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje.

16Oči tvoje već tada gledahu djela moja,
sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj:
dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.

Još te uvijek sanjam

Cvijeće na cesti,
u ruci ruka;
o, kada bi se sresti,
želja je puka

pod mostovima
pod kojima se klanjam
na ovim prostorima,
a još tebe sanjam.

I tada,
svijeće na cestama,
iznenada
sred besrama,

sloboda vjeroispovijesti.
Razrovano tlo,
loše i još gore vijesti
pa nestade zlo.

Raspale se kosti
i sada se sklanjam
od raznesenosti.
I još tebe sanjam

kako meni zboriš
dobro će biti
i još me dvoriš,
a ne bih suze liti.

Svećeniče,
moja posveto i naša,
opet korov niče,
prastara ispaša.

Kršćanski simboli
žive krvi,
pokopane skroz u boli.
Duboko se mrvi

još od davnih dana
Kamenite ploče,
a srcem je isklesana.
Grudi što se moče.

U tim prsima
jedna Rana,
i na mojim prstima.
Još te sanja,

zemlju svoju, Dom.
Ipak poštovanje
u trenutku tom.
Ipak vjerovanje.

‎17. ‎11. ‎2018. 14:03



https://hr.wikipedia.org/wiki/Ba%C5%A1%C4%87anska_plo%C4%8Da

https://kamenjar.com/veliki-dogadaj-za-hrvatsku-hrvatski-narod-i-crkvu-u-hrvata/

Jedrilica

Zvijezde gledam, snijeg i more,
mirnoj luci mojoj kao straža bdim; 
spuštena su jedra, neke luči gore, 
čekaju da stigneš brodovima tim

što doplove mi do gaza, plutajući,
kako bi prenoćili im moreplovci,
u toj mirnoj uvali od snova ustrajući;
umotani noćas jarboli su, kolci.

Snijegovi će zametnuti, led i kiše,
nebo bijelit će se kao velika pahulja;
jedra neće zaploviti nikad više
ovim morem što je poput ulja.

Jedan most od svjetla vodi sve do grada
gdje tek strši kao polomljena strijela,
nedovršen je, mjesec mu po rubu pada,
nikada ga neće stići zora bijela.

Zato Bog moj što je iznad svega
daje premostiti nevolju mi svaku
na toj obali od svijeta i od snijega;
od mene je načinio jedrilicu laku.

Čudit će se svi mornari, ribari i ribe
kada jednom ipak stignem ja na cilj
i kad otvore se polomljene šibe,
kad s nebesa polegne po gradu milj

i kad, i bez mosta, bez jedara,
odnesu me vjetrovi daljina
što ih šalje Bog moj iz njedara
daleko put nebeskih visina.
‎17. ‎studenog ‎2018. 01:43:16

Stijenj

Umor, umor sladak,
a Ti djeluješ na mene,
ovcu izvan stada,
sjenu bez sjene.

Poznajem Tvoj zov,
poznajem Ti glas
stižem Ti pod krov,
a ne vidim spas,

samo ga nazirem,
tu je, ispred mene.
Svjetlo Ti nadire
i nestaje sjene,

ostajem Ti sluga
kao nekad davno
kad se prostirala duga,
Tvoje ime slavno.

Daješ mi snage,
a ne osjećam je
od slabosti blage,
a Ti si dio nje.

Dozivam Te i govorim,
daj mi gledati Te,
slovo Ti prozborim
pa da mognem predati se.

Naručje Ti jasle,
kraj Tebe sam, znam.
I molitve izrasle
kao jaki plam.

‎15.‎11.‎2018. 21:13

Vrijeme odluka

"Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?" Lk 18,8b

Držati se čvrsto Isusa znači imati vjere.
Držati se čvrsto, što čvršće, najjače što čovjek može.
Naravno da ima vjere na zemlji, ali čovjek je nestalan, vjeruje povremeno dok je povremeno rezigniran. No, dok je netko malovjeran, netko drugi upravo proživljava duboko vjersko iskustvo i obrnuto. Tako uvijek negdje ima vjere, nekada ovdje, nekada tamo.
Vrlo često se Isusa čvrsto drže siromasi.
Nekima je bijeda izbor, ili progoni, ili siromaštvo.
Mnogi su siromasi od rođenja, mnogi su odlučili biti siromašni dok ima i takvih koji čvrsto odluče da nikada neće biti siromasi. Po bilo kojoj cijeni neki ljudi obećavaju sebi da siromaštvu neće biti mjesta u njihovim životima pa za bogatstvo mijenjaju Isusa.
Mnogi se, pak, nađu u siromaštvu iako nisu siromasi od rođenja, mnogi se nađu u velikoj bijedi i progonima jer im niz njihovih odluka daje takav izbor.

Na sve nas Isus je mislio kad se upitao hoće li naći vjere na zemlji kad ponovo dođe dok je u isto vrijeme hvalio vjeru Abrahama i mnogih drugih, a mnogima je i pomogao govoreći im kako ih je vjera njihova spasila. Ali kad ponovo dođe, hoće li biti takve abrahamske vjere? U budućnosti, a ne sada, ne jučer. Možda je primijetio, možda zna da vjera na zemlji kopni, da nije postojana i ustrajna. Možda je vidio kako na zemlji nastaje sve veći broj siromaha, ali manje onih koji ne bi mijenjali Isusa ni za kakvo bogatstvo.

U svakom slučaju mislio je na pojedince, na pojedinačnu vjeru kakva uvijek postoji, kao da je rekao i pitao se hoće li naći vjernika na zemlji. A znao je da će osnovati Crkvu svoju i da će na nju spustiti Duha svog, Duha Branitelja koji bi nas uvoditi u svu istinu, u sve što je govorio i činio.
Možda to i nije neko zloslutno pitanje, ali je u svakom slučaju upozoravajuće. Ne kaže uzalud da bdijemo jer ne znamo ni dana, ni časa kada će ponovo doći. I da ćemo po znakovima vremena i mi svi znati da dolazi uskoro.

Jer ako ne nađe vjere, kako će nas preobraziti u djecu svoju? Kako će nas uskrisiti na vječni život ako ne nađe ni pravednika, ni siromaha, ni vjernoga? Sve nam je rekao, umro je za nas sve, ulio nam nadu, vjeru i ljubav, upravlja svijetom i spašava nas toliko puta, strpljivo i uporno. I što bi mi još htjeli, da odlučuje o nama umjesto nas? ‎15. ‎studenog ‎2018. 17:51

Moja čežnja, to si Ti

Čime da Te hvalim, Gospodine,
kad u meni srca nema
što bi bilo dostojno Ti hvale?
Učini od mene slugu svoga, rodi me
da mi duša sad ne drijema,
da Ti budu drage pjesme male,

molbenice, želje žedne uslišanja.
Moja čežnja, to si Ti,
to je mir i svjetlo jarko
pred kojim je svaka tama manja,
to su Tvoji sveti propisi
koje ištem ljubit' žarko.

Zadrži me istom u nevolji svakoj,
ne daj veći križ da padnem
u sve boli, ogorčenja
već me nosi besjedi Ti lakoj
da Ti veću slavu dadnem
usred ljudskog otuđenja.
‎15. ‎studenog ‎2018. 06:48:16