Umor, umor sladak, a Ti djeluješ na mene, ovcu izvan stada, sjenu bez sjene. Poznajem Tvoj zov, poznajem Ti glas stižem Ti pod krov, a ne vidim spas, samo ga nazirem, tu je, ispred mene. Svjetlo Ti nadire i nestaje sjene, ostajem Ti sluga kao nekad davno kad se prostirala duga, Tvoje ime slavno. Daješ mi snage, a ne osjećam je od slabosti blage, a Ti si dio nje. Dozivam Te i govorim, daj mi gledati Te, slovo Ti prozborim pa da mognem predati se. Naručje Ti jasle, kraj Tebe sam, znam. I molitve izrasle kao jaki plam. 15.11.2018. 21:13
"Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?" Lk 18,8b Držati se čvrsto Isusa znači imati vjere. Držati se čvrsto, što čvršće, najjače što čovjek može. Naravno da ima vjere na zemlji, ali čovjek je nestalan, vjeruje povremeno dok je povremeno rezigniran. No, dok je netko malovjeran, netko drugi upravo proživljava duboko vjersko iskustvo i obrnuto. Tako uvijek negdje ima vjere, nekada ovdje, nekada tamo. Vrlo često se Isusa čvrsto drže siromasi. Nekima je bijeda izbor, ili progoni, ili siromaštvo. Mnogi su siromasi od rođenja, mnogi su odlučili biti siromašni dok ima i takvih koji čvrsto odluče da nikada neće biti siromasi. Po bilo kojoj cijeni neki ljudi obećavaju sebi da siromaštvu neće biti mjesta u njihovim životima pa za bogatstvo mijenjaju Isusa. Mnogi se, pak, nađu u siromaštvu iako nisu siromasi od rođenja, mnogi se nađu u velikoj bijedi i progonima jer im niz njihovih odluka daje takav izbor. Na sve nas Isus je mislio kad se upitao hoće li naći vjere na zemlji kad ponovo dođe dok je u isto vrijeme hvalio vjeru Abrahama i mnogih drugih, a mnogima je i pomogao govoreći im kako ih je vjera njihova spasila. Ali kad ponovo dođe, hoće li biti takve abrahamske vjere? U budućnosti, a ne sada, ne jučer. Možda je primijetio, možda zna da vjera na zemlji kopni, da nije postojana i ustrajna. Možda je vidio kako na zemlji nastaje sve veći broj siromaha, ali manje onih koji ne bi mijenjali Isusa ni za kakvo bogatstvo. U svakom slučaju mislio je na pojedince, na pojedinačnu vjeru kakva uvijek postoji, kao da je rekao i pitao se hoće li naći vjernika na zemlji. A znao je da će osnovati Crkvu svoju i da će na nju spustiti Duha svog, Duha Branitelja koji bi nas uvoditi u svu istinu, u sve što je govorio i činio. Možda to i nije neko zloslutno pitanje, ali je u svakom slučaju upozoravajuće. Ne kaže uzalud da bdijemo jer ne znamo ni dana, ni časa kada će ponovo doći. I da ćemo po znakovima vremena i mi svi znati da dolazi uskoro. Jer ako ne nađe vjere, kako će nas preobraziti u djecu svoju? Kako će nas uskrisiti na vječni život ako ne nađe ni pravednika, ni siromaha, ni vjernoga? Sve nam je rekao, umro je za nas sve, ulio nam nadu, vjeru i ljubav, upravlja svijetom i spašava nas toliko puta, strpljivo i uporno. I što bi mi još htjeli, da odlučuje o nama umjesto nas? 15. studenog 2018. 17:51
Čime da Te hvalim, Gospodine, kad u meni srca nema što bi bilo dostojno Ti hvale? Učini od mene slugu svoga, rodi me da mi duša sad ne drijema, da Ti budu drage pjesme male, molbenice, želje žedne uslišanja. Moja čežnja, to si Ti, to je mir i svjetlo jarko pred kojim je svaka tama manja, to su Tvoji sveti propisi koje ištem ljubit' žarko. Zadrži me istom u nevolji svakoj, ne daj veći križ da padnem u sve boli, ogorčenja već me nosi besjedi Ti lakoj da Ti veću slavu dadnem usred ljudskog otuđenja. 15. studenog 2018. 06:48:16
Neću plakati sutra, više volim sretan kraj. Neću ovoga jutra pobjeći u svoj raj, sve bit će kao do sada, uglavnom i naizgled. U meni je zaspala nada, ali nova već stiže na red. Ostavljam i napuštam svoje borbe, okrećem vjetar i sidro spuštam. Uvijek nekamo krećem. Stresovi se grupiraju, to kušnja je, znam. Oni tek malo me diraju jer duša je hram gdje susrećem povjerenje. Ona je u dubini, pri dnu, a nisko je moje prosvijetljenje jer se opirem zlu kakvo rijetko na me navali. Sve je to iznutra, ne vidi se ni tračak mali. I neću plakati sutra. Čovjek pokuša sve što mu je u moći i tako negdje stigne iz dubine noći. 14. 11. 2018. 20:21
Slaviti Te, nije prazno, puniti se dahom čistim; drugo sve je prolazno. Hoditi Ti slovom bistrim sve je teže, sve je strmlje. Nastaviti drugim stilom, baciti se i u grmlje, nije isto s Tvojim bilom. Jedini si Bog moj koji vazda žrtvu pruža, a ja nisam sluga Tvoj. Beskorisna ruža koja je bez trnja i sva izlomljena, puna zrnja k'o napukla stijena. Pozlaćene ceste sve su veće, brojne su i česte, nakladnice sreće. Te se sreće bojim, od nje dalje hrlim ka njedrima Tvojim. Da ih barem grlim. U magli je put, al' je nebo sjaj i moj mali kut, isti kao križić taj. 13.11.2018. 22:10
"Ti, naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice 18da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti." Mt 6,17-18 Mjere nema koga potrebe tište, niti glumi, niti zapomaže; kad je bilo da se Krista s mjerom ište? U dubini sve Mu duša kaže jednom riječju ljubaznom i kratkom, uzdahom si zdušnim istinu potkrijepi. Boga uvijek ima, hoće doći svakom tko to traži i tko se uz molitvu zalijepi. Al' u svijetu drugačiji vjetri pušu, malo čovjek daje, škrt je, štedljiv; nemam dovoljno za svaku dušu, ispričava se da nije uvredljiv. Jadnik ima razumijevanja za te ljude što se žale jer im nije ni do pjevanja, ni do lijepe riječi male. U državi se racionalizira, instituti trude se u humanosti, ali ne zna onaj koga to ne dira kako jadniku je bez sitosti jer se zna da gladnom siti nema vjere. Kada postiš, uredi se da se to ne vidi pa će za te uvijek postojati neke mjere, pa će drugi reći: ova se ne stidi. Prosjak ima razumijevanja za te ljude što se žale jer im nije ni do pjevanja, ni do lijepe riječi male. 13. studenog 2018. 20:53
Slušala sam pjesmu ptica, anđeoske pjeve, glazbu anđelica, i baladu rajske Djeve, al' me ništa ne dodirnu kao da sam zarobljena. Šutjela sam, mirisala smirnu, sjećala se zatopljenja što se javi kada sve propadne. Kretala sam iz početka; jedan čovjek-jedan dug mi padne, slavila sam i bez svetka. Jedan čovjek ispred Boga pita se tu tko je prije, kao da je razlika od svega toga kad mi duša suze lije. Biti dobar radi sebe sama, veliko je milosrđe prema onom kome padne tama ili možda Božje srđe. Biti milosrdan radi Boga, to je plaća neizmjerna, i, bez grča pregorkoga, zaslužna je duša vjerna jer dobiva krunu, bilo koju; na nebesima se sjete da joj svakog jutra poju, kao ružinim je latima posvete. 13. studenog 2018. 18:05:53
