Pećinarka

Drveni stup
i stope u travi,
i od ruže pup
da Boga slavi.

Oči zabranjene,
gledam gore,
ruke su ranjene
prigrlile more.

Čitava povijest
titra kao san,
a Radosna vijest
olakšava dan.

More je kao nada,
ali zaglušuje
i pijesak propada,
lahor popuhuje.

Pjevam u pećini,
omeđena gipsom.
Bijeli se u visini,
izgrađen kiksom.

Cigla i crijep,
greda se nadnosi
kao prizor mi lijep
i nebo rosi.

Nocturno peče
i vjetar svira,
a sjećanje teče
tipkama glasovira.

Zabranjeno srce,
a ljubit' se smije
pa ne ćutim grce
već stup me grije.

Kapcima poničem
iako trnem,
granice pomičem
da ne posrnem.
‎08. 09.‎2018. 06:55

ČUJ NAS MAJKO NADO NAŠA❤❤❤

Večer za zvijezde

Noćas udaraju radnici po cesti,
oni grade staze da nam ljepše budu,
noć je ipak tiha k'o da bi se sresti
oni vječnici sa svima koji nadaju se čudu.

Danas još je večer produljila sate 
kao dan uoči veselja blagdanskoga,
a ja kao nit' ne mislim na te
nego samo kličem i zazivam Boga.

Jer što je meni potrebno odsanjati,
tko bi drugi mogao mi biti prva violina?
Kome bih se poželjela klanjati
od svih ljudi s kojima sam pila vina?

Možda nekome tko sržnog vina nudi
i tko dobar znalac vinograda posta,
tko se oko svoje loze trsi, radi, trudi;
tome nikad rada ne bi bilo dosta,

sve dok ne bi pronašao zlatan plod
što se suncem kupa, obroncima sanja.
Možda netko noćas potraži taj brod
što se uvijek do svog vinograda sklanja.

Sretan onaj tko je njemu tema,
blažene li ljube koja sluša zvuke
kakvih nikada na zemlji nema.
Nikad otplovila ne bi iz te luke.

Ovih dana strojevi na cesti trešte,
a meni se čini kao anđeoska glazba.
Zvijezde prosule se kao umjetnice vješte,
a nad njima svira vječna stražba.
‎07. ‎rujna ‎2018. 21:57:52

Sjećam se

Ako i  jesam zaboravila sjaj, sjećam se tuge 
što je stidljivo hrupila ispod očnih kapaka, 
dubokih zjenica bez šarenila nestale duge 
što se sakrila iz oka zbog prepunih oblaka;   

sjećam se pognuta ramena kako zdvaja 
pod sunčanim žrtvenikom što je blijedio 
i nježnih ruku, uvijek željnih zagrljaja, 
koji je samo širinu teških nebesa slijedio.   

Sjećam se riječi, ako zaboravljam sreću 
i mirne valove što su zatreperili naglo; 
prepukla glasa bez daha zaboravit neću, 
disanja što se pred naletom vjetra saglo.   

Ako i ne pamtim lupkanje kišnih kapi, 
sjećam se da je srce bilo na pola otkucaja; 
sjećam se crne povorke i rake što zjapi, 
sjenki tromoga hoda i gesta oproštaja.   

Ipak znam nekim komadićem razuma, 
kojim se i sada jedva jedvice služim, 
da postoji svjetlost iznad zemaljskoga huma  
kada ruke sklopim i k nebu ih pružim. 
18.03.2015. 08:40 

Jesenske kvatre

Obljetnice podsjećaju čovjeka na protok
ovog vremena i svega što protječe koritima
u kojima čovjek živi kao neki otok,
one postoje u duši kao najdublja intima.

Dokumenti mnogi vode se po tome
kad je ovaj svijet zadobio dušu neku
da ju obilježe i zapišu, a možda i slome
dok ona ni ne zna kako dani teku.

Nit' ne misle ljudi na te dane meke
kad je srcu majke duša odgovarala
treptajima utrobi joj uzburkane rijeke
gdje je slatkim plodom se rasparala.

Nit' ne misle puci na taj tren začeća
kad je duša svome Stvoritelju nikla
kao zavjetna i blagdanska svijeća
što je predostojnom Domu svikla

da je stvarno rodi danom Uskrsnuća
u kojemu žive noći trudova i patnji
k'o što rađa pjesnikinja umiruća
ili Bog predivni, od sunašca zlatnji.

Dan odvajanja od Boga duša nikada ne pamti,
ali grijehe svoje, kušnje svoje dobro zna
jer za Spasiteljem svojim vječno plamti
dok se molitva na usnama joj tka.

Najbolji su rođendani koji svakog dana rode
ponovljenim susretom koji nema notu istu
već se uvijek nađe sasvim druge plode
u tom vrtu i u Jedinome Bogu Kristu.
‎07. ‎rujna ‎2018. 20:20:45

Ribarska ljubav

Rekla mi je da je Ljubav njeno ime
i da sretna živi širokome srcu pokraj rijeke,
ribaru od zaljeva kojemu su žarke bile zime,
ljeta hladovita, duša skromna, ruke meke.

Jedne noći otišla je snena u visine,
a njemu se nikad nije našlo traga.
Puteve te Ljubavi zaustavi Nebo, stazu joj prekine
da je šalje tamo gdje mu stanovala draga.

Još je rekla da je iscrpljena, tužna
što sad nije sa Nebesima se spojila,
da je staza postala joj grbava i ružna,
a još nije otkrila ono što je dvojila,

da ju draga duša neće lijepo ugostiti.
Ljubav nije znala da je vjesnica
i da mora pokraj mene mnogo postiti
kako postala bi sitna kao krijesnica,

ali ja sam znala kamo Bog je šalje;
ona u mom srcu buktila je poput tinja
što ga mora nositi još puno dalje,
tamo gdje se slavi život i gdje mi je svetinja.
‎19. ‎kolovoza ‎2018. 19:25:14

Vječna je ljubav Njegova

Ti si, Kriste, moja hridina i stijena,
uzdati se u Te najveća mi je novina
kao da sam domogla se bisernoga plijena,
kao da sam kušala od sunčanoga vina.

Koliko je bilo potrebno se vući
stazama života gdje su ljudi slatki,
gdje se najbliskiji krenu tući,
gdje su ljubavni svi savezi kratki

poput prolaznoga dana ili strijele
što ne spozna nikakvoga iza sebe traga.
Ti si jedini pokazao mi vrh od citadele
na kojoj se lomi ljubomora vraga

što se visoko uzdiže kao kakav imperator;
na tom vrhu ponizno se grbi drvo Križa
pred ljudima svima koji vjeruju u zator
ova svijeta što ga uvijek obilježi kriza.

Tko li ne oplijeni sebičnosti svoje,
taj ne može spoznati se sav i u cjelini
jer on misli da je samo dio vladavine Tvoje,
jer on ne zna postojati u punini

kad Te nađe kao starijega brata,
majku, oca ili neku svoju idealu.
Ti pokosiš mačem kolotečinu rata,
Ti doneseš mir i radost svakom žalu.

Tražila sam dugo ono što je slično
svakoj težnji koja se u meni pojavila,
a Ti si se otkrio mi tako tiho i obično;
slava Tvoja, Bože, sve mi je objavila.

Moj sad život visi na osloncu Tvoga Duha,
moje misli, moja vjera ti u Riječi cvate
od koje mi svakodnevno daješ ista Kruha,
ista Vina što me u blaženstvo prate.
‎07. ‎rujna ‎2018. 18:09:59