Drveni stup
i stope u travi,
i od ruže pup
da Boga slavi.
Oči zabranjene,
gledam gore,
ruke su ranjene
prigrlile more.
Čitava povijest
titra kao san,
a Radosna vijest
olakšava dan.
More je kao nada,
ali zaglušuje
i pijesak propada,
lahor popuhuje.
Pjevam u pećini,
omeđena gipsom.
Bijeli se u visini,
izgrađen kiksom.
Cigla i crijep,
greda se nadnosi
kao prizor mi lijep
i nebo rosi.
Nocturno peče
i vjetar svira,
a sjećanje teče
tipkama glasovira.
Zabranjeno srce,
a ljubit' se smije
pa ne ćutim grce
već stup me grije.
Kapcima poničem
iako trnem,
granice pomičem
da ne posrnem.
08. 09.2018. 06:55