Gladijator je individua koja se bori za život u kataklizmičkim uvjetima; osoba koja bi inače u miru Božjem čekala prirodnu smrt; osoba koju vladajući postavljaju u neljudske, neprirodne i nelogične okolnosti, poput eksperimentalnog uzorka u labosu, kako bi se u promatranju te neravnopravne borbe narod oslobodio nakupljenih frustracija koje nastaju zato što vladajući drže čitav narod u lošim i neprirodnim uvjetima u kojima i najkulturniji i najmirniji ljudi podivljaju.
Za takve okolnosti u kojima manja grupa ljudi ucjenjuje čitavu ekumenu odgovorni su sljedbenici ideologije države i demokracije. Samo u nekoj oblikovanoj državi može se dogoditi da se, uz pomoć demokratskih instrumenata, vladanja dokopaju neodgovorni pojedinci i kriminalci. Među plemenima ili u nekoj monarhiji se tako nešto ne događa.
Oblikovati državu može se i bez demokracije, ali tada postoji opasnost da bi svatko tko je na vlasti mogao s nje lako pasti i stoga, radi utvrđivanja pojedinaca na vladajućim položajima, ti pojedinci moraju posegnuti za nepoštenim mjerama. Oni se podijele na zakulisne kriminalce koji se igraju vladanja i na one koji postaju dobri za političare. Političar je građanin što bi značilo da nije neuki seljak, on je obrazovan i pametan. Čak i kad ima učenih ljudi u narodu, oni nisu željni vladati narodom. Ta politička vlast se sastoji od zakonodavne, sudske i izvršne vlasti. To se zove demokracija koja priređuje igre za narod u obliku izbora na kojima narod bira vladare i zakonodavce između nekoliko ponuđenih opcija.
Država i demokracija idu ruku pod ruku, a prati ih pljačka naroda koju opravdavaju borbom protiv korupcije.
Jednom pojedincu iz naroda sasvim je svejedno hoće li ga popljačkati neprijatelj ili država i stoga je također jasno da država ne služi narodu nego pljačkašima.
Zakonodavna vlast izmišlja pravila koja uređuju način odmazde protiv pljačkaša i ostalih kriminalaca te protiv kreativnih snaga u narodu.
Sudska vlast u nekoj državi služi kao religiozno-moralni autoritet, a u izvršnu vlast se izabiru najbolji primjerci koji su nadareni sposobnostima za borbu.
Razlika između izvršne vlasti i gladijatora je u tome što jedni su eksperiment u ratu, a drugi u takozvanim mirnodopskim uvjetima.
Gladijator je također najsposobniji pojedinac koji postiže nemoguće podvige, a ulaže život u borbe, samo zato da bi narod mogao za njegov život dići palac gore ako se dobro, hrabro i pošteno borio.
Ako čitava ekumena za nekoga gladijatora zaključi da je zaslužio život iako je možda ostao polumrtav u borbi ili ako su ga morali iznijeti iz arene, uzalud se trude vladari nametnuti svoju moć nad narodom jer jedina prava država je taj narod, ta ekumena koja određuje da gladijator mora živjeti i to je jedina prava demokracija u kojoj vlada poštenje.
Kada svi jednoglasno viču, ništa se ne razumije, ali manjina koja vlada zna da će pasti ako ne prizna gladijatoru pravo na život.
Narod može i umuknuti, velika demokratska galama i višeglasje može se tlačenjem i pljačkom grubo prekinuti, ali nikakva vladavina manjine koja ima moć nad narodom ne može previdjeti da je poštenoj borbi narod odlučio pokazati palac gore.
