Jutrima me budiš dok je mračno, uz cvrkute ptica koje prve rane, jave se kasnije kad je nebo oblačno; u Tebi započinjem zaručničke dane. Prva pomisao mi je da Te hvalim i da Ti zahvaljujem na svemu, na tom miru, i s tim srcem malim, na svem svijetu koji je u njemu. Tad me šalješ na proplanke svoje, svježe kao rosa što se tek pomalo spušta, nadahnjuješ mi srce, tanke misli moje jer je moja duša snena još i pusta. Govoriš mi: "Slušaj, samo ja sam ti Bog, a sve drugo dobit ćeš na mjeru, samo ja sam Kralj života tvog koji dade tebi ljubav, nadu, vjeru". Mojom dušom tad poteče rijeka, živa, svježa, pitka, novorođena, i djeluje na mene poput svakog lijeka; Ti mi daješ da u meni nikne stijena, prepuna Ti izobilja, riječi kakve čeznem, koje duhu mome inače su nepoznate; snagu duha, tijela, osjećaje nježne, polet koji nosi me u mire i u rate. Tek tada se budim, izišla iz Tebe u taj vrli svijet, a ljepota je u svačijem jer ga Ti načini od svog daha i od sebe; tada prilazim sa srcem čovjeku drugačijem. petak, 27. travnja 2018. 06:17:26
Da te sanjam, malo mi je reći, da za tebe molim, blagoslivljam; da si meni kao dah na maloj svijeći, da zbog tebe smirena sam ili divljam. Ali sada znam, u tvojim zjenicama sjajnim i na tvojim rukama od meda, da sam susrela se s obećanjem bajnim, da taj dah od svijeće jači je od leda po kojemu kliznem, na kojemu mrznem, na kojemu ostavi me Bog moj strogi da od straha, brige svako malo trznem pa da prepustim se onda tebi kao drogi. Malo mi je reći slobodan si, ljubi, premalo je sve od brige svoje dati; dovoljan je onaj dah da se izgubi, a preizobilno kad se opet k meni vrati. Uskoro će opet uzdići se tulipani prema nebu s kojeg svaka kap se vraća da bi sretni, mirni bili novi dani, da bi topla bila noć sve kraća. Nisam li ti pričala da svuda cvatu, da na svakoj zemlji za slobodom žude, da su isti i u bezbrižnosti, i u ratu, da u svakoj duši tu slobodu neumitno bude. Idi samo, samo idi, spasi dušu, krv i tijelo, i ne zaboravi Boga moliti za sve, i za znanje crno, i za ruho svadbeno i bijelo, za sve ono što u tebi zre. nedjelja, 27. svibnja 2018. 17:06:43
Kojim stihom da Te se spomenem, čime da Te slavim, Bože moj; Ti ne daješ meni da uvenem, Ti me držiš, pratiš u tišini toj. Ponekad sam kao biće pogansko, ponekad sam sva u Duhu Riječi; a Ti, Ti si uvijek postojanje Božansko što nada mnom bdije, koje mene liječi. Uzet ću Ti iz te prevelike riznice, otimam Te iz dna duše Tvoje da na svjetlu pjesme padnem nice, da okupam nevesele kapke svoje. Neprekidno Te izvlačim, Tvoje ruke, poput moliteljice što prosi, što povlači za rukave ove svete Muke; mene sama suza k Tebi nosi. Daj mi da proplačem, da ne molim više za taj svijet što ne zna služiti. Daj mi da Te molim da mi pjesma diše da se mognem do Tebe produžiti. nedjelja, 27. svibnja 2018. 01:34:22
PSALAM 91 (90)
Pod Božjim okriljem
Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega, što počivaš u sjeni Svemogućega, 2reci Jahvi: »Zaklone moj! Utvrdo moja! Bože moj u koga se uzdam!«
3Jer on će te osloboditi od zamke ptičarske, od kuge pogubne. 4Svojim će te krilima zaštititi i pod njegova ćeš se krila skloniti: Vjernost je njegova štit i obrana!
5Nećeš se bojati strašila noćnoga ni strelice što leti danju, 6ni kuge što se šulja kroz tmine, ni pošasti što hara o podne.
7Pa nek’ padaju tisuće kraj tebe, deseci tisuća s desne tvoje, tebi se neće primaći!
8Tek što okom pogledaš, već ćeš vidjeti plaću grešnika. 9Jer Jahve je zaklon tvoj, Višnjega odabra sebi za okrilje.
10Neće te snaći nesreća, nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu. 11Jer anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim.
12Na rukama će te nositi da se ne spotakneš o kamen. 13Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu, zgazit ćeš lavića i zmiju.
14»Izbavit ću ga jer me ljubi, zakrilit’ ga jer poznaje ime moje. 15Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti, s njim ću biti u nevolji, spasit ću ga i proslaviti. 16Nasitit ću ga danima mnogim, pokazat’ mu spasenje svoje.«
