Noć je vrijeme za nas

Kao da ću sada nešto važno reći,
značajno za druge i za nas.
Kao da se ne bih mogla toga odreći:
pokazati taj bajni žića kras,

prenijeti na papir srčanu emociju,
zadržati osjećaj i tada ga pamtiti,
čitati sve iz početka krajičkom očiju,
u dubini tajanstveno plamtiti.

Noć je vrijeme za pjesnike i mudrace,
i za kontemplaciju Božanstvenosti
ako ju tko nađe i doživi jače,
noć je čas u našoj tajanstvenosti

kada otkrivamo sebe, nalazimo Boga
ili možda neko prelijepo otkriće. 
Ona može zahvatiti bilo koga,
glazbenika, slikara, siromašno biće.

Želim to zahvatiti jer budim se žurno,
tada nestaje iz mene onaj spokoj, stih
pa dolazi jutro, ali tmurno;
pjesma mi i molitva bježe kao lopov tih.

Potrebno je zahvatiti nadahnuće
prije nego što se spozna svijet,
kada snovi djeluju još vruće
i dok traje onaj spokoj svet,

ona radost postojanja, od buđenja sreća
koja naglašava ljudsko dostojanstvo,
i dok nije zahvatio rat i neka bijeda veća
ono bremenito duševno prostranstvo.

Prići ću ti, osjećaš li ljude sve
ili samo to raspoloženje
od samoće i od inspiracije?
Da li želiš neko produženje,

neki osjećaj što vodio te snovima?
Ili možda susreo si neko proročanstvo,
možda te probudila oluja nad krovima,
možda sanjaš neko novo poznanstvo?

Za to sve ti moraš biti sam, sam u sobi,
sam na prozorima svoga grada;
moraš osluškivati u kojoj si dobi,
moraš izbjegavati trenutke jada,

ne zbog toga da bi bolje skladao
nego zato jer se puno toga sjećaš:
kad se nikom do papiru nisi jadao.
Sad i uvijek svoje nevolje osjećaš,

ali s toga mora postojati olakšanje
u kojemu duša se odmara,
mora postojati ono blago stanje
kada duša kvalitetno stvara.
‎četvrtak, ‎29. ‎lipnja ‎2017. 01:04:14

Adagio in G Minor (Albinoni)

La donna e mobile y Libiamo ne´lieti calici (Los tres Tenores)

Felicita

Felicita,
E TENERSI PER MANO
ANDARE LONTANO LA FELICITA
E' IL TUO SGUARDO INNOCENTE IN MEZZO
ALLA GENTE LA FELICITA
E' RESTARE VICINI 
COME BAMBINI LA FELICITA


Felicita,
E UN CUSCINO DI PIUME,
L' ACQUA DI FIUME
CHE PASSA, CHE VA
E LA PIOGGA CHE SCENDE
DIETRO ALLE TENDE LA FELICITA
E ABASSARE LA LUCE
PER FARE PACE LA FELICITA

Felicita,
UN BICCHIERE DI VINO
CON UN PANINO LA FELICITA
A LASCIATI UN BIGLIETO
DENTRO AL CASSETTO LA FELICITA
E CANTARE A DUE VOCI
QUANTO MI PIACE LA FELICITA


TOGETHER
SENTI NELL' ARIA  C' E GIA
LA NOSTRA CANZONE D' AMORE CHE VA
COME UN PENSIERO CHE SA DI FELICITA

SENTI NELL ' ARIA  C' E GIA
UN RAGGIO DI SOLE PIU CALDO CHE VA
COME UN SORRISO CHE SA DI FELICITA



Felicita,
E' UNA SERA SORPRESSA,
LA LUNA ACCESA,
LA RADIO CHE FA
E UN BIGLIETTO D' AUGURI,
PIENO DI CUORI LA FELICITA
E' UNA TELEFONATA
NON ASPETTATA LA FELICITA

Felicita,
E' UNA SPIAGGA DI NOTTE,
L' ONDA CHE PARTE LA FELICITA
E UNA MANO SUL CUORE,
PIENA D' AMORE LA FELICITA
E ASPETTARE L' AURORA
PER FARL' ANCORA LA FELICITA

Together

Novi rokeri

U ljetnim večerima i u kasnim satima
u mome gradu gdje rokeri buče,
gdje se ne spava  niti na otvorenim vratima
jer sparina vlada i glazba u bubnjiće tuče,

budim se lakše nego zorama rosnim,
sretna što se mogu malo rashladiti,
sjećam se nas u danima prkosnim
kada smo pokušavali pjesmama graditi,  

rukama milovati i očima sanjati.
Još i danas nismo odustali
ljubiti čovjeka i pravdu ganjati,
niti smo pjevati posustali.

Nikada tako kao danas ljudi ne ratovaše,
nikada ne bijaše toliko tužnih vijesti
i nikada se mladi tako ne obradovaše
što smiju pjevati i sve drugačije sresti

jer kao da oni još više čeznu za mirom
koji postaje sve dragocjeniji,
ali sve rjeđe se rese svadbenim pirom,
nekako za Boga su sve lijeniji.

Religije se namnožiše, u svemu se nađu,
svemu se olako daruje povjerenje,
a ljudi sve teže do Boga zađu
i pjesme sve češće prikazuju otuđenje.

Odavno Riječ je tijelom postala,
Bog je po zemlji hodio,
a nama psovka u srcima ostala.
No, zato se baš i rodio,

da nas od toga jada izvuče.
Trebam Te, Isuse, kao nikada
jer novi rokeri samo buče,
a ne znaju kako se pjesma sklada.
‎utorak, ‎27. ‎lipnja ‎2017. 23:58:22

Sjećaš li se tragova u pijesku?

Sjećaš li se onog pješčanog traga
koji me je doveo do Stijene od kristala
što još uvijek mami svakog vraga
i uz koju ja sam tada zanesena pristala?

Ti si bio onaj čije pratila sam stope
i koji je ostavljao svjetlucave kamenčiće.
Sjećaš li se kako klecala sam da me ne poklope
zmajevi i dusi u tom valu što mi dira žiće,

odnoseći vrijedne stvari za sobom na pučinu?
Evo, vruće ljeto stiglo je na sprude,
sada već sam iskusna u svome svetom činu,
a svud oko mene razni dusi blude

dok prebirem koji kristal unijet ću na Stijenu.
Vjetar prosipa po meni izobilje nadahnuća
što ga prinosim na dar u svome plijenu,
a tada pošaljem mnoštvo pozdrava u bespuća.

Sjećaš li se svjetlucavih tragova u pijesku?
Ja sam sve to izgazila i sve vjetar briše,
ali nisam sasvim sama u tom tijesku
gdje po koja sveta duša pokraj mene diše.

Eto, naišla sam na usamljene tragače,
teško ih je prepoznati kad svi k Stijeni hrle,
ali rijetki klecaju dok još mnogi vrazi tlače
i dok svi se međusobno miluju i grle.  

Nemam koga milovati, samo kakvo zrnce,
laštim svaki kamen koji nalikuje onom
što mi uzrokuje one određene trnce
i koji se tada sjaji onim određenim tonom.

Znam da ne možeš u pijesku zadržati trag,
čak i vjetar prebire i nosi raznoliko zrnje
ma koliko bio tih i nježan, prejak ili blag,
a i svaki kristal peče kao grubo trnje.

Svaki život dalje ide, svaki trag se troši,
samo Stijena seže do najvećih visina.
Sve izgleda da u mekom lahoru te pustoši
ima nekih tragova što dođu iz daljina.

‎ponedjeljak, ‎26. ‎lipnja ‎2017. 04:21:19

Zovu me anđeli

Mother of God, be my mother of love. 
Mother of God, take my gratitude and put it in front of your merciful eyes where the source of life, your Son Jesus, our Lord brings me as a gift and not just as a sinner.
Mother of God, be my way and my road sign with all the power you pour out on me.
Oh, sveet Mother of God, give me Jesus, my Lord.

Majko Boga, budi moja majka ljubavi; uzmi moju zahvalnost i stavi je pred svoje milosrdne oči gdje me izvor života, Isus, tvoj Sin, naš Gospodin donosi kao dar, a ne samo kao grešnika.
Majko Boga, budi moj put i moj putokaz sa svom moći koju izlijevaš na mene.

O, slatka Majko Boga, daj mi Isusa, Gospodina mojega. 

Sada, kad su anđeli mi polomili
sve otpore moje, svako moje opiranje,
kad je noć rasvijetlila mi um
na koji su se vrazi odavno okomili;
kad je završilo i to tužno otiranje
svake suze što je krenula na hum,

anđeli me počeli dozivati kroz noćne sjene,
sjene drveća i grada, Katedrale,
sjene što se na nebu rasprostriješe
kao da tu nikada i nije bilo mene
nego ona kojoj haljine su krale
neke vile što se svakome nasmiješe.

Kao da su znale nekim Božjim čudom
da su tamo sakrivena moja krila,
moja snaga trpna, moga srca žar;
i kada sam potrčala, zvali su me ludom,
vikale da stanem dok još te sam suze lila,
tumačile uvjerljivo da sam dužna predati na dar

sve što vidim, sve što čujem, sve što nosim.
Prosile su školjke, samo da izmislim čak i to,
darivala sam sve što nikad nije bilo moje.
Udrile su na me, pitale me koga prosim,
razvlačile su me i blatile me zavidno,
a ja nisam bila svjesna da se Boga boje.

Tek sad kada zvijezda nema, niti znaka
na toj sjeni nebeskoga svoda
što je sva posivjela, treperi,
dobro vidim tamu i čestice zraka
kao da je sazrela i moja sloboda:
sve se može ljubiti u određenoj mjeri.

Osjećam se kao da mi krila zastadoše,
osjećam se tako udobno u malenosti svojoj,
u toj svijetloj noći dok sviraju lire
anđeosku slavu Bogu još od kada nastadoše.
Sva je mudrost postojala u toj nadi tvojoj,
sva je mudrost moja da se i anđeli mire.

Svaka vila može ponekad sagriješiti,
a mnoga još slatka duša sad po zemlji plazi,
čitav svijet bi smrtnika se rado nasitio.
Aleluja, radujem se, ali neću se nasmiješiti
da ne saznaju za ove veze vrazi.
Bogu hvala, hvala tebi što si me zaštitio.
‎subota, ‎24. ‎lipnja ‎2017. 00:47:20