Molim Te, Isuse

Moj Isuse, Bože moj,
više puta molila sam Tvoje dare,
više puta zvao si me u svoj dom
i u topli šator svoj
gdje popravljaš moje kvare,
daješ bića srcu mom.
 
Isuse moj, moj Proroče,
više puta gledala sam Tvoje muke,
više puta pružio si meni odraz svoga lica,
nove stope koje kroče
gdje ne stižu moje otvorene ruke
nebeskih se načekati ptica.
 
Isuse moj, moj Svećeniče,
više puta slušala sam Tvoje uskrsnuće,
više puta rodio si meni blaga
koje mi zbog Tvoje riječi niče,
što ga daju Tvoje ruke umiruće,
što ga nude bića draga.
 
Isuse moj, moj Kralju,
više puta iskala sam Tvoje kraljevstvo,
više puta dao si mi majku
koja vodi mene Tvojem raju,
koja moli za me Tvoje carevstvo
da u njemu živim bajku.
 
Moj Isuse, moj Prijatelju,
opet slatka kruha molim sada,
sada daj mi mir Tvoj pravi.
Nemam od tog veću želju,
nema od te veća nada;
moje grijehe zaboravi.
 
Moj Isuse, Tijelo moje,
više puta sam Te blagovala,
više puta dijelili smo Tvoje krvi,
rumene nas prsi poje;
više puta sam se zatrovala
strahom koji svu me mrvi
 
da me opet svu okrijepiš,
da me opet k sebi vratiš,
da osjetim Tvoje gorke okuse;
da me krvlju svu oblijepiš,
da zbog mene opet nevin patiš,
Gospodine moj, moj Isuse.
24.02.2015. 07:2

Grančica za moj spas

Sva u modroj polutami zore,
putujem polako prema gradu.
Neke tjeskobne me slutnje more
kao da ću umiješati se u paradu.
 
Neće biti važni transparenti,
niti palme lišće, niti masline.
Samo će me utući momenti
kada mirisat će moje izrasline
 
po velikoj Tvojoj kobnoj slavi.
Hosana Tebi, udovi mi trnu,
jedinka sam blijeda u poplavi
i kao princeza na muke zrnu.
 
Strašan predosjećaj na magaretu,
izvjesnost u Tvojem stavu,
a ja slavim Tvoju skromnost svetu
i ne činim dužnost pravu
 
nego sakrivam se u divljoj gomili
koja će se povesti za huškačima.
I kad mi muka Tvoja omili,
proplakat ću među jačima.
 
Iščekujem govornike na tribinama,
znam da će one grozne riječi pasti.
Umjesto blagoslova s maslinama
protezat će se samo muklo “Raspni!”.
 
Moja duša nema opravdanja,
kukavičluk bijedan sad se očituje
kao krune strašna špranja.
Sebi ne vjerujem, sebe ispitujem.
 
Spasi sebe, molim, ne podaj se muci;
sjeti me se, nemoćna sam bila.
Još Te uvijek slavim s cvijećem u ruci,
tajna mi se Tvoja nije razotkrila.
 
Zaspala u modroj polutami zore,
čvrsto hodim, iznad mene onaj Hrast.
Čujem Tvoje riječi kako mene kore:
“Bdijte da ne padnete u napast”.
12.04.2014. 05:57

Franjevac

                             "mir i dobro"

Relikviju ljubim usred mnoga cvijeća;
sveta franjevca naslućujem u koralu
kojemu se vječna upalila njegova svijeća.
Vidim, poginje se u kanonskom moralu,
a tijelo mu svijetli od bjeline habita.
Tiho poručuje da je blizu nas.
Prilazim do bijela uzvišena groba skrita,
a iz drugog kuta dopire do mene glas:
„Ja sam onaj koji prvi ljubi Raspetoga
u ranama koje nosim blagoslovljeno“.
Gledam Franju pokraj Boga moga;
sada već osam stoljeća proslavljeno
drago pučje, sljedbeništvo siromaha,
tko bi sve prebrojati ih mogao i da htjedne.
Jednoglasnu molitvu slušam im bez daha.
O, da nisam nacrtana od finoće bijedne
i da nisam potekla iz onih škola,
nikada se obratila ne bih u ovo društvo
koje spašava od bludnih idola
i u kojem obitava samo nadareno muštvo.
Sad se sjećam tvojih prekriženih ruku
kada stajao si uz relikviju svetu,
koju danas istu ljubih ja u malom lugu,
dok ja tada učila sam o bijednome svijetu.
 
Tada meni rekao si tko si,
da ti franjevački grb je tvoja kuća.
Sada više tobom se ponosim
i još više raste moja želja vruća.
Pod hrvatskim grbom relikvija ti stoji,
a na grbu još je ruka Franjina.
Ona se preklapa, kao da sve križeve broji;
s rukom Isusovom ukršta se ruka njina.
Sada znam i zašto stajao si tamo.
Nema franjevca koji bez dara bi bio;
niti mene nisi ovdje ostavio samo,
drugom rukom ti si moju ruku dohvatio.
3102012 2240

grb Provincije1

Stotnik

Uistinu, pravednici
iz grobova ustaju;
zemlja se potrese.
Zašto ode Pramajci?
Tolike žene ostaju
i toliko jedna podnese...
 
Uistinu, Hramski zastor
na dvoje se razdera;
na Janje i Žrtvenik;
od vrha do dna.
I Janje je Pastor
i Oltar je Svećenik...
 
a kamo ja da gledam
u trenutku smrti
razderana, a živoga?
Kamo da se ogledam?
Sve ćeš, sve ćeš strti.
Uistinu, Sin Boga.
06.04.2012. 17:22

Stari slijepac

Vidio sam, progledao prvi puta,
ali nisam znao ništa osim toga;
kao da mi tijelo na tom svijetu pluta,
slutio sam da sam sreo Boga.

Do Siloe kupališta kad sam jurnuo,
zatvorenih kapaka i sav u glibu,
shvatio sam da još nisam umro
jer su drugi čudili se mome vidu.

Slijepac bijah od rođenja;
što sam znao dugo što je svijet?
Eto, znadoh mnoga priviđenja,
sluh mi bio sasvim razapet.

Gonili me van iz Grada,
spopade ih strašan strah,
a probudi se moja nada:
poznat mi je bio onaj dah

i sav onaj titraj glasa Njegova.
Prišao je, vidjeh prve rajske oči,
pratilo Ga bezbroj stjegova,
moje srce mi u grlo skoči.

Taj je, Prorok moj i Lječitelj;
poznadoh Ga kad pristupi,
najveći u svemu Tješitelj.
Krvca moja u čelo me lupi.

"Vjeruješ li?", upita me istim tonom
kojime sam čuo da me traži;
ja Mu rekoh dugim poklonom
i osjetih da me snaži.

Ničice sam pao, govoreći: "Vjerujem,
što bi drugo mom životu bilo?
Vjerujem Ti, samo Tebe sljedujem,
sve je drugo samo mi se snilo".
26.03.2017. 18:06

Kako ostati mlad u 5 koraka

I Mladalačka poučljivost, osobni pratilac, pouzdanje
a)Sazrijevanje
Strah od novoga uvijek postoji, naročito kad se učvrstimo u uvjerenju da smo definitivno odrasli i da smo sazreli (čim postanemo ekonomski samostalni).
Tada ne želimo previše učiti već se želimo dokazivati, ostvarivati i izražavati sebe.
Naročito u neočekivanim i nepredvidivim nevoljama gubimo svoju nekadašnju mladenačku poučljivost. Ne prihvaćamo ono što nam je ostalo nepoznato, a istovremeno se volimo malo "napuhavati" kao da sada znamo sve što moramo znati o svom životu.
Novost življenja i života postoji samo tada kada smo u stavu skromnosti i poniznosti te učimo od svega i svakoga, tada smo jedino budni i zaista živimo, a zaista i brzo i kompletno sazrijevamo.

b)Osobni pratilac
U stvarnosti, čovjeku je uvijek potreban osobni pratilac, učitelj, roditelji, supružnik/ca, šef, prijatelj, kolega i društvo općenito.
Čovjeku je potreban osobni prijatelj i savjetnik koji je uvijek raspoložen za razgovor, koji vidi o nama ono što mi ne vidimo, a svima je očigledno i koji će nam sve to reći, obrazložiti, pojasniti.

To ne može kvalitetno i trajno biti niti jedna osoba iz navedenih skupina, niti neka od društvenih mreža.

c) Pouzdanje i povjerenje
U isto vrijeme, za sve nas još uvijek vrijedi stara izreka:
"Uzdaj se u se i u svoje kljuse" jer pouzdanje i povjerenje nikome potpuno ne možemo ukazati, svi su ljudi i ono što su načinili kratkoga vijeka, promijenjivi i nestalni, a oni stalni zapravo nisu poučljivi.

II Ideali
Mi i naši ideali sami smo sebi dokaz da se ti ideali mogu realno slijediti i ostvarivati.
Ti ideali su: ljubav, istina, sloboda, pravednost, mir.

Narodi i plemena imali su oblik države, organizacije obitelji i plemena u kojima su vladali nepisani pa zapisani zakoni.

III Zakon

Zakon štiti pojedinca od drugih ljudi.
Perverzna definicija. Zašto bismo se i od čega štitili? Mladalačka poučljivost, osobni pratilac, pouzdanje, ideali i zakon, ako imamo sve to, tada se nepisane zakonitosti u našim međuljudskim odnosima pojavljuju same od sebe.

To ne znači da moramo sastaviti zakon i držati ga se prisilno i ostati nezreli, usamljeni, nesposobni, neznalice i strašljivci koji nemaju ideale i težnje. Jer samo njima su potrebni pisani zakoni.

IV Ravnoteža slobode i sigurnosti

Ljudi su ugroženi, žele sigurnost i slobodu.
Često mislimo da vrijedi biti rob na sigurnome, pod zaštitom zakona. No, znamo iz iskustva da nikakva sigurnost ne može zamijeniti, uništiti ili dati ono malo znatiželje, ono malo slobode kojoj težimo. Inače smo frustrirani, bolesni i stari. Umiremo.
Ne znamo naći ravnotežu između slobode i sigurnosti.

V Moral
Idealizam?
Ne, ovdje se radi o vjeri u Jednoga Partnera, Svevišnjeg Bogočovjeka, Isusa Krista čije nadahnute riječi milosrđa, ljubavi i djelo, solidarno s čovjekom pojedincem i s narodima, postaju realni i stvarni pomagači našega uskrsnuća jer Uskrsli nam svojim utjelovljenjem, rođenjem i uskrsnućem daje sve navedeno. Iz Njega nam proizlazi slobodno moralno življenje od kojega ostajemo zauvijek potpuno novi i mladi u sakramentima.

Zaključak ukratko:
I Mladalačka poučljivost, osobni pratilac, pouzdanje
II Ideali
III Nepisani zakon
IV Ravnoteža slobode i sigurnosti
V Vjera i MORALAN ŽIVOT

26.03.2017 15:07

Mladi ili stari dan

Totalka na mom području
događa se uvijek kada odem van,
nesigurna svakom naručju,
nesigurna u svoj dan.

Onog trena ne vidim u dalj,
ne gledam u prazno,
ne znam što je metar ili pedalj;
trnje zasipa me razno.

Davno nekad imala sam vrijeme,
a sada sve čujem tek na kraju
kada postaje mi strašno breme
sve što ljudi uzimaju, sve što daju:

"Dobar dan, želite li malo čaja?
Jedan kušajte kolačić
dok vam vaše srce zdvaja
i kad uđete koračić."

Premnogo nas danas ima,
ne stižemo potrošiti
sve što želimo u snovima
i što će nas podložiti

bilo čemu što je ozbiljno.
Srećemo se, ali jurimo,
govorimo samo okvirno,
zapinjemo, vrijeđamo i tulimo,

a sve zato što nam vrijeme leti
svakim danom sve to više,
što nam više dana prijeti,
što se bolje nama piše.

Više ne odlučujem o susretima,
gubim pravo na razmišljanje
u tim dnevnim uzletima;
nemam odgovor na pitanje.

Samo jedna valja stvar
koja neće nikada uminuti:
bio novi dan, bio star,
kraljevstvo će nebesko prosinuti.
25.03.2017. 07:11