Tiha sam danas, kao tiho sunce sakrivena.
Sva mu ljubav majke neprodana, zauzdana
prenijela se je na sina njena, naša damo milena.
Nikada mu ona nije bila znana i predana.
Naučila si njega sakrivena voljeti, ljubiti i živjeti,
i da bol je dobra kad je nema samo malo previše.
Sva se bol u zadnjem času mogla dobro vidjeti,
tada kad na križu vidjeh mu da jedva diše.
Sada kad on ode, sad je dobro, sad je tebi puno teže,
ali ne čekaj da bol uzjača, čitavu je ti ne skrivaj.
Mnogi često tako jure, puno trpe, u ponore bježe,
a ti nemoj nego srce si za tračak boli te zakivaj.
Od toga ti svega srce živi, raste cvijeće, divlje ruže,
jedino od toga plodovi i ljubav mogu procvasti.
I sretna budi, čak i kad ti sakriveno trnje pruže.
Tada jedino si sigurna da nećeš propasti.
Tiha sam danas jer tu staru majku ja ne poznam.
Možda ne zna jošte za svu sreću tihu, moju
kao što će poludjeti ruže, ako za njih doznam,
one dvije što ga nisu znale kao ljubav tvoju.
Jednog jutra, jednog dalekoga ili skorog dana
čak ćeš saznati za cvijeće u ljubavi uzgojeno,
pitomo i lijepo kao ljetna noć i zora dočekana;
vrtovlje je moje istom sakrivenom boli napojeno
u kojemu živjela si, disala na jedvite jade.
Ne daj da ti zlatom nadu otmu, kupe ili zauzdaju.
Vjeruj čvrsto jer i meni samoj tek sada zapade
uživati u plodovima prikrivene boli za izdaju.
16.08.2015. 12:01
