Misa - poslanje vjernika u prirodu i društvo

 

Pitali političare u Hrvata preferiraju li izlet u prirodu ili odlazak na misu, očigledno se to odnosilo na nedjelju, jutro ili dan, ili uvečer. Političari odgovaraju i nitko se ne trza na neobičnu usporedbu jer izlet u prirodu se ne može svrstati u kategoriju izleta u crkvu, na misu pa se dvije različite kategorije pojmova ne mogu ni uspoređivati da bismo dobili neki logičan odgovor, podatak ili zaključak.

Izlet u prirodu ne isključuje misu, a misa isključuje i prirodu i društvo u svijetu koji nije na misi ako može biti i koji ne moli negdje jer ne može na misu. Može se i jedno i drugo učiniti.

To nije moje mišljenje, niti moja ideja, niti ideologija, niti zatupljenost, to je nalog samoga Boga Stvoritelja svega i svih, zapovijed Boga svome narodu, čovjeku koji ga prati, čovječanstvu i onim ljudima koji su mu već iskazali vjernost, poslušnost i odanost.

To nam je zapisano kao zapis prethodne usmene predaje što je uobičajeni historijski znanstveni postupak i način utvrđivanja istine i činjenica na koje se ljudi mogu slobodno osloniti. To sve ne ovisi o tome vjeruje li netko ili ne, to je činjenica, istina, realnost. Bog, zvani Jahve, zapovijedio je:

„Sjeti se da svetkuješ Dan Gospodnji”.

To se odnosi na sedmi dan u tjednu, na nedjelju koja nije neradna zato što je to neka revolucija izborila ili neki čovjek izmislio već samo zato što se toga dana slavi Gospodina Stvoritelja svega i svih pa se nema vremena za rad, a budući da je to mali jubilarni dan, dan sedmice, dan Saveza Boga i čovjeka, tada je potrebno čovjeku i da se odmori od svojih šestodnevnih dobrih djela kao što se i Bog odmarao kada je stvorio svjetlo, nebo, zemlju, svemir, prasak, raslinje, zvijezde, biljke, životinje, svjetlila..., a tada i čovjeka, muško i žensko. To je sedam Božjih dana. I vidio je Bog da je sve vrlo dobro stvoreno, svijet i ljudi i priroda i svemir pa se tako i čovjek trudi da sve dobro načini i stvori i radi kako bi se ugodno odmorio sedmoga dana jer ako radiš krivo, ne možeš se kvalitetno i s užitkom odmarati, a kad vidiš da je sve dobro učinjeno, nema boljega od toga.

Nadalje, ako ideš na misu i slušaš i vršiš Božju riječ u koju si povjerovao, svjedočiš i ispovijedaš tu vjeru, blaguješ Gospodina Boga i Riječ, Sina Božjega, a sve u Duhu Svetom ( što znači da nisi ovdje radi uživanja u prirodnim ljepotama ili društvenim konvencijama ) pod prilikama kruha i vina koji transupstancijacijom postaju Tijelo i Krv Isusa Krista po riječi svećenika u Duhu Svetome pred svima vjerujućim moliteljima, tada postaješ dionikom božanske naravi, to jest dobivaš vječni život na dar, život pravednosti, ljepote, istine, dobrote, ljubavi, razumijevanja, milosrđa, slobode, mira i radosti istinske, život u svoj punini tako da ti je bolje nego da si neki besmrtni anđeo koji čini što želi i uživa, primjerice u livadama i parkovima, na takozvanom svježem zraku u prirodi, na izletu.

I konačno, nezavidno je kao novinar postavljati stručna pitanja, a ne imati pojma o čemu pitanje govori ljudima i o onima koji postavljaju pitanje i o onima koji odgovaraju na takva nezgodna pitanja kao da stručni novinar hoće silom uvjeriti ljude u laži i očekivati od političara da sudjeluju u tim istim lažima s novinarima. Isprika je – neznanje, a toga nam je puna kapa u Hrvata. Ako ne zna novinar, zna vjernik koji je slučajno ponekad i političar, ali novinari to izbjegavaju kao što i ovaj članak mogu nekako osjetiti pa ne postavljaju takva pitanja političarima koji imaju vremena naviještati svoju katoličku vjeru i vjeroispovijest, odnosno Radosnu vijest o Isus Kristu, njegovom kraljevstvu i spasu čovječanstva od smrti. 14.05.2025. 13:16

Pa ti sad vidi je li bolje šetati po parku nekim volterovskim bijegom u prirodu ili živjeti dobro i vječno ( ili - ili ).

UZDIGNUĆE PRAHA abc

 

UZDIGNUĆE PRAHA

poezija 87

Kazalo:

Anđeoske lijehe

1

Blago mojih polja

Blagoslov darova

Bogu najdraže stvorenje

Božanska akeza

4

Čvrsti savez

1

Dijete u Hramu 

Dobri sluga moga Gospodara

Duševna oluja

Dušom u Dušu

4

Hvali, dušo moja, Gospodina 

1

Ime sreće 

Isus je moj Bog

2

Jaganjac u mojoj duši 

Jaganjčev dar

Jedna ljudska riječ 

Jedna sjajna nota

Jednog dana

5

Klasje

Kristovi plodovi

2

Lepeza izazova 

Lučica

2

Ljiljan u polju

Ljubavni sjaj

2

Marijine suze 

Medna staza posluha

Miomirisi tjeskobe 

Mlado Sunce

Moj Spas

Moj stan

Molitva ratnika

7

Nada i nadanja 

Nebeska nagrada 

Nebeska prašina

Nebeska stijena

Nečujan život

Netrpeljivost

Noćno svjetlo vjere

Noina golubica

8

Nježne vlati tmurne noći

1

Oštra postelja

1

Pastirova zemlja 

Pjesma utjehe

Plavetna ruža 

Ples s Istinom

Poljubac

Posvećenje vremena

Pouzdanje

Poziv iz raja

Prah u plamenu

Proljetna poruka

10

Raduj se, dušo moja

Rajsko cvijeće

Rosa Duha Svetoga

Ruža

4

Sada živim 

Savršeni par 

Silna žetva

Slapovi od suza

Slijepi službenici pokore

Sloboda Križa

Srebrna cesta

Stablo moga srca

Stihovi tvoje pobjede

Stvarnost vječnog dana

Suputnik

Susreti s Isusom

Svečanost života

Sveta ljubav

Svjetiljka zaručnice

14

Tijesak

1

Uskrsna nada 

Uskršnja katarza 

Uzdignuće moga praha

3

Veličanstvo nade 

Vječno krštenje 

2

Zaborav i sjećanje 

Zagrljaj trnja

Za tu jednu dušu

Zdenac Milosti

Zdravo, Tijelo Isusovo

Zov nebeskig stvorenja 

Zrelo vrijeme

Zrnca jedinstva

8

Živa grana u jezeru

Živi Zakon

Život neizmjerne milosti

3

Dodatak;

Ako ne znaš

1

Anđeoske lijehe 

Znaš li da ne hodim kamo hoću

i da svaki povratak je bitan

poput nastupa na one uske dveri?

Nemirna sam svijetu danju, noću,

srce mi je kao kamen sitan,

mjesečina viri kao da me mjeri.

A kad ovo mlado sunce svježe

poput jaka propuha navali,

tada jurim da me ne ostavi,

da mi ne promakne kada liježe

da Te moja slaba duša hvali

za sve dare kojima se slavi

Tvoja duša i božanstvo strasno,

i krv Tvoja, Tijelo Tvoje.

Sine Boga, srce mi očisti,

neka nije zlobno nego časno.

Slavila sam Sveto svoje,

a grijeh ostao je isti.

Ti me nećeš ostaviti, znam.

Pusti me da prođem svetištima

i da okajavam sve što nađeš

da bi budan bio i moj san;

nađi me zemaljskim ratištima

i gdje god pogledaš ili zađeš.

Mijenjaj me po svojoj mjeri.

Znam da vidiš dušu mi i grijehe,

misli ratoborne, srce što se tuče.

Dodaj zrno soli mojoj vjeri

i povedi me kroz anđeoske lijehe,

pusti da me ova čežnja samo k Tebi vuče.

Kratko Ti na Križu se odmaram,

samo malo naslonit ću glavu

pa Te opet pokornički slijedim.

Galileju sada iznova si stvaram

gdje ću naći obraćenja slavu

jer ja kao roblje više vrijedim

Tvojim uzdasima, riječi, kriku.

Vadi me iz ovih gorkih suza

gledanjem u Tebe gdje ću naći

onu pravu, jedinstvenu sliku.

Čvrsto stegni čvor od mojih uza

jer Te moram svetim Zakonom dotaći.

22.02.2021. 17:21 

Blago mojih polja

Znam da samo jedno ima

srce što me dira, što se brine

da l' me dobra snaga drži

da l' mi vlada blaga klima

da l' nalazim note divne, fine

kada oganj Duha prži

svaku dušu uzavrelu

zbog te Majke nam i Sina.

Nikad neće drugo biti,

ni na riječi, ni na djelu

kada uzima se Kruha, Vina,

i daje se blagoslova piti.

Tražim tvoje ruke čiste,

tvoje srce milosrdno, milo;

žeđam ti dubinu noći

jer te hoću, Bože Kriste,

jer mi drago što se zbilo

kad se otkri u ljepoti moći

što je uskrsnula sred slabosti

što je uvijek za me daješ

da mi vjerom nikne mladica ta

koju zalijevaš ti vodom naklonosti.

Nikada se zato ne pokaješ,

ti, strpljenja svijetu nepoznata.

Blagoslivljat ću te u sve dane,

tvoje srce uvijek bilo mi je meta.

Poput strijele, koja cilja ravno,

naći ću te kasne noći, zore rane

usred sebe, usred ova svijeta,

u mom srcu gdje ti jesi već odavno.

25.01.2025. 09:22

Blagoslov darova

Ne želim zboriti o rastanku,

mada misao mi samo pada,

pitam se na javi i u sanku

dokle izdržat će ova nada,

koliko se čovjek može načekati

Boga svoga ili barem utjehe dar,

mali neki znak sad prepoznati

koji mu probudi isti, stari žar,

premda jakosti je manje nego prije,

ali zato ljubav jače do dubina seže;

milosrdni Isus i dušu, i tijelo grije,

svaki truli, jalovi mi izdanak odreže.

I ne pušta svoje što ih jednom steče,

nego većom pažnjom usamljena ljubi,

a i poklapa se sve što jednom reče:

divan život ima onaj tko svoj život gubi.

Neka blagoslov te prati, milo moje,

ne gledaj na greške već na darove

koji su obasipali dane, noći tvoje

i pokrivali sve pokušaje jalove.

Samo jedan dar je bolji, stvaran

koji daje ljubav, nadu ti i vjeru;

tu, u duši, srcu mora biti podudaran,

podložan ti božanskome neizmjeru,

to je Sin od Boga, Isus prepun Duha

što ga dijeli uvijek svakome i svima

pa u njega povjerenje imaj, daruj sluha

pa ćeš vidjeti sve darove koje za te ima.

07.02.2025. 12:50

Bogu najdraže stvorenje

Zemlja, klasje i trs,

čovječjih ruku rad,

plodovima obilan krš,

put u nebeski grad.

Tijelo, glava i ruke,

jezik i um, ljubav i namjera

da izađe riječ iz muke,

plodom nadarena vjera.

Riječ kao najsočniji plod

Božjega ljudskoga bića

dolazi kao obilan rod,

a nema svijesti žića.

I molitva u riječi

ili ona bez glasa

čovjeka vjerna liječi

i vodi ga do spasa.

Najdraže biće, jedincato stvorenje,

ljubav Stvoritelja, Kristova volja

često nema svijest, ni znanja zrenje,

da uzvrati Bogu, da riječ bude bolja,

da donosi rod koji od slova kreće,

što će iz duše i srca izaći.

Po tome se vidi koje srce je veće,

i kako se može Krista naći.

01.03.2025. 20:29

Božanska askeza

Naklonost je veća ti od planine,

i za mržnju samo tolerancija

i ljubav koja teče iz davnine,

koja svakoj duši je supstancija,

mada mnoga srca ipak jako mrze

sreću ljudi, ili sama postojanja njina.

Neki rado s tobom, Kriste, trže,

al' su tebi uvijek braća i svetinja.

Kad bi samo znali duše ti mekotu,

ljubav srca milosrdna tvoga,

i tu tvoju nebesku ljepotu,

vidjeli bi kraljevstvo svog Boga.

Zaboravili bi besmislena natjecanja,

trke svijeta, borbe protiv svega;

nestale bi želje ludih pritjecanja

varava bogatstva i nastala bi stega

koja Zakonom sve tvojim kroti,

ljubavlju se trsi za sva bića

jer ih ljubiš i kada su protiv

svoga vlastita zemaljskoga žića.

Vidjeli bi svu strahotu svojih grijeha svi,

zgrozili bi se nad svojom tamom

i da sami za sebe su bespomoćni,

i da zgriješili su, Kriste, tebi samom.

Predivna je, Bože, tvoja ljudska veza

što nam crta u tančine kako dođe spas.

Spašava sve uvijek tvoja božanska askeza

kojom predao si sebe, ljubav za sve nas.

23.02.2025. 16:30

Čvrsti savez

Ti si obećao zvijezde neke

i potomstva izobilan broj,

zemlju divnu, plodnu i do rijeke.

Ali nisi predao mi život moj

nego uzimaš od mene i od moga.

Uvijek ima nešto što ti vrijedi

i od čega možeš načiniti stvorenoga

da ti duša moja nikad ne izblijedi.

Ne sjećam se kad sam prvi put

predala ti čitav život svoj,

poredala plodove sam na tvoj skut

i moj život postao je kao tvoj.

Kažu da sam umrla ja kad i ti,

ukopana sva u tvoje umiranje

da bih mogla potpuna uskrsnuti

za taj velik dan kojem stići ću u svitanje.

Govore da čudo nekad liječi

taj naš ovisnički vremenitosti vez.

Meni nisi rekao ni dvije riječi,

a već nestao je ova svijeta knez.

I po tome, i po tebi znam

da ću rastjerati licemjere

i da ti ćeš oživjeti kam

da ne ostanem ti ja bez vjere

jer si zublja ognjena u noći,

čvrsti savez poput stijene

od koje se pije vode moći,

a ona ti nosi, Kriste, mene.

16.03.2025. 15:14

Dijete u Hramu

Krv Gospodinova prolit će se

više nego rijeke suza,

kao nektar pročišćenja molit će se

raspuknuće čvorova od uza.

Poteći će da bi bilo dosta

svakoj duši pranja i krštenja,

dobrih djela, molitve i posta

uslijed milosti i volje Proviđenja.

Svak će piti Božje žrtve Krvi

i od grijeha će se očistiti,

a s tim Kruhom što nam Bog ga mrvi

sve će protivnike naše slistiti.

Djeva Majka podnijet će za sebe boli

da nas može tješiti, privući

da ukaže ljudskoj djeci koliko ih voli

Isus što će za nas se potući

da uništi svaku prijetnju,

da nasipa protuotrov nama

koji činimo pometnju,

kojima je živjet prava drama.

Križ i Muka Gospodina

za nas gore kao buktinja

sve dok milosrdna godina

svakoj duši ljudskoj tinja

poput djetinjega čista daha.

Vraća nam se slavni Stvoritelj,

više nema ropstva, niti straha;

tu je Tijelo naše i naš Spasitelj.

01.02.2025. 21:03

Dobri sluga moga Gospodara

Ako moja oboljela duša

dozove te iz prostranstva

gdje se slavno Nebo širi

koje ne dopire gdje je suša,

možeš li ostvariti poznanstva

siromaštvu iz kojega bolest viri?

Bol je moja, ne može se shvatiti,

nastala je kao da će nestati za čas,

kao da izbija pulsom milostiva srca.

Ako mogao bi tu navratiti,

ako našao bi malo samilosti za oboje nas,

više ne bi bilo važno da li duša grca.

Slugo dobri svoga Gospodara,

neka šalje tvoje kočije do mene

jer ja blagoslove trebam, križ i vodu

da ozdravim od ta prevelika dara

jer kad stigneš, ovaj život se pokrene

i sve nevolje iz duše odu.

Skratit ćeš mi agonijske čase,

donijet ćeš mi nebeske svježine,

anđeli će svoje pozdrave mi slati,

a najvažnije mi čuti tvoje glase

kad mi uvijek pomazanje uma sine

jer Gospodar tvoj ti riječ pozlati.

Slugo dobri, premudri i častan,

veliko je pouzdanje za te odozgora,

nit' ne slutiš koliko si sjajan

i koliko vrijedi što si vlastan

dijeliti Mu milost, mnoštvo odgovora,

makar život imaš skroviti i tajan.

Kada siđu anđeli u ovu jamu,

znat će Nebo kamo čezne sjati,

gdje ga duše izgubljene žele,

a nebeski sluga raspršit' će tamu

jer on siromahe i bolesne prati

i anđele šalje da vodu podijele.

Velike su nebeske širine,

ali podzemlje to škrto je i tvrdo,

milosti se ovdje puno ne zna.

Rijetko dođe netko iz visine

i samo ponekad preskoči to brdo,

čista srca ne vide tu nikad zla.

15.11.2019. 01:35

Duševna oluja

Prodala bih stihove svog imena

da si kupim čiste ruke,

da se riješim krimena

i da isplovim iz luke.

Noć je mrkla,

jugo je, nevera.

I mržnja bi crkla,

i grijeh, i nevjera.

Pokraj mene supatnici

usred strašna vjetra;

trgaju se kao ratnici

da se dokopaju svjetla.

To su moje sve grehote,

promašaji, propusti,

maltretiranje mekote

i oblaci gusti.

Riješit ću se nečistoća

da mi prođe muka ova,

da me pusti ona zloća

koja ne da ni do snova;

da prekinem grijehe prije zore,

zaustavim sve oluje,

uzburkano more,

u plićaku struje.

Prije sunca ću isploviti,

puno prije Sudnjeg časa.

Krista, Gospu ću izmoliti

da me drži moja trasa,

jaka kao podmornica

ili kao anđeli u letu.

Spasit će se ova sumornica

kao pčela na svom cvijetu,

kao stari, prokušani stvor

što ga vodi Bog te luke

koji i na moru ima dvor.

Klanjat ću se ispred Isusove Muke.

18.02.2020. 16:20

Dušom u Dušu

Tebi je potrebno more mojih suza

koje za svetim gledanjem čeznu.

Tebi je zgodno naći buket mojih ruža

što padnu iz mojih ruku na tratinu nježnu.

Ti želiš moje srce kompletno,

s puno kušnji što rađaju stanje

u kojem živi se plodno i sretno

da potom podijeliš mi sveto zvanje.

Tebi je najdraži plamen moje svijeće

što prenosi moje molitve preko zida.

Ti šalješ mi ptice da svaka prelijeće

moju tužnu baladu što u sebi rida.

Ti izazivaš moje kajanje zbog slaboće,

a tada me grliš Križem i riječima svojim.

Tvoja je škola usmjerena sva ponad zloće,

Tvoje su misli bliske mukama mojim.

Ti čekaš me uvijek početkom i krajem,

sredinom i srži svih mojih djela.

Ti uzimaš uvijek sve što Ti dajem,

zbog mene je Tvoja čežnja zauvijek vrela.

08.07.2022. 21:50

Hvali, dušo moja, Gospodina

Hvali, dušo moja, Gospodina
zbog nevolja što ti ih dade
tijekom teških i lakih godina
da te uzljubi jer tada te spoznade.

Hvali, dušo moja, Gospoda
zbog svega što bez Njeg bijaše,
zbog toga što kraj tebe hoda
i staze tvoje sjajno proklijaše.

Hvali, dušo moja, Isusa Krista
koji te uvijek prepoznaje svojom.
Njegova duša uvijek je ista
i On ostaje stijenom tvojom.

Ti ne znaš izreći ljubav i čežnju,
ali dobro znaš spoznaju spasa.
Hvali, dušo moja, tu Dušu nježnu,
hvali Gospodina svakoga časa.
‎15. ‎rujna ‎2018. 04:23:17

Ime sreće 

Noći sjetne, moje,

duge noći

kao nanizane boje,

kistovi i toći,

jesensko-zimske, sretne,

ugodne sluhu,

makar i nespretne

u tami i Duhu,

sve mi dokazuju

da je ljubav stalna,

mapu pokazuju

neka duha nestalna

i sve je jasno,

bistro i čisto,

svijetlo i krasno

i potpuno isto,

a drugi je svaki čas i ura,

uvijek darovi novi

i s nebesa se gura

Ljubav koja diktira: Zovi!

To je sjećanje, historija,

Duh naš i vjera što ljubi,

beskrajna, vječna storija

što viče: Pazi, ne gubi!

To je Sina Čovjeka

glas i utjelovljenje Riječi

što kao rijeka

žubori mi: Reci!

10.02.2025. 23:19

Isus je moj Bog

Suza za tvoja sretna koljena,

osmijeh za uskrsnuće tvoje;

zvijezde mi šapću da sam voljena,

nebo mi sipa od milosti svoje.

Pobjedniče, Posvetitelju,

ti moj si Bog i Zaručnik.

Svećeniče i Prijatelju,

vječiti tvoj sam učenik.

Čak i sada, kad sanjam čisto,

zaspala uslijed prebiranja,

budna sa svojim Kristom,

snena sred divnoga stanja.

Moje te tijelo slavi,

moj te život hvali

da se srce moje popravi,

da se duša razgali.

Bijasmo kao jedno stvorenje,

kao dijete što traži sna,

nježnost i razgorenje.

A ostadoh samo ja.

U mome srcu stanuješ,

ugodno poput djeteta.

U mojoj duši strahuješ,

tiho, sa snagom pijeteta.

Ovaj stih je kao trag strelice

koji se gubi u rijetkome zraku

kao i sve druge životne zerice,

ali već slutim nove note u mraku.

28.01.2025. 19:56

Jaganjac u mojoj duši

Nedokučivi Gospodine u srcu mome,

tako blizak meni jer si Božji Jaganjac,

jer si biće moje u svem svijetu tome,

jer u biti mog života nisi stranac,

uzmi me milostivo u svome Gradu

da od mene ti sagradiš nešto bolje,

i da moje vrijeme koje je u padu

oblikuješ milosrđem svoje volje.

Nemam kamo krenuti u tijelu,

ali duh još uvijek za te živi.

Pogledaj na moju knjigu cijelu

s kojom tužitelj me svu okrivi,

mjesto mene vidi grijeh

poput ogrezle mu riječi slijepe,

puše kao prazan mijeh,

ne zna da me duh i volja krijepe

i da ne može me uništiti

da za svoj me pakao pronađe.

Znam da ti ćeš mene uvijek štititi,

da je plod mi tamo gdje mi duša zađe

jer me milostivo, Kriste, pratiš,

jer me vodiš na životni vrutak;

kada god je potrebno, propatiš,

zajedno ti sa mnom pronalaziš kutak

gdje još moja duša nije zrela,

gdje joj daješ piti žive vode,

gdje mi otireš sve kapi s čela

i gdje svijetliš da mi molitve se rode.

10.02.2025. 03:11

Jaganjčev dar

Bijele haljine na Križu

koji natopljen je krvlju Svetca,

Svećenika, prvoga u nizu

koji živi beskonačna ljeta.

Doziva me u svoj rajski stan

i u svoju Crkvu, Srce svoje krasno

jer Mu svi od reda stanemo na dlan,

svi smo zamišljeni progledati jasno.

Pođoh s Njime dio životnoga puta svoga,

zamolih Ga da me prati svojom snagom,

milošću i pravdom koje potječu od Boga,

Oca koji Ga uskrisi svojom voljom blagom.

Ostade uz mene za sve vijeke i do kraja svijeta,

blažena ću biti; makar nosila i brige, bit će slavlja

i u srcu mome, i u Duhu Boga Parakleta

kojega mi daje kao Branitelja duševnoga zdravlja.

Bijele haljine ću nosit na svom tijelu,

prat ću ih u krvi što je Janje proli

koji spasi ljudski rod i zemlju cijelu.

S Njime idem, klanjam Mu se, Njega molim.

09.04.2023. 22:56

Jedna ljudska riječ

Jedna je riječ uvijek ista,

u dobru i zlu, na meku i grubu.

Pravednost Isusa Krista

ne mora skinuti ničiju gubu,

a može i silom, ako hoće.

I gnjev, kažu, i milosrđe

zajedno čine nebesko voće,

a ti nisi ljubav kad prosipaš srđe.

Ne, nisi ti Bog i puta mu ne znaš,

prav moraš ostati, a ne licemjeran

jer si čovjek da jedinstvo daš,

da budeš ponizan, slab i vjeran.

Bog odlučuje o tvome putu i svemu

kad jednom dadeš mu potvrdu svoju,

i kada ne zboriš bilo kad o bilo čemu

nego kad Zakon mu nosi ljubav tvoju.

Božje riječi živjeti treba,

a ne svoj grijeh i obilje zla

da stigne ti ime sve do neba,

da te ponese nada s ovakva tla.

Tisuću znakova prosipaš, Riječi

koja si postala ono što mogu i ja,

ono što jesam i što me izliječi;

to je božanstvo Krista Isusa.

Kad ne bi mi duša do tebe stigla,

ona bi bila sitna i škrta, i u grču.

Kad ne bi me tvoja ljubav pridigla,

smrt bi zaostala u mome srču.

26.02.2025. 22:47

Jedna sjajna nota

Ne znam što si našao u meni,

što si vidio ti, Kriste, tu, na srcu mome,

osim grijeha, trnja u toj sjeni,

u toj tmini koja izbjegava grome.

Što je tako lijepo u nekom bolesniku

il' na rukama od čije grubosti se bježi?

Možda imam lijepih dana, dobru sliku,

ona barem smirena je i nikad ne reži.

Čime da se hvalim u ponoćnoj strci,

djelima nemoći, riječima od mača

koji nije tako oštar i dosta već krči?

Ili podilaženjem slovu duha otimača?

I taj otrov tu, u krvi mojoj godinama

što se nakupio da me zaustavi i uspori

pleše mi po tijelu kao vjetar po dinama,

mijenja stanje, sad je bolji pa je gori.

„Dobro jutro, zoro varljiva i lažljiva,

zbog tebe sam vina pila i još brže ostarila”,

pjevam divne pjesme usred svojih njiva:

uzmi srce, dušu nek sačuva gorska vila.

Duša ljekovito pjevala bi još i češće,

dobro sjetiti se, vidjeti je stare stvari

za koje mi srce kuca uvijek malo žešće;

ali to se ne primijeti dok se duša tali.

Prihvaća te sluškinja ta beskorisna,

tvoju pažnju, pohvalu i ljubav trajnu,

Bože, zlato moje, moja dušo misna,

hvala tebi što si dodao mi notu sjajnu.

09.02.2025. 02:12

Jednog dana

Jednog dana,

u jednom trenutku,

proljeće će mirisati

kao krošnja razlistana

u nekome kutku

gdje će svom svježinom odisati.

Bit će vrlo skoro,

prestat svi će ratovi

i prepirke će umuknuti,

makar vrlo sporo,

nestat će zli svatovi,

izvori će iz dubina suknuti.

Dragi draganu će uzeti za ruku,

ptice će skakutati,

a violina zasvirati note.

Cvijeće će se stiskati u struku,

djeca će šaputati,

pretrčati sve značajne kote.

Duša naći će se Bogu svome

u naručju iz kojega se diše,

tamo gdje će gledati krajobraze.

Vlati trave dočekat će da ih slome

krupne kapi kratkotrajne kiše,

zvijeri će ih pratiti dok odlaze.

17.02.2025. 21:03

Klasje 

Prolazim kraj Tebe svakog dana,
bdijem s Tobom duboko u noć;
klasje što ga nosim kao živa rana
nestaje mi kao teret i postaje moć.

Kad se javljaš, želim sve to bolje znati
srce, dušu što se krije ispod haljina,
dozivam Te jače i još žešće želim zvati
da Ti malo bliže priđem iz daljina.

Ništa meni nije silno potrebno u času
kada Te dotaknem svojim bićem,
ne znam što bih iskala u Tvome glasu,
samo molim pojiti se istim pićem.

Još ni sama nisam sasvim svjesna
da si pored mene, da me sretnu blažiš,
još je uvijek ta blizina jako stresna
jer Ti mene uvijek u tom klasju tražiš.

Trgala sam zlatno klasje blagdanima,
vukla sam se svijetom, drhtava k'o stijenj
kad me zovnu imenom u svagdanima,
kad me nađe kao iscrpljenu sjen;

blažena li časa kada Te prepoznadoh
kao svoga Boga, Život u životu;
prekasno Te vidjeh i pred Tebe padoh,
a Ti mi pokaza nebesku ljepotu

pa sad ne znam što bih na ovome tlu,
samo Tebe žeđa ostarjela duša moja
koja Ti ne opire se, niti duhu zlu,
ali uvijek sigurna je kao rana Tvoja.
‎26. ‎rujna ‎2018. 17:20:46

Kristovi plodovi 

Ja tvoj sam narod, a ti moj Bog.

Zar da ne primam od tebe zlo

što ga dopuštaš za Proviđenja svog,

zar da ne padnem na sveto tlo?

Samo sam pisarica i što ja znam,

samo sam svjesna tvog žita i mošta.

I kad mi od srca načiniš kam,

kostrijet me skriva i dani posta.

Sve ću primiti i slavu ti dati,

tvoj dvosjekli mač je moja kob.

Ti moraš me na put križa slati

jer toliko me ljubiš da sam ti rob.

Tvoja volja je okus mi vina,

tvoje su riječi ljubav sa znanjem.

Pošalji nam, Oče, svoga Sina

Zakon da pijem, život da žanjem.

26.07.2024. 10:27

Lepeza izazova

Venama mi strujiš, Krvi Isusova,

i od mene činiš dušu svetu.

Predstavljaš mi tu lepezu izazova

tijela ova na ovome svijetu.

Da mi slabosti postanu snaga,

Da mi nemoćnosti dođe moć

jer ti ne sm'jem nestati bez traga

dok još traje ta zemaljska noć.

Da mi psiha odolijeva ludilima

kojima je podložan taj laki dom

što ne odgovara svojim nedjelima

i koji se gura silom putu mom.

Kad popustim, Krv me tvoja budi,

uzavrela sva je od ljubavi žarke

kakvu ne daju na zemlji ljudi

što od svega stvaraju si čarke.

Tada daješ poleta i potpore

već odavno klonuloj mi srči;

u tebi mi nema riječi opore,

u tvojoj i moja krv potrči

poput laneta kraj brižne srne.

Nada još uzraste, još me grije

da mi nestanu sve noći crne,

da mi tijelo dugo Krvi tvoje pije.

20.01.2025. 01:41

Lučica

Noć i muč,
miran čas,
a sveta luč
ište spas;

u sebi drži
mnoge molbe
i tiho prži
voštane tvorbe.

Miris jasmina.
Okus nade
i raste tmina.
Osjetila rade

živosti nalik
kao kad stane
neki lik
i proganja dane.

Možda će kapnuti
mirisna svijeća,
ime šapnuti,
sitna pijeta.

Nestali svi,
mnoga imena,
i nastradali
kao magla snena.

A rekoše: potresi,
tuče i lomovi;
o, Bože, milost istresi
gdje su slomovi.

Lučica majušna,
što li može?
Gorjeti zdušna.
Al' koji je lože

neka znaju:
molitva pravednika
putuje raju
kao mnoštvo sljednika,

kao svi anđeli
Bogu svome
da bi si zadjeli
duše Jedinome,

duše nastradale,
putuju glasi,
što su se nadale;
da ih sve spasi.

‎30. ‎rujna ‎2018.
19:37:10

Ljiljan u polju

Ima netko kome vrijedim

iznad svega što se može zamisliti,

k sebi taj me prima.

Kako da te staze slijedim,

kako bih slobodi zavisiti

kad me dar taj obuzima

poput vrtoglavice što traje?

Kao da u srcu vidim ljiljan bijeli

čija krasna jednostavnost bi me zadužiti.

Ima netko puno veći tko se meni daje,

tko mi divan život vječni želi

kakav nikad neću ja zaslužiti.

Besplatna li i velika dara!

Mogu li ga primiti i prihvatiti

s punim pouzdanjem i u poniznosti?

Taj me ljiljan svu očara,

niti njemu da bih podati i uzvratiti

svu ljepotu, diku što je nosi lat mu prosti.

Uskrsnuće veliko je, lijepo kao cvijet,

isti ovaj što ga duša posebno osjeća

u dubini srca gdje i Uskrsli mi Isus živi

koji jamči da ni ljiljan bijeli neće mrijet'.

Blažene li duše kojoj Bog nešto obeća

koji u mom srcu cvijetu se skromnom divi!

04.05.2019. 20:40

Ljubavni sjaj

Ljubav isijava oko nas,
ona sjaj je među nama,
u nama se odražava;
ona daje dobar glas,
duša s njome nije sama,
ona oboje nas uvažava.

Ljubav gleda se u oku,
svom se dušom ćuti
i polaže jamčevinu
kao što je mač u toku
ili na rukama skuti,
kao što je kalež vinu.

Ljubav sveđ je glavna tema
koja održava razgovore
o svim našim stvarima.
S njome nema nikakvih problema,
uz nju znam što usne zbore
koje ljubav obasjava čarima.

Pa da smo i neki stranci,
Ljubav nam je vjerovati,
i njoj jedinoj se obraćati.
S njome postajemo znanci,
ona može nas i svjetovati,
može duge sve nam poplaćati.

Ljubavi se možemo i rastajati,
a da ipak ostanemo skupa.
Samo jedno onaj neće moći
tko ne želi s Ljubavlju se sastajati,
tko bez Ljubavi u život stupa:
taj prebiva i ostaje u samoći.
‎4. ‎siječnja ‎2019. 14:30:00

Marijine suze

Marijice, Djevo naša stamena

što razgoniš kosti đavla drska,

tvoja suza, makar vidim, kamena,

jako mi je, strašno mi je mrska,

ali opet budi moje sjetne osjećaje.

Bog tu može načiniti svoju djecu

kamenitu i od suze što je srce daje,

može duši razgoriti i malenu svijeću

da joj vene grije, da joj srce žari.

Može tebe, Majko, postaviti voditeljicom

sviju nas koji dozivamo čas nam stari

kad te dade Isus nama biti roditeljicom.

Stoga, značajne su tvoje ispraćajne suze

kad si vodila ga zaspaloga grobu

gdje raskinuo je platno, svoje uze,

kad je uskrsnuo, javio se u svečanu sobu.

Da presuše, suze naše da presuše

što su navirale sve za plačem tvojim,

da nas đavao i smrt ne guše,

da te prozovemo znakom svojim.

19.02.2025. 13:46

Medna staza posluha

Mjesečina vodi me na počinak,

Duh mi budi dušu, svjetla nema.

Oče, tu je budan vjerni posinak,

pjevat će ti ode i stihove sprema.

Slušaj, narode ti moj i dušo moja,

ne odustaj s pravog puta povjerenja

prema Kristu koji ljubi djela tvoja,

tvoja noćna molitvena probuđenja.

Ne znaš kolika si podijelio blaga,

um ti nije bistar, ali srce u savjesti zna

prepoznati mir što daje jutra blaga,

koji dolazi u svaka doba i s dalekih nebesa.

Zapovijedi slatke Duha Svetoga sad sluša

ona koja zahvalnicu noćnu sklada,

pustinjačku molitvu od koje gori duša

jer ta Milost izobilja sada na nju pada.

Posluh tebi, Bože, mir je nepregledan,

i mir mome srcu živi tvoj je zakon

što je svakog časa sve mi više vrijedan,

što je od svih napasti mi jaki zaklon.

Toliko puta na taj način si ostvario

moje težnje što si odvodiš daleko

i što pretvaraš ih srcem koje si podario

u tu divnu stazu kojom teče med i mlijeko.

10.03.2025. 03:22

Miomirisi tjeskobe

Nestat će mi čežnje jer ću naći
onaj tihi plamen neugasiv,
jer u dvore Tvoje kročit ću i zaći
gdje je molitveni izražaj mi spasiv.

Nestat će mi nesposobnost izražavanja,
nesposobnost da Te ljubim, gledam;
znat ću stil i način ljubavnih predavanja
kad Ti cijelo biće svoje predam.

Već pristiže miomiris i do mene,
mir tjeskobe, predanosti vječne,
predanosti volje Tvoje posvećene
Ocu našem kojemu su riječi tečne,

koji dobro zna kad prave misli niču
što proizlaze iz molitvenih stanja;
grijesi mog sazrijevanja već riču,
spadaju mi s uma od svih poziva i zvanja

ove ljubavi, slobode neizbježne.
Molitvom ću se komunicirati,
ničim drugim jer su riječi nježne
samo kad se mogu živjeti i dirati.

Tad ću znati što je milost i realnost,
sve će zajedno sakupiti se kao more.
Samo jedna može biti podudarnost,
jedan je vrhunac, a mnoge su gore.

Kada progovorim snovi bit će krhki
i najveće želje ostat će preslabe,
a svi grijesi raspast će se prhki
što me sada neuspješno grabe,

ja Te molim, Bože slatki, Bože mili.
Ti si moja baština i moj početak,
moja srž u koju su se svi životi slili;
ja sam spašeni, određeni zametak,

a svi drugi ljudi djeca Tvoja,
tako nespretni, nesavršeni, dragi.
Ništa im ne znači neka žrtva moja,
samo prosvijetljenje i mirisi blagi

da ih primamljivo ka Tebi vuku
makar oni nemali ni svijesti.
Kad Te vide, spoznat će i Muku,
tad i oni čeznut će Te sresti.
‎11. ‎travnja ‎2017. 03:20:46

Mlado Sunce

Duge noći, noći hladne, puste
spremaju mi tajnu na oglede svoje
i na slavu što prožima svode tuste
u kojima nalazi se savijeno žiće moje

kojim čekam, ištem, prosim
da se slava ta u meni sad domogne daha
jer zbog sebe slavu tu pronosim
kao satrvena golubica, kao biće praha

da pokažem lanadima, mravima i puzavcima
što se vlagom crnom odjenuše smjelo
da se Mlado Sunce rađa nama, uzancima,
da je, evo, već na močvaru nam sjelo

jer osjećam kako struji iz dubina,
poput dobre vijesti nakon rata,
plaha, kao tinjajuća, šireća toplina
koja stvara crnicu od jalovoga blata;

osjećam je u venama, ledenim i praznim,
u srčiki skvrčenoj, omotanoj poput puža,
i na koži naboranoj godovima raznim
k'o da nisam lišće nego čvrsta ruža;

dolazi mi u moždane svijesti sabijene
i kroz nerve labave i raspucale,
dolazi u moje tanke stope, ispijene
kao da se nisu dovoljno nasmucale.

Slava stiže u obliku nebeskoga dana
i u boji koja širi sve dugine boje
poput prizme koja teži biti rastrgana:
to me grije Božić, Mlado Sunce moje.
‎petak, ‎22. ‎prosinca ‎2017. 07:05:45

Moj Spas

Pored oštra trnja crvenoga lovora

što pod ciglom blijedom miri,

pustim suzu i zaboravim dar govora,

pjevam da se duša sa sobom pomiri.

Žuč me štipa, srce drhti, srdžba peče

ubili me hirovi od sudbine i vile

za koju i samo Nebo jednom reče

da je glasa umiljata, duše gnjile.

Mene je pronašla, sve u tebi, Bože,

bolesnika koji nikoga ne dira,

samo šuti, trpi, stihuje što može;

još i drugima po volji svira.

Pomoć tražim gorućega Krista

što na križu nikad ne izgara

da mi čuva Zakon koji svagda blista

i po čijoj pravdi dobivam ja dara.

Milo moje, opet Majka me doziva

da mi nešto važno kaže ovih dana,

nudi Kruha od kojeg sam vazda živa

da progutam Riječ i da budem izabrana

pa da shvatim što mi moždane i ne bi,

pa da ljubim što mi srce uvijek teži;

da pokažem svima, samoj sebi,

zašto svaka vila, svaka noć od mene bježi.

Neka ponovi se put moj, Kriste, moj Gospodine,

da utabam nastale krivine, neravnine,

preko moga trnja čvrsto vodi me

da u ljubavnome žaru pokrijem praznine.

15.02.2025. 09:18

Moj stan

Srce Isusovo kakva nigdje nema,

a u svakoj duši moglo bi se naći.

Svaka koja sada iz potiha drijema,

može, hoće radovat se Tvojoj plaći,

ali kad bi tako stvarno bilo,

ne bi postojala kušnja za Tvoj zbor,

ne bih vraćala se ja pod Tvoje krilo

kao grešnica i sveti stvor.

Srce Isusovo što iznova mene rodi

svakog časa, teška ili slavna,

Tvoja riječ me zauvijek pogodi

kao odrednica iz vremena davna.

Srce Isusovo, Izvore i Rijeko

žive vode koja nosi moju kob,

koja mi blaženstvo plete meko,

slobodan sam uvijek Tebi rob.

Srce Isusovo, slatko, meko kao med,

ljubav koja pali čitavo mi biće,

oganj koji donosi mi samo mir i red

u to moje sneno, ponizno mi žiće

i vrline poslušnosti, odanosti,

sve za Tvoju naklonost i snagu,

Tebi ja poklanjam svoje kosti,

Tebi ja se divim na božanskom pragu.

Učini mi, Kriste, po tom Srcu Tvome,

moju bit i moje srce podari čistoćom

da izađem tome jadovanju svome;

obuzmi me cijelu tom svojom mekoćom.

U Tebi da stanujem sa srcem svojim

i sa svojom vjerom koja svijetli

kad se nađe pragu odajama Tvojim

gdje se duša sunča i gdje duh se vjetri.

24.06.2022. 03:44

Molitva ratnika

Dolazim, Gospode, u nebesko krilo,

sila me krasna vuče gore i više;

nema ni boli, ni straha.

Moje se tijelo svima sakrilo,

nad kostima mojim ništa ne piše,

zemlja je crnica usred kraha.

Ni briga me nije jesam li pobjednik,

znam da je sveto to što još živim

i da sam gotov s križem svojim

u kojemu sam bijah sebi bijednik,

ratnik bez lica i s oružjem sivim.

Sada obijelih se križem Tvojim.

I Ti mi ogromnu mjeru zasluga nasu

u moje srce i u taj život, u dušu krasnu,

a ja se junaštva niti ne sjećam.

Od srdaca ljudskih nadah se spasu

dok se rušilo nebo u jauku strašnu,

a sad milinu i ljubav osjećam.

Jer su se molitve prolile čitava puka,

Ti mene, Kriste, u sebe uze,

u sveti zbor, od anđela draži.

Tvoja me privija desnica ruka

i s mene otireš krv i suze

dok sunce silazi k noćnoj straži.

Molim Te, Oče, i mučenik sa mnom,

podari tu snagu božanske slasti

svim ljudima koji su dobre volje.

Zgotovi već jednom sa zemljom tamnom,

sa svijetom koji se muči u paklu strasti.

Siđimo k njima da spoznaju bolje.

01.03.2022. 21:11

Nada i nadanja

Brodolomi iza mene,

a preda mnom pučina.

Ako splav mi ova krene,

neću libiti se sveta čina.

Neću blazniti se topljeniku

nego pružiti mu potporu i uže.

Javit ću se bijelom konjaniku

Mašti koja veže sa mnom uze.

Taj će meni jedra načiniti

da se oslobodi lađa, sva od neba,

duša moja će se nasititi

Hostijom i svime što mi treba

za još jedno isplovljavanje,

za još jedno putovanje,

hodočašće koje voli davanje,

dar za zdravo poimanje.

Tada ću se tiho pomoliti,

sjesti kraj nebeskih skuta,

možda ću i gorke suze liti,

gledajući jedro kako pluta.

S nadom protiv svake nade

zaplovit ću dahom Božjeg Duha,

spriječiti da tat mi krade

lončić vina, koru kruha.

Zamolit ću Gospu da me vodi,

pozdraviti prolaznike, ljude.

Da mi lađa moja dalje brodi

Božja volja milosrdna neka bude.

27.02.2025. 02:18

Nebeska nagrada

Mogla bih pisati poeziju,

skladati svoje kompozicije,

pjevati hvalbene psalme;

proizvoditi misaonu koheziju,

rješavati svjetovne kontradikcije,

uzgajati borove i palme.

Mogla bih svijet ovaj grliti,

tražiti posvuda inspiraciju

i strpljivo, strpljivo čekati;

srcem ka nebu hrliti,

aplicirati inicijaciju

i sve probleme zanijekati.

I brige, te brige bi nestale

kojima se natače srce trudno

za svaku osobu dragu;

i sve bi boleštine prestale,

a sve bilo bi uzaludno,

duša bi sišla paklenom pragu.

Mogu odglumiti zadane role

protiv kojih, evo, ratujem,

one me zovu čitava života;

i sve konzekvence od njih me bole,

mada nebesko dostojanstvo svatujem

jer sve drugo bi bila grehota.

Nagradu veliku iščekujem

i ne od ovoga svijeta tmurna

koji me poput nasljeđa prati.

Već dugo ja božansku glazbu čujem;

o, tako sam sigurna

da su me spoznale nebeske vlati.

09.01.2020. 03:15

Nebeska prašina

Kao sjajna zvijezda koja pada

prići ću ti, proći pokraj tvoga svijeta

da bih susrela te kratko, iznenada,

da bih razvila nam srca speta

 

kojima se mora malo progledati

kako bismo mogli Božju milost prihvatiti,

različita sjećanja poredati,

uspomene pozlatiti.

 

Ovaj dan je danas okus tvoga predvečerja;

ona večer moja koja dolazi

bit će točan datum prosipanja iverja

što za zvijezdom prosipa se i prolazi

 

kao gusti trag svemirske prašine

koja dobro vidi se iz svakog kuta.

Kada svjetlost sa nebesa mračnih sine,

vidjet ćeš i trag mi moga puta.

 

Znat ćeš da sam bila na tvojim vratima,

prah će na tvom pragu moj svjetlucati

kao kamenje pod mračnim vlatima.

Neću ti na vrata niti pokucati,

 

a ti već otvorit ćeš ih pažljivo, polako.

Nitko neće znati da ti je u vrtu zvijezda.

Po istoj će prašini gaziti stvorenje svako,

a ti stvori za nebeske ptice gnijezda.

02.02.2015. 08:34

Nebeska stijena

Kada odlazim odavde

gdje se raspada sav svijet

i gdje nema pravde,

kao da je podobno za mrijet',

ponesem sa sobom na nebesa

na jeziku zemlje ove i ljudi

sve najdraže note, kao poetesa

čiji korijeni su malo ludi.

Tada u nebesima stanuje još sa mnom

zemlja mala, zemlja velika do mjesečine

i do sunca koje ne pušta se danu tamnom,

već se njeni ljudi kao mnoštvo čine,

raseljeni po svoj površini ove zvijezde,

nastanjeni poput soli, poput svjetla

tamo gdje svi duhovi od ljubavi im jezde,

tamo gdje ih odnijela je snaga vjetra

što ga šalje sveti Bog zbog mene

i molitve koju ponavljam ja dok sam živa.

Kristov mir ti želim, ne od pjene,

i da ostaneš ti stijena pokraj božanskoga Diva.

I Bog dragi nama daje, daje život izobilja,

slavimo ga kao jedinoga Sina što je pao,

dao nam i Gospu od velika svoga milja,

radi nas, pa je poslije svoju krunu podigao,

uskrsnuo sav, kompletan i sa svojim ranama

kao što je i ta zemlja, mala i sva raspršena,

zajedno sa njime gine, uskrsava Bog naš sa nama.

Nebesko nam kraljevstvo uvijek kao stijena.

25.02.2025. 06:18

Nečujan život

Nestajem da bih iznova postala,

gubim se da bih se drugdje pojavila

i da bih na neku duhovnu stubu stala,

da mi se ne bi stara osobnost udavila.

Već sam se vezala čvrsto za Duha Svetoga

i lebdim, i sve puštam da budem ponesena

tamo gdje mi je još neznana ljubav Boga,

barem nalik onoj što je do sada iznesena

poput križa tvrda i slatka, puna trnja i milja.

Misija je moja tako neznatna, beznačajna,

kao sitan odraz i plankton u moru izobilja

što se presijava od svojega bogatstva sjajna.

Još je beznačajna osoba moja bijedna,

i moj nečujan život sluge beskorisna,

ali moja bit je Kristu toliko vrijedna

da će od mene nastati nada, ljubavi tako prisna.

26.02.2025. 11:35

Netrpeljivost 

Nisu li k'o djeca

ovi ratnici što prijete

dok im duša jeca

zbog sudbine klete?

Kao izgubljeni ovnovi,

kao zapuštena srca

poredak bi novi

dok im duša grca.

Nisu li ih gazili

u prošlosti oci,

a svi drugi ih razmazili

k'o sijači, kao žeteoci?

Lepravi i siromasi

sada žele zauzeti tron,

žele bit prvaci

i vladari kao što je Kron.

Oružja im jaka,

a u srcu nose boli

pa još jača tlaka

koja tebe, Boga sad ne moli.

Svi smo žrtve

jer se nismo zauzeli,

pokapamo mrtve

jer smo samo nemir dali

umjesto da stvaramo

i da ljubimo planete,

i sva vrata da otvaramo

radi žetve svete.

Pečat Kainov na čelu,

to su štićenici Boga

koji spašava na djelu

ovce stada svoga.

10.02.2024. 20:00 

Noćno svjetlo vjere

Nada često se probudi

kao kaplja noćne rose

prije nego što zarudi

uskrsnuće što ga nose

prethodnice, ptičje vijesti,

riječi Isusove, potom apostola

koje Bog nam hoće prije sresti

dok silazi k nama odozgora.

Tamo gdje se vjernost gosti

drago njemu je prebivati,

doći tiho kada duša posti

da bi s njome zoru snivati.

Duša sebe traži slijepa

sve dok svjetlo ne osvane

kad naiđu jutra lijepa

u sve nove i proljetne dane.

Tada drži dušu nevjerica,

veoma se iznenadi Kristu

ako ne zna znak svih ptica,

kad ne slijedi riječ mu čistu

nebeskoga vječna kraja

gdje izraste krošnja vjere

kao malo sjeme raja

što je ogromna sad i bez mjere.

Svaka duša jednom uskrsava

koja umrla je davno s Kristom

kao kada prašina sa neba plava

s proljetnom silazi kišom.

22.03.2025. 22:18

Noina golubica

Sve te moje gubitničke akcije

i sve moje nije moje više.

Opće ljudske djetinjaste frakcije

novo doba rata iz duše mi briše

jer valja meni pripaziti na sve stope

da ne dođe kakva loša utjeha il' dojam;

valja meni umirati dok se zvijezde tope

podno neba koje postalo mi glavni pojam.

Neće valjda biti da bih sada, prije kraja,

nešto strašno mrzlo učinila bilo kome

kad to nikad nisam znala, dugo već se zbraja;

grijesi moji imaju me čak u planu svome,

ja to tako dobro osjećam i znam.

Svih se dvanaest zapovijedi ljulja,

ali srce nije kao neki čovjek stran

kakav često se po gradovima šulja.

Hvala, Kriste, što me nosiš meko,

lako kao Noa golubicu svoju.

Kada dođem k tebi, negdje tamo prijeko,

popravljat ću svaku letvu tvoju.

Možda Čistilištu nikad kraja nema,

počelo je ranog jutra mog života.

Zato sigurna sam da me Mati sprema

da što više naučim od svih grehota,

ponajviše od sve njene šutljivosti,

poniznosti sve do zadnje,

sve od postaje što dade strpljivosti

već za ono jutro Badnje.

Bilo je to s danom Uskrsnuća

kad je, kao da je sve to znala,

zagrlila tvoje srce sve do bespuća

pa ga zatim svima nama dala.

06.03.2025. 16:16

Nježne vlati tmurne noći

Noćima se hladna zemlja budi,

ali prerano je za taj mladi cvat.

Smrznuto je tlo kao čvrste grudi,

kao oklop koji pada kada prođe rat,

kada smiruju se divlje strasti

i kad pobjednici zemlju oru

da im ne bi niti kamen pasti,

niti vuci koji odlaze u goru.

Mir je poslije rata uvijek teži

nego mnoga zbivanja od prije.

Zemlja izgažena k'o postelja leži,

a sunce je polako i sve više grije.

Jutro iznenada prikazuje vlati,

noć bijaše dobra, makar tmurna.

Mnogo potrebno je da se vrati

poput Krista mir i ljubav burna.

28.02.2025. 10:48

Oštra postelja

Pisala bih note, pjesme sjajne,

pjevala ih za nebesa i za tlo,

ali ne daju mi mračne sile tajne

pa sad ne znam gdje je što.

Vješticu od purpura i vile

ja bih prepoznala da su tu;

no, već dugo nisu ovdje bile

da iskrive moju melodiju.

Drugo nešto obilazi meni stan,

nove sile tmine su u mojim kostima

da sad ne bih zapala u dubok san,

da sam budna za taj život koji primam.

Ali tu je Djeva što me svagda brani

kada napadaju nespretno me prevarama.

Tu je Otac naš nebeski što me Sinom hrani,

to je mana Duha koji tješi kad je neka drama.

Tu je volja Preuzvišenoga, Krista, brata moga

koji hoće da se spasim u božanskoj Riječi.

To je oštra postelja od tijela Boga moga

koji, čim se rodi, odmah duše liječi.

Katkada se mora u pustinju ići

ako nije osvojena obećana staza.

Posljedice grijeha skinuti stići

prije nego što naiđe pustinjska oaza

kojoj se pristupa čistoćom od zdravlja.

I za mene takvu pustinja je ogromna

jer sam jako mali dio odore za slavlja;

bila meni dovoljna i haljina skromna.

22.01.2025. 06:44

Pjesma utjehe

Utjeha dođe, polagano sjeda

na mrko čelo i grudi blijede,

a božanski glas ti pripovijeda

o završetku teške ljudske bijede.

Utjeha ne vidi se lako, za čuti je nema,

al' ona svejedno učini svoje;

osjećaš kako ti nestaje trema

i mir silazi na tijelo tvoje.

Dugo je vrijeme prošlo za nju,

i nije se htjelo to prihvatiti,

nego se guralo, dalje u pobjedu.

Riječi nebeske te počinju pratiti

na svakom koraku, na svakoj stazi,

sve dok ne popustiš toj milini,

i stope stanu, i um već ne pazi,

i gubiš se često u toj silini.

I opet se budiš jer ništa ti nije,

ti niti ne znaš o čemu je priča.

Zaborav uskače više no prije,

srce se brani od velika kiča.

Nisi više od ovoga svijeta,

već dugo hodaš nebeskim putom,

tuguješ, plačeš zbog svoga sjeta,

Isus te skriva svojim skutom.

Barem si upro svom svojom snagom,

to znaš, u pomoći nazoru svakom.

Ničega nema pod starim pragom,

a ti razgovaraš s Bogom dušom ti lakom.

22.02.2025. 20:33

Plavetna ruža

Ovu pjesmu za te pišem,

dušo ponizna i srce čisto;

svaku drugu pjesmu brišem,

Zaručnice koja goriš isto,

neprekidno vjekovima

da bi uvijek prva bila

na braniku i oltarima

gdje si svu duhovnost svila.

Blagovati tebe, tvoje riječi

i tvog stila neodoljiv plamen,

jednako je gorskoj mliječi

kao što je podatan ti kamen.

Kao što se budnica pokrene

ili rosna zemlja od sva pota,

tako i ti ljuljaš mene

sred ljepota, sred divota.

Slatka domovino, majko nježna,

puna strasnih zagrljaja,

sudbina ti neizbježna;

ti si zvono rodna kraja.

O, kako te ljubim drsko,

kako ovo tijelo za te tuče!

Živjeti mi nikad nije mrsko

dok me tvoje nebo k sebi vuče.

Eh, da mi je barem reći svima

kako slatka ti je kosa neuredna,

kako topla, prozirna je tvoja plima

i kako si svijetu vrijedna.

Kako trnje i oluje tebe grade

poput srebra što se teško kuša,

kako plavetna je ruža tvoje nade

koju nema niti jedna druga duša.

11.06.2023. 14:24

Ples s Istinom

U dijalogu čovjeka i prirode,

jer s kime bi razgovarao,

ljudsku potragu za pravdom

i traženje dobre prigode

Duh mu je Sveti rasparao

jer čovjek ne vlada svojim gardom

kao što priroda to čini,

ona je u vlasti Boga samoga;

i čovjek je Duha primio,

Njegov blagoslov nježan, fini

nasuprot duha tamnoga;

i čovjek je Duhu žrtvu prinio,

darove svoje i mane,

zajedno sa svojim duhom.

Duši umnožili se darovi,

a prirodi suza kane,

Duh je opremio novim ruhom

i stadoše balovi.

Započne dijalog plesa,

nalik pješčanom vrtlogu

samotnosti i Istine,

pustinje i nebesa,

a sve u velikom Bogu

gdje ona potraga mine.

I što se ponavlja stalno,

nestade, sva ona bitka

u zemaljskome žrvnju.

Duša napusti područje kalno

i uze pustinji vina pitka

da ispije čašu spasenja Krvnu.

23.05.2019. 21:26

Poljubac

Ovaj stih bi Tebe proslavio

kada pjevati bi znao,

dušom bi Te, Bože, obavio

kao kada poljubac bi dao.

Kako? Kako Tebe zamoliti

ono k čemu me ružarij vodi,

kamen u koji bih zaroniti

dok molitvom brodim?

Sveta Ljubavi, križu od metala,

hladna ako Te ne grijem

dlanovima od ferala,

majčinstvom Te Gospe krijem.

Primičem je usnama i čelu,

čvrstim stiskom još je držim,

drhtim na tom vjerskom djelu

da si srce još ne spržim.

Ako kad u molitvi izgorim,

to je za me razlog više

da od ljubljenja se ne umorim

i tada Te molim sve to tiše,

sve dok mogu usne suhe,

vruće kao riječ mi Svitka.

Padnu na me citre gluhe,

Sveti Duše moga bitka.

Od svih poljubaca na tom svijetu

svojom ljubavlju me, Kriste, braniš,

kao drhtavog leptira u tom letu

Ti me ljubiš, Ti me hraniš.

04.02.2022. 04:15

Posvećenje vremena

Za sve što bilo je izgubljeno,

za vrijeme što se ne vraća

dao si nama Dijete ljubljeno

da kao ti se nama obraća

i da nam govori o vama,

vaše beskrajne tajne,

o tebi i meni, o nama

riječi te trajne i sjajne.

Svakoga trena nešto propustimo,

a ti, Isuse, puniš nam srca

da mislima svojim dopustimo

da prođeš nam sve do srča.

Kada duša ti dolazi

na svečanu večeru,

tvoja Mati je spazi

i dodaje teseru,

čita joj povijest

njene osobnosti,

otvara svijest

za rajske sposobnosti.

Predaješ zakletvu, riječi,

daješ sebe, sve svoje,

da svatko se časkom izliječi

i odgovara na ime tvoje.

Predaješ svoje nam Tijelo,

Dušu, Krv i božanstvo,

činiš nam sveto djelo

da nije nam srce više pogansko.

25.01.2025. 17:54

Pouzdanje

Željeli su Boga ljubiti na silu

i bez svijesti svoje duše meke

koja gura krv kroz svaku žilu,

koja rađa ljubav za sve vijeke.

Nisam znala kako prihvatiti

Duha što me zove dušu dati,

kako Zapovijedi dohvatiti

prije dana kada čovjek pati.

Kraljevstvo se moli prvo,

prije svega, od početka.

Zato imam Isusovo Drvo,

da me ljubav dirne usred Svetka.

Povjerenje predaje me cijelu

Bogu što je zaglavni mi kamen

da se klanjam Krvi mu i Tijelu,

da mu uvijek odgovorim: Amen.

19.02.2025. 03:57

Poziv iz raja

Jer si mi rekao, Kriste, istinu o meni,

da su ljudi grešni, da teže za Duhom,

moja se ljubav za Tebe sjemeni,

duša mi čezne za svetim Kruhom.

Jer si mi dao sebe, jer me posvećuješ

i daješ da moja budućnost cvate,

ja predajem grijehe da ih osvećuješ,

da cvijetu mi vjere umnažaš late.

Jer si načinio narod po svome liku

da pravednost ljudska sva se ne krivi,

ja postajem čovjek na Tvoju sliku

da za mene zakon Tvoj oživi.

Jer se nastani kod mene kako obeća

i dade mi savjet za priliku svaku,

ja Ti se radujem jer duša osjeća

i srce mi saznaje istinu jaku.

Jer Ti si bio u mom životu Prvi

i dade božanstvo i ruku mira,

ja živim zbog Tvoje žrtve u krvi,

da slušam Tvoj poziv dobra Pastira.

12.05.2019. 04:23

Prah u plamenu

Danas dolazim u skrušenosti

da odneseš moju briž,

moje srditosti žeravicu.

Da izbaviš me od smušenosti

i podneseš sa mnom križ,

uputiš mi Duha golubicu

samo zato da nada mnom bdije

dok ne prođu dani mraka,

nesvjestice što obuzima me često.

Neka ljubav tvoja moju dušu grije

da odledi molekule zraka

koje ne dopuštaju mi ići cestom

na kojoj sam već utabala pute.

Prilazim po pomoć tvoju, Kriste

koji vijekom već u meni dišeš,

koji privijaš me uza svoje skute,

držiš dušu, ruke moje čiste

i na dlanu svome moje ime pišeš.

Jesi li oprostio mi sve slaboće

koje ispovijedam godinama?

Još je uvijek srce puno zla.

Samo ne daj životne suhoće,

sve ću pripovijedati o nama

kad me jednom uzdigneš od tla.

18.01.2025. 04:24

Proljetna poruka 

Sivkasto je nebo bez oblaka,

proljetni vjetar uzeo je maha

i njiše se po koja svraka,

a duša ostaje gotovo bez daha

od ljepote proljetnih igara

koje za ratove uopće ne mare

u kojima ovo vrijeme izgara

dok zrake se sunčane žare.

Ne, nismo mi proljeću ravvni,

nikakva zasluga to ne mijenja

jer mi čeznemo biti ravnopravni

putem nizina, oceana i stijenja.

A zna se da to su područja

na kojima vjetrovi vladaju,

a ne snaga i volja pučja

jer narodi kraće od toga traju.

Riječ Boga nam direktno zbori

i Duh Boga daje nam znati

sve ono što Isus nam progovori

da se možemo nebesnicima zvati.

I dade nam proljeća log,

pokaza nam igru svjetla i sjena

da znamo da jači je Bog,

od svih grijeha da veća je Stijena.

I dade nam jutra svježinu

da čeznemo ka veličini,

da orno spremamo ploda prvinu,

da znamo da sve novo nam čini.

27.03.2025. 07:30

Raduj se, dušo moja

Samo zaljubljena srca vječno gore

i u njima raste biserje bez broja

kao školjkicama što ih daje more;

samo je u ljubavi sav mir, dušo moja.

Ljubav ta u tebi koju daje Bog

često nalik je na ljubav svijeta

što je traže ljudi usred previranja tog

gdje se čezne naći krila vječnog leta.

Ona proizvodi tuđe odgovore,

ona uvijek neku drugu ljubav nađe,

ali samo Bog joj daje trnje i lovore,

samo Bog razapinje joj jedra lađe.

Samo Bog zna tajne srca tvoga,

pronalazi puteve ti, morske struje.

Samo tvoja ljubav prepoznaje Boga

jer je Otac ljubavi kojega se štuje.

Mnogi ljudi pridaju si važnost,

ali samo zaljubljeni smiju slabi biti.

U tom svijetu koji štuje lažnost,

samo Bog zna tvoje suze skriti.

Stoga nezgodno je život dati

čovjeku što vene kao pepeo i prah.

Bog će tebi uvijek snagu slati

za još jedan sasvim novi dah.

I to malo čežnje što u tebi čami,

to je poziv Neba i jedina ljubav tvoja.

Samo je u Bogu spasenje u tami,

samo je u Bogu radost, dušo moja.

18.09.2020. 06:58

Rajsko cvijeće

Ne znam zašto to baš sada,

ali sveti su mi spomenica svakodnevna,

svakog dana tinja ista nada:

ti već prošao si sva vremena gnjevna,

ti si pronašao Cvijet nad cvjetovima,

razloge za primanje nebeskih divota;

duša ti je osjenjena silnim svjetovima,

kraljevima marginaliziranih života,

i još mnogi za te uvijek pitaju i mole,

čak i oni koji su te popljuvali.

Možda sada sve ih kosti bole,

možda nisu blagoslivljali,

ali danas znam da hoće.

Vrijeme dokaz daje

od ljudske slatkoće

i ta tvoja vječnost traje

dok ti klecaš i opraštaš.

Mnogo toga tu se nađe,

ali više ne ispaštaš

za te tako ljudske krađe.

Možda vide tvoju dušu sjetnu

kakva oduvijek je bila,

bezbrižna za djecu sretnu,

tužna zbog tih crnih vila.

Sigurno već mnogima si pomogao

pa se sjeti sveta imena ti svoga

za kojeg ti Krist je bijeli kamen dao.

Moli danas za nas naša Boga.

In memoriam florum paradisi

18.07.2024. 16.09.

Rosa Duha Svetoga 

Tko Ti ne bi ispjevao stih

i za svako doba jednu odu,

svakoj riječi, Gospodaru svemira;

Ljubavi za dušu kojoj glas je tih,

Sjemenko života za slobodu,

Kralju sveta i vremenitoga nemira?

Tko te ne bi, Crkvo Krista,

Savezu svih svetih ili siromaha,

ljubio u srži tvojoj i ljepoti,

u raznolikosti Duha čista

i u Pismu koje čita se bez daha,

i u mudrosti što klanja se divoti?

Tko Te ne bi zvao u pomoć i stalno

kao kakav utopljenik blizu spasa,

poput rose koja teži zablistati?

Tko se ne bi uzdigao nad jezero kalno

kad u vjeri konačno pokrene se i stasa

da Te mogne nemoguće zaiskati?

Da sam Tvoja, Gospodaru moj,

da sam Tvoja pa da se priklonim

skutima Ti, rumenim i krvavim,

i da sam uz Tebe kada krene boj,

da se samo Tvome križu tad poklonim,

da se preobrazim u ritama prljavim!

Postala bih to što jesam stvarno,

činila bih mala djela za Tvoj Grad,

a Ti zvao bi me kao sunce rosu.

Poput vjetra, koji hladi srce sparno,

častila bih svaki uspon, opraštala svaki pad;

slavila bih kao dašak koji mrsi kosu.

24.10.2020. 14:47

Ruža

Sjaj se širi,
nevidljiva sfera
i tiho miri
kao da smjera

dati se meni
ili omamiti
dušnik u sjeni
koji bi čamiti.

Ni pupoljak nije,
a tako čista;
i listove svije
njezina bista,

i maleni trn
osjete nosi,
oštar, šuplji strn
što ga pokosi

tko je ubere.
A tko je gaji
s puno mjere,
čaroliju taji.

Otvara lati,
ali ne zna;
ipak se zlati
poput sna.

Predaja grmlja
na ruke žene
s visoka humlja,
sa zračne pjene.

Ljubavne boje,
nježno-vatrene,
tamozelene svoje
listove snene

upućuje svima,
poslanica mira;
ni tračak dima
nju nit' ne dira,

cvijet za Cvijetu.
Tako i ljuba ona
ne da se svijetu
sa svoga trona.

‎26. ‎rujna ‎2018.
05:57:55

Sada živim 

Sunce ispija me svojom snagom,

moždane se tope od vrućine

dok me Majka rukom blagom

vodi u hladovite visine.

Tebe ljubim, Bogorodice,

tebe koja blažiš svu sparinu;

povjetarac Duha najslađe mi piće

što mi osvježava omarinu.

Tko će, Kriste, rastaviti nas?

Što će nama naškoditi?

Ti si prava ljubav i naš spas,

tijelo Tvoje ne može se raskoliti.

Kada zovem Tvoje ruke,

dodaješ blaženstvo srcu mome

i u slavu svoje Muke

nosiš uskrsnuće puku kušanome.

Slaba pred Tobom ja, Kriste stojim,

tremor će me shrvati.

Sada živim i postojim,

Tvojom ću se uvijek zvati.

09.09.2023. 12:00

Savršeni par  

Poznavala Te tako nisam u dubini,

mada nije ljubavi mi smetnja bila.

Ti oduvijek i zauvijek Bog si u nutrini,

u vremenitosti koju čvrsto drži vječna sila.

Sada s Tobom šećem gradom, parkovima,

imam Te pri ruci kad poželim savjet

ili kad se bavim raznim poslovima,

a najviše tada kad potvrđujemo zavjet,

kada savez nam dobiva opipljive konture,

kada ima lijepo lice, tople ruke ili glas.

Oko mene vladale su bonace i bure,

ali uvijek sigurna sam u Te radi nas.

Kako suprotni smo, poput savršena para:

Bog i čovjek; Mlado Vino, a i gorka pjena;

žučljivost i Blagost; grijeh u društvu Nevinoga Dara;

pustinjaci, Brat i majka; Tješitelj i gruba žena.

Sada jasno mi je da si moja Svrha,

da je ovo prsten slobodnih atoma

koji kao ptice kruže ponorom do vrha

odakle se spuštaju u bezdan svjetlosnoga loma.

Život bivši moje samotnosti sada blijedi

i ne pamtim da li nadu nosila sam neku

za sve moje težnje poput ukrasa od mjedi

dok si vodio me kao što i Korito povede rijeku.

Kako sam se držala bez svijesti u svemiru krasnom

da Te imam pored sebe, da me nosiš na svom dlanu?

Kako sam prepoznala Te u tom dvoru časnom

i kako sam znala da me ćutiš kao svoju Ranu?

I dok mislim da Te oponašam, Kriste,

zapravo mi zorno pripovijedaš Ti o sebi sve.

Velika su čuda Tvoja, Ti mi stvaraš ruke čiste,

neki drugi život, strpljivost i muke, pobjede.

Ne znam zašto, ne znam kako sad je bistra moja voda

s izvora tiha, sva u cvijeću na toj freski naše Stijene.

S Tobom, Bože moj, sve što taknem ima slatka ploda,

sve Te više slavim jer Ti Korito si rijeke neke nove žene.

14.01.2022. 21:50

Silna žetva 

Sigurno u zrelosti ja znam

da će podići se duša moja,

da će uskrsnuti tijelo, bitak sam

i moj život u milijun boja.

Razlog moje nade sav se krije

i nevidljiv je za tuđe oči,

i u nutarnjoj se suzi sije

gdje se duša ova svijeta koči.

Neopisivo će silna biti moja žetva

jer je Krist milostiv, dobar Bog

čak i onom kome nije dobra sjetva

pa mu prašta puhanje u prazan rog.

Reci sada, Isuse i Stijeno, Srce medeno,

kome vode Tvoje potrebno je više

nego duši kojoj drhti srce ledeno,

kojoj ostarjeli život jedva diše

u toj kaljuži od oskudice i od praha

gdje su ljudi nesvjesni i tvrdi,

poput kamenja ne dolaze do daha

dok im srce svakoga na svijetu grdi

i dok plivaju zemaljskim si imanjem

kao da su mladi, bogati zauvijek;

dok se krase ohološću, a ne znanjem

i dok misle da je besmrtan im takav tijek?

Zlodjela se čuju glasno, na daleko,

i, u mlakosti, empatija im fali,

samo hlepe, traže med i mlijeko,

sebe nikad ne bi sasvim dali.

Nitko Tebe, Boga sad ne traži,

niti djela ljubavi ne pozna.

Samo Tvoja ljubav dušu snaži,

daje uvijek da si pravednosti spozna.

Hvala Tebi, Bože, za sve što mi dade,

za tu bol i žalost što na srcu sjedi.

Vidjeh zloduha gdje iz visina pade,

vidjeh život svoj koji vječnosti mi vrijedi.

22.04.2023. 11:34

Slapovi od suza 

Pred Gospodinom ću proplakati,

u intimi našoj gdje me drugi ne zna,

samo Majka koja čuva sveti štap.

Sudbinske će kaplje prokapati

koje skrivaju se srcu podno sna,

u dubinama u kojima je slap

iza kojega se kriju rajske tajne.

Vrlo mi je mila zemlja moja,

poznajem tu mnoge stvore,

osjećam se poput duše sjajne,

mada nespretna sam uslijed poja

kojim sanjam lađu, sinje more.

Ovom svijetu ne mogu sad biti slaba,

ne može se pasivno izgurati

ništa drugo do li ljubav sama, čista.

Što mi drugo treba, Oče, Abba?

Dovoljno je Tvoje milosrđe znati,

slapove niz koje teče Milost bistra.

Hvala Ti za križ od boli i za srce tiho,

i za raspoloživost u svakom trenu;

hvala Ti za sve te jake siromahe

koji ljube čvrsto, stalno kao i Bog njihov,

koji ustrajni su spasu, zanesenu

da izvuče iz ta svijeta duše lake.

Svakome si, Bože, dao isto što i meni,

konope za lađe, sunce pa i sestru kišu,

groblja i sva mjesta gdje Te slave.

Svatko ima dušu, suze što ih slap oplijeni,

što ih ruke Tvoje i Tvoj zakon brišu,

kojima se samo rajski stvori jave.

11.08.2020. 17:00

Slijepi službenici pokore

Prestala sam s pogreškama

i s tim svojim tijelom vremenitim

putovati obućom od kože.

Nadopunila sam dušu bilješkama

i svojim iskustvom bremenitim

u kojem se boleštine množe,

ali duh je blažen i svijetu odijeljen.

Dugo ne bijah ja, Kriste, tvoja

i za mnoge molila sam strasno.

Meni dosta taj moj život opepeljen

u kojem sačuvala se sreća moja

da te imam, da te čujem jasno.

Rado molim i provodim s tobom čase,

život lijep je uvijek i po svuda,

ali mi smo slijepi službenici zala.

Zato vapim još za duše i za spase;

od toga ja neću biti svijetu jače luda,

a ta Milost tvoja puno mi je volje dala.

05.03.2025. 11:42

Sloboda Križa

Slobodna je ptica na toj grani,

slobodni su svi priprosti ljudi,

ali nije duša kad izlazi van

gdje ju sustav, svaki čovjek rani,

gdje su semafori i znakovi ludi,

gdje je pitaju za groš i stan.

Slobodan je čovjek koji ima

nekoga za nagodbu i kal,

da sve što ga boli može svući,

da se grije kad je naokolo zima,

da se mršti kada obuzme ga žal

i kad može ostati u nekoj kući.

Slobodna je duša ravna,

koju nije briga puno u nutrini,

koja slabo vidi, koja slabo čuje.

Sloboda je težnja davna,

ali nema sadržaja u dubini

i po svuda prazno odjekuje.

Čisto zlato Istina je Tvoja

što se nosi s dušom koja ljubi

križ Tvoj, Kriste, makar loše.

Ona samo sloboda je moja,

ona mi pokriva život grubi,

ona daje snagu svima koji prose.

05.04.2020. 21:01

Srebrna cesta 

Prohodnošću cesta moja srebrna se diči,

korakom lakim, teškim iskušenjima.

Moja duša već odavno na sebe ne sliči,

vrijeme ide prema iskupljenjima.

Starosti je znak da poput puževa sam spora,

da je, kad je samo, otežalo tijelo

poput grijeha, zaboravljenih ispred sveta dvora,

ali duhovna ga snaga drži da je cijelo,

zajedno i s duševnim opterećenjima.

Ništa ne nosim sa sobom, osim svega toga,

dajem Kristu i njegovim posvećenjima

kojima me doveo je i do ova kraja moga

u kojemu moram još se uspinjati planinama,

bacati se s obzirima u prostrane nizine

kao da curetak sam, a težim za visinama,

da u svijetu ja naslutim božanske širine.

Nema spavanja kraj Krista, Boga,

ni u času umora i u njemu odmora.

Svjetiljka mi kazuje i dio puta moga,

mora gorjeti mi poput ljetnih zora.

28.02.2025. 00:07

Stablo moga srca 

Korijenje je ovo vodom okruženo

i u vodi bistroj, hranjivoj se kupa.

Sadilo ga srce drago, kao ispruženo,

da na tome mjestu mi živimo skupa.

Kao što su vode moje tekućice,

tako umiva me ljubav, radost, mir i red.

To je stablo jako i za mnoge ptice

koje pjevom uljepšaju život blijed.

Uvijek daje roda, zrele grane, plodno voće

i u svako doba zeleni se lišćem svojim.

Uvijek ima duševne mi hrane, Bog me hoće

da uz njega tajne srca svoga brojim,

da mu budem nalik u tom izobilju vrtnom,

da mu bliska postanem svojina

za koju se borio u zagrljaju smrtnom,

da od Križa ja mu budem trina.

19.03.2025. 20:58

Stihovi tvoje pobjede

Pobjeda nad svima

nije još ni pobjeda sebe,

a pobjedu nad sobom

daje nebeska mi klima;

gore srce me zazebe,

gine preko svega s tobom,

ti, božanska biti i živote

što se daje za tu ljubav našu,

tako slabu, tako bijednu.

Zar ne viđaš zemaljske grehote,

Kriste što nas vodiš ti na pašu,

tako slatku, tako jako vrijednu?

Pobjeda je uvijek samo tvoja,

a meni je da se tebi predam,

ne zaboravim ni zavjeta,

ni pravila, ni Zakona moja

jer te više nikad nikom ne dam,

ne zapostavljam ni savjeta.

Iznad svih nikada ja nisam bila,

niti moja domovina i moj dom

gdje si mene, Bože, postavio.

Širokim se poljima je rastopila,

a ja ljubim i nju snagom svom

jer si tu me prvi puta pozdravio.

Bijah kao divlja bujica i sva ta zvona,

pjesme moje nekadašnje još me bole,

ali sada prošlo je to vrijeme, gle.

Samo da sam sluškinja ta tvoga trona

pored kojeg moje srce, moje ruke mole

da sačuvaš stihove sve značajne.

31.01.2025. 20:50

Stvarnost vječnog dana 

Duše Sveti, Duše Krista moga,

Tvoja uslišanja brža su od svega;

Ti si zajedništvo sveta puka svoga,

Ti si sva sloboda naša, moja stega,

stega dragovoljna, sva u Tvojoj snazi.

Ako ništa drugo, vezat će nas to općinstvo

u kojemu živi vječno svetstvo, iz Tebe izlazi

pa i mene tješi kao presveto očinstvo.

Svi su oni sa mnom, mučenici za Tebe su bili,

stari oci, majke svete, sveta naša Marija, Djeva

oko koje svi su ležajeve svoje vječne svili

na kojima za Te svaka duša sada slavu pjeva.

Hvala Tebi, Sveto Trojstvo od božanske biti

kojoj se pridružujem u srcu svome,

na toj zemlji što će plodove nam uskrsnuća piti,

u tom tijelu krhkom i u domu mome.

Zagovore nosim, oni nose mene stazom

na tom putovanju i u vremenu gdje sviće vječni Dan

i gdje nikad nema zabune sa nekim srazom.

Ti si, Kriste, moja stvarnost, a sve drugo kao san.

13.09.2021. 05:44

Suputnik

Nemoć u mojoj moći,

snaga iz Krvi tvoje

i svježina hladne noći

zbrojit će plodove svoje.

Jer ja ću opet putovati

onoga dana kad svane

toplo jutro za nježne lati

i melem odozgo za nove rane.

Prebroditi treba čekanje

s okusom neizvjesnosti

za bolno i nebesko stanje

jedne ljudske povijesnosti.

Sine Čovjeka, Riječi štura

i slađa od medena saća,

ti dobro znaš da moja je ura

teška i lijepa, dobra plaća.

Zato te, Oče nebeski, molim:

sačuvaj od napasti, umakni srđu,

zajedno sa mnom koja te volim;

postavi mi srce u svoju Tvrđu.

Tako ću znati i spremna biti

kad zasine sunce na istoku

i tvoje ću slavno Ime prozboriti

kad mi zasvijetliš u novome sroku.

To riječ je Saveza naša

i pouzdanja u smrtnome času.

Slatka je, hranjiva, moja čaša,

moj Suputniče, moj jedini Spasu.

03.02.2025. 23:55

Susreti s Isusom 

Jesi li ikada susreo Gospodina,

onako obično i s puno ljubavi?

Ljubav Duha, kao Križa sveta trina,

u srcu, u duši tada se pojavi,

kao nježna naznaka mača Marije, majke

što probija grudi i slatko, u ogorčenju,

i kao trn iz bajke, i kao strah od hajke...

tako je strašan mu glas u porođenju

i tako divan, čuju ga djeca;

i tako kristalan, prodire dubinama;

i kao da nikad ne tuguje i ne jeca,

samo ljubomoru pruža u svojim visinama.

Potrese stvara, a milosrđe čini,

iza brda lavine od kamenja.

I, grohotom se smije mjesečini,

zvijezde padaju mu poput znamenja.

Zaista, srdi se i plače sred tišine

da ne čuju svi što slabi su u vjeri

nego tvrde šije, da ih bičem sve ošine

kako imali bi život koji se ne mjeri.

Sin je Čovječji, a posinstvo daje

svakoj duši svetom riječju svojom

u kojoj božanstvo i nama potraje,

zajedno i s posvetom, i s dušom tvojom.

Preteška je, pretvrda je govora pa šuti,

uslišanja čuju mu se, odjekuju na daljine

gdje ti duša rajsku sreću malo tek oćuti

sve dok sanjaš da si dirnuo mu haljine.

19.02.2025. 19:43

Svečanost života

Želim klicati na velika zvona

kako sreli smo se da me liječiš,

kako si me pozvao do svoga trona,

gotov da pogibiju ti moju spriječiš.

U tim suzama si mene ganuo

kada bijah u danima sivim,

moj je žižak istog časa planuo,

bijah nemoćna i kao mrtva, a sad opet živim.

Znaš da uopće me nije bilo strah,

i bez svijesti moje, ti si, Kriste, bio tu.

Znam da nisam bila samo prah,

već sam Duha budila u svome snu.

Uskoro će opet stići naše vrijeme,

sati zajedništva, svega što smo prolazili

da bih naučila ponijeti ja tvoje breme,

da ne bismo od ljubavi mi odlazili.

Istina je uvijek jednostavna, laka,

stvarnost nije nakićena ukrasima.

Mada šturo izgleda mi nota svaka,

ovo svečanost je koja slavi život svima.

05.01.2025. 17:48

Sveta ljubav 

Prostodušno sunce tiho zapada,

oblačna se krije silueta

kao da će nestati sva nada

da bi noću stigla ljubav sveta.

Kao da se miču sva stvorenja

s putanje što ugazi je ona.

Nitko ne zna koliko je povjerenja

ostavila kad je sišla s trona,

koliko je stvarno snažna,

mada viđena je Križnom putu

kao da je malo važna

Bogu što ju nosio na svome skutu

i na svojoj trnovitoj kruni.

Pustio je svima ljubav otimati

kao da je klasje što se runi,

kao da je suza što se daje otirati.

Pustio je da je više puta razderaju

s Božjeg tijela da bi orobili

tako da u ljubav prosto zvjeraju

ne bi li je silom otvorili

da istraže njenu snagu i ljepotu.

Razapet bi ljubav tajnu,

nikad ne videći njezinu divotu

dok se ona pušta suncu sjajnu.

10.03.2022. 16:54

Svjetiljka zaručnice 

Živjeti u izobilju, kako loše

za to biće koje izobilje daje,

kojemu se snage ne istroše,

a koje se popravlja i često kaje

da se Bogu kao čovjek vrati

jer je Bog mu pjesma velika i snaga

kojom i sebe, i druge ljubi i obrati

da mu duša bude Kristu draga.

Sveti ljudi k sebi uzimaju

svakoga tko želi njima prići,

s anđelima rosom Duha umivaju

ljude da bi lakše domu stići.

Uči se od mudrih glava

svaka poniznost, i mir i red

kao na sred neba plava

gdje je pravedan života slijed.

Ludo ljudska, što će tebi bogato ruho,

što ćeš učiniti s tom novčanicom?

Kupiti si dušu, sreću, sluh i uho?

Ili srediti se božanskom vjenčanicom,

bijelim koje besplatne su haljinama

koje pere Janjetovom krvlju sionska rijeka

što nahrani duh u nebeskim daljinama

kao što se hrani duša koja Zaručnika čeka,

održava vatru, svjetiljku si spasa,

i brine se neprekidno da joj ima ulja

koje gori tiho, tinja sve do zadnjeg časa

i u zagrljaju časnom kao požar kulja.

08.03.2025. 00:22

Tijesak

Proljeća su prošla, ljeta žarka,
jeseni se nadam, plodnoj kao maslinici
kada ih težaci stanu prostirati
pa se podno sunca jarka
kotrljaju masline i široki vidici
što ponekad znaju dušu razdirati.

Završna melodija života sliči tepanju
mladih ljudi koji traže svoje pute,
sliči trudovima koji guraju u nepoznato.
Veliko je uzbuđenje u staračkom jecanju
kojim duše mole da pod Božje skute
istresu sa sebe samo suho zlato

onog dana, toga kobna časa
u kojemu se odlučuje o svemu,
do kojega duša hoće izdržati časna.
Velika je nagrada čuti zvuke glasa
koji poništava svaku smrtnu tremu,
obećava da je porođajna muka krasna.

I kao kad maslina ispusti svoje ulje,
tako Muka Boga blagoslivlja težaka
da mu sve to bude lako, da mu bude lijek.
Duša samo mora uzimati s vrulje
kako ne bi propala il' bila mlaka,
kako ne bi brinula za života svoga tijek.
‎subota, ‎12. ‎kolovoza ‎2017. 01:00:49

Uskrsna nada

Onaj dan se noćas čeka

koji nosi svijetlu zoru,

koji naiđe k'o rijeka

što sve više teži k moru.

Sunčanim kupkama se budi

proljeće što uranilo je malo

da ga doživljavaju poneki ljudi

kojima je jako do ta svjetla stalo.

Još je zemlja hladna poput leda,

zubate su one tople zrake

poput ove noći s puno reda

gdje su riječi stidljive i lake.

Dan će onaj opet dobar biti

s najavom tih svijetlih staza,

toj hladnoći dugoj će se skriti

kao rijeka što je ostala bez gaza.

To je sve zbog održanja posta

u kojemu čežnja ima dionicu svoju

kada čovjeku je svega dosta.

Zato svjetlo sada budi želju moju

da susretnem Krista kao morski val

što se prelijeva pod suncem sreće

jer obuzima ga korizmena žal.

Možda svijet me dugo vidjet neće

jer bez tebe, Kriste, što mi vrijedi

trud i muka životnoga tijeka?

Uskrsnut ću, nada mi ne blijedi,

živjet ćemo život u vječnosti vijeka.

04.03.2025. 00:06

Uskršnja katarza 

Bijelom sam se haljinom ja ukopala

u tu smrt na Križu s Kristom

kad sam krstom krstiti se dala

da bi haljina mi ostati što čišćom.

Jednom zauvijek sam se ucijepila

u ta Boga koji ljubi nenadano,

uz ta slatka Boga se zalijepila

čiji Zakon ljubavi me prati neprestano.

Ne da maknuti se mome srcu

prema lažnim bogovima što se roje,

zbog kojih sam ponekad u grču

jer mi neprekidno dane broje

ne bih li se nekako pokvarila.

„Ti si malen dio blata i velika kala,

nisi dostojna ničim da bi nas podarila,

samo grijeh si uvijek tražila i krala”,

govore mi svaki dan da stradam,

da bih gledala u smrt i bijedu

i opsjedaju sve duše za koje se nadam

i za koje znam da sa mnom su u slijedu

što nas vodi jedinome Bogu pokleknuti

koji odmah izbavlja sve vjerne vlasti tame

da bi svaki od njih Svjetlom odjeknuti

čim se krsti od života i od smrti same.

Jednom kada ljubav Presvetoga Trojstva kušah,

predadoh se svemu što mi Isus daje,

svemu zbog čega me stvorila je Božja Duša:

da Mu budem svijetli Dan što nikada ne prestaje.

13.04.2023. 15:44

Uzdignuće moga praha

Tvoja riječ me, Bože, opije

kao što kruh opije siromaha,

kao vino koje izobiljem lije,

kao uzdignuće moga praha.

Zbog tebe sam često sretna,

nerijetko još s tobom patim

kad je duša kobno sjetna,

kada se iz grijeha vratim.

Kriste, da ti govorim o plamu

ili da se smrznem kao led

kad napustim crnu tamu

i kada okusim od tebe ja med.

I kada me za sve zloduh goni,

i kada me pozivaš na koru Kruha,

ime tvoje u srcu mi zvoni,

uvijek blagujem ti oganj Duha.

Tad se uskovitla prašina u meni,

tada gorim kao vatreni stup

što je danju bio u oblačnoj sjeni,

tada propada moj grešni trup,

a ja promatram to iz visina

i ničega u svijetu meni žao nije

zato što si uzdigao mene iz nizina

da mi duša Pića duhovnoga pije

što ga izobiljem svojim nudiš

da bih živjela ja s tobom uvijek

kada jednom i meni presudiš,

kada čujem onaj isti pravorijek.

07.01.2025. 05:01

Veličanstvo nade

Oko srca bol,

a molekule kisika

kao život gol

u odajama dušnika.

I već dugo odlaziš,

mladosti lagodna,

i nikad ne prolaziš

kao zaostalost neka zgodna.

A starost je potka,

sretnija od one naivnosti,

pobožna i krotka,

bez jake uplivnosti.

Blago onome starežu

što mudrosti nakupi

kao ulov u mrežu

gdje su darovi skupi.

Bog te uvijek pozove

i čuješ ga jasno.

Raskine tvoje okove

da zaživiš časno,

ali ne pred ljudima,

nego u srcu Gospoda,

u njegovim grudima,

sred njegova roda.

I nebesnik postade

ta zaostala osoba,

s veličanstvom nade

kao majčinska utroba.

24.02.2025. 03:49

Vječno krštenje

Otkada sam na toj rijeci, sve se mijenja,

nigdje nema mira, ništa stalno nije.

Svake rodne godine sve dolazi do zrenja,

svakog novog dana nešto bar proklije.

Gledam život, slušam vjetar, živim samo za to,

moje misli i osjetila bez toga ne mogu

jer je ovo nebo s oblacima neprocjenjivo zlato,

jer se tako nalazim u svome Bogu.

Miris jutarnjega vjetra, zvuci prirode, tišina,

sve to budi organizam, nadu i životnu moć.

Sve te sile mi dokazuju da postoji visina

koja veća je od onih zala koje nosi noć.

Bog me rodio da rađam i stvaram, dao mi je ljude,

stočare i zemljoradnike, pustinjake, lovce

da se svi povežemo i da nam dobro bude,

da svi načinimo život, a ne toljage i kolce,

oružja, ubojstva, jednom započeti rat.

Bog je neiscrpan makar mi se uništavamo,

makar svaki čovjek postao je jadan svat.

Bog nam daje novi život dok mi spavamo,

On je meni udahnuo još od ove prirode,

još me hrani, još me Kristom poji,

Sinom svojim čiji Križ mi daje vode,

one iste u koju je postavio ljude da ih goji.

Svakog jutra kad se nađem na toj rijeci,

slavim iz početka život svoj i Stvoritelja,

hvalim ljude, ljubav koja sve nas liječi,

umivam se istom vodom svoga Spasitelja

jer mi daje Majku svoju, Bogorodicu

da se mogne i u meni jutrima poroditi.

Svakog dana molim i Bezgrešnu Djevicu

bez koje se život ljudi ne bi dao ploditi.

Sve prolazi, sve se mijenja, ništa stalno nije,

samo voda rijeke, samo vječni na njoj ljudi.

Svake noći ova rijeka se od mene krije,

svakog jutra mene Bog na život budi.

09.10.2016. 09:28

Zaborav i sjećanje

Zaboravi dođu kao brza kob,

preskačem u njima dio života,

staze bez povratka i, kao rob,

klecnem kraj božanskih divota.

Svaki mi zaborav donosi nešto novo,

neku drugu misao, iz molitve što se budi,

za koju nije sposobno tanko živčevlje ovo

naći porijeklo, ni cilj, i kažu da ludi.

Kažu da kopni, kažu da stari,

a duša se raduje bolje i više;

i misao svaka o tome mari,

ona se Božjim prstom piše.

Inače ... o, kako bi bila velika tuga,

neznanje, suze i boli, depresije pad

kada bi čula se tiho samo zla poruga,

kada bih pristala počinuti sad.

Duhom se Svetim ravna mi srž,

on će mi dati smjernice slavne

za moju tamu gdje ne vlada mrž,

za moj dan gdje staze su ravne.

Dušo, nas čeka Kralj svih kraljeva

koji dade ti Duha i rosom te umiva;

koji ti od života novosti nalijeva,

vedrinu buduću da u tebi uživa.

Da slaviš ga u njegovim djelima,

da ti pjeva pohvala njegovih riječi

i da ti duh svoga Krista cjeliva,

i da ti Križ sve rane izliječi.

28.01.2025.23:59

Zagrljaj trnja

Trnje u mom tijelu

nenadano dolazi,

na tu dušu cijelu

neprimjetno silazi

kao nježan mač,

poput iglenoga vrha,

kao pusti drač

poput strašna srha

da se pitam kome,

čemu služi taj mi znak,

da li Bogu mome

il' je neki pomor jak

od kojega stvarno sada

ne može se učiniti puno;

zato snaži mi se u te nada,

ti, trnova oštra kruno

što si moždane probijala

mome dragom, mome Bogu

čiju ljubav si razvijala

da ja nadati se uvijek mogu.

Sunce gledati me neće

kada proljeće zavlada

što mi pjeva note sreće

da još jača ta mi nada

pa će brzo proći

vrijeme ispitivanja

i ti dani će mi doći

poput osluškivanja.

U čempresu uz cestu

pjevao je neki kos,

na tom zaštićenom mjestu

dao mi je velik doprinos.

Kruno oštra, trnovita, zlatna,

Krv mi Isusova daje

moždanima neka nova klatna

da se ljubav moja kaje,

da se preokrene i obrati

sasvim druga da mi bude,

da povuče se u proljetne vlati

koje miluju i duše lude

da od njih načine ležaj meda

Riječi koja spustila se na me

kao gruba opomena leda

što se brzo rastopio za me:

budna moraš biti, bdjeti

ti nad sobom samom,

molitvom i voljom žeti

pobjedu nad ovom tamom

jer je trnje to na srcu tvome

zato što ti grliš Krista

pa ti on u zagrljaju tome

čini da ti ljubav bude čista.

07.02.2025. 00:59

Za tu jednu dušu

Niti jedna nota,

niti jedan šum,

ni tišina

nisu kaplja Tvoga pota,

Tvoje srce i Tvoj um,

ni Tvoja visina;

niti Tvoje riječi

nisu kao ljudske,

makar Čovjekom se zboriš.

Nitko Te ne spriječi

kao da su popadale ljuske

duhu protiv kojega se boriš,

nitko neće učiniti toga

što Ti činiš, što Ti stvaraš

dok se život množi,

dok se moli Boga;

modro nebo uzdasima paraš

da se sve posloži.

Kriste moj, Kriste,

takvoj duši sitnoj

Ti se nađeš, Ti je dižeš

jer joj ruke nisu čiste

u dolini žitnoj

gdje u klasju gmižeš

da je svu opereš

poput blage majke

kako vidjela bi Tebe;

svoje Lice zemljom stereš

protiv svake hajke

da u nevjeri ne zebe.

Svoje krvi daješ

da Te se napoji,

da dobije snagu

duha što se kaje,

da si grijehe broji

za ispovijest blagu

do posljednje suze

što je otireš u spasu;

za tu dušu bijednu

Ti od svoje slave uze

da se klanja Tvome glasu,

da ugleda Tvoju suzu jednu.

05.06.2020. 18:24

Zdenac milosti

Oštra i čvrsta biljka,

teška za stalno branje,

i s njom se gnjavi i piljka

pa namješta njeno granje

da namjeri podobno bude,

da svijet se mučenja sav posloži.

I trn se izboči iz biljne grude

okrutnim rukama da se podloži.

Evo je, baš kao krunu il' vijenac

mučitelj stavlja na glavu Sina od Boga

što neiscrpan je milosti zdenac,

i to nakon biča od usuda zloga.

Čeone probija, nerve probada

ta kruna od trnja, oštra i čvrsta,

a kaplja za kapljom krvi pada

rad' Duha Svetoga ognjena krsta.

I, kako se krivi, tako podere

ta kruna i trnje čitavo čelo

da prodire rumena krv bez mjere,

da se dovrši slavno djelo,

božanski spas za narodni okup,

da se ispuni proroka glas

da doći će Janje za veliki otkup

od grijeha ljudi, sviju nas.

Očeva volja i muka mu Sina

platit će obilje svim ljudskim dušama

koje će piti taj kalež božanska vina,

a bit će tu Bog, Emanuel s nama.

04.03.2025. 09:52

Zdravo, Tijelo Isusovo

Tijelo vječnoga života,

Tijelo života svakodnevna

kojim vlada i grehota i divota,

Ti si ona tajna drevna

koja ne pušta se, al' se ne zna.

Ti si kamen spoticanja

na toj zemlji koja tjelesna je sva;

Ti si točka doticanja

ljudske duše i nebeskih dvora,

Ti si način uspješnosti

samrtničkih razgovora,

Ti si prolaz umješnosti

kakvu nitko nema, a dobiva.

S Tobom ide se na putovanje

prema Bogu što se skriva;

Ti si lijek za ljudsko ludovanje.

Lijek si protiv smrtna straha

koji gleda samo besmisao,

samo kraj života i nestanak daha;

Ti si svaku suzu obrisao

da bi duša mogla biti kvalitetna

svakim danom, svakim trenom,

da bi sva obitelj bila sretna,

svatko tko se nađe u okrilju njenom.

Ti si moga srca željna glazba,

Ti si moje zadnje slovo,

konačna si moja preobrazba,

Krvi moja, Tijelo Isusovo.

20.06.2019. 07:28

Zov nebeskih stvorenja

Svi stvorovi svijeta

ranim će jutrima buditi

mnoge ljude na slavu.

Duše nebeska leta

nikada ne znaju kuditi

već nude uvijek milostinju pravu.

One su izvori svetih želja,

nose u praskozorje svilene niti

kojima slava Boga putuje.

Od njih nema boljega učitelja

koji će ljubav tumačiti

svakome tko ih čuje

jutrima ranim, srca čista,

spoznajom nemirnih putanja,

dobroga sluha, naravi vedre

što teče iz Srca Krista

da usmjere sve staze lutanja

i ljudima Boga iznjedre.

Budi me, dušo s neba

da napustim svoje snove,

da živim ljubav i sreću

jer to mi jedino treba,

jer ljubav me životu zove

što ga propustiti neću.

To moj je život u Bogu,

to moje je nebesko stanje

gdje volja Njegova vlada.

U Kristovom Srcu sve mogu

jer uvijek mi daje poslanje

na stazama nebeska Grada.

19.06.2020. 05:10

Zrelo vrijeme

Hladni navališe vjetrovi silni,
mrzlo se ptičje dršćući trese,
a iz visina se čuju glasi umilni
kakve taj vjetar ponekad donese.

Nestade one topline doma
za koju se duša za stalno veže
da ju prostrijeli poput groma
i da je muči sve teže i teže.

Vjetar šumi, fijuče, divlja
dok zvijeri skloništa traže,
a nebesa postaju sve to sivlja,
što više se čuju riječi najdraže:

"Ja sam ti Nebo tvoje i Bog,
a ti si koju sam pozvao kći
da me pronađe okolo vjetra tog
jer vrijeme ti stiže, vrijeme ti zri."

Zaboravljam sidrišta djetinjstva moga,
u srcu mome kopne davnine;
slijedim taj glas mojega Oca, Boga
koji me vodi u svoje nebeske daljine.
‎26. ‎veljače ‎2019. 10:41:40

Zrnca jedinstva 

Stihove pišem

da se rashladim,

prostoru višem

da se uskladim

koji mi daje,

koji me nosi

da mir mi potraje,

da Duh me orosi.

Ljiljane bijeli,

k tebi se stječe

tvoj narod cijeli

da molbu ti reče,

prošnju za red

u okolini,

molitve slijed

da se podčini

Božjoj volji,

da je prepozna,

da bude još bolji

i raj da spozna.

Majko nebeska,

krunicu spusti

do praha i pijeska

pa je izusti.

Ogromno štivo

za ljude u hladu,

sjećanje sivo

za dušu mladu.

Nespretno brojenje,

slaba energija

i prazno voljenje,

duga elegija.

A tako je zlatan

taj govor tvoj,

sjajan i blatan

za mir i nespokoj.

Kad pripovijedaš,

ti, Ženo bez riječi,

na prijestolje sjedaš

koje nas liječi.

U srcu prebireš

sve naše muke,

pa se ne prepireš

oko nauke

jer svatko zna

nevolju svoju,

a ti si sva

u tome zbroju

gdje zrnca nas vode

u jedinstvo.

Puno slobode

to tvoje sestrinstvo;

tajne otkriva

i srca budi,

duše doziva

pravednih ljudi.

27.07.2022. 14:03

Živa grana u jezeru

Pristižu zvuci

s dalekih spruda

prema srcu mome;

pitomi su vuci.

Da l' neki vrluda

il' stope su trome?

Klupa podno grane

što u jezero se spušta,

ogoljela, osamljena.

Brojila bi takve dane

kada god bijaše gusta;

nije oboljela, niti utamnjena.

Jezero je zeleno i plavo,

oblak se odražava

njemu do dubina,

a omeđeno je travom.

Grana, crna kao da je čađava,

na vodi se ogleda još s visina.

U toj pustinji

i u samotnosti

čujem ritam bila tiha.

Blještavi je odraz, sinji

i u žaru predanosti

poput spontanoga stiha.

Duša ovdje spozna

da je netko nježno voli

i da ona ljubi plamom.

Otac nebeski sve zna,

odgovara kada ga zamoli,

razgovara s dušom samom.

13.03.2025. 09:42

Živi Zakon

Prije zore Bog naš rodio je Sina,

a posinstvo su predali mu dalje

pričesnici Kruha Kristova i Vina,

da sve nas vjerne u život pošalje

koji počeo je dok je vladala nam tama,

od postanka svega svijeta,

od prvoga grijeha Eve i Adama

kad su umirala mlada ljeta.

Bog naš dade nama Zakon krut,

ali kušati nas, svakog svoga, mora

da bi sve nas izveo na pravi put

prije nego svane nova zora,

ona koju nam donese mladi Krist,

živi Zakon, Riječ u srcima našim,

koji čini da nam život bude čist,

a ne da slabiće sve prestraši.

Jer to nije mrtvo slovo od kamena

nego Duh je predao se silan,

sa zadaćom se nosi preko ramena,

to je poziv mio, jak i umilan,

ulazi u srce i caruje u duši.

Um i savjest rađaju se tako,

kao kiša koja smiluje se suši

i u nebo vječno može lako.

Živi Zakon divan život je za vijeka,

nema kraja više njemu, ni svršetka

jer u ognju Duha rađa protiv smrti lijeka,

i rod ljudski obrati se zbog nova početka.

02.03.2025. 18:53

Život neizmjerne milosti 

Srce milosrdno, smiluj se meni;

Srce čisto, iskrenost mi stvori;

Srce sveto, jakošću me opremi;

Srce Isusovo, ljubavlju pokori

svaku divlju kost i meso moje,

svaku gorku kaplju svoga roda

koja nije onih prsi što me doje

vjekovječnom hranom svoga ploda.

Srce Isusovo, Ti me zaprepasti

veličinom slave, malenošću suda

kada vidiš da ću strmoglaviti se, pasti

u svoj glib gdje postajem Ti Juda.

Pomiluj me, takvoj meni se sažali

kakvu nisi za se porodio.

Kakvu si me poslao u trnje, opožari

takvu mene koju Ti si pogodio

nježnom strpljivošću svakoj ljagi.

Tada opet prihvati me vjernu,

Srce pouzdano, najdraži mi Dragi,

Bože koji živiš milost neizmjernu.

17.06.2020. 19:44

Zrelo vrijeme 

Hladni navališe vjetrovi silni,
mrzlo se ptičje dršćući trese,
a iz visina se čuju glasi umilni
kakve taj vjetar ponekad donese.

Nestade one topline doma
za koju se duša za stalno veže
da ju prostrijeli poput groma
i da je muči sve teže i teže.

Vjetar šumi, fijuče, divlja
dok zvijeri skloništa traže,
a nebesa postaju sve to sivlja,
što više se čuju riječi najdraže:

"Ja sam ti Nebo tvoje i Bog,
a ti si koju sam pozvao kći
da me pronađe okolo vjetra tog
jer vrijeme ti stiže, vrijeme ti zri."

Zaboravljam sidrišta djetinjstva moga,
u srcu mome kopne davnine;
slijedim taj glas mojega Oca, Boga
koji me vodi u svoje nebeske daljine.
‎26. ‎veljače ‎2019. 10:41:40

Dodatak;

Ako ne znaš

Do not ask a describe from me

if you do not have a picture, do not know,

look at the lakes of Lika, do you see?

Let the rivers in the stone tell you so.

Ask heroes with a cry,

their spirit doesn't lie.

What was all that about us?

Look at the old town of Dubrovnik

look a bit at all his scars

and also on the walls od Šibenik.

Ask heroes with a tie,

their spirit doesn't lie.

Ask the river Dunav what was that

arround Vukovar, the little place.

Ice mountain od Velebit, cold and shut,

will answer it became a huge space.

If you do not know, ask the heroes with a tie,

they all lie under, but spirit of warriors doesn't lie.

ORIGINAL:

Ako ne znas sta je bilo

Marko Perković Thompson

Kazu da sam lud, da je novo vrijeme
i da su prosli dani pjesama za tebe
a meni tako dodje nakon case vina

I da ih pitam je l' to i vasa domovina
ti si rodjen sine u vrijeme slobode
rasti da je branis kad ti stari ode

Ref.
Ako ne znas sta je bilo nek' ti kaze Lika
pitaj svaki kamen naseg grada Dubrovnika
pitaj Zadar i Kotare, zide Sibenika
ako ne znas milo moje, upitaj heroje

Pitaj Dunav sta je bilo oko Vukovara
i Velebit, hladan kamen, nek' ti odgovara
je l' se Gospa Hercegovska suza naplakala
to upitaj milo moje putem do Mostara

Ako ne znas sta je bilo

Je l' moguce da ste zaspali na strazi
zakletva barjaku da vise ne vazi
je l' moguce da ste zavezali oci

I ne cujete tudje korake u noci
ti si rodjen sine u vrijeme slobode
rasti da je branis kad ti stari ode

Ref.

Hvala Ana