gordanatomljanovic: Svjetlo božanske istine

gordanatomljanovic: Svjetlo božanske istine:   Sve što je Bog stvorio, stvorio je od sebe samoga jer Bog je Život, Pravednost i jedino Dobro koje postoji. Ono što je zlo, od Boga nije,...

Svjetlo božanske istine

 

Sve što je Bog stvorio, stvorio je od sebe samoga jer Bog je Život, Pravednost i jedino Dobro koje postoji. Ono što je zlo, od Boga nije, već od Grijeha, to Gospodin nije stvorio jer grijesi su naši i smrt naša udaljavanje od Stvoritelja i nedostatak ili manjak Dobra.

Zna se dobro da je Bog stvorio nebo i zemlju, svjetlost i čovjeka.

Bog je Duh koji može načiniti sve duhovno i materijalno, vidljivo i nevidljivo. A da bi čovjeku nešto bilo vidljivo, potrebna mu je svjetlost.

Gospodin je svijet stvorio iz ničega, a čovjeka od praha zemaljskoga kojemu je udahnuo svoj dah te tako postade čovjek živa duša.

Čovjek je sagriješio jer se bio udaljio od Gospodina, zašao je na područje bez svjetla, izgubio se u tami.

Budući da je Bog sav za čovjeka, želio je spasiti ga iz tame, vratiti ga na svjetlost, u dobrotu, u pozitivu, u postojanje. Tako je počela ekonomija spasenja čovjeka iz tame koja je potrajala sve do sada.

Bog je izabrao neke ljude i od njih stvorio svoj narod kojemu je omogućio da uživa privilegije pred ostalim narodima; stvorio je naciju čija je svrha bila da sažme povratak u svjetlost Božju te da zasvijetli svim drugim narodima.

Mnogi su se ljudi vratili svome Stvoritelju, ali pojedinačno, a ne kao zajednica što je bio nesavršen povratak Bogu jer Bog ne spašava samo neke ljude, Bog spašava čitavu zajednicu, čitavo čovječanstvo. Ne može se čovjek spasiti kao jedinka jer griješi protiv sebe, protiv Boga i protiv drugih ljudi, živi u zajedništvu, ma koliko da se osami. Čovjek se rađa u zajednici, živi u obitelji, živi u društvu i, kada griješi, griješi u zajednici, vrijeđa sebe, Boga i druge ljude.

Bilo je nemoguće odjednom dovesti čitav jedan narod natrag u raj, kod Gospodina. No, povratak Bogu mnogih ljudi ukazao je svojim primjerom kako je Gospodin dobar i milosrdan svome izabranom narodu. Tako je Božji narod ipak postao putokaz, primjer i svjetlo svim drugim narodima.

Iz svoga izabranoga naroda Bog je izveo svoju Riječ, Sina Božjega Isusa Krista koji se utjelovio po Duhu Božjem u Djevici Mariji od koje se rodio kao savršen Čovjek. Isus je tumačio svojim sljedbenicima i izabranim apostolima da je On svjetlost koju je potrebno slijediti kao što učenici slijede svoje učitelje kako bi u blizini te božanske svjetlosti vidjeli stazu kojom će kročiti da bi se vratili u Dobro, na Svjetlo, u Život.

Isus Krist je vjera naša; po Kristu, u toj vjeri, vjernici imaju pristup do Gospodina i do razgovora s Bogom.

Drugačije je bilo prije Isusa Krista kada su se pojedinci u svjetlosti vraćali Bogu Stvoritelju u raj. Slično je i danas, drugačije se vidi netko tko vjeruje u Isusa Krista, a drugačiji je onaj čovjek koji samo vjeruje da Boga ima, a ne hoda za Isusom.

Jer, Isus je pravi Bog i pravi Čovjek koji nikada nije imao grijeha i nikada nije odlutao u tamu, mada Mu je život postao mračan i težak kada je predao, onako svet, sebe i svoj život ljudima, koji nisu mogli podnijeti svjetlo istine, da Ga razapnu na križu svojih grijeha.

Isus je poslije tri dana uskrsnuo, Isus je ta supstancija koja se rasipa po ljudskom srcu i po ljudskoj pameti kada ljudi u Njega povjeruju. Isus i Otac nebeski dođu čovjeku i nastane se u njemu zauvijek.

Tako živi čovjek i tako živi novi, Isusov narod kada vjeruje Isusu i kada Ga slijedi. Tako od grešnika nastaje novi stvor, mada i taj drugi može i dalje griješiti, ali pere svoje grijehe u sakramentima Katoličke Crkve. Tako nastaje vjernik ispunjen Bogom koji vrši volju Boga dobroga i milosrdnoga, koji oprašta, koji ljubi istinu, vjeruje Bogu sve i postaje svjetlost čitavoga svijeta. Ta svjetlost, to je Bog koji se nastanio u vjerniku.19.10.2022. 07:57

„Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja,
pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju;
site se pretilinom doma tvojega,
potocima svojih slasti ti ih napajaš.
U tebi je izvor životni,
tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo.” Ps 36,8-10

Jedinstveno zajedničko svjetlo Boga i čovjeka

 

1. Uvod

Naravni ljudski razum obdaren je po Gospodinu duhom koji može vrlo lako i često odlutati.

Lutanja razumnog ljudskog duha mogu često i lako odvesti čovjeka na terene koji nisu niti sigurni, niti testirani, niti iskušani jer čovjekov razumni duh je često u toj zabludi da je slobodan i da za njega zakonitosti razuma ne vrijede.

Ali sve je to jedan te isti čovjek.

To je osoba koja može biti u zabludi ako kod nje prevladava neznanje ili ako se nalazi u okolini gdje prevladavaju slične zablude.

I duši, i duhu, i razumu, i tijelu, i osjećajnom i osjetilnom životu, i promišljanju, i općenito kompletnom čovještvu kod ljudske osobe potrebno je naći i dobiti odgovarajuće podatke kako čovjek ne bi bio u neznanju oko jako važnih pitanja koja se tiču života i smrti, egzistencije i politike, i slično.

Budući da je Gospodinu stalo do toga da se nađe s čovjekom u predivnom susretu, objavio se čovječanstvu i ponudio sebe, svoga Sina, svoga Duha Svetoga kako bi čovjek mogao doći do korisnih podataka, a također bi i Bog mogao udijeliti čovjeku Milost prosvjetljenja.

Jer ljepše je ljubiti i darivati ljubav nego primati ili bilo što drugo činiti.

Milost je Boga u tome da nudi ljudima svoju mudrost i sve svoje onako kako je svakom pojedincu potrebno. To je moguće u daru vjere i povjerenja.

Prema tome, vjera obogaćuje ljudski razum jer Duh Sveti prebiva u kompletnom čovjeku, a naročito je važno napomenuti da pomaže ljudskoj inteligenciji u prepoznavanju zabluda i ljudskih grijeha koji donose smrt. Ljudi moraju znati da te grijehe predaju Gospodinu te da ih sam Bog odriješuje od toga tereta, opraštajući čovjeku.

Jedinstveno svjetlo Boga i čovjeka nalazi se u njihovom kompletnom zajedništvu.

2. Bilješke:

Literatura: Katekizam Katoličke Crkve, Dokumenti II vatikanskog sabora

Izvor: Sveto pismo

- Vjera je čovjekov odgovor Bogu, koji mu se objavljuje i dariva, pružajući istodobno čovjeku preobilno svjetlo u traženju zadnjeg smisla života (KKC 26).

- Naš duhovni život i dogme organski su povezani.

Dogme su svjetla na putu naše vjere, one ga osvjetljuju i čine sigurnim. (KKC 89).

Čovjek u ispravnom moralnom životu prihvaća svjetlo vjerskih dogmi.

- Vjera donosi sigurnost, ona je sigurna jer se temelji na samoj Riječi Boga, koji je sama istina, Sveti Toma Akvinski kaže: „Sigurnost koju daje božansko svjetlo veća je od sigurnosti što je daje svjetlo naravnog razuma” (KKC 157) jer kršćanska vjera jest nadnaravna stvarnost.

- Jer svi vjernici sudjeluju u razumijevanju i prenošenju objavljene od Boga istine te su još i primili pomazanje Duha Svetoga koji ih poučava u svemu (KKC 91) i uvodi ih u svu istinu. Ukupnost vjernika očituje svojstvo nadnaravnog osjećaja vjere i pokazuje opće slaganje u pitanjima vjere i morala (KKC 92).

Sav Božji narod na osnovu svog nadnaravnog osjećaja vjere neprestano prima dar božanske objave, u nj sve dublje prodire i potpunije po njemu živi (KKC 99).

- Bog, koji stvara „iz ničega”, može po Duhu Svetom grešnicima dati duhovni život, stvarajući u njima čisto srce (KKC 298). Budući da je mogao svojom Riječju učiniti da iz tame zasje svjetlo, može dati i svjetlo vjere onima koji ga ne poznaju:

„Ta Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu (2 Kor 4,6).”

Bitka protiv našeg posesivnog i gospodujućeg „ja” jest u BUDNOSTI i u TRIJEZNOSTI SRCA. Kad Isus zahtijeva budnost, ona se uvijek odnosi na njega, na njegov dolazak u posljednji dan i svaki dan: „danas”

(KKC 2730). Zaručnik dolazi o ponoći, svjetlo koje se ne smije ugasiti jest svjetlo vjere:

„Moje mi srce govori: ,Traži lice njegovo' (Ps 27,8)”.

- Ljudski razum može naći neki odgovor na pitanje o počecima i postanku svijeta, usprkos raznim nestvarnim teorijama; čovjek u svom zdravom razmatranju može zaključiti po svemu stvorenome da postoji i neki stvoritelj svega toga, svijeta i čovjeka, pa čak i upravitelj povijesti i svega drugoga. Tu kršćanska vjera pridolazi učvrstiti i prosvijetliti um da pravilno razumije istinu i produbi spoznaju u svjetlu vjere sa svom razboritošću:

„U početku stvori Bog nebo i zemlju (Post 1,1).” 

„Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,
na sliku Božju on ga stvori,
muško i žensko stvori ih (Post 1,27).”

„Vjerom spoznajemo da su svjetovi uređeni riječju Božjom tako te ovo vidljivo ne posta od nečega pojavnoga (Heb 11,3).”

Metodičko istraživanje u svim strukama neće se protiviti vjeri jer profane i vjerske stvari imaju isti početak u Bogu Stvoritelju.

No, postoji preduvjet da se istraživanja vrše doista znanstveno i po moralnim načelima što je danas već neka rijetkost (usporedi: GS 36).

Jedino kršćanstvo može podučiti o moralnim pitanjima jer se njegova teološka i filozofska znanost i struka temelji na objavljenoj istini od Boga kojemu je do etike i morala posebno stalo, stalo mu je do uređenog moralnog života među ljudima i od samoga stvaranja Adama i Eve Gospodin nastoji odgajati ljude koji su pripadnici vjerujućeg Izabranog naroda, to jest, Crkve, te očekuje da će oni proširiti dobar život i ćudoređe po čitavom svijetu. Jer, nisu svi ljudi svjesni da su grešnici.

- KKC 156 Razlog vjerovanja nije u tome što objavljene istine izgledaju istinite i razumljive u svjetlu našeg naravnog razuma, već mi vjerujemo zbog autoriteta samoga Boga objavitelja koji ne može prevariti, niti prevaren biti. Ipak, da bi poslušnost naše vjere bila u skladu s naravnim razumom, htio je Gospodin Bog da se unutarnjim pomoćima Duha Svetoga pridruže vanjski dokazi njegove Objave. DS 3009

„Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist (Mt 16,20).”

„Zato treba da mi svesrdnije prianjamo uz ono što čusmo da ne bismo promašili. Jer ako je riječ po anđelima izrečena bila čvrsta te je svaki prijestup i neposluh primio pravednu plaću, kako li ćemo mi umaći ako zanemarimo toliko spasenje? 

Spasenje koje je počeo propovijedati Gospodin, koje su nam potvrdili slušatelji, a suposvjedočio Bog znamenjima i čudesima, najrazličitijim silnim djelima i darivanjima Duha Svetoga po svojoj volji (Heb 2,1-4).”

Tako su čudesa Kristova i svetih, proroštva, širenje i svetost Crkve, njezina plodnost i trajnost najsigurniji znaci božanske Objave, prilagođeni spoznaji svih ljudi, razlozi vjerodostojnosti koji pokazuju da pristanak na vjerovanje nije nipošto samo neki slijep pokret duha. DS 3008 - 3010

(RAZUM I VJERA SU DVA REDA SPOZNAJE GS 59)

Ograničeni ljudski razum (OT 15) kao RAZUM MOŽE dostići inteligibilnu stvarnost, pomračuje se grijehom, usavršuje se mudrošću koja uključuje istinu i dobro i koja čovjeka vodi po vidljivim stvarima do nevidljivih stvari. Od mudrosti sve postaje humanije. Darom Duha Svetoga čovjek po vjeri dolazi do promatranja i suživljavanja s misterijem Božje volje (KKC 156). 26.01. 2024. 15:02

Zaključak:

Knjiga Mudrosti, glava 13, redak 1-9

1 

Štovanje zvijezda i prirodnih sila

Po naravi su glupi svi ljudi koji ne upoznaše Boga,
oni koji iz vidljivih ljepotâ ne mogu spoznati onoga koji jest –
nisu kadri prepoznati umjetnika po djelima njegovim;
2 nego smatraju bogovima koji svijetom vladaju
oganj ili vjetar ili hitri zrak,
zvjezdan krug ili silnu vodu ili svjetlila nebeska.
3 Jer ako su ih, opčinjeni njihovom ljepotom,
uzeli smatrati bogovima,
morali su spoznati
koliko ih tek nadmašuje njihov gospodar
jer ih je stvorio sam Tvorac ljepote.
4 Ako ih je i zadivila njihova sila i snaga,
morali su iz toga zaključiti
koliko je tek silniji njihov stvoritelj.
5 Jer prema veličini i ljepoti stvorova
možemo, po sličnosti, razmišljati o njihovu Tvorcu.
6 Ali ovi ipak zaslužuju malen prijekor,
jer možda samo lutaju tražeći Boga i želeći ga naći;
7 živeći među djelima njegovim,
nastoje ih shvatiti,
a zavodi ih samo naličje stvari
jer vide toliko ljepote.
8 Pa ipak, oprostiti im ne treba:
9 jer ako su bili kadri steći toliko spoznaje
da mogu svemir istraživati,
koliko su lakše mogli otkriti Gospodara svega toga!

Tiha noć

Ima li išta pod kapom nebeskom, a da se nije spomenulo u Svetom pismu, Bibliji?
U početku bijaše Riječ, govori sveti Ivan, apostol i evanđelist, pisac Knjige Otkrivenja. I Riječ dolazi s nebeskih visina kao Objava Boga ljudima; Riječ Božja, Božji Sin silazi na srca svih ljudi. Zvat će se Isus Nazarećanin, a zove se Riječ od pradavnina. I Riječ bijaše svjetlo, i svjetlo u tami svijetli, i tama ga ne obuze. I sve će na ovom svijetu proći, uminuti, a Riječ Božja ne, neće uminuti.
Kakva superiornost, zabilježena mučeničkom apostolskom krvlju, upisana u naša srca, ispisana u bezbrojnim prijevodima i prijepisima Svetoga pisma. Izrečena i napisana na svim jezicima, svakovrsnim riječima ljudskim. Ljudskim riječima prevodimo božanske riječi, pokušavamo izraziti bogatstvom svih jezika ono neopisivo bogatstvo riječi kojima obiluje Biblija. Obiluje riječima o povjerenju, ljubavi, ustrajnosti, pravednosti, oslobođenju, prikazujući nam osobine Boga o kojemu piše. I mi želimo slijediti Riječ Božju, i mislimo da slijedimo riječi pravednosti, istine i ljubavi. No, ne ispada nam onako kako piše u Bibliji da bi moralo biti. A Biblija zna za tu našu zbunjenost i za te naše borbe u kojima se trudimo slijediti Isusa, Riječ koju nam je Bog dao da ne pogine niti jedan koji u Nj vjeruje već da ima život vječni, u izobilju da ga ima. Zna Biblija jako dobro koliko ima nevolja ovdje, u nama i oko nas, zna za naše ratove. I pripovijeda o borbama čovjeka sa samim sobom, i prepuna je ubojstava i ratova, prijevara i izdaja, kazni i robovanja. Mnogi protivnici kažu da je Biblija krvoločna i prijetvorna jer ne vide kako u Svetom pismu Bog tumači čovjeku ljudskim riječima kako se zovu sumnje ljudske, ljudski strahovi i ljudski stid, odakle potječu i kako se pobjeđuju. Ljudska je, toliko je ljudska da ne vidimo i ne pamtimo ljubav i pravednost kojima obiluje.

Opet smo na jednom početku kada nam dolazi Riječ u obličju čovjeka, kao Dijete. Morali bismo biti svjesni superiornosti toga Djeteta, znati da nam je On svjetlo neugasivo i riječ neprolazna. Superiornost Djeteta Riječi ponajviše se ogleda u tome što ima zemaljskoga oca i zemaljsku i nebesku majku, što se uspješno rodilo u ovome svijetu gdje niti strojevi više ne mogu podnijeti jače vibracije, niti izdržati u radu neko malo dulje vrijeme i što je došlo kao vječnost koja neće nikada uminuti u svijet gdje sve služi samo za jednokratnu upotrebu, čak i čovjek, čak i kao djeca naša. Čak nam i one slavne riječi kada kažemo nekome "Da" na vjenčanju služe samo za jedan trenutak. Mi zaista više ne mislimo na sutra, previše nam je to mučno, ne da nam savjest od čije grižnje i grizodušja ne možemo ni pomisliti na sutra, niti na vječni život. I ta naša savjest nas grize, postajemo bolesni, retardirani pa tumačimo Bibliju lošije nego mala predškolska djeca.
Superiornost Djeteta Riječi je u tome što se rodilo, što je preživjelo progone i lukavstva i što nas privlači k sebi, što privlači vladare, kraljeve čitave ekumene, što nas intrigira i potiče da Mu se približimo, da Ga slavimo.

Načinili smo velike komercijalne poduhvate oko Božića. Pa neka, Biblija i o tome govori: idole smo načinili, lutkice djedica raznih koji usta imaju, a ne govore i prepunjeni su čokoladnim kremama. Načinili smo sjajne ukrase kako bismo ispoljili vlastite potrebe za zlatom, za blagom koje ne prolazi, nemoćni shvatiti poruku pjesme "Tiha noć" koju neopisivo volimo zbog istinskih potreba da skinemo sa sebe sve te urese i ukrase, sva ta blaga, svijetleće žaruljice i buku koju sami stvaramo, stvaramo je mnoštvom informacija u kojima prednjače reklamni slogani. U glavi nam se vrte reklamne pjesmice i od njih ne čujemo niti tihu noć, noć u kojoj se rađa Neprolaznost, isključivo radi nas i našega spasenja. Rađa se tiho, a tako je superiorna, tako je velik i nenadmašan Pobjednik nad ratovima i lažnim bogovima. 
Priznaj da voliš Božić, da voliš "Tihu noć" jer to ti je uvijek novorođeno Dijete koje već govori svojim neprevedivim jezikom u tvome srcu: sve će na ovome svijetu proći, nebo će i zemlja uminuti, ali ja, Riječ Boga, ne, neću uminuti nikada.
‎petak, ‎1. ‎prosinca ‎2017. 06:35:10

RASPELO abc

  

36. RASPELO abc

poezija – 43

Kazalo:

Cvrkutanje

1

Da bolje mi bude

Da te nemam 

Divlja rijeka moje mladosti 

Djevičin pir

4

Gradska svjetla

1

Hvala ti, moja jeseni 

1

Izbavljena 

1

Komadić Mane 

Kristova oda

2

Luč anđela 

Ljudina 

2

Mi te znamo (Novi čovjek)

Mijene 

Molitva radosti

Molitve za prazne sprude 

4

Nebeski zov boema 

Nepokolebljiva

Noćno svjetlo

Novi cvat lipnja

Novi čovjek

5

O snovima 

Otac milosrđa

2

Plač kušnje 

Plodna baština 

Plodne tajne 

Plod od praha

Posveta

Putokaz krvi Isusove 

6

Raspelo

1

Siromasi Duha (Kuća od zlata)

Slušaj, Duše

Srce sveto

Srce zadivljeno

Sretne li krivice

Strah Božji

Strujanje

Sveti Bog

8

Tihi dan

1

Uspomena moga grada

1

Vrijeme od života 

1

Žena u vremenu

Život raja

2

Cvrkutanje

Večeras pomalo sparan,

predljetni dan,

uistinu blagodaran

kao pčela san.

Lahorasto podrhtavanje

podsjeća na mladost

i na Sveta Duha davanje

što donosi tihu radost,

mada se tuga još provlači

kroz duhovnu utjehu,

a vrijeme se grada naoblači;

stiže noć, sklonija grijehu.

Duše Sveti, samo dobro dođi,

a znam da si već prisutan,

jače kroz dušu i srce mi prođi

um da ne bude ispuhan,

i nervi da još posluže

za svježinu nadanja

što stih mi produže

lakoćom skladanja.

Ljepše je, i tako treba,

večerima stvarati

sve do duboka neba,

s tobom razgovarati

u osluškivanju.

Ptice su zaspale,

u prikrivanju

praznine su nastale.

Insekti će donijeti prah

na svijetleći zaslon,

odletjeti u isti mah

u neki zaklon.

Treperi, Duše, još kratko...

ah, ptica me pohodila

da se nahrani slatko.

U srž me pogodila.

16.06.2024. 19:37

Da bolje mi bude

Kiša je stala,

vjetrovi krahnuli,

a pjesma mala;

stihovi dahnuli.

Gromovi ušutili,

a sunce su samo

nekamo uputili,

daleko tamo.

Čuje se blizu

krasna etida,

note u nizu,

pokraj brida.

Trče dječaci,

djevojčice neke,

i sunce se mrači,

i zvijezde prijeke,

a sije žarko,

kao kugla,

stvorenje jarko

što nema ugla.

Potreba gori

za utjehom, Kriste,

živote što zori,

a ruke iste.

Čovjeka nema,

priroda vlada.

To nije trema,

a duša nastrada.

Premalo zborim

u okruženju,

tiho govorim

u poniženju.

Opraštam, opraštam,

da bolje mi bude,

da ne ispaštam

za grube ljude.

24.05.2024. 17:50

Da te nemam  

Kiša šušti, slabo pada i romori

dok me tvoje ruke grle,
a Bog časni iz tebe govori
riječi blage, epitete vrle.

Budi nježna, nježnija od cvijeta
da te mognem treptajem sačuvati
i od vjetra i od bijela svijeta,
da te smjednem samo svojom zvati.

Ne puštam te nikom drugom
jer je Bog u tebi kao Gospod moj
što me ovjenčava sjetnom tugom
kada god pošalje te u vrli boj

kako duša saznala bi da te ljubi
i da bez tebe bi bila izgubljena,
da bi nosila na srcu oklop grubi
i da nikad ne bi bila zaljubljena.

Pođimo sve tako, zagrljeni,
zajedno u nove dane
i u Bogu, i u tebi, i u meni
jer tek tada zora svane

svakom biću, svakoj samotnici,
duši koja ne zna nikog prožimati,
koja živi tugu kao da je u tamnici,
koja neće đavlu srce svoje otimati.

Tako dobit ćemo sve te bitke,
a još više neki zaljubljeni par;
pojit ćemo kapljama ih vode pitke
što izvire s neba kao ljubavi nam žar.

Nećeš nikad više odlaziti
ni od mene, ni u bijedu;
ne moraš se tugom poraziti.
Nosi sunce u tu kaplju blijedu.
‎28. ‎siječnja ‎2019. 15:58:53

Divlja rijeka moje mladosti

Divlja rijeka sad u meni,

bujica mi nosi sve

kao da mi viče: „Opet kreni!

Ne ostavljaj tragove.”

Da mi sad je zaroniti

da me nosi kao majka

koja bi me zakloniti

kad naiđe ona hajka.

Znam te, Kriste, nećeš dati

da mi stanu peripetije.

Odabrao ti si ove lati

poput stalne asimetrije,

još s tim srcem u mom grlu

i s tim plućima sve zatisnutim,

da me vide tvoje oči protrnulu,

da osluškuješ me kako šutim.

Strašnim zamahom ćeš zagrabiti

medna saća, samo radi sve te igre,

i pčele ćeš malo zabaviti

da nadlijeću me sad kao igle.

Da se dobro zabavimo

tu, na tvojim pašnjacima

i da dramu zaglavimo

kao svetu bitku svim prvacima.

Čuvaj lovore mi one,

jer ćeš naći se pod ugarcima

kada zvona mi zazvone,

zasićenoj udarcima.

10.06.2025. 08:18

Djevičin pir

Dan osvanu vjetrovito i svježe,

ispunjen je ptičjim cvrkutom.

Vrapci lete, kao strijele bježe,

vrane kruže okomitim kutom.

Jutro prepuno je obećanja;

sunčeva će kugla proviriti,

uzrok ljudska radovanja,

prozori će lagano zažmiriti.

Rastanak je s tminom tih,

nježan kao Radosna vijest

kad u srcu pojavi se stih

koji hrli s molitvom se srest.

Blaga je tišina i taj mir

što obuzima moj stan

kao da je svuda Djevičin pir,

navještaj za čitav dan.

Anđeo je Gabrijel navijestio

da će Djeva rodit Spasitelja

i blaženstvom je osvijestio

da će ljudi zadobiti Prijatelja.

Duh je Sveti nju osjenio

za početak posljednjih vremena

jer je staro doba za vijeke zamijenio,

izbio jahača smrti iz njegova stremena.

Gledam krošnje i nebeske ptice

kao da sam opet zadobila dar

vječnoga života i sred drhtavice

znam da slavi ovaj sveti par;

slavi svako jutro pobjednika Krista

što u mome srcu živi i treperi.

Radosna li dana i svitanja čista!

Divno li je ovo prebivanje u vjeri.

19.06.2024. 05:38

Gradska svjetla

U svem sjaju noćnih velegrada

ublažavanje je svjetlosnoga zagađenja

koje rasprši se mjesečinom velika sklada,

vodi do prizora velika iznenađenja.

Još dopiru svud plava svjetla odražavajuća,

neki jaki sjaj što viri tu, za ljetnih noći:

svjetla sportskog centra noćima su osvježavajuća,

ali često poslije ponoći će otići i proći.

Vrlo brzo sva se svjetla prigušuju,

tada mjesečina vlada gradom.

Oblačne su noći mračne i tihe okružuju

svjetla s prozora što javljaju se kradom.

Noćna svjetlila su kao bijeli dan,

a gradska su svjetla poput malih sunca

što zalutaju povremeno kao noćni san

pa se dive gradu koji srcu stvara trnca.

Poslije mlade noći, sva se svjetla gase,

jasne mjesečine daju vidjeti taj čitav grad.

Oblačne se noći jave da i mene spase,

kada samo mračna je tišina onaj poznati sklad.

Tada nema ničeg osim tebe, Kriste,

i tako si blizu, pokraj duše moje

i u meni gradiš ono što mi srce ište,

da doživim sve do kraja svjetlo tvoje.

Ti osvjetljavaš mi puno veći prostor,

puno dalje i sve dublje dolazi tvoj mir,

spoznaje sve teku kako zbori apostol,

a ti pripovijedaš kakav je tvoj odabir.

Na te čekala su gradska svjetla što ih dade

mome srcu da ih sve pregleda jasno,

na te čekam kada prođu prethodnice sve, parade

da te gleda usred tame ovo srce strasno.

28.05.2024 08:37

Hvala ti, moja jeseni

Hvala TI za lišće, jeseni moja,

tako raznobojno i mješovito,

suho, ali živo kao plodnost tvoja

ili kiša, tvoje šuštanje vjekovito.

Mada dušu bolne već sparine prže,

nada nikada me napustila nije.

Na nebesima me hladnim drže

krila ptica što ih ljetna žega grije,

one lete ravno prema užarenoj masi,

ali mene ostavljaju tu, na pola puta

da me još ponese vjetar, da me spasi

od vrućine što po mome tijelu luta.

Srest ćemo se u te tvoje dane pitke,

ne mogu taj susret lako dočekati;

dajem obećanje da će sve se bitke

oštrice mi mača dvosjekloga dočepati.

Krist me nosi, Majka mene blaži,

izgone mi unutarnja protivnika,

a i svijetu on je uvijek draži

nego što je slatka Isusova slika.

Krista sam u tebi zadobila,

u daljine vjetrovi odnijeli su svijet.

Sada konačno me, sretnu, zarobila

ta ljepota što je nosi lastavica let.

Hvala TI za lišće, jeseni moja,

tako raznobojno i mješovito,

suho, ali živo kao plodnost tvoja

ili kiša, tvoje šuštanje vjekovito.

31.05.2024. 16:03

Izbavljena

Volim to što toliko me voliš,

inspiracija si moje sve duhovnosti.

Ne znam kako, drugačije ti moliš,

nismo isti u ovoj poslovnosti.

Volim pjesme poslušati,

duh u meni pjevao bi stalno.

Volim s tobom nešto pokušati

jer ti nisi bacio me u korito kalno;

neprekidno bistra oko mene rijeka,

staze kamenjara za ranjene stope,

a u svemu tome tvoja ljubav meka

rad' koje se ruke, kapci mi utope

i uranjaju u hladno istinito stanje.

Sve je tako divno, sunčanje prelijepo

za stvorenje koje nekad bilo je najmanje,

dok se oblikovalo u drvlje slijepo.

Sada nastala sam ja, a rodih se davno,

prije tri desetine ljeta ti si me za sebe rodio,

primilo me tvoje ime, beskrajno i slavno,

predalo me proroku koji me iz trnja vodio

dozivanjem nježnim i desnicom snažnom

kojom me je povukao kao janje iz bunara.

Svaki korak, sve to čini mi se riječju važnom.

Šetnja tvojim kušnjama me nikad ne umara.

Hvalit ću te, vječnu ljubav uzvratiti u skromnosti,

u nedostojnosti koju uopće ti ne vidiš u meni.

Proroci me podučavaju da poslušam u pomnosti

sve što govoriš mi, Duše Sveti, u toj našoj sjeni.

13.06.2024. 16:21

Komadić Mane

Upotrijebi me, Bože moj,

ispusti me sred života

da poželim poziv tvoj,

da me preplavi mekota

zato što sam ljudsko biće

i što tebe imam za svog Boga

koji daje da mi svjetlo sviće

usred sljepila i zaborava moga.

Zato što mi nadu gajiš

u mom srcu zubatome

i u duši mojoj sjajiš

gdje su emocije trome.

Tvoja prolivena krv je hrana

mojim kostima i mome duhu

kao što je grešnicima Mana

koji pobjegoše egipatskom kruhu.

To je nama milo sjedinjenje

jer si sjetio se maknuti mi sjene,

jer si platio mi otkupljenje

kojim daješ se bez cijene.

Ti si žrtva moja

vječno da ti plaćam

godine bez broja,

da se nikad ne odvraćam.

Ti si preokrenuo me svu,

makar sva sam bila polomljena

kao staklo na tvrdome tlu,

ali sad sam tvoja, svijetu odlomljena.

02.06.2024. 12:58

Kristova oda

Kaplje će lijevati

po staklu s okvirom,

vjetar će pjevati,

zavladati mirom

da krošnje razbudi

i razbukta prirodu

gdje stanuju ljudi,

društvo u rodu.

Još jednom u nizu

sparine tud prolaze

da potiču krizu,

da sporo odlaze.

Za jednu kap

kiše na čelu,

dajem taj hlap

i večer bijelu.

Ali poplava čeka

i nema mjere,

nastat će rijeka

doline cijele.

Grad je zbijen

u zgradama snenim,

noćima opijen

slavljima lijenim.

Hladni su prostori

svetišta Duha

gdje bdjenjem romori

svježina gluha.

Tako se primiče

Kristova oda,

slavna se promiče

vjerska sloboda;

život se rađa

muškarca i žene,

i snažna im lađa

na kopnu od stijene.

Zaruke teku

i rođendan zbora,

za dušu neku -

aureola.

18.05.2024. 22:16

Luč anđela

Da ne čuje nitko,

lučica tinja postojano;

plamenje plitko i vitko

lahorom već je prebrojano.

U dubinama srca i bubrega

grešnica duša koja se sjeća

poniženja mnogih, svog visoka ega,

promatra ono što zove se sreća.

Taj pusti otok budi nadu

da jednom će postati pun.

Sada je povod za brzu baladu

kojoj će sadržaj ostati nepotpun.

Ah, ljubav. Sve grijehe proguta,

i one tuđe, i one što bi uslijedili,

što lako ih makne sa svoga puta

jer nikada poput ljubavi nisu vrijedili.

Nije platonska jer gori Duhom,

jer živi, jer stvara i još se razvija.

Svojim prikladnim svadbenim ruhom

svijetleće anđele privlači, opija.

Takve su mnoge ljubavi prave,

koliko ih ima, ne bih ni slutila;

samozatajna srca potpuno smlave

za kojima duša se ova uputila.

Veliko srce te luči izgara

i kao da s drugim srcem se spaja.

I neće ostati nikad bez žara,

i neće ostati nikad bez sjaja.

26.05.2022. 23:26

Ljudina

Veličina, skromnost i duhovitost

krasili su taj tvoj pristup i suradnju.

Prevelika stručnost i sjajna vilovitost

dopunjavali su svima divnu gradnju

humanosti, entuzijazma mladalačka,

neoborivoga poleta i primjerne vjere.

Tvoja duša nadahnuta, tako stvaralačka,

uzvisivala je druge bez ikakve mjere.

Rado su te imali u svome okruženju,

rado djecu svoju su ti povjeravali

i tvome liječničkome zaduženju,

rado s tobom su se došaptavali.

Erudicija, darovi i marljivost prelaka,

ništa tebi, prijatelju, teško bilo nije.

Mogla ti je prići duša svaka,

meni odmah otkrio si što mi život krije.

Ljudina si bio i zauvijek ostaješ,

nema sumnje za tvoj vječni sjaj.

Mnogima ti uzor svega postaješ.

Kakva radost sad pohodila je raj!

In memoriam Antun Kljenak

13.06.2024. 03:23

Novi čovjek

Povedi me već sada

avenijama srca svoga,

alejama rajskoga grada

gdje svi ljube Boga moga.

Prvi ljudi nisu znali

da su, blagoslovljeni i sretni,

nevolju dozivali

i postali nepokretni

kao stup od soli,

kao nasukana barka

gdje se Boga moli

podno svjetla žarka.

Mi te znamo, Kriste,

zbog toga si tu

da nam pružiš ruke čiste,

da nas otmeš zlu,

da nas otkineš od srđa,

od ubojstava i laži,

Čovječe od milosrđa

čije srce sad nas traži.

Nađi mene, opet me pronađi

sred šikara i trnja

pa sa mnom izađi

do plodnoga zrnja.

Zazovi moje ime,

opet me pozovi

da se hvalim time

što sam čovjek novi.

25.05.2024. 17:37

Mijene

Koliko si puta pogledao na me,

a ja nisam ni uzvratila ti, Gospode.

Koliko puta su nas ostavili same

da u nama sva se prijateljstva rode.

Duše Sveti, Duše moj, opet sluša

službenica tvoja koja, žedna, pije

samo bistru, čistu vodu kao duša,

jedina u kojoj vino tvoje vrije.

Koliko puta sam te zanemarila iz straha

da to ne može mi biti da me tražiš.

Toliko puta si me ostavio i bez daha,

tako strpljivo mi ovaj život blažiš

jer ja ne znam kako prevaliti

sve te kilometre i dužine,

ali znam da nećeš mene prevariti,

tvoja riječ se nikad ne raspline.

Ti posvećuješ mi napore i trud,

molitve i promatranje sebe

da izliječiš um što nalazi svu blud

ova svijeta u kojemu ima samo tebe.

Da me iz toga izvučeš ti, moj krste,

kao jednom davno kad sam stigla

sve do tvoje hridi anđeoske vrste,

nedostojna sam se uz tebe pridigla.

Ti si ljubav sama, ti si nebo meko,

ti si Duh od Oca i od Sina,

ti si odavno mi život moj prorek'o

da se mijenjam poput kruha, poput vina.

23.05.2024. 21:38

Molitva radosti

Ne daj mi, Gospode,

ne puštaj me, Kriste,

iz naručja svoga.

Pridrži čvrsto mi plode

i vrati mi one dare iste

srca ti milosrdnoga.

Majčinu pjevaj mi uspavanku

da smiri se duša moja

u tvojim dlanima krasnim.

Daj da se radujem danku

što ga nosiš u tisuću boja

svojim rukama časnim.

Molitvu moju usmjeri,

dušu pokreni

i srce zacijeli

da bude prijestolje vjeri

kao stvor iskreni

i kao habitus bijeli.

Pomozi mi nemoći,

okruni slaboće,

grijehe ukini.

Pod okriljem noći

dodaj mi voće

i prašinu skini.

I govori meni,

evo me tu,

pred tvojim pragom.

Svu me osjeni,

službenicu,

riječju ti blagom.

Duha ne puštaj,

ne daj da padnem,

ostani moj.

Dok tama je gusta

da srce ti dadnem

i nespokoj.

Molitvu počuj

dok ne dođe čas

da čujem ti riječi.

Stope mi obuj

za putovanje u spas

i svu me izliječi.

22.05.2024. 20:59

Molitve za prazne sprude

Čujem ti glas,

čujem ti šum

i vapaj za spas,

za ranjeni um.

I Duh me budi

ispod mjesečine

koja ne sudi

ničije čine.

Samo se šeće

da me osvijesti

u sjećanju sreće

što ću je sresti.

Ne daj mi, Kriste,

da sada poginem

kad ruke se čiste

i kad se poginjem

ljubavi veličanstvenoj,

skromno i tiho,

mada u glavi večernjoj

sve razara vihor

što nosi mi red.

Polako mi sijeva

konačan slijed

i misli odijeva.

Znam, napokon znam

što zboriš mi, Bože,

i zvuke razmnažam

koji se množe.

I nema osude,

ali teške su muke

za prazne sprude,

za sklopljene ruke.

Da duša dočeka,

ti si mi dao,

i molitvi rijeka

dok mjesec je sjao.

Da nađu se nada

i križ taj strašni,

dolazim sada

u susret strasni.

20.05.2024. 22:45

Nebeski zov boema

Često sanjam, al' ne pamtim,

volja tvoja bit će meni putokaz

ako iznova u snovima zaplamtim

kao da za dušu su mi igrokaz.

Znam da nećeš dvor moj napustiti,

veze naše postadoše i suviše tijesne

da bih mogla znakove ja zapustiti

što dokazuju se sred istine povijesne.

Već je dugo da ne pjevam više,

ali oblik pjesme ostade mi stil.

Sve balade tužne izgovaram tiše,

ljepše mi je kao da ih skriva til.

Možda ipak jedna nastane poema

onih dana kada stane moje putovanje

jer je jaki zov mi nebeskih boema;

znam i zašto mene zoveš na opuštanje.

Sveti Bože, sveti, jaki Kriste moj,

istina ti tako očigledna.

Tako divno mi je biti sluga tvoj,

mada čovječnost je ovdje neizgledna.

Tim je veće mi oduševljenje

za tvoj put i za tvoje stope

za kojima kročim ja u prosvjetljenje

za kojega grijesi se rastope.

Već odavno povratka mi nema,

samo naprijed moja duša može.

Često sanjam, često strah se sprema

za sve duše koje ljubiš, Bože.

14.06.2024. 13:42

Noćno svjetlo

Moja ljubav uvijek mi je bliska,

tu je, u mom srcu koje moli;

svaki put kad molitva zablista,

ona odgovara da me jako voli.

Ti nas ljubiš još i više, Gospodine,

puno jače nego što se može sanjati.

Ti nam daješ svoje bogate godine

da u ljubavi se možemo ti klanjati.

I što je bliže cilj nam putovanja,

tvoje kraljevstvo nebesko što nam sja,

to je veći žar što se s nama klanja.

Jutros mi na zemlju tvoja ljubav je doplovila

jer je pratila nam Zvijezdu Mora

koja vodi pučinu u naše luke,

Djevica nebeska, majka naših zora.

Voditeljica je sigurne ruke,

svjetlo tvoje što ne vodi svaka,

svjetlo i u najvećoj dubini noći.

Ne može joj ništa ni oluja jaka,

ona dijeli darove i daje moći.

15.06.2024. 08:43

Novi cvat lipnja

Svjetlo mirise odnosi,

mada još si tu

kao doba što lipanj ga donosi,

novi cvate u proljeću.

Kažu da samci, ljudi

s duhovima razgovaraju,

da ih vide, a korak im bludi

kao da stvarnost osporavaju.

Molitva ti si moja, Isuse,

i život s kojim se provodim.

Moje si društvo, slatki okuse,

tvoju ja riječ za sebe porodim.

Nije li žalosno, nije li šteta

da neka osoba bude sama?

Takva opet je slika Boga sveta

koju ne vidiš dobro, zbori mi tama.

Ti si u srcu oganj i led na mom čelu,

kad me zovneš, odmah se pokrećem

i zaboravljam bol, migrenu cijelu,

čitavu dušu ka tebi okrećem.

Preskačem sve svoje brižne misli,

sve brige ti odnosiš i kroniku crnu.

Svi su zločinci pred tobom svisli,

a krošnja se rađa u novom zrnu.

Svjetlo je moje, ono vani, ono u meni,

ti sugovornik si takve ljepote;

da mi ne odgovaraš, a to me plijeni,

odakle stigle bi sve te divote?

01.06.2024. 19:29

Novi čovjek

Povedi me već sada

avenijama srca svoga,

alejama rajskoga grada

gdje svi ljube Boga moga.

Prvi ljudi nisu znali

da su, blagoslovljeni i sretni,

nevolju dozivali

i postali nepokretni

kao stup od soli,

kao nasukana barka

gdje se Boga moli

podno svjetla žarka.

Mi te znamo, Kriste,

zbog toga si tu

da nam pružiš ruke čiste,

da nas otmeš zlu,

da nas otkineš od srđa,

od ubojstava i laži,

Čovječe od milosrđa

čije srce sad nas traži.

Nađi mene, opet me pronađi

sred šikara i trnja

pa sa mnom izađi

do plodnoga zrnja.

Zazovi moje ime,

opet me pozovi

da se hvalim time

što sam čovjek novi.

25.05.2024. 17:37

O snovima

Kako je slatko biti sam,

uzeti pisma na dlanove,

listati po čitav dan,

čitati stare planove.

Kako je slatka duša slaba

što pregledava snimke,

prisjeća se, zove Boga: „Abba”

i nabraja mu sve bez iznimke.

A Duh se vije po prostoru,

odnosi prošlost na police,

tamo gdje blizu su prozoru

s kojega cvrkuću ptice.

Sve mi ostvaruješ, Bože moj,

daleko više od očekivanja,

daješ izobilje svega i život svoj

za sve ono što srce sanja.

Pružaš mi ruku, vodiš me dalje,

dalje me učiš o svakom snu

i otkrivaš tajne što Duh mi šalje.

Hvala ti, Kriste, što si tu.

23.05.2024.

Otac milosrđa

Znaš li da sam preskočila jarke

koji veći bijahu od mene,

da sam izbjegla sve divlje ugarke,

dohvatila zaklon Božje sjene?

Znaš li da je križ se sreo

s velikom nadom srca moga,

susret krasan, jako zreo,

poput ploda slatka, velikoga?

Znaš li, dušo ponizne ljubavi,

da je Bog u naručje mi hrlio,

dao mi ogrtač zlatan, prsten pravi

i da me je kao sina jedinoga grlio?

Djeva naša mene svu izručila

kao da me nose pahulju na vjetru,

utjehu i ljubav mi poručila

da je nosim tebi, svima, Petru.

Pjeva duša moja na sva zvona,

nek sav svijet sad zna za milosrdna Oca

što me dade u Majčine ruke da me ljulja ona

kao da je budnica i uspavanka stvaraoca

koji ne zna stati u svom radu

i u svojoj odgovornosti za svaka.

Otišla sam k nekom strašnom padu,

vratila se kao malo dijete koraka laka.

Hvali, dušo, Boga naša u kome je mir,

onaj sav nebeski što ga anđeo uživa.

Skupa ćemo slavit onaj vječni pir;

srce moje s Kristovim se odaziva.

21.05.2024. 10:52

Plač kušnje

Proljeća su raspuštena,

jesen još ne stiže,

ljeto kao zima zapuštena,

kušnja samo striže, striže.

Daj me Duhom milosrdnim,

ali čuvaj pažnju moju.

Pohvalnicama Ti silnim, čudnim

častim svetu dušu Tvoju

kako ne bih prošla one silne muke

dok sve gledam očima od kneza.

Časne riječi šaljem Tebi višestruke;

častim Tebe, Kriste, a molitva preza,

molitva mi ne silazi i ne teče.

Sve u svemu, plačem.

Kako Ti mi kaza, i sve što mi reče,

podlažem se puno jačem

pa to primi kao slabi vapaj

da me sve to većma Ti uslišiš.

Zatim šalji još poneki škrapaj

da knez vidi kako iz mene Ti visiš.

05.07.2015. 23:33

Plodna baština

Tvoja riječ mi prisna

nakon svih tih dana

kao ova pjesma kišna.

Da je vino, da je Kana

pa da otvoriš mi pute

u kraljevstvo svoje

da dodirnem tvoje skute

gdje se ruke roje

tvojih sljedbenika

i vjernih ti učenika,

grešnika i bolesnika,

sve budućih mučenika.

Eh, da nježnost mi podariš

što je srce Majke ima,

da mi život ne pokvariš

što je tako težak svima.

Ti si mi Baština i Čaša,

bar još jednom opet me se sjeti

poslije spora rastajanja naša

kad su bili ovdje i svi sveti.

Da ti milosrđe još pohodim

kakvo dijelila bih poput srebra;

da se opet ja porodim

tu, iz tvoga probodena rebra

i da stvaram beskonačno

dobre želje, dobru volju;

da mi srce bude probitačno

i da spoznam nadu bolju.

12.06.2024. 20:45

Plodne tajne

Nevina zemlja, nedirnute oranice,

rađanje i snovi djetinji,

osluškivanje i učenje svake stranice

životnosti na putu ka svetinji.

Ne razabire stvarnost od snova,

svako zalutalo sjeme prihvati

dok ne dođe jaka sjetva, sasvim nova,

na koju će širokogrudno pristati.

Stvarnost je gruba, snove poriče,

nevinost zastire, maštu ugrožava,

nezaustavljivo sve granice pomiče,

ispija tlo, rumene makove umnožava.

Plodno tlo svoje obilno klasje dariva,

prepušta se suncu i stopama žetelaca,

ostaje mirisno, zemlja pusta i kriva

za napor i muke poljodjelaca.

Sljedeće sezone bit će još izdašnija,

nakon mraza i nježne kiše što lije.

Postaje otporna, zemlja sve strašnija,

za isto sjeme više nevina nije.

Još skriva u sebi što bila je mašta,

iz snova se na svoj trenutak budi,

zaboravlja puno, još više oprašta,

ne mari za onoga tko joj sudi.

Svetinja privlači, ona zove,

iz dubine zemlje tajne iznosi,

i sve su nedirnute, sasvim nove,

spremno je tlo da Sudac ga pokosi.

01.06.2024. 7:52

Plod od praha

Počinak djetinji

duša mi vapi,

u susret svetinji

tijelo mi hlapi.

Zemljo suha

poput krasa,

dodaj Duha

moga spasa,

žive vode

da ne žeđa

ploda rode

od svih pređa,

mora biti

ploda lijepa.

Sad bi kriti

srca slijepa.

Blagoslovi dođu

poslije svega,

kušnje prođu

za života potonjega.

Evo mira

večerašnja,

evo pira

svud prestrašna.

Cvrkut ptica

i pjev kosa

nisu nesvjestica

neg' od Duha rosa.

Duša pije

kratka daha

da joj nije

plod od praha,

da joj nije još blaženstva,

ni kreposti sjajne

već prednosti i prvenstva

ispred svete tajne.

05.06.2024. 21:12

Posveta

Ostajem bez daha

od siline prosvjetljenja,

poštovanja, sveta straha.

Svjetlo Tvoga porođenja

nudi sve što želim ostaviti

da se posvećeno u me vrati.

S vjerom da ćeš proslaviti

svaku dušu i nevine vlati,

ne moram Ti, Kriste, prići

jer u meni još od prije jesi.

Sad se rađa i meni će stići

sve što prošlost moju resi,

što k budućnosti me zove.

To je žiće, bitak, postojanje moje

u to vrijeme neke zemlje nove

gdje nebesa daju anđeoske poje.

Znanje mi je potrebno za sada,

mada jednom i to će uminuti.

Znatiželja mojom dušom vlada:

hoće li mi uvijek tako sinuti?

Hvala Ti za dolazak na ovo tlo,

hvala Ti što jesi, što Te znam.

Sada poželjno je za me stanje to

kada dobro je da čovjek nije sam.

Za Tobom ću dalje, kako bilo,

možda u samoći bijela svijeta

u kojem se Danas ne bi zbilo

da Ti nisam Tvoja ljubav sveta.

24.12.2020. 23:09

Putokaz krvi Isusove

Iz tvoga je srca potekla

krv tvoja žarko purpurna

i do mojih je grudi dotekla

ljubav i milost ti potpuna;

I sva je takva, obilna,

u moju skromnu dušu stala,

razlijeva se, tako silna,

tako meka i topla, i od kristala.

Nježnost proizvodi, blagost,

kreira zdravlje i duhovnost,

i duboku, istinsku radost

koja rađa udvornost

i poklonstvo za tebe, Bože naš.

Smijem li reći molitvu krasnu

da me približi gdje je moj spas?

Imaš li za me riječ svoju časnu?

Spustit ću do tvojih stopa breme

što mi ga dade da ga uporno nosim,

a ti mi možeš, ako hoćeš, dodati sjeme

koje ću sijati sve dok čelo ne orosim.

Na plodno me tlo ti postavi zemlje meke,

a ja ću opet ponijeti sve svoje teškoće,

uzeti križ svoj, to breme, put rijeke

kojeg mi vraćaš, lako kao to slatko voće.

To breme tvoje moja je korablja drvena

i s tobom u njoj putovat ću preko mora,

i krv tvoja, Isuse, žarko crvena,

dovest će mene do tvojih dvora.

28..05.2024. 19:57

Raspelo

Duševna snaga,

noćna energija

hladovine i mira.

Suncu ni traga,

svršena elegija.

Samo me dira

snaga tmine,

molitvene kiše

sa izvora živa,

božanske oborine.

Slaboću prebriše,

blještavilo skriva

križ na zidu

u sjeni noći

i čitav se dan

odmara u vidu

prekrasne moći,

ne da u san.

Umor odnese

dnevne rutine,

opojne kao droga,

žegu podnese

sunčeve topline

križ Boga moga,

vruće Raspelo

gorljive budnosti

kojom leluja

najsvetije tijelo

u svojoj oskudnosti.

Kao nevidljiva struja

gori u tami

svoje osobnosti,

obasjava svijest;

i nismo sami.

Budi sposobnosti,

Radosna vijest.

Hladi moždane,

srce raspiruje

i dušu blaži.

Ruke odane

raskriljuje:

mene traži.

19.02.2020. 20:33

Siromasi Duha (Kuća od zlata)

Duhan i kavu gutam,

to mi je hrana,

institucijama lutam

svakoga dana.

Na svakom te koraku prevare

jer si slab i jadan, i bijedan,

ne mare za predivne dare

što ima ih bolesnik jedan.

Njima je samo do zlata,

ne brinu za moral i sreću.

Strvinara bezbrojna jata

u pohode na pljačkanje kreću.

Što misliš zašto sam bijeda?

Zato što glupost me krasi il' zločin?

Da stoga ne pratim novčana slijeda

da strah me je poduzeti takav čin?

Uhvatiti prevaranta na djelu,

ništa lakše ovdje ne postoji.

Taj ne skriva pohlepu cijelu

i kao ponosan pred tobom stoji.

Još smo i bez obraza, drski, zar ne?

Ta, svi su kradljivci, zbore u bradu.

Među nama, poznajemo vas sve,

napuhani, bogati što siromasima kradu.

Kada bi sve tajne izišle na svjetlo dana,

nitko ne bi vjerovao, a većina je to.

U podzemlju postoji kuća od rana,

a to je naše moralno siromaštvo.

23.05.2024. 22:2

Slušaj, Duše

Zašto želim biti sama sebi sasvim dovoljna

sred ravnica nepreglednih bogate udvojnosti

gdje samoća nikad nije tako povoljna;

zašto uvijek težim pustinjskoj ustrojnosti?

Biti sam ne znači biti onkraj uzdisaja

što ih, tko zna zašto, čuvam za te livade.

Odlučiti se za ovakvu samotnost od utišaja

znači igrati se vatrom što je zloduh dade,

a tako je dobro priznati se što predanijim

barem nekom tračku Duha koji se zauzima

za čovjeka, neizrecivo se želi naći s njim,

a i trag se Duha stvarno osjeća na udima.

Tada svi će možda reći da je čovjek nesretan,

razgovara sam sa sobom, sam u sebi plamti.

Treba se izvježbati kao netko tko je nepozvan,

kao što to čine strasni aspiranti

kada nema odjeka na njihova udvaranja

pa tek onda upiru još više se pokazati

dostojnima svake mjere, zaljubljena stvaranja.

Treba se i zavjetima Bogu svom pomazati.

Tada ljudi više ne gledaju kako čovjek gori

nego samo vide pristojnoga molitelja.

Samo Duh ga spoznaje i sve ono što ga mori;

samo Sveti Duh ga čuva od progonitelja.

Slušaj, Duše, kada spomenem samoću,

znaj da stojim na tim Tvojim obećanim vratima.

Znaj da više nego sama, s Tobom biti hoću.

Evo, prilazim Ti kao golubica s maslinovim vlatima.

03.03.2015. 22:24

Srce sveto

Srce molim sveto, milo

u kojem počivam

kao krv, kao bilo

i o jutru snivam,

da časkom pohodi

moje drage, moje stare

i da opet rodi

duhovne nam dare;

odgovorilo je meni

pravednošću svojom.

Vidim u toj zjeni:

ona hoće biti mojom

i za sve nas u jednini;

i strpljenje traži,

s nadom brodi ka pučini

da sve rane nam ublaži.

Ljepoto snažna, tiha

i diskretna,

riječ si ova stiha

zbog koje sam sretna.

Milosrđe blago, znatno

i čovještvo sjajno,

ti si nama sunce zlatno

i svjetlo beskrajno.

Tebi ću se, Kriste pokloniti

jer si ti Bog moj;

na te ću se nasloniti

jer sam narod tvoj.

04.06.2024.

Srce zadivljeno

Ljubim li te pravo, znam da ne;

nikad neće biti dovoljno toga

našega jedinstva u kojemu je sve,

sve što čini nas, čovjeka i Boga.

I kad me pritišće kritična slaboća,

kad se slabi nervi najviše napate,

bolesna mi duša, tijelo tako onemoća

da prolijevam gorke suze za te,

Istino i Pravednosti, i Ljubavi časna.

Tada veliš: „Kušnje to su, živi u nadi

da te čeka nagrada ti krasna”,

a znam da mi srce radi tebe radi.

Kada glad je na vrhuncu neviđenu,

mislim da je pravda krasti hranu.

Klanjam li se tom tuđincu postiđenu

što u meni zrije i na mome dlanu?

Zar te uopće voljeti ne mogu

kad izdržljivosti nemam, padam,

a u vjeri da se jošte klanjam tebi, Bogu?

Ima doba kad se uopće ne nadam.

Tada slušam tvoja obećanja,

zaista si utjeha mi i utvrda jaka.

Ti si mi gospodar moga okretanja

jer u našoj ljubavi tad više nisam mlaka.

Predaješ mi zaborave i brisanje duga,

tad iznova govoriš mi: ti za mene živi,

rasparaj si srce da bi bila nova, druga.

To se srce tada najslađe zadivi.

15.06.2024. 00:28

Sretne li krivice

Život blagi,

ponovno rođenje,

gnijezda ptica;

Prijatelj dragi -

- moje posvećenje,

a Kristova modrica.

Vene predaka

visoko podignute

sve do mene

i do mojih redaka.

Pjesme prignute

podno Stijene.

Zahvalnost i slava

nakon pokajanja,

izmoljeno oproštenje;

istina prava

duševnoga stanja,

mada tijelo stenje

vrlo rado;

barem neki znak

životnoga puta.

Srce mlado,

jauk lak,

ruka uzdignuta.

Dubok naklon

svemu stvorenju

radi moje sreće,

utvrda i zaklon

Božjem oproštenju.

Ima li što veće?

02.08.2020. 19:53

Strah Božji

Oko mene vjetrovi slobode,

uz mene i baklja, sva u plamu

dok se moždane mi bude

da se neke nove misli rode

i da rasprše mi neizvjesnu tamu;

budući, a isti život da se zbude.

Budućega nema osim ralja

od kojih se mučna bol porađa,

samo jedna stara riječ se vrti:

sve to nije ništa ispred velikoga Kralja

što Ga čak i moja muka još pogađa

da me vodi preko svoje svete smrti

da me pustinja zazebe i ohladi,

da me istim vjetrovima svu izlaže,

da me može ognjem tim prosvijetliti,

da se staza moja otvori, pomladi

kako prošla bih sve lakše pokraj straže,

kako uspjela bih moždane provjetriti,

kako saznala bih zašto sam u koru

gdje pripada čitavo mi biće,

zašto tako lutam širokim vidicima,

zašto rado prilazim sve bliže dvoru

kada ponoć, kada jutro sviće,

zašto more mene stihovi u Svitcima

kada nisam tako bogata i sita

i tako se krasno siromašim,

i kad nemam drugih razloga

kada god me netko to upita;

zašto se u miru tom prestrašim

samo svoga Kralja, jedinoga Boga.

10.09.2019. 20:15

Strujanje

Moje srce i ja polazimo

razmijeniti riječi uma,

među sobom prolazimo

put od drveća do šuma.

Moja duša sa sobom zbori

u dijalogu osjećaja

gdje ljubav progovori

što ne krije sjaja.

Ta persona sam prema

svemu i svima

dok mir lako drijema

gdje Duha ima.

Sveti Duše, ljubav si ti,

Bog moj u meni,

jedan u svjetlosti,

a ja u sjeni.

Apsolutni u odnosu,

božanska relacija,

prvi u oprostu

za mnoštvo nacija.

Gledamo se, riječi putuju,

umom i srcem

s Kristom se združuju,

hranjivim srčem.

Ti si mi korijenje

osobnosti i postojanja,

u tebi sam stijenje

bez ikakva odstojanja.

I još mi silaziš

na dlan za jelo,

nježno mi prilaziš,

ti, vječno tijelo.

I u tebi smo jedno,

s tobom u nama,

još kao Drvo vrijedno

s gustim šumama.

U krugu života

samo se predaje

ljudska divota

što Drvo je daje,

tvoj križ što struji

našim identitetom,

u svijetu što bruji

slabim realitetom.

26.05.2024. 10:17

Sveti Bog

Dostojna tvog stvaranja,

slavit ću te dovijeka,

Bože mog izgaranja

koji ljubiš slugu, čovjeka.

Pred tobom smo prah,

ali si se smilovao

i uslišio nas kao znak

da bi s nama pirovao.

Dao si naslutiti

prostranu si veličinu

i sve nas naputiti

kao svoju imovinu.

Što je zrno prašine

pred svetošću tvojom

od koje nam milost sine

da nas zoveš zaručnicom svojom.

Ti nas ljubiš izvanredno,

mada gledaš nam slaboće;

popravljaš nas neizmjerno

od svoje kakvoće.

Modrica nas tvoja liječi,

tvoja patnja sve nas rodi,

a zbog svoje vječne riječi

vodiš nas k slobodi

u kojoj smo dionici

tvoga srca, tvog života

kao da smo silnici.

Sveta tvoja je dobrota.

Nedostojna tvoga spasa,

vječnoga opraštanja,

ropkinja sam vremenita sata,

službenica tvog ispaštanja.

20.06.2024. 01:20

Uspomena moga grada

Pjevala sam pjesmu tvoju,

al' su zraci ispunjeni sumaglicom,

ne čuje se i odzvanja.

Jednu staru, tužnu, svoju

kao molitvu ću poslat' golubicom,

mada već odavno je ne sanjam.

Neće dati da je puštam,

maknut će mi moje blago,

opet uništit će duši snagu.

Ipak malo si dopuštam

slati ono biće drago

da se smiri tvojim pragom.

Tužna nota, ali lijepa,

postala je oda doma

kada bijah mlada.

Nije tiha, nije slijepa,

nije niti tako troma,

uspomena moga grada.

17.06.2024. 21:05

Vrijeme od života

Sreća li je, moje suze rijetke?

Znak si oproštaja neka.

Tuga li je, ludo trepere mi klijetke?

Ne znaš, meni nema lijeka.

Nema ona tko ne ćuti,

mnogo ih je okrutnošću nakićenih;

misle duša ta da šuti,

i da nema trena potištenih

i da Duha ne poznaje.

Previše se zrakom sudaraju

anomalije, i rad' njih se kaje.

Neprekidno dušu udaraju.

Nisam pekmez, kočnice su moje

dobro prekaljene,

kao riječi tvoje,

malo udaljene.

Poznavati Krista,

to je sreća.

A takva je ista,

još i veća,

kada takvu ljubav nosi

koja daje vrijeme od života.

Životvorče moj, ti ne kosi

livadu mi svih divota.

11.06.2024. 22:08

Tihi dan

Ptice nebeske

ugnijezdiše se

kao duša u Bogu

i riječi reske

smjestiše se

kao srna u logu.

Cvrkuću one,

ali ja ih znam,

pjevaju tebi slavu.

Zbog ove persone

dolaziš sam

i ne gaziš travu,

daješ slobodu.

I ja sam tu,

osluškujem

tebe u hodu,

i ptice čujem,

i prirodu svu.

Ništa ne šušti

i nema glasa

ljudske duše.

Moj govor nemušti

dio je časa

kad tmine se ruše.

Svijet je statičan

u velikoj prijetnji,

a dinamika naša.

Prizor ekstatičan

u toj šetnji

i bogata ispaša.

Daješ mi vrijeme

za mir, za nas.

I vjetrovi stoje.

Lako si breme,

moj to je spas

i duše moje.

Dan je tih

i tako svet,

i djeca ne plaču.

Moj rat je stih,

a teren je svijet

u svome draču

što ljubim ga ja

po tvome savjetu

jer si moj Bog.

I tvoja sam sva

u tome Zavjetu

što daje mi slog.

Hvala ti, Bože,

slava ti, Kriste,

ljubavi divna.

Bozi se množe

i lažne biste,

al' nisam kivna.

To velik je dar

kraljevstva Neba

i sladak zalogaj

što tinja k'o žar;

vjetra ne treba

jer predstavlja raj.

Duše Sveti, tebi hvala

za sve tvoje uzdahe

zbog mene

i molitve što sam ih zvala

za svoje udahe,

sada okrunjene.

Pravednosti ovoga dana,

ti me obrani

ispred svetinja.

To krošnja je razlistana

što ptice nahrani

i daje žaru da tinja.

26.05.2024. 14:10

Žena u vremenu

Zli se dusi iznenada razbježali,
odletjeli su u suton kao pod eksplozijom,
tamne šume zapahli su biseri mali
od kamenčića što nastaju erozijom,

a tajanstveno  svjetlo na ledini bliješti.
Kao da je ono naglo se ukazalo,
šumske zvijeri sada muk prikliješti,
nebo na kratko se umazalo:

to je doletjela anđelica kao munja
što joj ne znaš točan kraj, početak,
opušta si bijela krila poput strunja,
uzela u ruke biser što ga drži joj haljetak

pa iz nje se rasipava mnoštvo slična biserja
koje oblikuje čitavu joj građu.
Samo vatrene joj kose izgubile smjerja,
lepršaju guste, čine anđelici krađu

jer zbog njih se ona može prepoznati.
Lice je pretvorila u djevojačko,
kao skroman je curetak što se zlati,
kože meke kao što je sniježje prosinačko.

- Što je tebe zadržalo, anđelice,
da se spustiš među ljudska stvorenja?
Tko te poslao, ti, bijela djevojčice?
- Ja sam poruka iz snoviđenja,

a ti sanjaš da je ova šumska tmina mir
i da ledina je pusta, da si sasvim sama.
- Ali ti si stvarna, kao da si neki stari hir!
- Tebe čeka svjetlo gdje caruje tama.

Još se sjećam da je tiho rekla
da je meni važno samo nastaviti
jer ja nisam ništa novo stekla
osim želje, nemam čime niti sebe sastaviti.

Dahnula je k meni, a iz nje se širi inje,
nestala je slika, samo mrzla duša osta.
Sada vidim, biserje je bilo ono doba djetinje,
a od njega moje sve potomstvo posta.
‎petak, ‎9. ‎lipnja ‎2017.  10:04:43

Život raja

Utjeho moja,

uzdanice

ova srca slaba,

riječ je tvoja

svagdanice

moja topla graba,

sklonište od svega

što je svijetu milo

i što drugi vole.

Ti si stalna njega

i kad bi se dogodilo

da mi treba škole.

Ljuljačko vrtna

duše ove, ova duha

koji nekad skiće;

hridino smrtna

usmjerena sluha

što ga traži moje žiće,

nikada ne molim

ozdravljenje

jer me tako stvori

pred svijetom golim

čije omraženje

sikće kada zbori.

Ta, sve je tu

što treba

za vječno oživljavanje

na javi, u snu

do ta neba

od kojeg je proživljavanje.

Umna stamenosti

što me dirne

kao dodir tvoj,

šumna nevinosti

duše mirne

kao drhtaj moj.

18.06.2024. 03:29