Isus - svjedok istine

 

Istina je ljudsko biće, pravi Bog i pravi čovjek koji je mjerilo svih stvari, ali je to istovremeno Druga Božanska Osoba Presvetoga Trojstva, Boga našega.

Biblijski pojam istine temelji se na religioznom iskustvu, to jest na iskustvu susreta s Bogom; istina je najveća sva punina objave koja se temelji na Kristu i koja jest sam Isus Krist

ISTINA I VJERA

Ljudi moraju čuti riječ, obratiti se da bi došli do spoznaje istine (2 Tim 2,25). Prihvaćanje istine Evanđelja biva po vjeri, ali ta vjera traži istovremeno i ljubav prema istini.

ISTINA I KRŠĆANSKI ŽIVOT

Katolički vjernici su rođeni na novi život riječju istine i moraju se učvršćivati u sadašnjoj istini, koliko god su je svjesni, u očekivanju Paruzije. To je po Pavlu način na koji kršćanin oblači novoga čovjeka i ostvaruje svetost koju zahtijeva istina (Ef 4,24).

ISTINA I KRIST

Predmet Apostolove poruke nije neka apstraktna nauka već sama Kristova osoba. Krist koji se očitovao tijelom, kojega apostoli propovijedaju poganima, koji je u svijetu vjerovan – on je istina kojoj je Crkva čuvarica; Krist je misterij pobožnosti (1 Tim 3,16).

Krist – Istina što ga navješćuje evanđelje nije, dakle, neko nebesko biće u gnostičkom smislu već Isus povijesti koji je živio, koji je umro i uskrsnuo; istina je u njemu, Isusu (Ef 4,21).

Za Ivana istina nije samo Božje biće već Riječ Očeva.

Riječ što ju je Krist čuo od Oca jest istina koju on dolazi objaviti i za koju je došao svjedočiti. Istina je, dakle, istovremeno riječ što nam je sam Krist upućuje i koja nas mora privesti k vjeri u njega.

Zakon bijaše dan po Mojsiju, a po Isusu Kristu dođe milost i istina (Iv 1,17) jer s njime i po njemu nastade posvemašnja, konačna objava Božja ljudima. Isus je najviše zato Istina jer je kao Riječ postao tijelom i nosi u sebi puninu objave, dajući nam da upoznamo Oca.

Isus je Put koji vodi k Ocu upravo zato što nam on, čovjek Isus, jer je Istina, prenosi u sebi objavu Oca te nam tako posreduje božanski Život.

Ovaj naslov otkriva i Kristovu božansku osobu; ako Krist može jedini između nas, ljudi biti za nas Istina, to je stoga što je on istovremeno Riječ, Jedinorođenac – Bog, koji je u krilu Očevu (Iv 1,18).

DUH ISTINE

Zadaća Duha je dati svjedočanstvo o Kristu, uvesti učenike u svu istinu, sjetiti ih svega što im je Krist rekao da bi svemu tome shvatili pravi smisao. Budući da je uloga Duha u tome da dade u vjeri razumjeti istinu Kristovu, Duh je također po nazivu Duh Istine; on je u Crkvi onaj koji svjedoči i tako budi našu vjeru.

ISTINA I SVETOST

Kršćanin mora nastojati stalno biti pod djelovanjem istine koja boravi u njemu (2 Iv 4) kako bi se razvio u čovjeka rođenog od Duha (Iv 3,5.8). Samo kada vjernik izbjegava grešne prilike i tako prebiva u Isusovoj riječi, istinski će dostići spoznaju istine i ta će ga istina nutarnje osloboditi od grijeha; vjera očišćuje, a prema tome i Kristova riječ, ona daje da pobijedimo Zloga; kad vjernik pusti da sjeme riječi djelatno boravi u njemu, on više ne počinja grijeha već se on posvećuje istinom (Iv 17,17.19).

Tako Ivan vidi u pojmu istine nutarnje načelo moralnog života: činiti istinu znači prigrliti i usvojiti Isusa i njegovu istinitost ili obratiti se Isusu, priznavajući se grešnikom; hoditi u istini znači ići u zapovijedi ljubavi, dati da nas u djelovanju vodi istina, vjera.

Ljubiti svoju braću u istini znači ljubiti ih snagom istine koja prebiva u nama: klanjanje u duhu i istini jest klanjanje koje izvire iz nutrine; to je bogoštovlje nadahnuto Duhom i Isusom, istinom koju Duh istine čini djelatnom u onima koje je preporodio; Isus-Istina tako postaje novi Hram u kojemu se vrši bogoštovlje značajno za mesijanska vremena.

13.12.2023. 16:23

„Dobro veliš – odgovori Isus Pilatu – ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i zato došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas (Iv 18,37).”

Kuća Sina Čovječjega

Svjedok istine

Isus doživljava svoj silazak na zemlju kamo stiže iz krila svoga Boga Oca na nebesima te, po sili Duha Svetoga, i iz krila Marijina se rađa.

Bog Otac pošalje Sina svoga, od Djevice bi rođen da primimo posinstvo, isključivo zato da Sin svjedoči za istinu na zemlji punoj laži kako bismo, spasivši se od smrti, izrasli u Božji narod, u Božju svojinu.

Uspoređivanje Staroga i Novoga zavjeta daje nam otkrivati njihove tipološke sličnosti, proizlaženje događaja i likova, ali i drastične razlike među njima jer staro i novo uvijek postoji u nekoj vezi, makar i kao suprotnost. Iz staroga se iščitava sve novo što dolazi po istom načelu, a to su argumenti istine i, također, smjernice za poglede u buduće događaje i likove na isti način kojim smo spoznali dubine i značaj onoga što u svjetlu vjere istražujemo. Takav stil je jamčevina istinitosti i sigurnosti u životu do kraja ljudskoga vremena.

„Isus, Sin Boga Oca i Marije Bogorodice, svjestan je da privodi kraju pripremna vremena i da On otpočinje ovdje na zemlji stanje koje su navješćivala proročanstva. Stoga svekolika sveta povijest, što je potekla pod vladavinom prvoga Saveza, dobiva svoje konačno osmišljenje u djelima što ih Isus vrši, u institucijama koje On uspostavlja, u drami koju živi. Da bi odredio svoje djelo i učinio ga shvatljivim, Isus ga namjerno sučeljava s onim što je u toj povijesti tipsko, a to znači da je izraženo pralikovima i djelima staroga Božjeg, židovskog naroda.(Dufour, PG, str. 951)”

Isus se začinje u utrobi Majke, rađa se i dolazi kao Dijete, prepušteno svojoj zemaljskoj svetoj obitelji, Josipu i Mariji. Dijete je, Novorođenče, i svijest Mu je i slaba, i jaka. Široka u primanju ljubavi od zemaljskih roditelja, ali još vrlo uska u spoznavanju sebe i svoga života na zemlji.

Ako su starozavjetni proroci, nadahnuti Svetim Duhom, govorili da će Djevica roditi Spasitelja i Kralja koji će zauvijek vladati u miru i blagostanju, ali i u poniznosti i poniženju, tada se i Isusova samosvijest postepeno širila i spoznavala u blaženoj pažnji, brizi i podučavanju Njegovih zemaljskih roditelja i čitavog naroda.

Isus od malena čuje roditeljske predaje, poslušno uči Zakon i Pisma po kojima Njegova okolina živi i djeluje, ali čuje i glas Oca svoga na nebesima , a to se međusobno logično podudara. Budući da je Isus i pravi čovjek, i pravi Bog, sigurno sve više primjećuje vrline i nedostatke ljudske, proživljava dramatičnost i neshvaćanje vjerskoga života. Postaje konkretnije svjestan svoga poslanja i ono se razvija u navještaj kraljevstva nebeskoga; ne ukida ništa staro, a gradi u ljudima nova srca.

Kada bismo htjeli, u svjetlu vjere, upoznati Gospodina, sigurno bi nas zateklo pitanje o tome kada je Isus postao svjestan da je Bog i da je čovjek. Definitivno je to jasno izgovorio pred Vijećem u Jeruzalemu kada su Mu pokušali suditi. Mogli bismo se poslužiti tipologijom jer sve što je Isus činio i govorio bilo je već negdje u Pismima rečeno kao proroštvo i navještaj.

Silazak Boga

Tako je i za svoje rođenje Isus imao živoga svjedoka Ivana Krstitelja koji je Isusa, još dok je Majka Marija bila trudna, pozdravio u utrobi svoje majke, Marijine rodice Elizabete, i zaigrao od radosti. To je silazak Isusov na zemlju. To je dolazak koji je naišao na dobrodošlicu, zahvaljujući u prvom redu Bogu Ocu, a potom i vjeri Marijinoj i Elizabetinoj. Isus u Marijinoj utrobi mogao je već tada dobiti zemaljske životne impulse. I nije slučajno dopustio poslije sljedbenicima i narodu da Ivana Krstitelja zovu prorokom Ilijom koji se vratio.

Kad se Isus, koji je već osjećao majčinsku Marijinu ljubav i slušao glas svoga zemaljskog oca Josipa, rodio na zemlji u poniznosti, to je bilo novo stvaranje svijeta.

Gospodin je već za rane mladosti mogao na taj način spoznavati i osvješćivati sebe sama, a sigurno je i već tada razgovarao sa svojim Ocem nebeskim.

Kod Prikazanja Isusovog u Hramu Isusovi roditelji su vršili Zakon te tako neki vjernik može uzeti tipologiju po kojoj se Mojsije, po uzoru na budućega Kralja, našao živ u naručju zamjenske majke, ali i svoje majke – dojilje u Egiptu. Znamo da je Mojsije poslije dobio od Boga Dekalog – Deset Božjih zapovijedi i još mnoge druge, a to Isusova spoznaja nije mogla previdjeti; Isus je bolje poznavao Zakon nego narodni starješine, pa tako i one osnovne dvije Zapovijedi ljubavi koje bijahu previđene, a iskristalizirale su se kao sama srž i samo srce Zakona.

Samosvijest Isusova

Budući da je Majka Marija Bogorodica, u svojoj velikoj primjernoj vjeri rekla Bogu svoj „Da”, priličilo je da i Bog to potvrdi, odnosno da uzvrati Mariji na povjerenje mnogim nadahnutim spoznajama. Tako, kada su našli Isusa koji je bio u dobi od dvanaest godina, u Hramu kako podučava starješine jeruzalemske, Isus već objavljuje roditeljima svoga nebeskog Boga Oca, tvrdeći da Mu je Hram zapravo Kuća vlastita i da je On sam Sin Božji, ali da je i pri punoj svijesti o sebi te da je samostalan u odlukama.

Moja milina

Kod Krštenja Isusovoga na rijeci Jordan gdje je krstio i prorokovao preteča Isusov, Ivan Krstitelj, Isus kao prvo krsti na neki način i Ivana, i Rijeku koja u sebi odnosi grijehe krštenika vodom u daljine i u podzemlje.

Tim činom svoga krštenja od Ivana Krstitelja, da se izvrši sva pravednost, Isus, Sin Božji, postaje smrtnik u cjelovitom smislu jer uzima na sebe grijehe svijeta koje će odnijeti jednoga dana na Križ, u uništenje. Na taj način će opraštati grijehe, usmrtiti samu smrt kao posljedicu grijeha, a također će i donijeti spoznaju narodu koji nije shvaćao Zakon u pravom i dubljem smislu nego doslovno.

Da je Zakon Kralja židovskoga zapravo Zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu rasvijetlit će Isus uz djelovanje Duha Svetoga kako su naviještali Proroci.

Budući da je Isus već objavio da je Bog naš i Isusov Otac nebeski, Otac prvi i istinski, Isus će dobiti potvrdu od Boga: „Ti si Sin moj ljubljeni, u Tebi mi sva milina”, zaorio se Očev glas iz nebesa, a Sveti je Duh počinuo na Isusu za kojega je to bila i potvrda poslanja kako ga je već ranije spoznao, ali i veliki mir i olakšanje kao popudbina Očeva koja će pratiti Isusa do Kalvarije, na Križ i dalje.

Grozota pustinje

Da je Isus spoznao što Ga čeka pokazala Mu je grozota pustinje kada se, kao pravi smrtnik i u svojoj poniznosti, kalio kao Sluga iz zapisa starozavjetnih proroka. Pravi i savršeni Čovjek, Isus se doživljava kao Sin Čovječji jer Mu je očinstvo Boga stvarno očinstvo, a svijest o tome kakav je čovjek i kakav čovjek mora biti upotpunio je izlažući se Zloduhu i njegovim poslušnicima. Očigledno je da je u svojoj svijesti Isus spoznao svoga božanskog Oca od početka, ali da je sve to bilo potrebno da bi spoznao svoje čovještvo i u tome je smisao kušnji Sina Božjega. Zloduh i Đavao to nije dokučio u svojoj zloći.

I dok Adam izabire sebe za boga, Isus izabire u nevoljama zemaljskim sebe za Čovjeka. Tako spoznaje što će i kako naviještati i činiti, uz volju Boga Oca i snagom svoga i Očeva Duha. Vjernici tako pobjeđuju svoje staro neshvaćanje Zakona.

Svadba u Kani

Potom ode Isus u Galileju jer se narodu približilo kraljevstvo nebesko u kojemu će se životom vjere obratiti srca ljudi.

Nakon što su ga starješine u sinagogi odbili jer nisu mogli u Isusovoj neposrednosti i skromnosti još ništa shvatiti, Isus ode u galilejske gradove i genezaretske luke te Mu tamo Otac pokaza ribare koje će povesti da Ga slijede pa ih učini prvim apostolima buduće Crkve.

Oni odoše s Majkom Marijom, koja Sinu Čovječjem bijaše prva učenica i najvjernija sljedbenica, na svadbu u Kanu gdje se vjenčavali njihovi rođaci.

Ovdje Isusova samosvijest artikulira postepeno i na temelju prijašnjih iskustava ono što će se događati s Njim i Njegovim životom.

Kao prvo, služenje Božjoj volji pretvara se u predano služenje ljudima, čovjeku, narodu, sljedbenicima. Svima daje mir, a tko Ga ne primi, mir se Njegov na Njega vraća.

Isus u svojoj poslušnosti spoznaje da Ga čeka jedan Čas, jedan odlučujući trenutak kada će u grozoti duševne i tjelesne pustinje susresti Đavla iz velike i bolne blizine i u velikim kušnjama te postaje tjeskoban, ali u svojoj vjeri umjerenosti.

„Vina nemaju”, govori Majka Marija. Isus odmah naviješta Mariji svoju kob, govoreći kako to nije Njegov čas, ali poslušno pretvori vodu u najfinije vino ikada koje su podijelili svima. Vino ima okus vječnosti, nebeske gozbe te se Sin Čovječji objavi apostolima i Mariji, a također i svatovima kao Bog koji će izvesti narod iz ropstva grijeha i smrti.

Marija naviješta svatovima neka čine sve što im Isus rekne.

Preobraženje Isusovo

Također i kod Preobraženja Isusova tri apostola, Petar, Ivan i Jakov, svjedoče konačnoj nebeskoj objavi Boga u Isusu Kristu:

„Ovo je Sin moj ljubljeni, Njega slušajte!”

Isus u razgovoru s Ocem spoznaje, uz pomoć Mojsija i Ilije, da će završiti razapet na križu kako bi zapečatio novi i istinski Savez u krvi te da će Ga Otac proslaviti u uskrsnuću. 24.11.2022. 11:16

„Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda. (2 Sam 7, 16)”.

 

gordanatomljanovic: Isus - svjedok istine

gordanatomljanovic: Isus - svjedok istine:   Istina je ljudsko biće, pravi Bog i pravi čovjek koji je mjerilo svih stvari, ali je to istovremeno Druga Božanska Osoba Presvetoga Trojs...

gordanatomljanovic: Isus - svjedok istine

gordanatomljanovic: Isus - svjedok istine:   Istina je ljudsko biće, pravi Bog i pravi čovjek koji je mjerilo svih stvari, ali je to istovremeno Druga Božanska Osoba Presvetoga Trojs...

Zakon mučeništva

1. Svjedočanstvo krvi



Sveti Stjepan Prvomučenik
Dj 7,55-60
55Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu 56pa reče: »Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.« 57Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. 58Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao. 59I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: »Gospodine Isuse, primi duh moj!« 60Onda se baci na koljena i povika iza glasa: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« Kada to reče, usnu.

Savao se kasnije po Stjepanovu svjedočanstvo obratio u Pavla
Dj 22,20
 20I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao te čuvao haljine onih koji ga ubijahu.’


Božja pohvala Crkvi u Pergamu
Otk 2,12-13
12
Crkvi u Pergamu: jasno opredjeljenje
I anđelu Crkve u Pergamu napiši: »Ovo govori Onaj u koga je mač dvosjek, oštar: 13Znam gdje prebivaš – ondje gdje je Sotonino prijestolje – a čvrsto se držiš moga imena te nisi zanijekao moje vjere ni u one dane kad je Antipa, moj svjedok, vjerni moj, ubijen kod vas – gdje Sotona prebiva. 


Mučenici u raju
Otk 6,9-11
9Kad Jaganjac otvori peti pečat, vidjeh pod žrtvenikom duše zaklanih zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva što ga imahu. 10Vikahu iza glasa: »Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar nećeš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?« 11I svakome je od njih dana bijela haljina i rečeno im je neka se strpe još malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova u službi i braće njihove koja imaju biti pobijena kao i oni.


*


2. Krist-Mučenik



U žrtvi na koju je dragovoljno pristao, daje najviše svjedočanstvo vjernosti poslanju što Mu ga je Otac povjerio.

Iv 10,17-18
17Zbog toga me i ljubi Otac
što polažem život svoj
da ga opet uzmem.
18Nitko mi ga ne oduzima,
nego ja ga sam od sebe polažem.
Vlast imam položiti ga,
vlast imam opet uzeti ga.
Tu zapovijed primih od Oca svoga.«


Iv 18,37
37Nato mu reče Pilat: »Ti si dakle kralj?« Isus odgovori: »Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.« 


Otk 1,4-5
Milost vam i mir od Onoga koji jest i koji bijaše i koji dolazi i od sedam duhova što su pred Prijestoljem njegovim 5i od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvorođenca od mrtvih, Vladara nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha.


Otk 3,14
I anđelu Crkve u Laodiceji napiši: »Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvorenja.


*


3. Isusova Muka




U Isusovoj Muci evanđelist Sveti Luka ističe one crte koje će biti oznaka mučenika:

- okrepa Božje milosti u trenutku tjeskobe:
Lk 22,43
43A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. 


- šutnja i strpljivost pred optužbama i pogrdama:
Lk 23,9
 9Postavljao mu je mnoga pitanja, ali mu Isus uopće nije odgovarao.


- nedužnost koju poznaju i Pilat i Herod:
Lk 23,4.13-22
4Tada Pilat reče glavarima svećeničkim i svjetini: »Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku!«
A Pilat dade sazvati glavare svećeničke, vijećnike i narod 14te im reče: »Doveli ste mi ovoga čovjeka kao da buni narod. Ja ga evo ispitah pred vama pa ne nađoh na njemu ni jedne krivice za koju ga optužujete. 15A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt. 16Kaznit ću ga dakle i pustiti.«
18I povikaše svi uglas: »Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!« 19A taj bijaše bačen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva. 20Pilat im stoga ponovno progovori hoteći osloboditi Isusa. 21Ali oni vikahu: »Raspni, raspni ga!« 22On im treći put reče: »Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti.« 


- zaboravljanje vlastitih patnji:
Lk 23,28
28Isus se okrenu prema njima pa im reče: »Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. 


- prihvat raskajanog razbojnika:
Lk 23,43
43A on će mu: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!«


- oproštenje dano Petru:
Lk 22,61
61Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: »Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta.« 


- oproštenje dano progoniteljima:
Lk 22,51 i Lk 23,34
51Isus odgovori: »Pustite! Dosta!« Onda se dotače uha i zacijeli ga.

34A Isus je govorio: »Oče, oprosti im, ne znaju što čine!« I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke.


*


a) Isus je Sluga patnik što Ga naviješta prorok Izaija gdje se Isusova Muka pokazuje kao srž Njegova poslanja jer kao što Sluga mora trpjeti i umrijeti da 'opravda mnoge', tako Isus mora proći kroza smrt "da dade svoj život kao otkup mjesto svih":

Iz 53,11 o Slugi patniku:
11Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost
i nasititi se spoznajom njezinom.
Sluga moj pravedni opravdat će mnoge
i krivicu njihovu na sebe uzeti.

Mt 20,28// o Isusu i Njegovoj Muci:
28»Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«


b) Božji naum spasenja prolazi kroz patnju i smrt njegova svjedoka


Mt 26,54-56
54No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?«
55U taj čas reče Isus svjetini: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me.« 56A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka.


Lk 17,25
No prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj naraštaj odbaci.«


Lk 22,37
37jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: Među zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se.«



Lk 24,44
44Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.«


c) U Božjem narodu sve su proroke progonili i ubijali:

Mt 5,11-12
11»Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! 12Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«


Heb 11,36-38
36Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu. 37Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani – 38svijet ih ne bijaše dostojan – vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim.


d) U tim progonima Isus prepoznaje Božji nacrt koji u Njemu doživljava svoje izvršenje i dovršenje:

Lk 9,51
Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. 

Lk 13,33
Ali danas, sutra i prekosutra moram nastaviti put jer ne priliči da prorok pogine izvan Jeruzalema.’«


e) Svojom Mukom Isus postaje pomirna žrtva koja nadomješta sve stare žrtvene prinose i vjernik u tome otkriva ZAKON MUČENIŠTVA: Bez prolijevanja krvi nema otkupljenja:


Heb 9,19-28
19Pošto je svemu narodu priopćio svaku zapovijed zakonsku, uze Mojsije krv junaca i jaraca s vodom i grimiznom vunom i izopom te samu Knjigu i sav narod poškropi 20govoreći: Ovo je krv Saveza koji vam odredi Bog; 21a onda krvlju slično poškropi i Šator i sve bogoslužno posuđe. 22I gotovo se sve po zakonu čisti krvlju i bez prolijevanja krvi nema oproštenja. 23Ako se dakle time čiste slike onoga što je na nebu, potrebno je da se sámo to nebesko čisti žrtvama od tih uspješnijima.
24
Ulazak u nebo
Krist doista ne uđe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u sámo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas. 25Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u Svetinju s tuđom krvlju; 26inače bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom.
27I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud, 28tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponèse, a drugi će se put – bez obzira na grijeh – ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenje.


*



4. Marija, Kraljica kršćanskih mučenika


Marija je tijesno pridružena Muci svoga Sina...
Iv 19,25
Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena.

Lk 2,35
5a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!«

...i Mariju kasnije pozdravljaju kao Kraljicu kršćanskih mučenika.





*


5. Kršćanski mučenik


Mučeništvo u kršćanskoj Crkvi dobiva nov smisao koji otkriva sam Isus: ono je potpuno nasljedovanje Krista, potpuno udioništvo u Njegovu svjedočenju i djelu spasenja: "Nije sluga veći od Gospodara! Ako su mene progonili, i vas će progoniti!" Iv 15,20



Uloga Isusovih svjedoka još je jasnije vidljiva kad moraju svjedočiti pred vlastima i sudištima. Svjedočenje tada poprima svečan izgled, ali često biva predigrom patnji. Vjernici su progonjeni upravo zbog Isusova svjedočanstva: Otk 1,9 :  Ja, Ivan, brat vaš i suzajedničar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi riječi Božje i svjedočanstva Isusova.


Stjepan je prvi zapečatio svoje svjedočanstvo prolivši vlastitu krv, a ista sudbina čeka ovdje na zemlji svjedoke evanđelja. Isus najavljuje da će Ga slijediti u muci: Iv 21,18 :
18»Zaista, zaista, kažem ti:
Dok si bio mlađi,
sam si se opasivao
i hodio kamo si htio;
ali kad ostariš,
raširit ćeš ruke
i drugi će te opasivati
i voditi kamo nećeš.«


Iv 12,24
24Zaista, zaista, kažem vam:
ako pšenično zrno, pavši na zemlju,
ne umre,
ostaje samo;
ako li umre,
donosi obilat rod.



*



6. Mučeništvo je svjedočanstvo vjere potvrđeno svjedočanstvom krvi.


Otk 12,10-11
Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim. 11Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga – sve do smrti. 




*



7. Parnica


Crkva nastavlja Isusovu parnicu koja se vodila za Njegova života na zemlji. Predmet te parnice je Isusovo Bogosinovstvo.
Sržna tema Pracrkve bila je najava Božje pobjede nad grešnicima i najava spasa što ga ta pobjeda donosi grešnicima. To je svjedočanstvo koje kršćanin donosi svijetu. Kao i apostolima u Jeruzalemu, i njemu je zadaća dokazati svijetu nepravednost parnice što je ovaj svijet neprestano vodi protiv Boga i Krista.
Svijet mrzi i progoni Kristove učenike, oni uvijek moraju biti spremni na odgovor svakomu tko im zatraži razlog nade koja je u njima (1 Pt 3,15). Ali to nije njihova već Kristova parnica koja se nastavlja i u kojoj oni moraju svjedočiti. Njihovo svjedočanstvo nije njihovo već svjedočanstvo Duha Svetoga (Mk 13,11). poput nepogrešiva Branitelja Paraklet će na njihova usta i njihovim životom "smesti svijet" dajući da pred očima vjernika bljesne nepravednost svijeta i pravednost Isusa Krista (Iv 16,8-11). (Dufour str 600).


Iv 16,8-11
8A kad on dođe,
pokazat će svijetu
što je grijeh,
što li pravednost,
a što osuda:
9grijeh je
što ne vjeruju u mene;
10pravednost –
što odlazim k Ocu
i više me ne vidite;
11a osuda –
što je knez ovoga svijeta osuđen.


‎25. ‎rujna ‎2018. 16:28:45

LJUBAV I SMRT

Ljubav i smrt

SVJEDOČANSTVO

Da Gospodin Isus nije izabrao apostole, ništa nam od Njega ostalo ne bi, nikoga tko bi Mu djelo i riječ propovijedao, a život, smrt i uskrsnuće posvjedočio.

Dok Isusovi svjedoci propovijedaju Evanđelje, rađa se vjera u zajednici; vjeruje se svjedočanstvima njihovim (2 Sol 1,1o) i ona se učvršćuju u nama (1 Kor 1,6); riječi svjedoka kao očevidaca bude vjeru, ljubav i žar u ljudima.

MUČENIŠTVO

Prvomučenik Isusov, “Stjepan, pun milosti i snage” svjedočio je s velikim žarom. Mnogi “ne mogoše odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio”, a kad je tumačio i naviještao Radosnu vijest, “imao je lice poput lica anđeoska” o čemu pišu Djela apostolska u glavi 6, 8-15.

Dalje možemo čitati u zapisanim svjedočanstvima što se dogodilo Stjepanu kada je govorio:

⁵¹Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi! ⁵²Kojega od proroka nisu progonili oci vaši? I pobiše one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika čiji ste vi sada izdajice i ubojice, ⁵³vi koji po anđeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste držali.«
⁵⁴Kad su to čuli, uskipješe u srcima i počeše škripati zubima na njega. ⁵⁵Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu ⁵⁶pa reče: »Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.« ⁵⁷Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. ⁵⁸Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu  (Dj 7,51-58).

DUH SVETI

Poistovjećivanje Evanđelja i svjedočenja vidi se i u Ivanovim spisima i u Prvoj Ivanovoj poslanici, glava 5,6-8:

⁶On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv.
Ne samo u vodi nego – u vodi i krvi.
I Duh je koji svjedoči jer Duh je istina.
⁷Jer troje je što svjedoči:
⁸Duh, voda i krv;
i to je troje jedno.

A Isusovo krštenje vodom na Jordanu opisuje Ivan apostol u svom evanđelju, svjedočeći kako je Isusa krstio Ivan Krstitelj i što je rekao:

³¹»Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.«

 ³²I posvjedoči Ivan: »Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu.³³Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ‘Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ ³⁴I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.« (Iv 1,31-34).

A Isusovo krštenje krvlju i smrću na križu opisuje Ivan u svom evanđelju, glava 19,34:

 ³⁴nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda.

A svjedočanstvo Duha Svetoga kojega obećava Isus, opet možemo naći u Ivanovom evanđelju, glava 14,15-17:

¹⁵

Obećanje Duha

»Ako me ljubite,
zapovijedi ćete moje čuvati.
¹⁶I ja ću moliti Oca
i on će vam dati drugoga Branitelja
da bude s vama zauvijek:
¹⁷Duha Istine,
kojega svijet ne može primiti
jer ga ne vidi i ne poznaje.
Vi ga poznajete
jer kod vas ostaje i u vama je.

Također u svom evanđelju Ivan apostol zapisuje u glavi 15,26:

²⁶A kada dođe Branitelj
koga ću vam poslati od Oca
– Duh Istine koji od Oca izlazi –
on će svjedočiti za mene.

Prva poslanica svetoga Ivana apostola nam opisuje izvor naše vjere, glava 5, 9-10:

⁹Ako primamo svjedočanstvo ljudi,
svjedočanstvo je Božje veće.
Jer ovo je svjedočanstvo Božje,
kojim je svjedočio za Sina svoga:
¹⁰Tko vjeruje u Sina Božjega,
ima to svjedočanstvo Božje u sebi.
Tko ne vjeruje Bogu, učinio ga je lašcem
jer nije vjerovao u svjedočanstvo
kojim je svjedočio Bog za Sina svoga.

Tako je Duh Sveti svjedok našega Gospodina Isusa Krista.

LJUBAV

Prva poslanica svetoga Ivana apostola, glava 4, redak 13-16:

¹³Po ovom znamo da ostajemo u njemu
i on u nama:
od Duha nam je svoga dao.
¹⁴I mi smo vidjeli i svjedočimo
da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta.
¹⁵Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji,
Bog ostaje u njemu, i on u Bogu.
¹⁶I mi smo upoznali ljubav
koju Bog ima prema nama
i povjerovali joj.
Bog je ljubav
i tko ostaje u ljubavi,
u Bogu ostaje, i Bog u njemu.

Evanđelje po Mateju, glava 24, redak 9-14:

⁹»Tada će vas predavati na muke i ubijati vas. I svi će vas narodi zamrziti zbog imena moga. ¹⁰Mnogi će se tada sablazniti, izdavat će jedni druge i mrziti se među sobom.¹¹Ustat će mnogi lažni proroci i mnoge zavesti. ¹²Razmahat će se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih. ¹³Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen.«
¹⁴»I propovijedat će se ovo evanđelje Kraljevstva po svem svijetu za svjedočanstvo svim narodima. Tada će doći svršetak.«

ŽRTVA

O Euharistiji također zapisuje Ivan apostol:

Evanđelje po Ivanu, glava 6, redak 53-58

⁵³Reče im stoga Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam:
ako ne jedete tijela Sina Čovječjega
i ne pijete krvi njegove,
nemate života u sebi!
⁵⁴Tko blaguje tijelo moje
i pije krv moju,
ima život vječni;
i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
⁵⁵Tijelo je moje jelo istinsko,
krv je moja piće istinsko.
⁵⁶Tko jede moje tijelo
i pije moju krv,
u meni ostaje
i ja u njemu.
⁵⁷Kao što je mene poslao živi Otac
i ja živim po Ocu,
tako i onaj koji mene blaguje
živjet će po meni.
⁵⁸Ovo je kruh koji je s neba sišao,
ne kao onaj koji jedoše očevi
i pomriješe.
Tko jede ovaj kruh,
živjet će uvijeke.«

Evanđelje po Ivanu, glava 3, redak 16:

¹⁶Uistinu, Bog je tako ljubio svijet
te je dao svoga Sina Jedinorođenca
da nijedan koji u njega vjeruje
ne propadne,
nego da ima život vječni.

A prorok već prije Isusova rođenja govori, nadahnut Duhom Svetim:

Knjiga proroka Malahije, glava 1, redak 11:

¹¹Jer od istoka do zapada veliko je ime moje među narodima, i na svakom mjestu prinosi se kâd i žrtva čista imenu mojemu, jer veliko je ime moje među narodima – govori Jahve nad vojskama.

EUHARISTIJA JE IDEALNA ŽRTVA KOJA VRIJEDI ZA SVE LJUDE I ZA SVA VREMENA.