Uznesenje Marijino, Crkva svete krunice, Lourdes |
Svjetlo
naroda ( Lumen Gentium ), Dogmatska konstitucija o Crkvi Drugog
vatikanskog sabora, glava VIII, članak 59.:
„Budući
da se Bogu svidjelo da tajnu ljudskoga spasenja ne očituje prije
nego li izlije od Krista obećanog Duha, vidimo Apostole prije dana
Pedesetnice kako 'jednodušno ustrajno mole sa ženama i s Marijom,
Isusovom majkom, i s Njegovom braćom (Dj 1,14)', i kako Marija
svojim molitvama moli dar Duha, koji ju je već kod navještenja bio
osjenio. Napokon je Bezgrešna Djevica, sačuvana čista od svake
ljage istočnoga grijeha, ispunivši tok zemaljskog života, s dušom
i tijelom bila uznesena u nebesku slavu, i od Gospodina bila uzvišena
kao kraljica svih stvari, da bude potpunije u skladu sa svojim Sinom,
Gospodarom gospodara (Otk 19,16) i pobjednikom nad grijehom i smrću.”
U
vrijeme kad je Isus ispunjavao svoje poslanje na zemlji pojavi se
Njegov preteča Ivan Krstitelj, isti onaj koji je zaigrao od veselja
u Elizabetinoj utrobi kada ju je posjetila s Isusom trudna Djevica
Marija iz Nazareta (Lk 1,44). Bijaše odrastao u pustinji i
propovijedao kao posljednji prorok u Bibliji skori dolazak dugo
očekivanog Mesije te je krštavao vodom svakoga pokajnika na
otpuštenje grijeha.
Židovi
su mislili i pitali nije li Ivan zapravo starozavjetni prorok Ilija
jer su očekivali ponovni dolazak Ilije. To je značajna tema
židovske eshatologije, nauke o posljednjim stvarima, kao što je
zabilježeno i u Knjizi Henoka. Uznesenje Henokovo također se
spominje u Knjizi Postanka:
„Kad
je Henoku bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Metušalah.
Henok
je hodio s Bogom.
Po
rođenju Metušalahovu Henok je živio trista godina, te mu se rodilo
još sinova i kćeri.
Henok
poživje u svemu trista šezdeset i pet godina.
Henok
je hodio s Bogom, potom iščeznu; Bog ga uze. (Post 5,21-24).”
Dakle,
uznesenje pravednika na nebo nije nikakva novost u Svetom pismu.
Naročito se zna da je Iliju Bog uzeo u nebo pred očima proroka
nasljednika Elizeja i pedeset proročkih sinova:
„I
pedeset proročkih sinova pođe i zaustavi se podalje, dok su se njih
dvojica zadržala na obali Jordana. Tada Ilija uze svoj ogrtač,
smota ga i udari njime po vodi, a voda se razdijeli na dvije strane.
I obojica prijeđoše po suhu. A kad prijeđoše, Ilija će Elizeju:
'Traži što da ti još učinim prije nego što budem uznesen ispred
tebe?' A Elizej odgovori: 'Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!'
Ilija odgovori: 'Mnogo tražiš: ako me budeš vidio kad budem
uznesen ispred tebe, bit će ti tako; ako pak ne budeš vidio, neće
ti biti.' I dok su tako išli i razgovarali se, gle: ognjena kola i
ognjeni konji stadoše među njih, i Ilija u vihoru uziđe na nebo.
Elizej je gledao i vikao:'Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i
konjanici njegovi!' I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i
razdera ih na dvoje. I podiže Ilijin plašt, koji bijaše pao s
njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana. Uze onda Ilijin
plašt i udari po vodi govoreći: 'Gdje je Gospodin, Bog Ilijin?' I
kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane, i Elizej
prijeđe. Proročki su sinovi to sa strane vidjeli, pa rekoše: 'Duh
je Ilijin počinuo na Elizeju!' (2 Kr 2,7-15a).”
Starozavjetni
prorok Malahija također spominje Iliju:
„Evo,
poslat ću vam proroka Iliju prije nego dođe Dan Gospodnji, dan
velik i strašan. On će obratiti srce otaca k sinovima, a srce
sinova k ocima, da ne dođem i ne udarim prokletstvom zemlju (Mal
3,23-24).”
Također
i u Knjizi Sirahovoj nalazimo spomen na Iliju:
„Određen
si u prijetnjama budućim, da umiriš srdžbu Božju prije no što
ona provali, da obratiš srca otačka sinovima i da obnoviš plemena
Jakovljeva. Blago onomu koji će te vidjeti i onima koji su usnuli u
ljubavi, jer i mi ćemo posjedovati život ( Sir 48, 10-11).”
Isus
Krist ustvrdio je da je Ilija došao u osobi Ivana Krstitelja:
izvršio je poslanje koje su Židovi očekivali od Ilije.
Isus
tumači kako to treba razumijeti:
„Zaista,
kažem vam, između rođenih od žene nije ustao veći od Ivana
Krstitelja. Ali najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega. Od
vremena Ivana Krstitelja do sada navala je na kraljevstvo nebesko, i
siloviti ga prisvajaju. Svi su Proroci i Zakon proricali o Ivanu. On
je – ako ćete pravo – Ilija koji ima doći. Tko ima uši, neka
čuje! (Mt 11, 11-15).”
Ovo
očekivanje, upravljeno k posljednjim stvarima, ispunjuje se u Ivanu
Krstitelju (Dufour, str. 327), ali nekim tajnovitim načinom, jer
Ivan nije Ilija (Iv 1,21.25): ako njegovo propovijedanje i obraća
srca sinova k njihovu ocu, on ipak nije onaj koji umiruje Božju
srdžbu.
Ivan
Krstitelj ostvaruje u sebi lik Ilije što se tiče pokore koja se
vrši u pustinji, no najuzvišenije značajke toga ispunja Isus. Od
zgode u Nazaretu On određuje narav svog univerzalnog poslanja
povezujući ga s Ilijinim (Lk 4,25 sl.). Čudo u Sarepti na vlas je
slično onome u Naimu. Ilija čini da s neba pada osvetnički oganj;
Isus donosi novi oganj, oganj Duha Svetoga. Na Maslinskoj gori Isusa
tješi i krijepi anđeo jednako kao i Iliju u pustinji, ali, za
razliku od Ilije, Isus nije tražio da umre. Ilija je uzet na nebo
dok je njegov duh počinuo na Elizeju i time je on predslika Kristova
uzašašća, nakon kojega će Krist svojim učenicima poslati ono što
je Njegov Otac obećao.
Oganj
Duha Svetoga kojega se također očekuje kroz Bibliju poslat će sam
Isus s Ocem nebeskim na svoje apostole i veliku skupinu vjernika. Dar
Duha Svetoga vječni je dar i samodarivanje Boga čovjeku. Od začeća
Marijina po Duhu Svetome jasno je da je ona privilegirana žena u
čitavom svijetu, da je bezgrešno začela Isusa po tom istom Duhu
koji njoj očigledno nije bio ništa strano kao ni proroku Iliji ili
čak i Henoku koji je, kao mnoge osobe u Bibliji, hodio s Bogom.
Očigledno je da Duh Sveti ne može sići na sve ljude i na čitav
svijet prije nego što Isus uzađe na nebo i sjedne s desna Boga Oca.
Silazak toga slavnog i dugo iščekivanog Duha označen je plamenim
jezicima nad glavama vjernika, darom glosolalije, razumijevanja i
govorenja mnogih jezika. Također nam se Bog daruje kada se rodi pod
okriljem Marije, Josipa i pastira te trojice mudraca; daruje nam se
kada se krsti na rijeci Jordan, daruje nam se kada prepušta dobre
volje svoj život za otkup svih ljudi od zloduha i grijeha i, budući
da je Sin Božji dao svoj život božanski i ljudski za sve ljude,
Isus Krist je mogao zaista i može do vijeka krstiti u svome svetome
imenu svakoga vjernika ognjenim svojim Duhom koji je vjernicima
nepobjedivi Branitelj.
Marija
je sigurno, između ostaloga, i slika Crkve Kristove koja darom Duha
Svetoga postoji u svijetu kao tijelo Kristovo kojemu su svi vjernici
udovi, a Krist mu je glava.
Svaki
čovjek ima svoje mjesto, ali Marija je po svuda, kraljica neba i
zemlje, majka Crkve, tješiteljica i uslišavateljica sviju srdaca
koja se obrate po njenom zagovoru.
Kako
onda da i Henok, i prorok Ilija kao pravednici doživljavaju da ih
Bog uzme k sebi na vječni život, a da Bogorodicu, poniznu i
ustrajnu u molitvi, ne bi Bog uzeo na času napuštanja ove zemlje?
Kako
onda, kada pravednici ustaju iz svojih grobova po smrti Sina Božjega
Isusa Krista na križu, Blažena Djevica Marija da ne ustane sa
zemaljskoga života u vječni život odmah, kao i mučenici poradi
Krista koji živi mole sa svima svetima za nas, zemljane?
Kako
onda, kad i Ilija može svoga duha ostaviti Elizeju u nasljeđe, da i
Marija, koja je začela Isusa našega po tom istom Duhu, ne bude po
Njemu uznesena u nebesku slavu?
I
što je, i tko je Duh Sveti?
Sveti
Ivan, Evanđelist, tvrdi uvjereno da je Bog ljubav (1 Iv 4,16) pa
tada i Treća božanska osoba u Bogu Ocu i Sinu i Duhu Svetomu mora
biti isto.
Jer
kako čovjek bez ljubavi može biti pravednik kojega spašava Isus?
Možda
nam molitva Isusa Krista Bogu Ocu može malo više ukazati na
odgovore na ta pitanja. 07.08.2019. 14:40
Iz
Isusove velikosvećeničke molitve u Evanđelju po Ivanu, glava 17:
„Ja
više ne ostajem u svijetu. A oni ostaju u svijetu, dok ja idem k
tebi. Sveti Oče, čuvaj u svome imenu one koje si mi dao, da budu
jedno kao mi... da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni, tako
neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me ti
poslao!... Objavio sam im tvoje ime, i ubuduće ću ga objavljivati,
da u njima trajno bude ljubav kojom si me ljubio, i ja u njima (Iv
17,11. 21. 26).”
No comments:
Post a Comment
just do it