Isusovo krštenje smrti



Što za mene znači krštenje u Crkvi Katoličkoj? Ono je bilo crta raskida s mojim poganskim životom i jedan veliki početak udubljivanja u otajstvo moje vjere. Ono je za mene bilo smrt poslije koje sam postala prijateljica Boga, Isusa Krista. Ono je za mene bilo neočekivani dar svjesnoga života u kojemu sam spoznala tko sam, što sam, odakle dolazim i kamo idem. Ono je za mene bila moja riječ koju je primio Bog i koja se više nikada neće zaboraviti, niti izbrisati; ono je bilo moje obećanje sebi samoj: evo, dobila si i ti priliku za kojom si čeznula dugih trideset godina, priliku da budeš jednaka s ljudima i da učiniš svoj život kvalitetnim i plodnim. Ono je bilo prilika da postanem dostojanstveno ljudsko biće, a to ljudsko dostojanstvo nalik je slavi koju imaju glavni likovi napoznatijih svjetskih romana, svaki njihov pokret ima veliki značaj, svaka misao njihova predmet je dubinskoga i pažljivog proučavanja, a svaka njihova riječ iskazuje mudrost koja se može očitovati na najrazličitije načine i u svakom ljudskom i božanskom smislu za koje zna čovječanstvo. Toliko sam značajna postala Bogu ja, to jest, u krštenju i poslije saznala sam da sam Mu oduvijek bila na te načine značajna. I ne samo to, moj Bog me je predodredio za to krštenje, shvatila sam da me je vodio u svakoj stopi života, i predodredio me je za slobodan izbor svake nove i daljnje stope u zajedništvu s Njim. Kakve li krhke i značajne slobode za ljudsko biće, ući u dijalog sa Stvoriteljem, prijateljevati s Isusom Kristom i ne brinuti ni o čemu, uvijek znati svoju vlastitu izvjesnost u Božjem Srcu!


Krštenje je čišćenje, odnosno pranje tijela i uranjanje čitavoga čovjeka u običnu vodu. Ispiranje prljavštine koja se nakupila od blata od kojega nas je Stvoritelj načinio i to sviješću životnoga daha što ga nam je Bog Otac udahnuo kad nas je načinio. Odmah smo se uprljali, to jest, bijasmo skloni svoju krhku i veličanstvenu slobodu iskoristiti za učenje, bijasmo znatiželjni za svijet oko nas, a bijasmo i znatiželjni o svemu što smo mi, mi sami i što je to život zemaljski jer drugačijega života kao da nismo poznavali, nismo poznavali Boga našega koji nas je načinio. U nama je proklijao grijeh, htjedosmo biti moćni kao da smo slutili da mogućnosti za veliku moć nosimo u svojem životnom dahu što nam ga dade Bog. A nismo spoznavali ništa, nismo shvatili kako je ta naša moć od Boga diskretna i ne traži onakve napore kakve već čine ljudi od blata. Krštenje je, kao prvo, brisanje grijeha.

A Ti, Bože moj, dođe na zemlju kao čovjek od blata i grešnik koji od Ivana Krstitelja primi to ljudsko, zemaljsko krštenje, pranje od grijeha kojih nikada nisi počinio. I zadobi, i preuzme sve one grijehe što ih je ispirala voda rijeke Jordana sa svim vodama svijeta, Ti preuze na sebe i na svoje sveto tijelo svakojako blato ljudsko, Ti postade čovjek kao što sam ja da mognem biti sigurna da znaš kako mi je i kakve su moje boli, muke i patnje, i kakva je moja zloba i ljubomora, moja zavist, blud i pohlepa, moja neprekidna želja da vladam, moje opetovano upadanje u neumjerena stanja; da budem sigurna da si i u najgorim trenutcima sasvim uz mene da me spasiš i izbaviš od mene same. I Ti to zaista činiš, tada kada ja niti ne znam, Ti me izvlačiš kao lavica svoju mladunčad i nosiš me u svoje okrilje da se pokajem i postanem bar na kratko skromna osoba, ljudska, ali ne blatna nego puna Tvojega božanskoga životnoga daha. Ti si proživio sa mnom sve što sam činila, a da se nisi ukaljao. Ti ćeš sa mnom biti u mojoj zemaljskoj smrti. 



I, kao što je Bog udahnuo blatnim ljudima život, tako je i na Tvome krštenju u rijeci Jordan Bog, Otac naš na nebesima udahnuo svoj duh, Duha Svetoga na Tebe da Ti pokaže da će ostati zauvijek kraj Tebe, da će Te u zemaljskoj smrti uskrisiti. Otac objavi da si Ti Sin Boga, da Mu je u Tebi sva milina, Ivan Krstitelj je čuo i svima rekao, da si pripadnik naroda kojega Bog od davnina izabra kao svoj proročanski narod, narod grešnika i ljudi od blata da ga od grijeha izvadi, da mu život spasi. "To je u isto vrijeme i navještaj Duhova, kad otpočinje krštenje u Duhu, za Crkvu (Dj 1,5; 11,16), novi Božji narod, i za sve one koji će stupiti u nju (Ef 5,25-32; Tit 3,5 sl)"; vidi Dufour, str. 457.

Uz Tebe sam, Isuse, i ja postala posinak Boga Oca Stvoritelja toga dana kada je objavio svoje očinstvo nad Tobom.

"Ivan Krstitelj je navješćivao krštenje Duhom i ognjem (Mt 3,11//). Duh je obećani mesijanski dar. Oganj je sud koji se počinje ispunjavati s Isusovim dolaskom (Iv 3,18-21; 5,22-25; 9,39). I jedan i drugi naviještaju se u Isusovom krštenju koje je predigra krštenju vjernika (Dufour, str. 458)".


"Uranjanje je slika Kristove smrti i pokopa; izlazak iz vode je znamen uskrsnuća zajedno s Njime...Smrt grijehu i dar života ne daju se odvojiti; pranje čistom vodom u isto je vrijeme škropljenje Kristovom krvlju, rječitijom od Abelove (Heb 12,24;  1 Pt 1,2), djelotvorno udioništvo u zaslugama koje je Krist po pravu stekao za sve na Kalvariji, sjedinjenje s Njime u uskrsnuću".
‎utorak, ‎26. ‎prosinca ‎2017. 06:58:29

No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts