Vrlo je lako otići u stranu zemlju i govoriti svojim materinjim jezikom, zadržati svoje domaće običaje i nastaviti razmišljati na isti način te pronaći skupine domaćih ljudi i tamo njegovati domoljublje.
Teško je sve to pokušati zaboraviti, a ne moći prilagoditi se u nekom kratkom roku.
Način razmišljanja zauvijek ostaje gotovo nepromijenjen, a nostalgija raste.
Čak i kada nekoliko naraštaja živi u stranoj zemlji, sada već kao u svojoj domovini, obitelj nije kompaktna, djeca se otuđuju od roditelja.
Lako je ostati u svojoj domovini kada nije pod okupacijom strane sile, a u suprotnom često se pojavljuje ideja o odlasku u inozemstvo.
Prihvaćanje okupacije i načina razmišljanja bilo kojega okupatora, drugačijeg od vlastitog ne događa se lako i brzo, a nije ni moguće. No, dogodi se da je neka mala zemlja silom prilika pod okupacijom izuzetno dugo i kroz dugi niz godina ona može prihvatiti kulturne dobrobiti od okupatora ukoliko joj je način razmišljanja bar u nečemu blizak s načinom razmišljanja okupatora. Drugim riječima, nemoguće je osvojiti neku zemlju zauvijek, ma kako mala bila ili istrijebiti domaći narod u najgorem smislu riječi.
Teritorij neke zemlje često se mijenja, a također i narod na promijenjivom teritoriju ili blizu granica.
I politika je promijenjiva na površini, ali način razmišljanja ostaje uvijek isti i nadograđuje se, bez obzira na dobre i loše okolnosti, odnosno, u skladu s okolnostima. Primjerice, tuđi način razmišljanja se ne može nekome nikako nametnuti, ali može usporiti nadogradnju nekog naroda upravo u njegovom načinu razmišljanja.
Domaći narod pod okupacijom stranih sila često trpi nepravdu, dvostruka mjerila, nametanje nepripadajućih ideologija i slično, ali rijetko zaista prihvati sve što dolazi izvana. Najčešće se dogodi da okupacijski način razmišljanja prisili pripadnike domaćega naroda da provjere svoj vlastiti način razmišljanja i da ga na neki način provjeravaju, odbacujući ono što nije bilo dorečeno i produbljujući ono što mu je domaće i blisko. Za takve velike pothvate potrebno je često puno vremena jer se proces nadogradnje proteže kroz dugi niz godina zbog svoje kompleksnosti. Što je veći pritisak okupacijskog načina razmišljanja, to se prije domaći narod riješava svojih nedorečenosti. Pritisak okupacijskih sila može dugo trajati i u isto vrijeme biti gotovo neprimjetan. Tada domaći narod dolazi u položaj neprekidnog provjeravanja svojega načina razmišljanja do najmanjih detalja, a time zapravo nadograđuje sebe, možda čak i bolje nego u vremenima kada nema neke okupacije stranih sila. 28.06.2015. 03:26