Jasno rekao si mi zemaljsko ime,
jasno si me naučio da si Krist,
da te zovem i da molim s time,
moj direktan zaziv da bi bio čist;
da si meni Otac, Svetac, Duh i brat.
Kao Sin ti Čovječji i k meni si došao
i pred mene stao da proglasiš rat
zlodusima srca što mu otkucaj je stao.
Da sam znala kako veliko je mnoštvo
vilenjaka što će zagorčati život moj,
mnogih vila što njeguju mnogoboštvo,
pronašla bih brzo neki zaklon svoj.
Ali prije svega nudio si utočište
što na dohvat bijaše mi, ispred nosa:
tvoje lice istine i nacrt za poprište
gdje ću uvijek biti službenica ponosa,
makar u pokornosti, u postu i u suzama.
Već sam svjesno prihvatila siromaštvo
što si svezao ga za me čvrstim uzama,
uzdanico moga srca što mi dade to krstaštvo.
Pobjede su tvoje tako veličanstvene,
dugotrajne, iznenadne, neizbježne;
s uskrsnućem tvojim kao šutnje znanstvene,
tako nevine i bezazlene, tako nježne.
Samo Križ je opis moga srca i njegovo ime
što ga znamo sve to bolje, što sam češće
na nebeskim odajama gdje ti, Sine, zarobi me,
gdje su anđeli ti divni i sve nove bitke žešće.
09.01.2024. 10:28
