Pečat Ljubavi

 

Ljubav uzima mi oblik

moje duše, misli tih

da je bolje spoznavati mogu:

razgovor poprima lik

raznih zaziva mi molitvenih

što ih istinitom upućujem Bogu.

Srce se rastopi na tom žalu

gdje Gospodin ribe, kruha dijeli

pa i moja ljubav se iskaže;

osjećam k'o pekmez svoju ljubav malu

i što Petar triput veli:

da Ga ljubi kao blago od sveg draže.

Ti, Gospodine, sve znaš, i to

koliko Te ljubav obasipa

s ove strane u nutrini

i u ovoj duši koja izbjegava zlo.

Savila se poput plodna klipa

da Ti se pokloni u tišini.

Gospodine, Ti znaš da ljubim

i da nemoćan sam grešnik,

da mi srce veće je od toga,

da ga za Te neprekidno budim

jer si Ti mi o tom prvi vjesnik;

duša prima sve od svoga Boga.

Tako dobila je ovlaštenje,

Božji pečat, pečat Sveta Duha

da je zaljubljena vjekovima.

I za Oca, i za Sina eto ljubavi joj njene

što prinosi samu sebe pokraj Kruha

jer i ona tu božansku snagu ima.

20.06.2021. 14:23

Majka siromaha

 

Nije dobro da čovjek bude sam

jer je biće kontemplacije,

ali mnogi mnogo i od ljudi traže.

Zbori, Kriste, uđi u moj čam,

moje zazive, komunikacije,

budi centar moje noćne straže.

U koju kategoriju pravednika

sada spada bolesnik i siromah

kojemu su zatvorena vrata Dvora,

koji nema mudrosti, ni zlatnika

i čije su pjesme samo prah,

koji liječi se od mračnih mora?

Kada posti, nitko ne zna za to;

nema časa kad mu usne prazne

ili da mu srce bez molitve suho.

Pred Tobom je, Kriste, kao zlato,

al' od ljudi padaju mu kletve razne,

kušnje neke i u doba gluho.

Ni u starosti on svojoj mira nema

jer su suza pune stisnute mu grudi

pa ne može prići i kada bi htio.

Tvoja ljubav, Kriste, nije anatema

već je svježe valovlje na sprudi,

Bog i Otac koji ga je zagrlio,

koji mu je Majku dao tankoćutnu,

nježnu poput školjke koja biser nosi.

Sve joj znano u mrtvilu svijeta

koji traži samo sudbu mekoputnu;

ona Duhom Svetim srce njemu rosi,

on je uzima za svećenicu svoga leta.

20.06.2021. 12:03

Psalam 146

 

Blaženi koji se uzdaju u Gospodina

Hvali, dušo moja, Gospodina! †
    Hvalit ću Gospodina sveg života svojeg, *
    dok me bude, Bogu svom ću pjevati...

Blago onome kome je pomoćnik Bog  Jakovljev, *
    kome je ufanje u Gospodinu, Bogu njegovu,
koji stvori nebo i zemlju, *
    more i sve što je u njima;
koji ostaje vjeran dovijeka, †
    potlačenima vraća pravicu, *
    a gladnima kruha daje.

Gospodin oslobađa sužnje, *
    Gospodin slijepcima oči otvara.
Gospodin uspravlja prignute, *
    Gospodin ljubi pravedne.
Gospodin štiti pridošlice, †
    sirote i udovice podupire, *
    a grešnicima mrsi putove.

Gospodin će kraljevati dovijeka, *
    tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku,
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.

Amen.

Tko sam ja

 

Stvaralačka Mudrost posramljuje Joba

Nato Gospodin odgovori Jobu iz oluje i reče:
2 »Tko je taj koji riječima bezumnim
zamračuje božanski promisao?
3 Bokove svoje opaši k’o junak:
ja ću te pitat’, a ti me pouči.
4 Gdje si bio kad zemlju utemeljih?
Kazuj, ako ti je znanje sigurno.
5 Znaš li tko joj je mjere odredio
i nad njom uže mjerničko napeo?
6 Na čemu joj počivaju temelji?
Tko joj postavi kamen ugaoni
7 dok su klicale zvijezde jutarnje
i Božji uzvikivali dvorjani?
8 Tko li zatvori more vratnicama
kad je navrlo iz krila majčina;
9 kad ga oblakom k’o haljom odjenuh
i k’o pelenam’ ovih maglom gustom;
10 kad sam njegovu odredio među,
vrata stavio sa prijevornicama?
11 Dotle, ne dalje, rekao sam njemu,
tu nek’ se lomi ponos tvog valovlja!

12 Zar si ikad zapovjedio jutru,
zar si kazao zori mjesto njeno,
13 da poduhvati zemlju za rubove
i da iz nje sve bezbožnike strese;
14 da je pretvori u glinu pečatnu
i oboji je k’o kakvu haljinu?
15 Ona uzima svjetlost zlikovcima
i pesnicu im lomi uzdignutu.
16 Zar si ti prodro do izvora morskih,
po dnu bezdana zar si kad hodio?
17 Zar su ti vrata smrti pokazali;
vidje li dveri kraja mrtvih sjena?
18 Zar si prostranstvo zemlje uočio?
Govori, ako ti je znano sve to.
19 Koji putovi u dom svjetla vode,
na kojem mjestu prebivaju tmine,
20 da ih odvedeš u njine krajeve,
da im put k stanu njihovu pokažeš?
21 Ti znadeš to, ta davno ti se rodi,
tvojih dana broj veoma je velik!

22 Zar si stigao do riznica snijega
i zar si tuče spremišta vidio
23 što ih pričuvah za dane nevolje,
za vrijeme boja krvava i rata?
24 Kojim li se putem dijeli munja
kada iskre po svoj zemlji prosipa?
25 Tko li je jaz iskopao povodnju,
tko prokrčio pute grmljavini
26 da bi daždjelo na kraj nenastanjen,
na pustinju gdje žive duše nema,
27 da bi neplodnu napojio pustoš,
da bi u stepi trava izniknula?
28 Ima li kiša svoga roditelja?
Tko je taj koji kapi rose rađa?
29 Iz čijeg li mraz izlazi krila,
tko slanu stvara što s nebesa pada?
30 Kako čvrsnu vode poput kamena
i led se hvata površja bezdana?
31 Možeš li lancem vezati Vlašiće
i razdriješiti spone Orionu,

32 u pravo vrijeme izvesti Danicu,
vodit’ Medvjeda s njegovim mladima?
33 Zar poznaješ ti zakone nebeske
pa da njima moć na zemlji dodijeliš?
34 Zar doviknuti možeš oblacima
pa da pljuskovi tebe poslušaju?

Job 38,1-34

Hvalospjev Zaharijin

 

Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, *
    što pohodi i otkupi narod svoj;
podiže nam snagu spasenja *
    u domu Davida, sluge svojega,
kao što obeća na usta
    svetih proroka svojih odvijeka: †
    spasiti nas od neprijatelja naših - *
    i od ruke sviju koji nas mrze;
iskazati dobrotu ocima našim, *
    i sjetiti se Saveza svetoga svojega,
zakletve kojom se zakle Abrahamu,
    ocu našemu: *
    da će nam dati
te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, *
    služimo bez straha
u svetosti i pravednosti pred njim *
    u sve dane svoje.

A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati *
    jer ćeš ići pred Gospodinom
    da mu pripraviš putove,
da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu *
    po otpuštenju grijeha njihovih,
darom premilosrdnog srca Boga našega *
    po kojem će nas pohoditi
    Mlado Sunce s visine,
da obasja one što sjede u tmini
    i sjeni smrtnoj, *
    da upravi noge naše na put mira.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.

Lk 1,68-79

Isus - Uskrsli Pravednik

 

I dok Ti predajem Duh jer više neću Te zazvati,

preda mnom nestaje vražji lik.

Ti mi govoriš da ne mogu mrijeti, ne mogu nestati

jer sam Tvoj Sin, jer sam Pravednik.

08.03.2015 21:08 (iz Otajstva žalosna)

Stotnik

Uistinu, pravednici

iz grobova ustaju;

zemlja se potrese.

Zašto ode Pramajci?

Tolike žene ostaju

i toliko jedna podnese...

 

Uistinu, Hramski zastor

na dvoje se razdera;

na Janje i Žrtvenik;

od vrha do dna.

I Janje je Pastor

i Oltar je Svećenik...

 

a kamo ja da gledam

u trenutku smrti

razderana, a živoga?

Kamo da se ogledam?

Sve ćeš, sve ćeš strti.

Uistinu, Sin Boga.

06.04.2012. 17:22

Psalam 150

Hvalite Boga u Svetištu njegovu, *
    slavite ga u veličanstvu svoda nebeskoga!
Hvalite ga zbog silnih djela njegovih, *
    slavite ga zbog beskrajne veličine njegove!

Hvalite ga zvucima roga, *
    slavite ga harfom i citrom!
Hvalite ga igrom i bubnjem, *
    slavite ga glazbalima zvonkim i frulom!

Hvalite ga cimbalima zvučnim, *
    slavite ga cimbalima gromkim!
Sve što god diše, *
    Gospodina neka slavi!

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.