Najljepše je ipak na te pomisliti,
misliti na tebe uvijek mi je najdraže;
s tobom željela sam prijateljstvo sviti,
uz tebe mi najjasnije što mi Bog naš kaže.
Srce Isusovo, moja ljubav, srce srca moga
govori mi da te primam kao brata,
kao prijatelja koji čini svašta radi Boga,
koji izlaže se, svaki dio srca ili vrata
da bi dao od života najmanjem stvorenju
poput svoje zvijezde vodilje što sjaji,
čak i kada sve je izloženo uništenju,
kada uzalud se Jedinoga taji.
Vjereniče, prijatelju, sada te se sjećam
nakon dugih mračnih dana, nakon posta
od kojega više ljubim i jače osjećam,
od kojega duša samotnicom osta.
Ružna su vremena, ponavlja se čitav svijet,
povijest čovječanstva nosi samo prilike
što ih neće koristiti za svoj let
oni koji tvoje ne ponesu odlike.
Strašna su vremena, sve je crno, sivo,
bijele haljine su skinuli i anđeli
pa se čine kao razotkriveni u krivo,
svoje maske bacili su na Dom bijeli
i na naše stanove od blata i od meda.
Nitko više ne traži u ljudima ni srce,
samo grabeži se lako mnogi preda.
Postaviše sebi pladanj i na njemu suce
i svakome je dostupno do trona.
Srce Isusovo, spasi svoje sljedbenike
koji okupe se, čuju na znak zvona;
Srce Isusovo, šalji nove poslanike
dok još zemljom hode takvi učitelji
kao što je ovaj prijatelj moj.
U Tebi se nalaze svi Tvoji žitelji,
a u njima Ti i u Tebi Otac Tvoj.
srijeda, 6. lipnja 2018. 02:17:45
