Zbog tebe ne mogu stati
s pjevanjem što se u meni ruši,
propada suzno, obraze blati
kako bi procvalo suhoj duši;
zbog tebe još uvijek sam tu,
na starim životnim pragovima
jer život ne zna za pauzu
makar krenuo lanjskim tragovima.
Ti me odabere, ti me prozove
pa sad, da l' teško je ili lako,
to nije tema besjede ove;
ne želim živjeti naopako.
Svakako, neznani starče,
kao da se oduvijek znamo;
i hvala ti, moje jaganjče,
uvijek ima nekoga tamo
gdje propada sve što je bilo,
a pretihe lati trave niču
da bi se živjelo što se snilo,
da bi sva duša promijenila priču.
petak, 1. lipnja 2018. 21:38:31
