Plač lutnje

Ova mi tišina kao zavjet šutnje,

ova pjesma je balada beskrajna

iza koje sakriva se i plač lutnje,

i to moje srce koje sad je tajna.

Nisam sjajna pa si Boga štujem

da ga pitam savjet koji boli

jer je ono što odozgor čujem

kao krik što uzaludno moli.

Daj mi, Bože, da u zabludi sam,

da sam štetočina, da sam blud,

samo da sve to što vidjela sam

ne dam nikad, ni po svud.

Voljeti ljude i čuvati tajne,

mora biti plod preteška križa.

Sada pokraj Istine mi sjajne

sjela mi na ljubav jaka kriza.

Al' zbog tebe, prijatelju svijetli

koji meni pruži slobodu bez kraja,

neka stupe sad u snagu naši vjetri

da se brzo mogu nagledati raja;

da u vjernosti ti neviđenoj

povijem se poput čeda

k'o u Majci, Djevi snenoj;

poput mlijeka, poput meda

da odnjeguje mi snagu

kakvom i tebe je osokolila

pa da imam dušu blagu

koju sam ti noćas otvorila.

04.01.2024. 18:36 

gordanatomljanovic: Kristov Saziv

gordanatomljanovic: Kristov Saziv:   Sakramentalna stvarnost ono je što čini Sveti Savez Boga i čovjeka u današnjem svijetu. Ta stvarnost je duhovna i materijalna i u njoj ...

gordanatomljanovic: Egoistično sužanjstvo

gordanatomljanovic: Egoistično sužanjstvo: "Ja sam uskrsnuće i život - reče joj Isus. - Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće ...

gordanatomljanovic: Prirodno, moralno, sakramentalno

gordanatomljanovic: Prirodno, moralno, sakramentalno: Normalno je da je bilo koja ljudska sklonost sasvim prirodna pa tako i sklonost prema debljanju, sklonost prema opijanju, sklonost pr...

gordanatomljanovic: Drvo vjerske spoznaje

gordanatomljanovic: Drvo vjerske spoznaje:   UVOD U početku Adam i Eva bijahu savršen čovjek, savršeno ljudsko biće. Nije im ništa nedostajalo, nađoše se u Božjemu krilu, usred...

Rosa Duha Svetoga

 

Tko Ti ne bi ispjevao stih

i za svako doba jednu odu,

svakoj riječi, Gospodaru svemira;

Ljubavi za dušu kojoj glas je tih,

Sjemenko života za slobodu,

Kralju sveta i vremenitoga nemira?

Tko te ne bi, Crkvo Krista,

Savezu svih svetih ili siromaha,

ljubio u srži tvojoj i ljepoti,

u raznolikosti Duha čista

i u Pismu koje čita se bez daha,

i u mudrosti što klanja se divoti?

Tko Te ne bi zvao u pomoć i stalno

kao kakav utopljenik blizu spasa,

poput rose koja teži zablistati?

Tko se ne bi uzdigao nad jezero kalno

kad u vjeri konačno pokrene se i stasa

da Te mogne nemoguće zaiskati?

Da sam Tvoja, Gospodaru moj,

da sam Tvoja pa da se priklonim

skutima Ti, rumenim i krvavim,

i da sam uz Tebe kada krene boj,

da se samo Tvome križu tad poklonim,

da se preobrazim u ritama prljavim!

Postala bih to što jesam stvarno,

činila bih mala djela za Tvoj Grad,

a Ti zvao bi me kao sunce rosu.

Poput vjetra, koji hladi srce sparno,

častila bih svaki uspon, opraštala svaki pad;

slavila bih kao dašak koji mrsi kosu.

24.10.2020. 14:47

Najsjajnija noć

 

Prvi put ti prilazim iznova,

mada znam da sve si dao.

Želim napuniti srce preko krova,

ostati u suzi koju si mi isprao.

Znaš da dolaze ti kraljevi

i da prosjaci se svemu dive;

anđelima okupirani su krajevi

u kojima tek pastiri žive.

Najsjajnija je noć i njeno probuđenje,

sjećaju me uskrsnoga jutra.

Dizao si pravednike, tvoje pohođenje

pročulo se kao novo sutra.

Počašćena tvojim povjerenjem,

izdat ću iz duše svaki plam

samo da ukrasiš mene zrenjem

u toj nadi što ju jedinu još znam.

Utkala sam te u ispovijed još prije,

tesere mi stihovi srčikom prostruje.

Uvijek novo, nikad poznato mi nije

jesi li me pronašao gdje vjetrovi huje.

03.01.2024. 18:12