Stijena ili pijesak?

 

„S njim je zajedno putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im:

»Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!

I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!«

»Tko od vas, nakanivši graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti:

da ga ne bi — pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti — počeli ismjehivati svi koji to vide:

‘Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!’

Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća?

Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir.«

»Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.«Lk 14,25,33”.

Jesmo li i kako razumjeli ovu Isusovu prisbodobu, odnosno primjer na temelju kojega Isus tumači svoje riječi o tome kako čovjek mora mrziti svoj život, odreći se obitelji i prijatelja?

Nismo, izgleda.

Prizivamo Gospodina u svakoj nevolji, slavimo ga redovno i izvanredno, izgonimo zloduhe u Isusovo ime, ali se ne možemo Isusu približiti niti za tren. Reći će nam: „Idite od mene, zlotvori, ne poznajem vas”.

Jer našim djelima i riječima ne slavimo Gospodina, ne činimo ništa na veću slavu Boga, nego za sebe i sve svoje. I solidariziramo se, svi takvi. Postajemo zajednice istomišljenika.

Ali kad te Isus pozove, ne pita te puno za tvoje mišljenje; znaš da te je pozvao i da mu je potreban tvoj odaziv što ga ti objeručke i istoga časa daješ. Ti si kao kamen i trnje, i onaj put na koji pade sjeme Sijača uzalud, na neplodno tlo. Oduševljen si Isusom, i to ti se računa, ali nisi Isusov sljedbenik. Tvoje oduševljenje splasne čim zakuhaš večeru ili kad moraš pripremiti djecu za školu pa im pomažeš kao da oni to sami ne bi mogli. Baviš se nevažnim i sporednim stvarima, a Isus očekuje ono oduševljenje njegovim pozivom.

„Divan si, Isuse, sve si mi dao, potrebno mi je samo još zdravlje; laku noć, Isuse.”

Eto, i na to se svodi želja naša da sjedimo s desna Ocu u kraljevstvu nebeskom, a čašu njegovu nismo ni ispili. Nismo uzeli u obzir da se ne možemo odreći svojih prijatelja koji bi nas zamrzili kad bismo postali sljedbenici Istine, kad bismo krenuli Putem na kojemu ćemo takav križ uvijek imati i na kojem ćemo slijediti Isusa. Nismo uzeli u obzir da je Isus Život i da nema ništa vrijednije od toga i nitko važniji od Isusa.

A rekli smo mu: „Da, Isuse, idem za tobom.” Nismo dobro proračunali jesmo li u stanju slijediti Isusa, do kraja i potpuno jer Bog nam se daje sav i potpun kako bismo dosegnuli kraljevstvo nebesko, a tada bi i drugi krenuli za nama i opet bismo bili zajednica. Ovako se kao kršćani samo mrzimo i posvadimo, ogovaramo i zavidni smo, ali se ponosno ispovijedamo i zajedno blagujemo Gospodina da bismo dobili snagu Duha Kristovoga.

Da, moramo proračunati što možemo i na što se možemo obavezati. Ako nemamo snage, dogovorimo se za mir s Isusom, ali ga ne moramo nikada prekršiti ili se početi hvaliti kako smo lukavi i uspješni.

Još je gore kada postaneš oduševljeni kršćanin pa onda skreneš u neku sektu ili ideologiju; počinješ razmišljati zemaljski i ljudski umjesto da se držiš staze Gospodinove, Zakona, mise i Svetog pisma.

Takvi su oni koji ne mrze sve svoje, nikada svoju djecu i prijatelje neće ničemu naučiti, niti će ih dobiti natrag u Božjem milosrđu. Takvi su oni koji se zovu Isusovim imenom, a ne izdrže niti jedanput godišnje posvetiti se Bogu već ga samo komercijaliziraju.

Pametan čovjek razmisli hoće li graditi kuću na toj stijeni gdje može slijediti i upoznati Isusa ili će graditi kuću na pijesku svojih afektivnosti i emotivnosti koje su samo privremeno oduševljenje.

Ako ne možeš, nemoj se bacati u zavaravanje.

Ali ako misliš da bi mogao ići za Isusom uvijek s jednakim oduševljenjem, izgradio si kuću na čvrstim temeljima. 31.07.2024. 05:26

Nebeski plodovi siromaha

 

Ne može se izgubiti ono što se nikad nema

kao što su pamet, posuđene stvari, djeca ili ljudi

što ih na upravljanje daje Isus koji drijema,

kuša dušu, vjeru njenu, napasnika vihor ludi.

Tako, dušu možeš izgubiti, al' je uvijek vraćaš

kada odrekneš se darovana blaga, srebra, zlata,

kad za svoju sebičnost nikada ne plaćaš

i kad ostaneš sakriven iza laži, prevara i blata.

I slobodu gubiš koju još od Eve nosiš

u svom srcu što je škrto, izvor zala,

pa svud samo kradeš svašta ili prosiš,

a ne mariš sve što Providnost je dala.

Ako imao si nekad prijatelje i imanja,

tada moraš izgubiti život svoj i sve.

Tada Isus donosi ti za to opravdanja

jer ti istjeruje požude i pohlepe te.

Tada dobio si čežnju za svog Boga

i njegovu nježnu vječnu ljubav za te

u toj ispraznosti koja dođe ti od Zloga

koji više nikad ne može se bacit na te.

Kao siromašak, beskućnik i nijemi stvor

imaš sva bogatstva nebeskoga svoda;

tada jesi, postojiš i živiš za taj Dvor

koji od tebe dobiva izobilje ploda.

30.07.2024. 18:47

Kako se zna tko je od Boga

 

Svi smo mi stvorenja Božja.

Svima nam je Bog, naš Stvoritelj nevidljiv.

Svi govorimo o pravima i pravednosti, o humanizmu i slobodi, a te pojave su jako vidljive i opipljive. Mi govorimo, a Bog ostvaruje pravo, pravednost, ljubav, slobodu.

Na ovom svijetu već nema spomena o jedinstvenoj pravdi za sve, o slobodi za svakoga jer ako je netko slobodan, netko drugi mora to platiti. A pravednost je posebno individualan osjećaj, a ne Božji, svatko traži od svakoga svoja prava.

Ono što nas Isus uči je obaveza, sama obaveza, a pravde za ljude, koji su egoisti, nikada neće biti. Pravdu donose izvršene obaveze, a za obaveze ljudi neće ni čuti i vele daj mi moja prava pa ću ja onda vršiti ono što ja mislim da je moja obaveza, a to što ja mislim je sama sebična obaveza da osudim na smrt sve živo. I da od mrtvoga živim.

Sveti Pavao nam tumači da u obavezama koje izvršavamo doživljavamo pravednost od Boga te kaže da pravednik živi od vjere koja mu govori, ukoliko izvršava obaveze u kojima doživljava istinsku pravednost, da će poslije toga ili poslije smrti u toj svojoj vjeri konačno zadobiti vijenac pravednosti.

Jer ono što čovjeka, koji se ponaša kao zvjerka u divljini, čini dostojnim života vječnoga jest njegova vjera zemaljska. Vjera je komunikacija s Bogom nevidljivim koji je sama Pravednost, Istina, Sloboda, Ljubav. Od vjere u Boga čovjek postaje istinsko ljudsko i humano biće koje se brine za ljude, a ne za sebe jer za njega se brine Bog. 30.07.2024. 10:05

Obratite se, vjerujte Evanđelju!

Tijelo Kristovo, spasi me

Sjetim se ranih molitvenih dana

i kako podne zalazi smiraju.

Kako su jutra divljenjem okupana

s prvim okusom gledanja kao u raju.

Ni slutila nisam što sve me još čeka,

život mi procvao iz ničega strasno;

sve više se prostire nebeska rijeka,

a nekada zborih da za me je kasno.

Djevice jaka, kako je ljepota ti Sina

duboka, smislena, značajna, prava:

spasonosna Krv pod prilikom vina.

Kao da dijete sam i sasvim zdrava.

Čudesna riječ što vodi put beskraja

i podiže srce u visoke sfere

nikada neće proći, a prepuna sjaja

ona me čuva u odori vjere.

Hostijo prozirna, a tako čvrsta,

ti me nahrani dok slatko drhtim;

Kristova poziva posebna vrsta

i duša već dalje od zvijezda prhti.

28.07.2024. 18:23

Isus, učitelj univerzalne slobode

 

Ljudski gledano, Isus nije bio slobodan kada je hodao zemljom čineći dobro. No, u prvom redu bio je slobodan zbog toga što je dragovoljno, s poletom i ljubavlju, vršio volju Oca našega na nebesima.

Utjelovio se u Marijinu krilu, postao čovjekom i postao zarobljenik u toj grešnoj tuđini, stranac na svome, siromah bez igdje ičega, ali najviše je morao bježati od onih koji ga nisu odmah razumjeli pa ga proganjaše kako bi ga učinili kraljem. Ljudi su priželjkivali slobodu od okupatora, željeli su uvijek biti siti i nahraniti se kruhom što ga je Isus umnožio toliko da bude svima dovoljno i još da preostane dvanaest košara ulomaka za sutradan. Ljudi su morali željeti slobodu u punom smislu te riječi, to jest morali su znati što će učiniti ako Isus postane kralj, ali tako dalekovidno nisu razmišljali. Istovremeno je Isus bio osloboditelj od svake vrste ropstva, ali i učitelj slobode u predavanju Očevoj volji; ljudi su tek poslije postali toga svjesni kao, na primjer, sveti Pavao koji je shvatio da je i čovjek u zarobljeništvu pod tuđinskom vlašću zapravo slobodan jer je sposoban dragovoljno činiti ono što je mudro i nužno činiti.

Isusa su svejedno proglašavali Kraljem, odnosno Mesijom i Spasiteljem i tako se Isusov čas da ga pogube zbog njegove slobodoumnosti i slobode vrlo brzo približio.

Da, Isus je poginuo zato što je bio istinski slobodan u djelima i vjeri, u riječima i patnji, u svakodnevici koju je činio čudesnom, dinamičnom i zanimljivom svaki, baš svaki dan. Oslobađao je ljude koji su bili oko njega i one koji su samo čuli o njemu. Prvo, oslobađao je ljude od grijeha, a potom je među poganima postao omiljeni vjernik pravoga Boga, omiljeni filozof i ideolog, mudra i draga osoba, rođeni vođa, čovjek moći i pravednosti, čovjek univerzalne slobode.

Uz Isusa ljudi su naučili dobro se osjećati u svojoj koži, bilo da su to siromasi, bilo moćnici. Naravno, mnogi farizeji, saduceji i pismoznanci osjetiše se ugroženima, a isto tako i kradljivci, lažljivci, ubojice i slični, mada su se mnogi i obratili po Isusu Kristu, Gospodinu našemu. 28.07.2024. 02:22

Strpljenje Boga našega

 

Da nije Kajin bio ljubomoran na svoga brata Abela te ga ubio, ne bismo znali da se ubojice mogu pokajati, malo prekasno, ali da ipak mogu uvidjeti da su zlo napravili. Bog protjera Kajina, a Kajin se započne žaliti kako ga, samoga u svijetu i kažnjenoga, svatko može ubiti. Uz te riječi nastupilo je i Kajinovo saznanje o njegovoj grešnosti, i kajanje zbog zločina. Ne kažemo u vjetar da je batina iz raja izašla. Izgleda da kazna vrlo često dovede zločinca ka prisebnosti, mada je Kajin vjerojatno bio već nesretan kad je i sam vidio što je učinio.

Da se Kajin nije požalio Bogu kako ga svatko može ubiti što bi većina ljudi izrekla kao pravednu presudu, ne bismo se upoznali s Božjom mudrošću i milosrđem. Stavio je Kajinu znak na čelo kao znak svojine Božje kako se nitko ne bi usudio napasti Kajina. To nam govori da je moguće kajanje koje mijenja čovjeka i da se čovjeka isplati dovesti u taj položaj pokajanja kako bi uvidio zločin i obratio se Bogu. Tako zaštićen, Kajin je mogao postati još gori, uzoholiti se što bi većina ljudi i pomislila o njemu, ali Kajin je znao da ga promatra Gospodin i nije si mogao dopustiti još neki teži zločin, oko je Jahvino bilo nad njim.

To nas potsjeća na krsni i korizmeni pečat što smo ga dobili mi, kršćani na čelu.

U svakom trenutku našega života u duhovnom svijetu je taj krsni pečat svakoga kršćanina žarko vidljiv, a još više je vidljiva snaga Duha u kojemu vjerujemo u Dobro i činimo najbolje što znamo, po savjetu Boga našega.

No, opet možemo reći da postoji mogućnost da će se neki od nas uzoholiti i to bezbroj puta kao što će se mnogi i pokajati za svoje grijehe. Tako se ništa sigurno ne zna i ne može se uzeti zdravo za gotovo: vjeruje li tko, je li dobar ili zao. Zato je potrebno moliti za žive i mrtve, sve do kraja svijeta. Blagoslivljati progonitelje. A Gospodin je strpljiv s nama jer neće da tko propadne. Sveti Pavao reče: 'strpljenje Božje spasenjem smatrajte'.

Obratite se i vjerujte i molite i tko ustraje do kraja, bit će spašen. 27.07.2024. 02:31

„U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.” Mt 13,30b

Sveznalice

 

Ne, ne želim čuti lijepe priče

i ne želim znati ono čega nema.

Sve što tu je, to zbog mene viče;

malo tog što znam, to mi sreću sprema.

Mnogi nude kruha preko pogače,

otkrivaju tajne iz Svetih Spisa,

za buduće im srce baš ne plače,

al' strovalit će se sa svojega visa.

Sve što želim nalazi se među koricama

žive Knjige s kojom razgovaram

u toj ljubavi što nema veze s kolikama,

gutam riječi što ih progovaram.

Ta razna djetinja pitanja, žele znati!

Odrasli i zreli ljudi, rastreseni.

Nikad neće nikom poštovanje dati,

tuđim nikad nisu potreseni.

Ne vrijedi to znanje jer i ono mine,

i u prazno troše sav svoj trud,

Ništa nisu pročitali ni u noći tmine,

a u podne žive uzalud.

Odgovori im pred nosom stoje,

još se diče svom inteligencijom.

Tu su vječno, Bogu dane broje

i pod Božjom ingerencijom.

O, kad bi samo malo blebetati stali

i posvetili se onom što još sami nisu,

spoznali bi sve i sebe kad su nastali,

gledali bi rajske svjetlosti u visu.

26.07.2024. 16:31

Djeca Marijina

 

Zna se da je pravedni Josip potekao iz Doma Davidova.

Tko ne bi znao rodoslovlje Isusovo potražiti sažeto navedeno po svim lozama. Tako znamo da je Isus Židov zemaljski, iz Judina plemena.

Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel.  Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor.  Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud.  Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov.  Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.
 U svemu dakle: od Abrahama do Davida četrnaest naraštaja; od Davida do progonstva u Babilon četrnaest naraštaja; poslije progonstva u Babilon do Krista četrnaest naraštaja.” Mt 1,12-17

Tako znamo i za Elizabetu, Marijinu rodicu i njezina muža Zahariju, tko su i odakle su:

„U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta.” Lk 1,5

Uzgred, zna se i za Mojsija da su mu roditelji iz Levijeva plemena:

„Neki čovjek od Levijeva koljena ode i oženi se djevojkom Levijkom. Žena zače i rodi sina. Vidjevši kako je krasan, krila ga je tri mjeseca.  Kad ga nije mogla više sakrivati, nabavi košaricu od papirusove trstike, oblijepi je smolom i paklinom, u nju stavi dijete i položi ga u trstiku na obali Rijeke. Njegova sestra stane podalje da vidi što će s njime biti.” Izl 2, 1-4

Po tome stilu bilježenja možemo pretpostaviti da je Marija potekla iz plemena Judina, kao i muž joj, Josip.

Nigdje se ne spominju u rodoslovljima Novoga zavjeta preci Marijini, zna se samo po proročanstvima i zna se da je otac Marijin bio Joakim, a žena mu se zvala Ana.

Da se čovjek malo zamisli kakvi su putevi Gospodnji. Po čitavom Starom zavjetu nailazimo na rodoslovlja i među njima je valjda i neki Marijin predak kao što se zna da je Ruta iz Moaba, o kojoj piše cijela jedna knjiga, u Judeji imala muža iz Jude – Boaza te rodila Tobiju koji je rodio Jišaja, a Jišaj bijaše otac Davidov te znamo: Davidova prabaka je Ruta. Čak i za Mojsija možemo reći da znamo pretke njegove, pra-prabaku Rahelu koja bijaše jedna od četiri žene Izraelove (Jakov) te je on imao dvanaest sinova od kojega postade dvanaest plemena Izraelovih. Imali su i kćerku Dinu o kojoj nije sigurno je li rodila. Dakle, možda je i njezina loza potrajala, a možda i nije.

Joakim i Ana Mariju su imali u kasnijoj dobi pa je posvetiše Jahvi te je Marija od malena upoznala Hram i Pisma i Proroke svojega naroda što se vidi iz njezine ode „Veliča duša moja Gospodina” koju je izrekla pred Elizabetom kad su se susrele kao dvije blagoslovljene trudnice, Elizabeta s Ivanom Krstiteljem, a Marija s Isusom.

U Bibliji je bilo od početka dosta sistematizirano i zabilježeno rodoslovlje svih likova koji su kao prezime nosili i ime svoga plemena, na primjer: Petar, sin Jonin, iz Judina plemena. No, ima tu mnogih navoda o imenima o kojima se ništa ne zna, osim da pripadaju nekom plemenu i lozi Izraelovoj.

Tako nam dragi Bog daje da znamo i za Marijine roditelje, za Anu i Joakima, da su Judejci, da su loza Abrahama, Izaka i Jakova (Izrael) i također, naravno da svi potekoše od Adama i Eve.

Neznanje naše o Marijinom porijeklu upućuje nas tako da je to manje važno, a važnije od svega je da je Marija nova Eva koja bijaše majka svih ljudi što su ih Adam i Eva imali kao svoje potomstvo, i to potomstvo rođeno po grijehu, mada je poslije bilo svetih ljudi i loza i tako sve do – Marije, kćeri Ane i Joakima. Kad su začeli Mariju, reče Bog da na Mariju ne može prijeći taj vjekovni Istočni grijeh te je tako naš Gospodin sačuvao Mariju od svakoga grijeha, a bila je poslije to i njezina vlastita vjerska zasluga.

Dakle rodoslovlje Bezgrešnog Začeća provlači se kroz sva rodoslovlja gdje su mnoge nerotkinje rađale djecu po volji Boga. Zato je Marija Majka svih živih, ali živih ljudi za nebo po Sinu njezinome Isusu Kristu koji nam je rekao o kraljevstvu nebeskome i novom rađanju, koji nas je posvetio i Mukom oslobodio od vječne smrti te potom uskrsnuo i pokazao se apostolima i još mnogima, dajući im poruku vječnoga života u novim i starim Zapovijedima.26.07.2024. 14:35

Svi koji slušaju i vrše Isusovu riječ djeca su Marijina.

„Zapovijed vam novu dajem:
ljubite jedni druge;
kao što sam ja ljubio vas
tako i vi ljubite jedni druge.” Iv 13,34

„Tko ima moje zapovijedi i čuva ih,
taj me ljubi;
a tko mene ljubi,
njega će ljubiti Otac moj
i ja ću ljubiti njega
i njemu se očitovati.” Iv 14:21

Kristovi plodovi

Ja tvoj sam narod, a ti moj Bog.

Zar da ne primam od tebe zlo

što ga dopuštaš za Proviđenja svog,

zar da ne padnem na sveto tlo?

Samo sam pisarica i što ja znam,

samo sam svjesna tvog žita i mošta.

I kad mi od srca načiniš kam,

kostrijet me skriva i dani posta.

Sve ću primiti i slavu ti dati,

tvoj dvosjekli mač je moja kob.

Ti moraš me na put križa slati

jer toliko me ljubiš da sam ti rob.

Tvoja volja je okus mi vina,

tvoje su riječi ljubav sa znanjem.

Pošalji nam, Oče, svoga Sina

Zakon da pijem, život da žanjem.

26.07.2024. 10:27

Paprena sol

VINCENT

Ne boj se gorke nostalgije,

ona je poput papra i soli

od kojih svaki okus vrije

i koji ublaže stare boli.

Ne boj se, srebro živo,

ova je zemlja puna neznanaca

kojima kao da ništa nije krivo;

tu više nema kategorije stranaca.

Ova unija nije za nas

nego za one što ulaze i dolaze,

koji od žarke kugle traže spas

i, poput povijesti, ovuda prolaze.

Kršćanski temelji ove su gradnje.

Ta, mi drugo ne bismo znali,

mi poznamo snagu noći Badnje,

a toliko smo puta sami ostali.

I reče Bog dat će nam znake,

olujni oblaci, dim bez plama.

Tamjan je oružje duše nam svake

koje mi čuvamo poput nebeska Hrama.

Ne boj se jer bit ćemo jedno

kao i uvijek u svakoj presiji.

Gospa nam daje i mlijeko medno

što ga je spremala Janjetu, Mesiji.

Ne boj se gorke nostalgije,

ona je začin života spasa,

ona nam svima u krvi vrije,

ma gdje bili svakoga časa.

24.07.2024. 19:09

Tajanstvene činjenice

 

Postoje nepoznanice vjerskoga života za nas, vjernike, i bolje je da je tako jer smo grešnici. Sveti i grešni. Za onaj dio naše svetosti koja nije uvijek u grešnosti, za te dijelove i momente Milosti sasvim je dovoljno iščitavati i promatrati Sveto pismo, moliti i blagovati Gospodina.

U svetosti pojedinci mogu izrazito napredovati, ali ostaju manjim dijelom grešnici, po Adamu i Evi, jer su ljudi. Mogu živjeti u Isusu Kristu koji je pravi Bog i pravi čovjek, jedini koji nema grijeha, uz majku svoju Blaženu Djevicu Mariju koja je čovjek, Božje stvorenje kao i svi mi, ali bezgrešno.

Tako za Mariju ne postoje one tajne koje ne znaju grešni vjernici.

U vjerskom, katoličkom životu uvijek je tako, za razliku od poganskog života što ga žive oni koji nisu kršteni. Čim se krstiš, na primjer u odrasloj dobi, postaješ obilježen kao Isusov grešnik, spreman za spasenje. Grijesi dotadašnjega života, posebno Istočni grijeh, brišu se krštenjem. A čovjek nije ni znao da je grešnik. To je zaista drastična duhovna promjena, ali nije tajna.

Vjernik katolik je istovremeno u milosti Boga dok je i u grijehu, to jest, i u grijesima, onim koje zovemo lakšim grijesima, katolik može činiti sveta djela, dobra djela za zajednicu. Katolik se neprekidno posvećuje, kršćanski poziv je univerzalan za svakoga.

Ipak, postoje neke nedokučive tajne za koje je dobro da ostanu nepoznanice u svijetu i u vjerskoj zajednici.

Djevičanstvo Marijino izvire iz duhovne i moralne nevinosti, postoji u tijelu i ogleda se u svetim djelima. S jakim razlogom ona se zove Bezgrešno Začeće, i to je jedna od onih tajni za sve nas. Djevica je u potpunom smislu, duhom začinje Isusa po snazi i sili Duha Svetoga, a iz te kombinacije začinje se Sin Boga i sin Marijin, Bogočovjek Isus. Tu nema ništa nedorečeno i nejasno, ali ostaje stvarna nepoznanica za sve ljude na zemlji. Za te tajne smo slijepi. Čak i kad znamo da smo slijepi i da imamo Boga za liječnika i svjetlost, ostajemo slijepi. Kako bijaše na početku, tako i sada, i vazda, i u vijeke vjekova.

Druga je, gotovo identična, tajna samo rođenje Isusa od Djevice koja osta vazda djevičanska. Ne zna se točno gdje i kada, i kako se događalo. Isus je u Marijinoj utrobi još bio u začeću, u dozrijevanju za svoje utjelovljenje i rođenje. Ostao je vjerojatno i nakon rođenja u prisnoj povezanosti s Ocem te je bio prionuo za svoju zemaljsku majku, za ljudsko stvorenje što je jaki argument za Isusovo istinsko čovještvo jer kad bismo Isusa gledali kao privremenog ili na bilo koji način ne-pravog čovjeka, ne bismo imali otkupljenja, Isusova muka ne bi imala smisla zbog kojega slavimo Boga i klanjamo se. Ljudi bi govorili Isusu: „Lako je tebi pričati o svetosti jer ti si Bog, ali mi smo samo ljudi”. Tako bi svi imali povoda da nastave živjeti u grijesima, u svojim iskonstruiranim ideologijama, sa svojim lažnim bogovima. Tako dolazimo do sljedeće tajne.

Isus je vjerojatno postepeno sve bolje oblikovao svoje molitve i razgovore s Ocem, ali izgleda kao da mu je bilo potrebno više muke i napora kad je morao ustanoviti kako je to živjeti u vjerskoj zajednici ljudi koji su grešnici i kako je njima, jer Isus nije imao grijeha. Moguće je da je to jedna od najvećih dobrobiti Isusova čovještva – neposredno spoznavanje teškoća grešnoga života i nesposobnosti za savršeniji život i solidariziranje s nesretnim ljudima, grešnicima. Tako je mogao i razgovarati s Ocem o svojim zemaljskim i ljudskim iskustvima pa se smilovati kao, između ostaloga, i Djevica Marija, učiteljica koja je bila navikla na patnje grešnika u svom narodu i u svojoj dobi. Naum našega Oca nebeskoga je tako ispunjen i izvršen u Kristu, a počeo je i od prije Abrahama.

Mnogo se ljudi rodilo na svijetu i doživjelo solidne godine. Još i više bi nas moglo biti koji ćemo se tek roditi i živjeti na zemlji, to je početak najveće tajne: koliko je Božje izobilje?

I svi smo grešnici i potrebno nam je otkupljenje od Grijeha koji donosi smrt. Grijesi naši pojedinačni i zajednički jesu neizbrojivi i neizmjerivi, a sve ih je uzeo od nas Gospodin i natovario na sebe. I to kao pravi čovjek, ali onaj koji ima utjehu i pomoć u svome božanstvu, to jest u Ocu nebeskome. Sama muka u tim grijesima koju je podnašao Isus kao čovjek nevin i bez grijeha, mora biti smrtonosna. Ne mogu ljudi to niti u viđenjima znati i ostati na životu. Ne može se vidjeti muka Isusova, gledati u detaljima, a ne i proživljavati, odnosno umrijeti.

No, istinska nepoznanica je vrijeme i način uskrsnuća Isusa Krista, tajna zauvijek. I prorok Danijel ga je vidio u svojim viđenjima, i sveti Pavao ga je vidio proslavljenoga, i apostoli su već izgubili pojam o zemaljskom životu kad su ga vidjeli u preobraženju, i mnogi drugi vjernici su imali viđenja, kontakte s anđelima (Marija, prorok Izaija i ostali proroci), ali nikome nije bjelodano kako je Isus uskrsnuo, mada se drugačiji pokazao svojima i još mnogima i mada je govorio o svome uskrsnuću od mrtvih, o svome ustajanju od mrtvih.

Neke činjenice je bolje ne poznavati, ali zato vjernici znaju da će imati spoznaju u vječnosti, u kraljevstvu nebeskome. 23.07.2024. 22:47

„A ja prođoh kraj tebe i vidjeh gdje se koprcaš u krvi. I rekoh ti dok si još u krvi bila: ‘Živi!’ U krvi ti tvojoj rekoh: ‘Živi!” Ez 16,6

Sijači osrednjosti

 

 »Iziđe sijač sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bî pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše. 6 Drugo pade na kamen i, tek što je izniklo, osuši se jer ne imaše vlage. 7 Drugo opet pade među trnje i trnje ga preraste i uguši. 8 Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom.« Rekavši to, povika: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!« Lk 8,5-8

Osrednji katolik je vjerojatno netko tko je ipak malo više od nekog mlakog vjernika. Možda se ne može usredotočiti, možda ne razumije dovoljno, možda ga čitav život prate one riječi koje je upamtio iz djetinjstva kao neki kratki zakon za život pa mu to pamćenje ne dopušta naučiti nove dodatke univerzalnoj istini što bi pomoglo jačoj vjeri.

Što mu je najnužnije kao kruh svagdašnji?

Razgovijetna riječ, akustična umjereno, izravna i konkretna,oštra u originalu i blaga u komentaru, glasna dovoljno, interaktivna i donekle osjećajna, zainteresirana osobno, kratko službeno tumačenje, opisi iz Svetog pisma koje tumači samo sebe, komentar svakodnevan i univerzalan i gotovo. Sve to ne vrijedi ako netko ometa slušanje riječi koje je sastavni dio homilije ili ako se čuje unutarnja škripa ili vanjska buka ili ako ne štima akustika pa kad netko čita i pogne glavu, ne može izravno govoriti u mikrofon odmjerenom glasnoćom i jasnoćom. Blagovanje riječi propada. Kruh se lomi, ali riječ teško. Duh uzdiše. Užasan je to nesporazum, ali veća je tragedija kad je propovjednik preopširan, kao da pripovijeda djetetu prije spavanja, a ne naglasi glavnu temu ili teme propovijedi i ne označi jedinstvenu i zajedničku poruku. Ili kad počne na glavnoj misi kontemplirati u svoje ime, a ne u ime Boga. Zna Gospodin sve naše kontemplacije, to je u razgovoru osobnom i u molitvi pred Presvetim.

Ako je vjernik neki kao mlak i osrednje zainteresiran, to ne znači da nije na misi spoznao Božju volju za sebe osobno.

Ako je neki osrednji katolik u posljednjem redu ili uglavnom u zagasitoj sredini te se tako preplavljuje zajedništvom, to jest nestaje u mnoštvu, taj vjerojatno sve zna, ali nikome ne govori. Solidaran je s ostalim osrednjim vjernicima, ali ne može izaći iz toga kruga, odnosno iz takvoga mentaliteta što ga mnogi nazivaju tihom većinom.

Jednom je netko rekao da idemo na misu iz navike. To je definitivno točno, ali nije najvažnije, mada ta navika postaje s godinama čista ovisnost o Bogu, ali ju je potrebno posvijestiti, progovoriti ateistima ili im barem odgovoriti na pitanja.

Inače smo plodno tlo za idole i kumire, za bogatstvo i pohlepu, za lažne bogove. Ne možeš ljubiti Boga, a služiti bogatstvu i bogaćenju. A bogatstvo se ne treba mrziti, samo grijeh i život u grijesima.

Redovitost ne jamči za postojanost u vjeri, a ne jamči nam niti živost vjere koja se nadograđuje neprekidno ako je prava, to jest oboružana čitanjem i slušanjem Božje riječi, ali i vršenjem vjere.

Često se čuje da mnogi nemaju vremena za Boga niti pola sata dnevno, niti pet minuta za molitvu. To uspavljuje, takve tvrdnje nam govore da bismo bili savršeni kada bismo svaki dan otišli u osamu na deset minuta i kada bismo se pomolili prije svakog jela, ali to ne pomaže vjerniku. Katolik je u svijetu deset minuta dnevno, a sve ostalo je u Gospodinu koji nije od svijeta. 23.07 2024. 05:43

14 

Crkvi u Laodiceji: posvjetovnjačenje i mlakost

I anđelu Crkve u Laodiceji napiši: »Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvorenja: 15 Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! 16 Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta. 17 Govoriš: ‘Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!’ A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. 18 Savjetujem ti: kúpi od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oči pomažeš i vidiš. 19 Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se! 20 Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.« Otk 3,14-20

Kava pod lunom

 

Tuga je tako slatka,

siromaštvo medno,

ledena tišina,

mišljenje uredno.

Ropkinja rime,

vlastita svome Kristu,

patnica klime,

sluga življenju čistu.

Grešnica svijeta,

poniznica česta,

sanjalica poeta,

šljunkovita cesta.

Muklo zvono

ljubavi rijetke,

i to mi je ono

što mami retke.

Učenica istine,

stvarnosti grube,

promatračica tmine

što je izgube

mnogi prolaznici.

O, žeđi spoznaje,

to su praznici

kad duša se kaje!

Ovisnica teška,

slabo nemirna.

I nije greška

sloboda silna.

22.07.2024. 01:21

Djevica mjesečine

 

Djevo okrunjena

za dan uskrsnuća,

mjesečino rumena,

poemo pjevajuća;

divni cvijete neba,

noćas tako svijetla,

topla koro hljeba

svetoga podrijetla,

molitvu mi krasiš,

srcu odgovaraš

da me budnu spasiš,

da mi oganj stvaraš

od ta brata sunčanoga

što ni provirio nije,

što se budi dana nedjeljnoga

da nam slavlje svije

i da me razbudi još za noći,

prije nego jave mi se ptice

što su uvijek prve vjesnice

Krista Boga, tvoje moći,

zašto si me prozvala u stihu

dok mi srce Boga moli

i da nitko ne zna ljubav tihu

koja i tebe sva isto voli?

Pobjeda će biti odgovora, uslišanja

za dan onaj koji doći mora.

Donijela si duši utišanja

i sad evo, već je zora.

21.07.2024. 04:51

Ezekijina pjesan

 

 

Pjesan Ezekije, kralja judejskoga, kada se razbolio pa ozdravio od svoje bolesti:

10 »Govorio sam: U podne dana svojih
ja moram otići.
Na vratima podzemlja mjesto mi je dano
za ostatak mojih ljeta.

11 Govorio sam: Vidjet više neću Jahve
na zemlji živih,
vidjet više neću nikoga
od stanovnika ovog svijeta.
12 Stan je moj razvrgnut,
bačen daleko,
kao šator pastirski;
poput tkalca moj si život namotao
da bi me otkinuo od osnove.
Od jutra do noći skončat ćeš me,
13 vičem sve do jutra;
kao što lav mrska kosti moje,
od jutra do noći skončat ćeš me.

14 Poput laste ja pijučem,
zapomažem kao golubica,
uzgor mi se okreću oči,
zauzmi se, jamči za me.

15 Kako ću mu govoriti
i što ću mu reći?
Ta on je koji djeluje.
Slavit ću te sva ljeta svoja,
premda s gorčinom u duši.

16 Gospodine, za tebe živjet će srce moje
i živjet će moj duh.
Ti ćeš me izliječiti i vratiti mi život,
17 bolest će mi se pretvorit’ u zdravlje.
Ti si spasio dušu moju
od jame uništenja,
za leđa si bacio
sve moje grijehe.

18 Jer podzemlje ne slavi te,
ne hvali te smrt;
oni koji padnu u rupu
u tvoju se vjernost više ne uzdaju.

19 Živi, živi, jedino on te slavi
kao ja danas.
Otac naučava sinovima
tvoju vjernost.

20 U pomoć mi, Jahve priteci,
i mi ćemo pjevati uz harfe
sve dane svojega života
pred hramom Jahvinim.«

Iz 38,10-20

Kočija od snova

 

Bilo je to davnih dana

kad sam stigla kočijom od snova

kao mlada duša strana

da ispunim kuću sve do krova

stihovima, pjesmom, radošću i radom.

Još se uvijek radujem u svemu,

svakom pomaku mi što odiše nadom

na tom improviziranom trijemu.

Streha iznad mene oblake sakriva,

štiti me od kišnih naleta;

golubica uvijek duha mi cjeliva

dok je vrabaca tu čitava paleta.

To su znakovi mi dnevnih sati,

to su slike viđenja mi noćnih.

Molitva mi s Kristom neće stati

radi slavnih uslišanja moćnih.

Ovo mjesto zbog toga je svetište,

posvećeno molitvama, blagoslovom

da me brige nikada ne tište;

tu se nađem s riječju Isusovom.

18/19.07.2024 05:50