Sjaj pravednosti

 

Makar i u ritama i dronjcima

što ne poštuje ih čovječanstvo,

nedužnost kroz mir se nameće.

Makar i sa kažnjeničkim zvoncima,

jarko svijetli duši Kristovo božanstvo,

pravednost sa istinom se susreće.

Ispod naborana, zamišljena čela

gleda te ljepota milosrđa i blagosti

što ih duša posijala za života.

Sakrivena ljudima njezina su djela

od kojih je zadobila pogled radosti;

čistoj savjesti jamac je dobrota.

I Duh ju je obdario vatrenošću,

sretnom duševnom slatkoćom,

samo jedna riječ joj nekog dana tema.

Nada cvate iz početka poletnošću

svakog jutra i dubinskom kratkoćom

odgovara svakom kao da je nema.

'Ti si kao dijete', kažu kao uvredu kletu,

'ništa ne znaš učiniti za pobjedu ili moć'.

To je dodir Boga, ljubavna slaboća

kojom predaje se duša samo za stvar svetu

kada prelijepa osvane zora ili padne noć:

u kolijevci Milosti ljulja je mekoća.

Progoni su duši dokaz pravovjerja.

Na dobrome putu svjetiljka joj gori,

ali ne izgara; i taj oganj kroz pukotine,

dovoljan da vidi korijen praznovjerja,

da ga zaobiđe ili za Boga da progovori

o svom Kristu, Kralju i svjetla, i tmine

u čijim dubinama gleda se sa Svetim Duhom:

tko će prije izabrati pravu notu

da spoznaja nikne radošću i plamom?

Otkrit će se Majci Nevinosti koja časti Kruhom,

Sina daje i prikazuje ga za Golgotu

što toj duši odgovara bljeskom, bolima i tamom.

Radost i bol kao da ne mogu skupa,

kao da to nije svakodnevni jaram.

I Providnost jedina će načiniti sutra

jer svaki ju dan kao čekić lupa,

dosta njoj je jedna briga dok još stvara,

dok ne dođe uskrsnuće jutra.

22.09.2024. 21:59

Elementi kršćanske sloge

 

Za pradavnih vremena bilo je uvijek jako važno nekako zapečatiti prijateljstvo sa svojim božanstvom, a u Starom Zavjetu sa svojim jedinim Bogom, Jahvom.

Ljudi su prinosili Bogu žrtve, žrtve mira od kojih su i blagovali (žrtva pričesnica), ali to je bilo zajedništvo ljudi pred Bogom, a ne s Bogom (usp. Dufour, str.1484. I 393.)

Zajedništvo se sastoji od nekoliko elemenata: savez, zakon, molitva i zajedništvo srdaca; euharistijsko zajedništvo i jedinstvo u ljubavi

1. SAVEZ

Zajedništvo ljudi mora postojati u Savezu s Bogom u prvom redu.

Tada Gospodin preuzima inicijativu, kad je to prijateljstvo zaista zapečaćeno. Na primjer, Jahve vodi duge razgovore s Mojsijem i određuje posebno mjesto i izgled Šatora sastanka.

2.ZAKON

Bog predaje svoje raspoloženje, ponašanje, misli i svoju volju obznanjuje u obliku Zakona, poučava narod o svojoj volji i želji, a to za narod znači tražiti i naći Boga.

Istovremeno tražiti i ljubiti Boga znači opsluživati njegove Zapovijedi.

Poučiti narod o Božjoj volji i želji znači naći Boga i s njim se sjediniti

kao i ljubiti i tražiti Boga znači opsluživati njegove zapovijedi radi zajedništva.

3. MOLITVA

Neophodna molitva je razgovor s Bogom, prisnije sjedinjenje. To može biti: a) uzdah udivljenja i radosti, uzlet hvale i zahvaljivanja,

a zatim b) prošnja, ona koja žarko traži Božju prisutnost, susret što ga ni smrt neće moći raskinuti

4. ZAJEDNIŠTVO SRDACA

Prirodna solidarnost svakodnevice u obitelji pretvara se u zajedništvo mišljenja i života na službu Bogu koji okuplja narod gdje u vjeri pripadnika moraš zvati bratom.

U Kristu zajedništvo postaje stvarnost.

Bog je dionik ljudskog stanja,

a čovjek postaje dionik božanskoga stanja:

„Pa budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i sam on (Isus) tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla, pa oslobodi one koji – od straha pred smrću – kroza sav život bijahu podložni ropstvu. Ta ne zauzima se dašto za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo. Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda. Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći.” Heb 2,14-18

U Crkvi svojoj Isus očekuje od svoga jedinstvenog naroda da prolaze isto ono što je i on prolazio, to jest solidarni s Isusovim poslanjem naučavanja i milosrđa, s patnjama da bi ga bili dostojni. Temeljno je jedinstvo Dviju zapovijedi Ljubavi.

Zajedništvo prve Crkve je, naravno, autentično dok mi danas s vremenskim odmakom od Pashalnog otajstva jedva spajamo kraj s krajem, brata u Kristu s bratom u Kristu jer nismo u onakvim prilikama kakve je podnašala progonjena Prva Crkva i malo smo se ulijenili i postali obijesni, a prema bližnjima puni predbacivanja i traženja zemaljske pravde koje nikad nema. Udioništvo u Euharistiji nas jedino drži i kao euharistijsko tijelo ostvarujemo zajednicu sa Sinom i sjedinjenje udova tijela. Dar Duha Svetoga zapečaćuje prisno zajedništvo:

„Koji se uči Riječi, neka sva dobra dijeli sa svojim učiteljem.
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni.
Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti! Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima, ponajpače domaćima u vjeri.” Gal 6,6-10

JEDINSTVO, ZNAK CRKVE

Od Adama i Eve postoji nalog 'množite se' što predstavlja mnogolikost i izobilje božansko i jedinstvo.

Uskraćivanje vjernosti i odanosti Bogu temeljni je grijeh.

Čovjek tako raskida s onim koji je sama ljubav i izvor jedinstva; tu proizlaze razdori koji će razbiti jedinstvo, rastanci, zavist, nerazumijevanje.

Inicijativa je uvijek Boga prema čovjeku. Vjera je uvjet jedinstva i suradnje, zato Bog poziva pojedince: Noa, Abraham, Mojsije, David, Sluga.

Isus ujedinjuje svojom smrću također i narod sa sobom te spašava Mukom na križu mnoštvo grešnika i sve će privući k sebi, gore.

Isus je jedini Pastir:

„Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi.

„Ja sam pastir dobri
i poznajem svoje (ovce)
i mene poznaju moje”

„(Kajfa) To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod”.

Iv 10,3; 10,14; 11,51

Tako Krist popravlja jedinstvo čovjeka u njemu samom, u braku, u Crkvi – u narodu.

Usprkos raskolima i krivovjerju temelj je jedna vjera:

„Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Mt 16,16”. 

Stoga je znak jedine Crkve jedinstvo:

„Isus podjeljuje Petru prvenstvo

Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: »Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim!« 16 Kaže mu: »Pasi jaganjce moje!« Upita ga po drugi put: »Šimune Ivanov, ljubiš li me?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim!« Kaže mu: »Pasi ovce moje!« 17 Upita ga treći put: »Šimune Ivanov, voliš li me?« Ražalosti se Petar što ga upita treći put: »Voliš li me?« pa mu odgovori: »Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.« Kaže mu Isus: »Pasi ovce moje!« Ivan 21,15-17”.

Znak jedine Crkve povjerene Petrovoj ljubavi jest njezino jedinstvo, plod što ga donose oni koji ostaju u Kristovoj ljubavi i koji vjerno obdržavaju njegovu jedinu zapovijed:

„Zapovijed vam novu dajem:
ljubite jedni druge;
kao što sam ja ljubio vas
tako i vi ljubite jedni druge.” Iv 13,34

22.09.2024. 16:04

„ ... da svi budu jedno
kao što ti, Oče, u meni
i ja u tebi,
neka i oni u nama budu
da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.

I slavu koju si ti dao meni
ja dadoh njima:
da budu jedno
kao što smo mi jedno –
ja u njima i ti u meni,
da tako budu savršeno jedno
da svijet upozna da si me ti poslao
i ljubio njih kao što si mene ljubio.”

Iv 17,21 - 23

Trajna slutnja

 

Toliko ludila sada,

toliko ljudi, bolesti, grijeha.

Nikada slabija nada,

ni manje iskrena smijeha.

I zdrav ima nevolja,

i svima Liječnik treba,

to tvoja je, Isuse, volja

odavde do neba.

Tko je pravednik,

uvjeren u svoje,

bez Krista je bijednik

i život bez boje.

Na Riječi visiš, svijete vrli,

u Duhu stojiš, na njemu se rađaš;

o, kad bi dao da te prigrli

Bog bez kojega se i ne nadaš!

Postoje duše koje ga mole

da nitko ovdje ne propadne,

ni zdravi, ni oni što ih bole

sve ljubavi i sve note skladne.

Slutnja postoji, trajan osjećaj

da sam ne može nitko ostati

u vječnosti čiji doziva prisjećaj,

bez dobra života pred Boga stati.

Najvjernija Odvjetnice,

majko svih zemaljskih ljudi,

prečista Marijo, Djevice,

na pomoć nam zauvijek budi.

21.09.2024. 19:18

Novi život u Kristu

 

Poticaj na jedinstvo

Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! 2 Podnosite jedni druge u ljubavi; 3 trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! 4 Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! 5 Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! 6 Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!
7 A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova. 8 Zato veli:
Na visinu uzađe vodeći sužnje,
dade dare ljudima.

9 Ono »uzađe« – što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? 10 Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni. 11 On i »dade« jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje 12 da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova 13 dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: 14 da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi. 15 Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist, 16 od kojega sve Tijelo, usklađeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu, promiče svoj rast na saziđivanje u ljubavi.

17 

Novi život u Kristu

Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive – u ispraznosti pameti njihove: 18 zamračena uma, udaljeni od života Božjega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova. 19 Sami su sebe otupili i podali se razvratnosti da bi u pohlepi počinjali svaku nečistoću.
20 Vi pak ne naučiste tako Krista, 21 ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je istina u Isusu: 22 da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast, 23 a obnavljati se duhom svoje pameti 24 i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.
25 Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima. 26 Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom 27 i ne dajite mjesta đavlu. 28 Tko je krao, neka više ne krade, nego neka se radije trudi svojim rukama priskrbljivati da ima što podijeliti s potrebnim. 29 Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost iskaže slušateljima. 30 I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja! 31 Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! 32 Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti.

Poslanica apostola Pavla Efežanima, poglavlje 4

Nevidljivi kršćani

 

Jedno nas veže, jedno nas okuplja oko Tijela i Krvi tvoje, Kriste, a to je tvoj poziv. Dođemo svakojaki, ali s jednom dušom, onom koja čezne samo za tobom i dođe samo zbog tebe. Ne dolazimo zbog svijeta, niti zbog navike, niti zbog obaveze, dolazimo za svoju dušu, ali još više zbog nekih drugih ljudi, za njih. Jer u tvom pozivu sastojak je naviještanje, prorokovanje, liječenje, utjeha, prijateljstvo, ljubav.

Tko to ne bi htio, odane prijatelje i ljubav?

Kažu da nismo nikakvi prijatelji iako smo kršćani i katolici, da ne ljubimo ljude već da licemjerno vjerujemo u Boga. Mnogi u svijetu misle da kršćanima moraju biti na prvom mjestu, a oni, samo šute ili govore o tebi, Isuse, neke fraze, izraze koji ništa ne znače. Naravno, govore tako jer su u svijetu i od svijeta, ali nekad izgleda da su u pravu.

Nisu svi kršćani pozvani na isto mjesto i u isto vrijeme, čak svaki ima drugačiji put i poziv. Kao tijelo tvoje koje je tvoja Crkva gdje smo svi tvoji udovi. I ne može glava reći ruci da je ne treba, ni noga očima da ih ne treba. Različiti smo, nema nas dva jednaka.

Svaka je osoba u odnosu i relaciji s okolinom i svijetom, i ona koja je u Bogu, i ona koja nije puno svjesna. Već samim svojim postojanjem svaki čovjek, svaka žena i dijete, svaka osoba je relacija i utječe na svijet kao što i okolina utječe na svaku osobu, često se međusobno uvjetujemo i uspoređujemo.

U tebi, Gospodine, kršćanima sve uvjetuješ ti.

Svatko je pozvan drugačije.

Jedan da pripovijeda, drugi da šuti, treći da sluša, četvrti da gleda, peti da korača, ali svi djeluju po volji tvojoj, svi koje pozoveš. Međusobno se rijetko prepoznamo kada se nalazimo u svijetu, rijetko se prepoznamo po kršćanskom pozivu u isto vrijeme i na istom mjestu, kad si ti upečatljivo među nama.

Uslišanja dolaze molitelju, ali je pridonio i onaj za koga se molilo, svojom vjerom i odgovorom na poziv. Svojim strpljenjem i pouzdanjem. Za njega je milina moliti i i dobiti uslišanje i odgovor na molitve.

Često je slađe moliti za drugačije, za nestrpljive i srdite, za obraćenje.

Lijepo je vidjeti kako se sve odvija u tvojoj volji, i naša volja, i tuđa volja, i ti, Isuse.

Ne postoji idealan profil kršćanski, postoji univerzalno, opće kršćanstvo. Znamo da je blagost osobina vjernika, ali blagost može biti pritajena mržnja i slatka osveta neprijatelja, moguće je i to.

Istina i pravednost su vrijedni ciljevi, ali teško ostvarivi bez vjere, bez molitve iz čiste ljubavi i dobre volje.

Dubinski mir i raspoloženje su važni. Evo, nosim križ i predajem ga tebi, a ti mi ublažavaš nevolje, sprečavaš padove. Uzimam tvoje breme, tvoju volju tražim i mir je tu. Hraniš mi dušu, daješ mi riječ i prijatelje. Nismo svi kao jedno, ali dolazimo kako bismo to postali u tebi. U dioništvu s

božanskim životom. To nas povezuje, to nas zalijepi međusobno i svi te blagujemo zajednički, slavimo te, Bože naš koji nas napunjaš radošću.

20.09.2024. 21:06

„Evo, Bog mi pomaže,
Gospodin krijepi život moj.”

Psalam 54,6

Žrtveno Janje

Progone te kao lovinu, veliku i strašnu,

teškom artiljerijom idu sada na te.

Unisona gomila nema sliku jasnu,

histerija se valja protiv, nitko nije za te

jer se nisi nametnuo kao jaki vođa

što se zna probijati u svijetu laži

prevarama, silom što po svijetu hoda,

carem, vojskovođom koji kaznu traži.

Ne podnašaju ti milosrđa nježan vid,

hoće da im laskaš i da ih pohvališ.

Doprijeti do ljubavi smeta strašan zid

i nemaju čime gasit vatre koje pališ.

Srca kamena tvrđa su od svake stijene,

svi bi svoje zasluge i svoja prava,

obaveza samo jedna, da su kao hijene,

da unište i da potapaju zemlju kao lava,

da se krivnja ne vidi u savjesti tupoj.

Lijeni mozgovi što samo kruha žele,

želudaca napunjenih išli bi u boj

tamo gdje se samo nagrade dijele.

Ne znaju za požrtvovnost, ni za trud

i ulažu imovinu čitavu u prazno.

Kažu da si zločinac ili da si lud,

smišljaju opačine i oružje razno.

Ne znaju za nebo i za božanske stvari,

ruju svi po blatnoj oranici smrti.

Svi gledaju dolje, mrze te i nitko ne mari

što se njihov život u praznini vrti.

Tko to može opravdati i zauvijek oprostiti?

Samo Bog nad bogovima i presveto biće

što će žrtvovati mnoge dare svoje i postiti

da nad svima jutro uskrsnuća sviće.

Tko te čuje, tko te vidi, Janje duša svjetlosti,

tko te željno čeka u njihovoj sjeni?

Isuse i Kriste, učitelju praštanja i svetosti,

pogledaj i moje srce i smiluj se meni.

20.09.2024. 01:17

 

The Three Tenors in Concert 1994: Brindisi ("Libiamo ne' lieti calici") ...