Daleko su Božje misli i putovi

 

Pravda je u Isusu Kristu, Caritas i socijalno blagostanje.

Božji putovi nisu naši putovi, Božje misli nisu naše misli.

Neće biti uskrsnuće u vječni život onako kako mi to zamišljamo.

Bit ćemo kao anđeli. Vladat će opća duhovnost i na tom temelju vječna božanska ljubav, zajedništvo, posvećenje, pravednost i milosrđe.

Bit će vršenje Božje volje, jednoga Boga čije tijelo ćemo vidjeti, u oči ga gledati, lice mu vidjeti, ali Očevu volju slušati i to u blaženstvima, sa starijim bratom Isusom, majkom Marijom, svima svetima u jedinstvu Duha Svetoga.

Nećemo biti Bogu nasuprot, bit ćemo svi u njemu, Svjetlu koje će nam prosvijetljivati vječni život zauvijek. Tome nema kraja, niti za Boga, a pogotovo ne za ljude. Čovjek ostaje čovjek, ali svetac Božji, dionik božanske naravi, makar je ljudske naravi.

Čovjek će shvatiti da nekada nije niti živio u pravom smislu te riječi, nego da živi tek sada, nakon što je umro, uskrsnuo, prošao Čistilište i postao sposoban za ulazak u Boga kompletno. Po čistoći srca svoga i tako će brzo i rado svatko zaboraviti što su grijesi njegovi bili.

Zaborav će prekriti ogroman dio zemaljskoga života svakoga čovjeka, a sva njegova postignuća u Duhu i vjeri doći će na svjetlo Isusovo, čak i ono najneznatnije postignuće, čak i ono čega nikada čovjek nije svjestan u zemaljskom životu.

Također, svijest će se raširiti, jednako kao i osjetila u milijardama boja i dubina, svjetla i nijansi. Čovjek će progledati, progovoriti, prohodati, ali se i duhovno preporoditi i pokrenuti, lako kao pero.

Sposobnosti komunikacije i spoznavanja će se razvijati u ljudima kao unutarnja božanska mreža podataka i ljubavnih prosijavanja jer, bez ljubavi, što bi to sve vrijedilo.

Ne možemo se usporediti prije smrti i poslije smrti.

Jer Bog je Bitak, Duša i Prisutnost u kojemu je svaki bitak, svaka duša.

Sve što se događa, događa se u Gospodinu, ali Bog je odijelio svoje svjetlo od moguće naše tame, bez neke neopravdane namjere, da ostanemo u tami, nego da mi, koji smo bliže svjetlu, lakše razaznajemo.

Ali Bog u svakoj tami dobro vidi.

Jer zajedništvo nije jednoumlje pa da smo svi u istom položaju, svatko je jedinstven čovjek, posvećen za Boga i vječni život uskrsnuća, jednom zauvijek.

Isusov život, smrt, uskrsnuće i uzašašće je ono što nam pojašnjava i prosvijetli Isusa kao Bitak koji ne ovisi ni o kome, ni o čemu.

Ljudski bitak je prašina, ovisnički prah od onoga za što se prihvati.

Inače nestaje u tami, u zemlji sjena.

Misterij silaska Isusa i njegova Utjelovljenja, Rođenja i Uskrsnuća, sve je to Bitak, vječni i jedini. To je naš Bog i Gospodin, naš stariji brat po ljubavi i po Bitku i našim dušama.

Bitak iznad svega, Isus Krist, od svoje rane u srcu iz kojega je potekla božanska krv i voda, otvorio je gnijezdo za sve nas, ovisničku prašinu, zločince, grešnike, nesretnike, smrtnike da se možemo unutra skloniti i kojeg se možemo prihvatiti kako bismo slali poruke svim slijepima kojim putem moraju ići.

Potrebno je podijeliti svoj simbol vjere s ljudima:

Vjerujem u jednoga Boga, Oca i Sina i Duha Svetoga u kojemu se slave Otac i Sin i koji je radi nas i radi našega spasenja sišao s nebesa i utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao čovjekom, a ostao pri tome pravi Bog, Osoba božanske i ljudske naravi i božanske i ljudske volje, nepovezane, neodijeljene, nepomiješane, ali čvrstoga bitka u Božjoj volji.

Mučen, veoma ružno dočekali ga ljudi, mučen pod upraviteljem Poncijem Pilatom, raspet na križu, umro definitivno teškom smrću, pokopan i uskrsnuo nakon tri dana, Bitak je, dakle, postao prašina i smrtnik, ali ostao Bitak, nerazdijeljiv, neuništiv, nezaveden, a to isto daje i svetim ljudima koji vrše Božju volju.

Vjerujem u Boga Duha Svetoga, Gospodina i Životvorca koji izlazi od Oca i Sina,sve je to taj isti Bitak, koji govoraše po prorocima, koji se zajedno s Ocem i Sinom skupa slavi i zajedno časti i u tome svome zajedništvu časte se jedinstveno Marija i svi sveti, čak i grešnici koji su se ispovjedili prije slavlja Euharistije, očistili se od grijeha, uredili svoje savjesti i svoja bratska prijateljstva.

I, konačno, Vjerujem u svetu Crkvu Katoličku, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni. To je taj Bitak na vremenitoj zemlji koji nas ljubi i stvara, stvara i posvećuje, posvećuje i ljubi.

To vjerovanje koje izgovaramo je simbol kao znak koji jest ono što predstavlja, znak Bitka koji jest Bitak, jedan i jedini i u kojemu je sve stvoreno, osim tame, grijeha, zemlje sjena jer božanska tama svjetlija je od ljudskoga svjetla.

Bitak je u vremenu i u svijetu, na zemlji, ali nije odavde. Nije van zemaljac već je stvoritelj univerzuma koji postoji oduvijek i zauvijek i zove se Alfa i Omega. Bez nas Bitak bi postojao i živio, a bez Bitka ništa od svega univerzuma se ne bi dogodilo, niti prasak.

Tako se Bitak nalazi u svemu stvorenome, i u pojedinačnom svakom bitku koje nema uzrok postojanja u sebi samome kao što to Bitak, koji je naš Bog Otac, ima.

To je biti i imati, činiti, osjećati, živjeti puninom kakvu ne možemo na zemlji niti zamisliti.

„Vjerujem u Boga, Oca Svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga, i u jednoga Gospodina Isusa Krista...”. To je simbol Bitka, to je Bitak, to je naš Bog. Ovaj simbol je Bog po Crkvi svojoj zapečatio 325. godine poslije Krista na Nicejskom saboru.

Tu se prije točno tisuću i sedam stotina godina ustvrdilo da je naš brat,

Isus Krist službeno za sve vjernike Bog i Gospodin.

„Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga” govorio je Petar, s naglaskom na ono „živoga”, prisutnoga u svakoj pori našega prostora, vremena i događaja.

Sve što je Isus rekao – dogodilo se i još će se dogoditi.

Bitak je temelj i srž postojanja, a za živu Osobu je božanski i vječan odnos i relacija dok je za nas ljude moguće da u svojoj srži i u svojem bitku svi s Kristom postanemo jedno.01.07.2025. 11:17

„Noć poodmače, dan se približi.Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti.(Rim 13,12).”