Pravedni neka se raduju Psalam 68

4Pravedni neka se raduju,
neka klikću pred Bogom,
neka kliču od radosti.

5Pjevajte Bogu, slavite mu ime!
Poravnajte put onome koji ide pustinjom —
kojemu je ime Jahve — i kličite pred njim!

6Otac sirotâ, branitelj udovicâ,
Bog je u svom svetom šatoru.

7Napuštene okućit će Jahve,
sužnjima pružit’ sretnu slobodu:
buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji.

10Blagoslovljen dažd pustio si, Bože, na baštinu svoju,
okrijepio je umornu.

11Stado se tvoje nastani u njoj,
u dobroti, Bože, ti je spremi siromahu.

Righteous be glad

Ljekoviti potoci

 

Izgubiti dar suvislih misli i govora

za ovo prosječno doba starosti,

prihvatiti dar demencije od lovora

jaka mirisa, a ne sjećat' se mladosti.

Dirljiva li sam ti ja persona

i sve više svijetom zbunjena,

makar sam u ponorima krona

izgubljena i ljubavlju ispunjena.

Ne zaboravljam te, Bože,

Isuse moj, niti ruke Majke mile.

Znam što sve tu može

jedno Drvo križa, Rubac mek od svile,

pa da se ni povijena trska već ne slomi,

niti da se ugasi plamen koji tinja

nego čitav jedan bezdan zao da se zgromi!

Majčine su oči bistre, one vode mene kao svetinja.

Ti se moji ponori vuku za mnom depresivno,

ne padam unutra, već ih nosim kao bilo koju letvu

jer ću biti ona koja djelovat će na taj bezdan represivno,

pronaći ću grijeh i dotaknuti Krv ti svetu

što u potocima lije, radi nas.

Rana mladost vraća mi se povremeno,

Bistre oči obećanim sjajem nude spas,

a ja sagibam se k potocima s bremenom.

31.08.2025. 02:36

Pianissimo

 

Od kada i mira

što bih prije,

što me trese, dira,

a ljubav to nije?

Od vedra daha

drhtava sam sva.

Da ne bude kraha,

da nisam ta ljubav ja?

Ovdje je ugodno

i tako je lijepo,

tiho i zgodno;

opuštanje slijepo,

gluho i unutarnje,

rekla bih, mistično.

Kao buđenje jutarnje

i tomu slično,

a ljubav to nije.

Koliko znam,

ljubav se svije

kad nisi sam.

Ta kome kad,

mirisi, sveta drhtavica?

Ona je zasad,

treperava ptica

od koje zora zabruji.

Bog me prvu ljubio, prije,

i sad poput lahora struji

kao da Bog to nije.

29.04.2018.

17:22

Kiše zauvijek

 

Stići dublje u dubine,

tražiti Te, Kriste moj,

i u sebi, i u vlastitom životu,

pustiti se više u visine

da se stigne beskraj Tvoj,

znači ponirati u divotu

što je nikad duša ne sustiže.

Što Te više štujem,

što Te jače ljubim,

to si mi sve bliže

kada s Tobom putujem,

kad se u Tebi izgubim.

Ove lađe nisu uvijek cijele,

ovo more nije uvijek bistro,

niti ptice uvijek nektara da piju,

ali moje ruke Tebe žele

kao da je nebo uvijek čisto,

kao da me zrake sunca griju.

Da sam barem stigla prije

na Tvoj poziv odgovoriti,

naći Tebe da Te Duha molim

da mi kiša uvijek lije

da mi srce ne bi izgoriti

kada spoznam koliko Te volim.

26.09.2020. 02:39

Daleke veze

 

Opet sanjam, sanjam daleke veze,
krajeve bez povratka,
mjesta gdje se lome breze
i gdje pijem, daha kratka.

Miomirisi su tamo slađi od tamjana,
tamo ja iz svijeta putujem
prema strašnom, nepoznatom, pijana,
samo zato da se otrujem

od onoga što me čeka iza smrti.
Tamo opasno je,
možeš se u živom blatu obrti,
a privlačno, slasno je.

Sanjala sam da odlazim, a ne umirem.
Bilo je to nelagodno, neznano stanje.
Sjećalo me da ovamo iz praha uvirem,
da me čeka tjeskobe pranje

i da sasvim sama ostajem
negdje gdje sam zapela u letu.
Sav taj prostor sada dajem
za jednu običnu riječ u stihopletu

ili bilo što drugo i konkretno,
za življenje života najobičnijega,
za bježanje od samoće nespretno
ili od bilo čega tomu sličnijega.

Ipak, sve bih dala samo da mognem
opet putovati istim onim krajevima,
obećanje veliko da smognem
da ću boriti se zmajevima

i preživjeti.
Možda mrtva ostati
i posivjeti,
a pred tebe stati.

Bila sam u zemlji zvjerskoj;
sanjala sam da sam sasvim sama
u ljepoti i blizini nebeskoj,
negdje gdje mi bez tebe je uvijek tama.
03.05.2014. 17:17

Zamišljeni svijetovi

PRVI SVIJET

Otac i majka predstavljaju dom – oni se bave kućom, djecom, redom i mirom; pravi mali raj. Djece u tom domu ima kao anđela.

Djevojka i mladić predstavljaju buduće roditelje – i sadašnju mladost, sadašnju nezrelost i nekadašnju grupu radosnih anđela.

Zaručnik i Zaručnica predstavljaju rajsko svjetlo Ljubavi koja po svuda caruje.

DRUGI SVIJET

Pakao je odbačeno sjeme, spaljeno drveće, granje i šiblje.

Car i Carica predstavljaju lijenost u svojoj prijetvornosti.

Mladi su ratnici, uništavaju sve do čega dođu i ne izgrađuju ništa. Djevojke ih prate i također su destruktivne.

TREĆI SVIJET

Hoćeš li biti jednoga dana, lijepi svijete, obručem sunca okovan

kao što se kupaš u vedrini neba.

Između dvije, tri slike puno vidimo, ali malo smo sigurni i malo znamo.

Hoćeš li nas odvesti, Isuse, na polja od maštanja i livade najzelenije

gdje bismo saznali kako meka je trava, kako klizava su brda i ugodne planine. I kako bistre su vode zemaljske.

Niti jedan dio svijeta od ovih nije realan.

Ljubiti, ponekad žaliti, često se radovati, ustaljena norma.

Ali ništa od svih oblika ne znamo stvarno i sigurno, nemamo nikakvog pojma o budućnosti. I razumijemo li Bibliju, znamo jedno zrno više ovoga svijeta.

ZADNJ SVIJET

Tu nema dileme.

Samo jedno je moguće, samo jedno je stvarno – živjeti u Kristu.

 

Prikaz o dva starca

 

Pod stare dane, kada se osjećaš sretno kao dijete, kao da se tek sad konačno rađaš, počinješ spoznavati sliku kojom nas je Gospodin uresio: svako doba ima svoje prednosti, svako doba nosi svoj doprinos ljudskoj osobi.

Zamisli kako si nespretan kad si dijete, kad si mlad, kad ne znaš točno što želiš, kada to ne znaš ostvariti. A puno bi htio. No, kako se do te punine dolazi?

Moraš postati oronuo, naboran, spor i kontemplativan,a ne onaj poznati starac u dobroj formi kojemu se ljudi dive. Čemu se dive u snažnom starcu? Ti takav nisi postao zato što nosiš u sebi mudrost, iskustvo ili možda neke strahote iz mlađih dana. Tako se ne postaje starac već možda samo malo površan ili nepromišljen.

Kad si mlad, tijelo radi dobro svoje poslove, sve odlično funkcionira.

Čovjek se može i natjecati u sportskim disciplinama ili u oštrini inteligencije.

Tada si malo stariji, malo ti je žao zbog toga, malo si previše negativan. Ljubomoran si na ženu, ona na tebe.Djeca su stvar za preživljavanje, a i roditelji su djeci isto.

Mnogi će reći da uživaju u životu, ali ga u biti degradiraju.

Kad dosegneš mio božanski mir, znaš da si u zlatnom dobu. Nije problem dokučiti razloge, uzroke i posljedice, nije problem voljeti ljepote svijeta, nije problem ljubiti Stvoritelja, dodirivati se s njim u svakoj misli, biti s njim jedno.

Živjeti uglavnom sam, živjeti nekako baš svoj život, a ne tuđi, bez imitiranja, bez tuđih poštapalica i životnih primjera,kakva divota!

Živjeti jednostavno, malo jesti, malo raditi, jednostavno uživati, imati Isusa. 26.08.2025.20:16

Bit ćemo njemu slični

 

Što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom. Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem. - Fil 3, 7-8

Pavle, a što si ti uopće ikada dobitkom smatrao? Uspjeh u naviještanju, obraćenje po nekoga grešnika, spas od smrti, suglasje s Petrom i braćom? Sjeti se trna u tijelu koji ti nije dao mirno živjeti. Je li to bio trn one nevjere i neprepoznatljivosti Boga u Isusu Kristu? Sjeti se, u početku, kako si ga progonio.

 Takva ljubav kao što je tvoja bila, nije mogla prebroditi grešku, nije mogla zaboraviti svoje progone. Jer Isus ti je dao tako puno, osim snage da ispaštaš i trpiš za ljubav Boga.

Dobio si bogatstvo na dar, neopisivo prijateljstvo. Primao si od onoga časa kada ti se Gospodin ukazao svojom božanskom logikom. Ispio si mlijeko velikim gutljajima i napio se Božje ljubavi za odrasla, za stara vremena.

I stekao si svoga Krista, donio mu puno zadovoljstva i radosti, ispunjenja.

Zato si ipak mogao na kraju reći:

Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest. – 1, Iv 3 1a.2

Tobijin Hvalospjev

Hvalospjev (Tob 13, 1-10). Bog kažnjava i spašava

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu nanovo rodi (1 Pt 1, 3).

Blagoslovljen Bog, koji živi u vijeke, *
    i njegovo kraljevstvo!
Jer on kažnjava i prašta, †
    dovodi u Podzemlje i odande izvodi, *
    i nema toga tko bi izmakao njegovoj ruci.

Hvalite ga, sinovi Izraelovi, pred poganima, *
    jer vas je on među njih rasuo.
Objavljujte njegovu veličinu *
    uzdižući ga nad sve živo,
jer on je naš Gospod i Bog, *
    on je naš otac za sve vjekove.

On nas kažnjava zbog naših zlih djela, *
    ali će se opet smilovati na nas
i sabrati nas iz svih naroda *
    među koje smo razasuti.
Obratite se k njemu svim srcem svojim †
    i svom dušom svojom, *
    da činite pred njim istinu,
i on će se okrenuti k vama, *
    i neće sakrivati lica svoga od vas.
Gledajte što učini s vama, *
    na sva ga usta slavite i hvalite,
blagoslivljajte Gospoda pravde *
    i uzvisujte kralja vjekova.

Ja ga u zemlji progonstva hvalim *
    i očitujem njegovu moć i veličinu
    grešnom narodu.
Obratite se, grešnici, i činite pravdu pred njim. †
    Tko zna hoće li pogled svrnuti na vas *
    i milost vam iskazati!

Boga svoga ja uznosim, †
    i duša moja hvali kralja nebeskoga, *
    i radosno klikće veličini njegovoj:
tako neka kazuju svi *
    i hvale ga u Jeruzalemu!

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen. 

Marijina pjesma

Lijepa, svijetla, rosna Kraljice

što za kišna vremena se javljaš

da užegneš crvene i žarke žigice,

da nam čitav svijet pozdravljaš,

grijući ga unutarnjim ognjem Duha

kako bi te lokve nam po svuda se osušile,

kako prošla bi nas svjetska javna bruka;

kako spasila bi ti sa Sinom te janjadi sile

kojemu se utjecati, Gospo zlatna,

da nas opet štogod ružno ne bi snašlo,

da ne padne grom i kiša ratna

iz koje ni biće ne bi nam izašlo.

Kao što se sprema svijetu borba potamnjena,

tako Isus će nam propustiti svijetlo stana

ako nađe zemlji takvih mjesta gdje još nije rasplamtjena,

gdje se dobro čuva loza, s trsom povezana.

Marijo, Čuvarice krasna, najdraža i mila,

ljubila si Isusa svog dragog

dok si s njime kao mlada mlijeko pila,

iz pećine se hranila s malo meda blagog.

Prosipala sve si blago,

različitim davala siročićima.

Milosrdno tvoje srce drago

pripovijedalo im o anđelčićima.

Najsjajnija zvijezdo moreplovaca,

nikad nećeš zaboraviti metu ti i cilj.

Svakog svjetioničara ili krdo ovaca

odvest ćeš ti tamo bez oklijevanja gdje mu milj.

Majko naša, Gospođo i Bogorodice, ne odbij nam molbe u potrebama

smjernim,

jer takvo što bi daleko od tebe bilo.

Ti si najsvjetlija sreća i najveća zvijezda među svima vjernim

pa nas ti od svake pogibli oslobodi čilo.

25.08.2025. 07:18 

ČAST POMAZANJA

 

Slava za narod je ona slava o kojoj se najdalje čuje jer kakve svrhe ima širiti nečiju slavu, a koja ne dopire daleko, koja je tamna, siva, mala, povučena, koju ljudi ne primjećuju.

Takva slava otkriva se u vječnom životu, na Posljednjem sudu, ali kad slaviš Gospodina, čini to svom silom, ljepotom i snagom da prijeđe na tebe kao sunčeva svjetlost. Jer kad slaviš Boga, njegova se slava u tebi plodi. Zato je dobro što više ljudi čuti za slavu Isusovu, što veći narod da se okupi Boga slaviti, Bogu zahvaljivati, s Bogom se voljeti.

Biti poslanik znači biti nečiji Ambasador i tajnik, vršitelj dužnosti i posjedovatelj autoriteta što ga ima Gospodar koji ga je poslao. Poslanik raznosi poštivanje i slavu svoga Gospodara i vrši svoju i njegovu dužnost, poštovan je među narodima kao važna, jako važna osoba. Takvi su bili i Isusovi apostoli i učenici, sljedbenici i pratitelji.

Samo s jednom razlikom. Apostoli su pronosili Radosnu vijest i krstili, svi su sljedbenici primali Duha Svetoga i, s liturgijske, vjerske i posvećujuće strane još su, uz poslaničku, imali i svećeničku, posvećujuću čast, slavu Duha Sveoga u jedinstvu Oca i Sina.

„I uzet ću sebi između njih svećenike, levite« — govori Jahve, Iz 66,21”.

Bolesno da ozdravi

Trčimo s ustrajnošću trku koja nam je određena

Veličanstvena je pedagogija Očeva prema svima nama.

Često nas izbavlja, a često nas kuša kako bismo bili voljeni, ali ne razmaženi, kako ne bismo bili slabi nego jaki i čvrsti i, kao takvi, mogli bismo čuvati braću i sestre, jedni druge, a naročito bismo mogli biti pravi prijatelji Božji i mlađa braća Kristova.

Zato nam Isus često pokaže milosrđe svoje, a još češće je jako strog učitelj.

A što je Bog učinio za ljude?

Oprostio je Prvi grijeh i potjerao Adama i Evu iz raja jer postadoše grešnici i u nadi da će nas, čitav ljudski rod, spasiti od zla što su ga učinili, spasio je njih i čitavo potomstvo već na početku od vječnih paklenih muka. Jer da su ostali u raju, pokraj Drva života, samo bi ga iskorištavali.

Slušaj Isusa kao roditelja da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!

A Drvo života je Križ Isusa Krista koji nije samo za iskorištavanje na dobro svih ljudi nego je i za slavljenje i poštovanje, štovanje i ljubljenje.

Da Bog nije istjerao Adama i Evu iz raja, nitko se ne bi spasio, Isus bi poginuo i možda sam uskrsnuo. Ali ne, Bog je želio svoj narod, više nego što mnogi traže svoga Spasitelja.

„Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava, poravnite staze za noge svoje, da se hromo ne iščaši, nego, štoviše, da ozdravi (Heb 12,12-13)”

 

Nosiš li Križ?

Nosiš li križ na plećima koje peku

ili na boku koji krvari?

Je li ti težak da bi ga bacio u rijeku

il' je l' te peče kad te netko udari?

Upitaš li se kako će to biti

kad sa sebe svoj križ ti skineš?

Hoćeš li ga od koga kriti?

Hoćeš li željeti da vedro sineš?

Sveti svi tvoji

objavljuju slavu

kako nebo se roji

u svjetlilu plavu!

Evo,tisuće zvijezdana

sada se grle,

bliješte na stubama,

skupa si hrle.

Veliko je veselje

na večeri časnoj,

a tebi se baš melje

o pobjedi krasnoj.

Zar ti ne skače u grudima

divota Radosne vijesti?

Zar ti ne trči um po sprudima

od vesele svijesti?

Zašto slikaš sličice blatne

kad imaš kraj sebe sjaj anđela?

Zašto sudiš jesu li lađe sve zlatne

kad sije časna žarka lanterna?

U svjetlo se rađaš

svakoga novog dana.

Ima li smisla da padaš

kada te nosi rosa Duha rana

I kad te Duh posvećuje za daleki put

što će ti biti nagrada u bisernom pijesku

gdje naći ćeš za se baš pravi kut

kamo odložiti svoju letvu nebesku.

23.08.2025. 21:42