Milošću spašeni

Milosrđe tvoje, sveti Bože,

veliko je, beskrajno i silno,

a u mom se kutku grijesi množe,

slaba vjera za to srce tvrdožilno.

Makar dao si mi srce Duha, divne riječi,

nije dovoljno mi snage i vremena;

život će po svome dok me Rana tvoja liječi,

stope moje duboke su od ta bremena.

Ti, Milosti koja spasila si narod svoj,

svoju Crkvu i svoj saziv u Savezu čvrstom,

svi će k tebi, nosit će ti svatko grijeha zbroj,

oznaku će donijeti svak sa svojim Krstom.

Toliko još na svijetu ima duša žednih

koje ne poznaju tvoje Srce, Kriste, i tvoj žar,

Muku tvoju, ljubomoru, prijetnje i zazive bijednih;

kojima je zatvoreno Nebo, mada vid su dobili na dar.

Kraljica nam Majka i nebesa za naš mir

često se i otvaraju za sve zločine i grijehe

jer će sve ih pokupiti naš zemaljski vir,

postat će sve duše svete za nebeske lijehe.

Kad je grubo, tad se obećanja sjetim

što ga izvršavaš svakim danom,

znam da mi dokazuje, ureže mi se, to osjetim,

mome bitku, mome potu slanom.

Ja ću, dušo jedinstvena, biti Bog tvoj,

nositi te kao kaplju vode tu, na dlanu;

ti ćeš biti najvjerniji, zaljubljeni narod moj,

sve te tvoje težnje tu, u moje Srce stanu.

25.06.2025. 21:34